Naravno da se ne može kvalitetno informirati čitatelja kada i sam autor teksta na zna o čemu piše.
U tome i je bit.
Novinarstvo je u Hrvatskoj spalo na niske grane kad su se ljudi pomirili s lošim člancim i lošim novinarima/urednicima koji ih pišu i koji bi ih trebali ispravljati.
Mene zanima kad smo priihvatili taj konformistički stav da novine mogu biti pune netočnih i neistinitih dezinformacija i raznih "navodno" vijest koje potkopavaju nečiji ugled i život općenito.
I onda se nađu ljudi koji to brane pod izlikom slobode medija, glupih čitatelja, dnenvnih izdanja. Zašto je nekome dopušteno pisati netočno sam zato jer je očito nesposoban u ti 15 sati napisati točne i provjerene informacije.
Mislim da smo i pretjerali u izlikama "sloboda medija". Koliko su se puta imena nevinih ljudi našla na kioscima s kojih vrište naslovi "Ivan Ivanović je lopov i pedofil" , "Marija Marijanović je prostitutka koja razara brakove i truje djecu".
Pa što nije ideja slobode i privatnosti ne narušavati tuđu slobodu i privatnost.
Zaključak je zašto se njima može gledati kroz prste (a to se čini svakodnevno bar desetak puta) a oni su uvijek prvi kad se trebaju javno na sva zvona istaknuti tuđe pogreške.
Kolkiko smo se puta smijali Kerumu i njegovim biserima (javno ga nazivajući seljakom, neobrazovanim idiotom i licemjernim tajkunom) a sad je odjedanput bezobrazno, amoralno, i seksističko nazvati jednu nekompetentnu novinarku bahatom.
Je bahata je kad misli da može napisati loš članak i očekivati da ju se nesmije kritizirati.