Svaka čast na komentaru! Tvoj post je razlog zašto sam se priključio ovoj temi i ukratko je jedan od najboljih osvrta na današnju industriju igara. Igre bez duše. Nisu samo igre u zadnje vrijeme "prazne", prazni su i filmovi i glazba... Tu i tamo pokoji bljesak ali sve je to nekako umorno, zamrlo i glupavo ili pak izvrnuto i reciklirano.
A kako je sve više-manje prazno, guraju u sve to raznorazne spec. efekte, međutim to više ne pali ni kod današnje mlađarije...
Nisu igre bez duše nego smo mi stari. Probao sam nedavno igrati nekoliko igara "sa dušom" koje sam obožavao sa 17 a danas su mi katastrofa i grafički i gameplay (ff7 HD remake, rtcw, soldier of war, warcraft 2...). Filmovi su bez duše? Opet ista priča, ono šta gledaš do 20 godina ti pruža potpuno drugi utisak od onoga šta gledaš kasnije. Na primjer sa 12 sam svaki dan skoro gledao film "opsada" sa segalom i to ne ja sam nego sa ekipom, to nam je bio najbolji film. Danas kada vidim taj film.. ok ništa posebno film kao film.
Na žalost današnjoj dijeci nije problem šta su igre "loše" nego to šta imaju svega previše.
Ima dio istine u tome, ali samo mali dio. Ja nikad nisam volio Seagalove filmove pa ih ne volim ni sad. No zato sam u proteklih mjesec dana odigrao i s gustom zavrsio: Age of Empires, Half Life, Doom 3, Commandos - Behind Enemy Lines i vise sam se izgustao u ponovnom prelasku tih igara nego u svemu novom (Day Z ne racunam, uz sve svoje mane to je jedina igra u protekle 2 godine koja je ponudila nesto novo i zabavno).
Sda namjeravam ponovo proci Witchera, Sacred i Diablo II. Ne pada mi na pamet ponovo zaigrati igrati Diablo 3, Witcher 2 i sl.