Tko zapravo i kada plaća novu carinu od 3 eura na

Laže POŠTA lažu ljudiiii, polakomili se naši u Pošti za 3 ojra po stavci SRAMOTA! Eu jasno kaže.

EDIT:

Da stvar bude još smješnija naručio sam AAA baterije Litijske sa USB C punjenjem sa TEMUa prije par dana i oni su mi uredno naplatili 3 ojra za baterije i 3 za drugu stavku i još 25% PDV na tih 6 ojra!

-klasične kolokvijalne gluparije-izjave.. i klasična eu birokracija, zakoni, logika, pravo do provedbe..

-gdje početi? što je pogrešno-glupo-neznanje? može li si netko tko daje službeni odgovor dozvoliti laički odgovor vs formalno pravni jer stvar je u zakonu, ne u osobnom tumačenju istog i potreba za krutim formalnim tumačenjem.

-npr eu jezici i nijanse prijevoda-značenja, govornog jezika, običnih ljudi i pravne terminologije u ovom slučaju carina i carniski propisi.

-kolokvijalno-laički, možemo reći da je svejedno koju riječ upotrijebimo, npr porez-carina-namet-trošak-naplata.. da, može biti svejedno, kupac plaća iznos, no pravno nije svejedno a ovo nije osobno tumačenje nego zakonsko, važno je formalno, ono što piše i što svaka riječ znači..

-riječ. .. carina i carinska deklaracija, naplata carine ili carinskih troškova izdavanja deklaracije.. carina je porez na uvoz robe, može biti nulta stopa 0% ili npr 10%.. u odnosu na cijenu-vrijednost robe, ovisno o tarifnoj skupini u koju roba spada .. jasno? ok.. carinski trošak izdavanja deklaracije je nešto drugo, fixni trošak samog izdavanja papira, deklaracije, za robu koja bez deklaracije ne može putovati kroz eu jer bi tad bio šverc.. pri tome carina može biti nula, no trošak samog izdavanja i dalje postoji, tj do sad su robe zanemarive vrijednosti upravo zato po toj osnovi bile oslobođene troška izdavanja deklaracije.. i opet, to nije carina, to je trošak carinske deklaracije. .. za usporedbu, poneka trgovina ili telekom za izdavanje kopije računa ako smo npr račun izgubili, može naplatiti ovisno o cjeniku kako navedu, recimo 2€.. i to je to, trošak papira, pisma, računa, rada na kasi.. dok poneki trogvac ima čak 100€ u cjeniku za tu stavku.. (u vrijeme kuna, bilo je 5-15kn kod telekoma, regulacijom zakona i obvezom da trgovac mora izdati račun ako se zatraži, poneki su uveli u cjenik, jer bez cjenika ne mogu ni naplatiti bilo koji iznos.. a tad je 15kn postalo 2€.. što je vrlo slično ovih 3€, tj ako uzmemo u obzir posljednjih par godina inflacije-poskupljenja po eu to je očekivan skok za taj trošak usporediv, izdavanje računa ili deklaracije, uz napomenu da je u normalnom poslovanju samo naplaćivanje računa zabranjeno, uračunato u cijenu robe.. itd.).

-ok, eu uvodi naplatu carinske deklaracije.. i ponovo, to nije carina, jer bi to tad bio postotak ovisno o tarifi-skupini za robu npr 10%, nego je to fixni trošak i uveden po osnovi stvarnog troška samog ispisa papira..

-to je u prethodnom periodu uvođenja-pregovora bilo po tarifnim skupinama, ne po komadu robe, nego ako je sva roba u pošiljci iste tarifne grupe za jednu deklaraciju  tad je to jedan trošak, ako je više carinskih deklaracija tad je više-umnožak, ali ne po komadu robe, nego po tarifnom broju (primjer post iznad gdje se naruči ista roba od tri trgovca i naplate tri puta istu deklaraciju, no to je 'loš' primjer jer realno kupac neće kupiti istu robu na tri mjesta.. ali i taj pirmjer ukazuje na problem + ono što je obećavano u najavi i moguće stanje u naplati.. umjesto pravne države, divlji zapad..).

-pošto se za pdv osnovica uzima sa svim troškovima, dostave-carine.. tad je na taj trošak potrebno dodati i pdv ovisno o državi, naš 25% što znači da je to trošak od 3+0,75c=3,75.. ok?

-tko izdaje deklaraciju? -carina. ne uvoznik, ne špediter, ne kupac, .. carina, carinska služba države, u ovom slučaju eu..

-tko je uvoznik? u ovom slučaju je to kranji mali kupac, ne neki posrednik-uvoznik, ne špediter, jer mali kupac nema špeditera, ne dostava jer oni nisu carina-špedicija .. odnosno bilo koja pravna osoba može biti nečiji zastupnik u nekom poslu, ako ga se ovlasti-angažira, pa ako je netko uvoznik robe tad će imati i svog špeditera, koji će u njegovo ime obavljati posao uvoza, ali važno u toj rečenici, u njegovo ime.. za njega, ne za sebe, jer špediter nije uvoznik robe.. nije to veleprodaja-distributer-uvoznik za trgovinu, jer nije, jer je to mali kranji kupac, pravna-fizička osoba..

-što se sad u eu pojavilo kao nova riječ? deklarant.. netko tko što? izdaje deklaraciju? ne, to radi carina, država, ne radi to špediter, odnosno uvoznik-posrednik-špediter bi bio po eu izjavi ta osoba, no to je tad pravno netočno, jer ne izdaje deklaraciju špediter.. odnosno carina je ona koja izdaje deklaraciju, pa ako se pod pojmom deklarant misli na carinu, tad ok.. no tad ljudi pomisle da je to neki posrednik, kao pošta, dostava.. a i sama eu jer se očigledno taj pojam spaja s tim tko će taj trošak platiti kao obveznik i kaže da je to posrednik-dostavljač.. koji će tad taj trošak naplatiti od kupca.. tj eu ako misli tako, treba znati da je to protivno zakonu, jer obveznik prema carinskom trošku je kupac, kranji mali kupac, ne dostava-posrednik.. odnosno posrednik u tome samo može biti posrednik a da je ugovoreni špediter tad bi on taj pravni posao obavio u ime stranke koju zastupa, tj ne u svoje ime, jer nije on obveznik prema carini u tom poslu, nego kupac, uvoznik robe.. pravna služba koja to pravno ne razlikuje je .. glupa-nesposobna.. mada se to 'ljudski' može tako riješiti, kao posrednički praktičan način, no pravno se to ne smije jer naprosto nije tako..

-čak kad država kao u našem slučaju, dio posla prenese na poštu, ulazna sortirnica, posao carine ne rade djelatnici pošte, nego carine-države.. naprosto djelatnik mora biti zaposlen u državi-carini, da bi njegov pečat-potpis bio pravno valjan, odnosno, država-carina ako želi može prenjeti ovlasti lupanja pečata na treću osobu, pravnu službu, poštu.. no to je tad konkretno pravno ovlaštenje .. i u ovim pričama u eu se to nigdje ne navodi, ne spominje.. nema.. -dakle, nije to... ali se tumači kao da je 'defacto' tako.. pri čemu pravno, ne može nešto biti defacto, tj ili je regulirano zakonom ili nije, ili eu uvodi sustav ili je stihija.. ili-ili.

-na kraju šlag, h-pošta.. i njihova objava da za sad neće prihvaćati plaćanje karticama, keš.. ono, nisu znali? pola godine je u najavi i dan prije kažu nisu spremni? .. jesu li bili spremni prije par mjeseci? previd? šlamperaj..

-suprotno.. već postojeći ioss.. i sve već ekšli radi, tj kupnja i u košarici je vidljiv iznos, plati se i to je to, jednako kao za pdv.. i već potvrđeno pojedini kupci su uredno primili paket (dok se za neke ne zna jesu li zbog datuma narudžbe prije stupanja na snagu uopće naplaćeni carinski troškovi ili još prolazi bez..).

-dakle, ako je trgovina u sustavu, bit će sve obračunato, uredno, bez problema tko je u međuvremenu dužan platiti trošak ili kako naplatiti.. tj to će znači biti problem za robe koje su izvan iossa, logika-eliminacija-ili-ili..

-ah.. i ovo :) .. eu carinska skladišta, i dio texta koji o tome govori.. opet gluposti, laički odgovori, kao da odgovara baba s placa umjesto službenika koji zna što i zašto govori, pravni jezik, formalnost, ne interpretacija po babi..

-da, moguće je postojanje nekog eu skladišta, u koji bi teoretski roba stizala.. no to nema veze s kupnjom malog-kranjeg kupca.. ne miješati s uvoznicima-distributerima-trgovcima koji to rade, špediteri kao posrednici za prijevoz takve robe po eu.. mali kupac online s tim nema ništa, ne može imati, tj ne može ta roba biti u tom skladištu i čekati kupnju.. jer na temelju nekog papira mora doći u skladište.. uvoznik je tko? ili mali kranji kupac iz ove teme ili velki-uvoznik.. no dok mali kupac ne ubacij u košaricu, on ne postoji.. tek tad postaje kupac i tek tad bi pravno taj dio priče mogao tako biti pokriven.. do tad je nepoznat uvoznik, odnosno šverc.. ok?

-tko može tako uvesti robu? može uvoznik-distributer.. on to već i radi za robu koju distribuira.. no što s onom robom koju on ne distribuira a ponuda je u kini 100puta veća-šira.. tj on to već radi ili će raditi ako ima interes, ako je veća količina-potražnja, no u slučaju kad mali kupac kupuje direktno online tad to jednostavno nije iz te priče.. a tad bi taj uvozni trošak-obveza bila na tom uvozniku, koji bi tad morao platiti trošak carine i deklaracije, kao i sve ostale troškove prijevoza, skladištenja itd. i naravno da on to uklalkulira u cijni prodaje-vele-malo.. kao maržu..

-tko još? može neki hipotetski kinez, izvoznik robe, otvoriti firmu u eu, imati skladište, uvoziti robu.. no opet ista stvar, koja roba, količina.. i ekšli je ista pozicija kao i domaći uvoznik jer je isto.. no to kinez ne radi, nije mu to posao, zarada.. odnosno mogli bi jednako zamisliti da kinezi dostavljaju pakete na adresu, kao što vozači šlepera voze po eu.. ili dostave pizze, ubera itd.. može uber-odstava?

-ili.. može li netko u pravnom poslu zamijeniti nekog.. npr platiti račun, recimo za kavu u kafiću.. -može, u običnom ljudskom odnosu.. ali ne u poslovnom, pravnom, carinskom.. uz klasičan pravni dodatak, terorizam-pedofilija-kriminal.. tj pravne zaštite koje moraju postojati.. pa tako ne može netko za nekog plaćati carinu, .. npr trumpek dobije avion i netko plati carinu za taj avion.. tko? lobisti, mito, pranje novca.. nije problem platiti kavu za fizičku osobu, no za instituciju-pravnu je to problem.. ne može bilo tko plaćati račun bilo koga u bilo čije ime.. ne može dostavljač plaćati moj račun, kaznu za parking, carinu i carinski prekršaj ili deklaraciju.. pravno ako želimo kontrolu, moram ja, plaćam sa svojeg računa i fina-država-zakon ima uvid.. ne plaća tad afrički princ ili ujko iz amerika.. tj u poslovanju čim je u pitanju novac tad mora postojati i pravni slijed, trag, ne da bi ovo bilo zlorabljeno (mada je sve moguće) nego zato jer tako funkcionira pravni okvir pravnog mozga pravne države, gdje se zna tko što smije i što ne smije.. a oni kažu da bi sad obveznik troška bio dostavljač.. koji s mojom kupnjom nema ništa, tj postoji dostava koju možemo izabrati-platiti prilikom kupnje, ali posotji i ona gdje tu kontrolu nemamo, pa ne mogu birati pošta-overseas-dhl-ostali.. ovisno o robi-ruti stiže kroz jedne ili druge, i opet, ako je kroz ioss tad je već i to uredno obračunato-plaćeno bez upetljavanja u nezakonito tumačenje pravnog statusa dostave ili obveze prema državi-carini..

-tj naravno, posotoji i plaćanje prilikom preuzimanja.. i tad je normalno da na pragu platim dostavi.. a hoće li dostava prihvatiti jedno ili drugo sredstvo.. problem u oba slučaja, keš, jer je nespretno, kao primjer advent-zg ne žele keš nego kartično.. ali kartično znači da dostavljač mora imati mobilan pos.. i to nije poseban problem, osim za poštu koja je to znala pola godini i sad se sjetila da nije spremna.. ostale dostavne službe se ne bune, .. a što s npr boxnow i sl. paketomatima? .. gdje dostava nije na vrata i tad ne može ni biti nego kartično.. što će reć, takva dostava neće moći biti u slučaju kine.. pa opet, može, jer kroz ioss je već sve plaćeno i ekšli nema razloga da tako ne bude, osim što tad ne dobijem na prag-dostavu..

-oko godinu dana se pričalo-uvodilo.. pa rokovi, .. i opet nitko nije spreman, pošta nema posove, eu nema pravni odgovor na pitanja nego neko laprdanje čistačice... šlamperaj umjesto red, dok ioss radi i ekšli problema ili promjene nema.. osim što se ne zna smije li kinez u košarici tri puta naplatiti robu za istu-jednu deklaraciju i što se naplaćuje, carina ili deklaracija, po kojoj osnovi itd.. tj opet, ne izdaje deklaraciju kinez, poštar.. nego carinska služba države-eu.. dok se pravno ne promjeni, oni su jedini relevantni.. a tad i odgovor može li, smije li, mora li.. kinez u primjeru naplatiti jednu ili tri deklaracije za paket iste robe.. to bi u slučaju fizičkog carinika odlučio carinski djelatnik, ne kinez ili ioss sustav.. tj iossu to treba reći i on će to uredno odraditi, jer je to algoritam, radi.. ili je eu birokracija zaboravila da postoji ioss?

-edit, za lakše čitanje čapt:

Carina vs. Trošak carinske deklaracije (H7)

Što je javnost čula: "Uvodi se carina od 3 eura na pakete." [61198]

Što je pravna istina: To nije carina (carinska stopa). Carina je javno davanja i prihod proračuna EU-a koji se obračunava u postotku (%) na carinsku vrijednost robe (sukladno TARIC sustavu).

Pravna priroda 3 EUR: To je pristojba za podnošenje carinske deklaracije s podacima za e-trgovinu (tzv. H7 deklaracija). Riječ je o administrativnom trošku obrade podataka. Budući da je iznos fiksan (3 €), on po definiciji ne može biti carina jer se ne mijenja ovisno o vrijednosti ili vrsti robe. Uvođenjem ovog troška država/EU naplaćuje rad na obradi te deklaracije.

-ok?

-dakle, pravno, to nije carina, to je samo trošak izdavanja deklaracije, bez čega roba ne smije putovati kroz eu..

.. ali i to je problem, tj kad kranji kupac, kupi neku robu, to više nije roba.. to je tad njegovo vlasništvo, materijalno dobro, imovina.. roba je proizvod namjenjen tržištu, prodaji.. nakon prodaje roba prestaje biti roba, jer je upravo naziv roba ono što označava proizvod namjenjen prodaji na tržištu.. i ono kad proizvod više nije roba, prije i poslje.. mrkva uzgojena u vrtu je proizvod i nije roba ako nije za tržište, ako prodajem tad je roba i tad mora imati deklaraciju.. ako nema deklaraciju, kazna.. jer roba mora imati deklaraciju.. ok? :) no proizvod ako nije roba, namjenjena tržištu, za daljnu prodaju.. tad nema, ne treba deklaraciju..--

.. a sad pitanje, zašto eu uvodi deklaraciju za kupljenu robu od kranjeg kupca? on to ne kupuje za daljnu prodaju, to tad nije roba i tad pravnom logikom ne treba ni deklaracija.. tj deklaracija je uvjet za robu na eu tržištu, no ovo nije roba, prestaje biti roba činom kupnje.. to je sad vlasništvo-proizvod, ne za daljnju prodaju ili tržište.. odnosno kad bi mali kupac bio trgovac, tad bi trebao deklaraciju... a eu uvodi ovaj paušal naplate ne kako bi regulirali taj pravni dio nego kako bi netko naplatio po paketu 3€.. za komad papira kojeg inače mora imati roba, uz ponavljanje, ovo nije roba, prestalo je biti roba i tad deklaracija pravno nije potrebna..

 potrošio sve LLM tokene za ovaj mjesec kad sam ubacio njegov tekst da mi sažme :D

btw to je još aktualno kupovanje smeća s temu i ostalih gluposti? valjda sam jedini kojeg to uopće ne zanima...

Pročitao sam cijeli komentar i iskreno mislim da si napisao puno teksta, ali si usput pomiješao nekoliko različitih područja prava, ekonomije i svakodnevnog govora pa si na kraju došao do zaključaka koji zapravo ne proizlaze iz propisa nego iz vlastitih pretpostavki.

Prvo, cijelo vrijeme polaziš od toga da postoji neka "jedina ispravna" pravna logika, a pravo tako ne funkcionira. Pravo nije matematika. Zakonodavac može odrediti da je obveznik jedna osoba, da trošak snosi druga, a da postupak provodi treća. To nije nelogično samo zato što se ne uklapa u nečiju intuiciju. Imaš bezbroj primjera gdje formalni dužnik nije osoba koja na kraju snosi ekonomski teret. Kod PDV-a ga formalno obračunava trgovac, ali ga ekonomski plaća kupac. Kod doprinosa poslodavac ih uplaćuje državi, ali su dio cijene rada zaposlenika. Kod troškova dostave trgovac ih često "plaća", ali ih je zapravo ugradio u cijenu proizvoda. Dakle, pravni odnos i ekonomska stvarnost nisu isto.

Onda prelaziš na deklaranta i zaključuješ da deklarant ne može biti pošta ili kurir jer deklaraciju izdaje carina. Tu miješaš dva potpuno različita pojma. Carinsko tijelo donosi odluku u postupku, ali deklarant je osoba koja podnosi deklaraciju. To nije nikakva novost iz 2026. niti je uvedeno zbog ove pristojbe od 3 €. Špediteri desetljećima podnose deklaracije u svoje ime ili kao neizravni zastupnici. Da deklarant mora biti onaj tko "izdaje" deklaraciju, cijela špediterska djelatnost ne bi ni postojala.

Zatim tvrdiš da dostavljač "ne može plaćati moj račun" jer bi to bilo protivno pravnom poretku. Ali upravo to se svakodnevno događa kroz razne institute zastupanja, prijenosa obveza, neizravnog zastupanja, fiskalnog zastupanja i slično. Nije pitanje tko fizički izvrši uplatu, nego što zakon propisuje o međusobnim pravima i obvezama. To što će pošta prvo podmiriti davanje pa ga zatim naplatiti od primatelja nije nikakva pravna anomalija. Sličan model postoji u brojnim područjima poslovanja.

Nadalje, dosta prostora posvećuješ raspravi o tome da kupljena stvar više nije "roba". To može biti zanimljiva filozofska ili trgovačkopravna rasprava, ali za carinsko pravo nije osobito relevantna. Carinski propisi pojam robe koriste autonomno. Njima je roba svaka pokretna stvar koja prelazi carinsku granicu. Ne zanima ih hoćeš li ti taj mobitel koristiti pet godina ili ga sutra prodati. Carinski propisi imaju vlastite definicije koje ne moraju odgovarati definicijama iz Zakona o trgovini ili računovodstvenih standarda.

Isto vrijedi i za dio o carinskim skladištima. Pišeš kao da je ideja da će svaki kineski prodavač otvoriti skladište u EU za svakog pojedinog kupca, što naravno nitko ni ne tvrdi. Carinska skladišta postoje desetljećima upravo zato da roba može biti smještena pod carinskim nadzorom prije nego što bude puštena u slobodni promet. Koriste ih distributeri, logističke tvrtke, ali i velike platforme. To nije neka nova konstrukcija izmišljena zbog Temua.

Ono gdje se slažem jest da je komunikacija Europske komisije i nacionalnih tijela prilično loša. U medijima se sve naziva "carinom", iako se zapravo radi o posebnoj fiksnoj pristojbi u carinskom postupku. Onda ljudi očekuju da će vrijediti ista pravila kao za klasične carinske stope pa nastaje dodatna konfuzija. Tu su institucije stvarno mogle biti puno preciznije.

Međutim, mislim da iz toga ne proizlazi zaključak da je cijeli sustav pravno besmislen. Više se radi o tome da se u javnosti koriste kolokvijalni izrazi, dok propisi koriste vlastitu terminologiju. Kad se još u raspravu ubace pojmovi iz trgovačkog prava, obveznog prava, računovodstva i svakodnevnog govora, dobiješ dojam da se svi međusobno proturječe, iako često samo govore o različitim stvarima.

Također mi je zanimljivo da nekoliko puta pišeš "to pravno ne može", ali ne navodiš odredbu iz koje bi to proizlazilo. U pravu nije dovoljno reći da nešto "nema logike". Ako uredba izričito dopušta da deklarant bude prijevoznik, poštanski operator ili neizravni zastupnik, onda rasprava nije o tome sviđa li nam se to ili ne, nego što točno propis kaže. Pravna analiza uvijek kreće od norme, a ne od osobnog osjećaja kako bi sustav trebao izgledati.

Na kraju mi se čini da zapravo kritiziraš više način na koji su institucije objasnile novu pristojbu nego samu uredbu. S tim se mogu složiti. Ali kad iz toga prijeđeš na tvrdnje da deklarant ne može biti pošta, da dostavljač ne može podmiriti davanje pa ga refundirati od primatelja, da kupljeni predmet više nije roba u smislu carinskih propisa ili da se cijeli sustav protivi temeljnim pravnim načelima, onda mislim da se ulazi u područje koje nije potkrijepljeno važećim carinskim propisima nego osobnim tumačenjem. To su dvije različite stvari.

 Smeće 🤔, hm, pa ima svega, od bzwz stvari do odlicnih stvarcica koje kostaju desetinu cijene nego bi ovdje istu stvar kupio 😉

 gle, osobno nikad nisam imao potrebu za bilo čim što se nudi tamo.

zadnja kupovina "iz daleka" mi je bila na ebayu prije 15 i više godina kada sam kupio polovni procesor za laptop kojeg je bilo nemoguće kupiti tu negdje... zadnjih godina ni masku za mob mi nije palo napamet kupit, da uštedim par centi. uđem u trgovinu, opipam, probam, kupim, platim malo više i ja sretan, preživim takve financijske izlete jednom godišnje :D

btw alen je potrošio sve tokene od svih nas :D

lopovluk da veči nemože bit ostalo je sve mlačenje prazne slame

I ja se ptam ,bum javio uskoro mi dolaze baterije sa Temua.

Pročitao sam cijeli odgovor i mislim da se ovdje opet miješaju logistika, ekonomija, carinsko pravo, trgovačko pravo i osobna interpretacija pa na kraju ispada da je cijeli sustav neka pravna improvizacija, iako većina stvari koje opisuješ uopće nisu nove.

Prvo, stalno polaziš od pretpostavke da dostava "radi posao države", pa iz toga izvodiš zaključak da bi država morala plaćati dostavu, a ne obrnuto. Međutim, upravo tu preskačeš ono što carinsko pravo već desetljećima poznaje – zastupanje. Carinski postupak ne provodi pošta niti DHL umjesto države. Carinski postupak i dalje vodi carinsko tijelo. Deklarant ili zastupnik samo podnosi deklaraciju i, ovisno o modelu zastupanja, može platiti davanja te ih kasnije naplatiti od osobe za čiji račun nastupa. To nije uvedeno zbog ove reforme, nego postoji godinama.

Zato nije točna tvrdnja da se "carina pravno ne može preseliti u džep dostave". Nitko ne "seli carinu". Država i dalje ubire javno davanje. Dostavna služba može unaprijed podmiriti iznos kao deklarant ili zastupnik, a zatim ga refundirati od korisnika ili platforme. To nije nikakav pravni trik nego sasvim uobičajen institut zastupanja.

Drugo, dosta prostora posvećuješ riječi "roba" i tvrdiš da krajnji kupac zapravo ne kupuje robu u smislu carinskog prava. Tu miješaš definicije iz različitih propisa. U carinskom zakonodavstvu pojam robe ima autonomno značenje. Carinu ne zanima kupuje li fizička osoba mobitel za sebe ili trgovac sto komada za daljnju prodaju. Za potrebe carinskog postupka obje su pošiljke roba koja ulazi u carinsko područje Unije. To nije posljedica lošeg prijevoda nego standardna pravna tehnika. Gotovo svako područje prava ima vlastite definicije.

Treće, kažeš da "malom kupcu deklaracija nije potrebna". Kupcu osobno možda nije potrebna u smislu da je neće on ispunjavati, ali pošiljci jest. To su dvije različite stvari. Deklaracija postoji zato što roba ulazi u EU, a ne zato što je kupac trgovac ili fizička osoba. Upravo zato postoji deklarant koji može biti pošta, kurirska služba, špediter ili sama platforma.

Nadalje, pišeš da poštari nisu ovlašteni raditi carinske poslove. To ovisi što pod tim podrazumijevaš. Nitko ne tvrdi da će poštar postati carinik. Ali poštanski operator može biti deklarant ili zastupnik u carinskom postupku. Carinsku odluku i dalje donosi carinsko tijelo. To su dvije potpuno različite uloge.

Isto tako, više puta tvrdiš da bi "svaki pravnik to srušio prvi dan". To je ozbiljna tvrdnja, ali ne navodiš nijednu odredbu Carinskog zakonika Unije, provedbenih uredbi ili prijedloga reforme koja bi to potvrđivala. U pravu nije dovoljno reći da nešto "nema logike". Ako uredba izričito dopušta određeni model zastupanja, onda nije relevantno odgovara li on našem osjećaju logike.

Što se tiče WTO-a, ni tu se ne slažem. Pišeš kao da je cijela reforma osmišljena da zaobiđe zabranu novih carina. Za takvu tvrdnju trebalo bi pokazati koja se konkretna odredba Sporazuma WTO-a zaobilazi. Administrativna pristojba i carinska stopa nisu isto. Moguće je raspravljati o tome jesu li pojedina rješenja dobra ili loša, ali nije dovoljno zaključiti da je riječ o "pravnom triku" bez uporišta u tekstu međunarodnih sporazuma.

Zanimljiv mi je i dio oko IOSS-a. Pišeš da je "sve već plaćeno", pa se pitaš zašto netko još nešto radi u sortirnici. Upravo zato što plaćanje nije jedini dio postupka. IOSS rješava prvenstveno pitanje PDV-a i pojednostavljuje uvoz, ali netko i dalje mora evidentirati pošiljku, provjeriti podatke, povezati deklaraciju s konkretnim paketom i pustiti robu u slobodni promet. Plaćanje i provođenje postupka nisu ista stvar.

Oko jedne stvari se zapravo slažem s tobom. Ako dostavne službe imaju dodatni administrativni posao, logično je da žele biti plaćene. Međutim, iz toga ne proizlazi da ih mora plaćati država. Njih može platiti država, može ih platiti platforma poput Temua ili AliExpressa, a može ih platiti krajnji korisnik kroz zasebnu naknadu. Sve su to pravno mogući modeli. To nije dokaz da je sustav protuzakonit, nego pitanje kako će zakonodavac rasporediti trošak.

Mislim da je upravo tu nastala najveća zabuna. Ti iz ekonomskog pitanja tko bi "trebao" snositi trošak izvodiš pravni zaključak da postojeći model "ne može". To nije isto. Pravo vrlo često određuje jednog formalnog obveznika, drugog stvarnog platitelja i treću osobu koja provodi postupak. Takvih primjera imaš u PDV-u, trošarinama, doprinosima, bankarskom poslovanju i carinskom pravu.

Na kraju bih rekao da je problem više u komunikaciji institucija nego u samim propisima. Mediji su sve nazvali "carinom od 3 eura", iako se zapravo govori o posebnoj administrativnoj pristojbi u okviru carinskog postupka. Onda su ljudi očekivano počeli primjenjivati pravila klasičnih carina na nešto što pravno nije isto. Iz toga je nastala velika konfuzija.

Drugim riječima, slažem se da sustav može biti nespretan i da komunikacija prema javnosti nije bila dobra. Ali iz toga ne proizlazi da pošta ne može biti deklarant, da zastupnik ne može unaprijed platiti davanje pa ga refundirati, da krajnji kupac ne može biti obuhvaćen carinskim postupkom ili da EU "kemija" kako bi zaobišla WTO. Za takve tvrdnje ipak bi trebalo navesti konkretne odredbe propisa, a ne samo zaključiti da nešto "nema logike".

tanka je granica izmedju demokracije i fasizma...

porez na placu, pa pdv, pa razne registracije, carine.... e sada i 3E jer eto, skupo je cariniti pakete od 2-3-10eura....

ako je Kinez bolji, kvalitetniji, brzi i jeftiniji, treba ga kazniti.... treba sprijeciti da Europejac kupuje na slobodnom trzistu....

ccccc.....