Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor

 možda je pokrešno na tom nivou opće promatrati išta kao česticu jer onda imamo taj brolem interakcije putovanja, prijenosa. 
Možda je rješenje, odnosno lakše za shvatiti ako sve promatramo kao poljei pobudu polja, što na kraju čestice i jesu, samo titraji, pobude  u polju.

Sad samo nagađam i pišem gluposti jer nemam pojma kako ti zaista funkcionira, ali ako pretpostavimo da se određeni titraju superponiraju, drugi poništavaju, možda bi to objasnilo zašto se npr čestice odbijaju, tj ne odbija se ništa zapravo nego je sve posljedica titraja koji djeluju jedan na drugog, a samam manifestacija fenomena izgleda kao da se odbijaju. 

Možda nešto slično kao što masa savija prostor u sebe pa se manifestira kao privlačenje,  ako uzmemo obrnuto da savija od sebe onda bi bilo odbijanje. 

 Znanost dovodi sumnju sve i ne postoji konacan zakljucak. Narocito ne u fizici. Opcenito vrlo malo toga vrijedi generalno.

Znanost je tu da izaziva postojece znanje i ide dalje. Kad to stane raditi postaje religija. Npr, brzina svjetlosti je opcenito maksimalna ili mi ne mozemo izmjeriti vise iz naseg sustava? Ako nemozemo nasa spoznaja je ogranicena. Npr raketa leti lijevo od mene brzinom svjetlosti. Druga na desno od mene brzinom svjetlosti. Zakljucujem a ne mjerim one se medjusobno udaljavaju 2c. Ona lijevo vidi da se ja u odnosu na nju gibam brzinom svjetlosti.Ali zbog relativistickog slaganja brzina i ova raketa koja leti desno od mene se isto giba u odnosu na nju brzinom svjetlosti. Dakle za nju se oboje isto udaljavamo od nje i medjusobno stojimo.  Ljudi u toj raketi drugacije vide stvarnost od mene.

Zato je brzina izrazena samo u odnosu na sustav iz kojeg se mjeri.

To je daleko od apsolutnog.

Dalje sto ako je materija nije nesto u prostoru, vec stanje prostora?

Itd. Kad se stane preispitivati znanost postaje dogma. Religija. 

Teorija postaje prihvacena kad dobro predvidja rezultate mjerenja.

Ali nista nije apsolutno. Zato za znanost kontroverza ne postoji, odnosno kontroverza je DNK znanosti.

Hvala ti, sve si mi objasnio i potrpao stvari koje uopće nisam rekao u usta ali nisi objasnio onu interakciju sa dijagrama ali ne kao ja neznalački nego bez virtualnih fotona, ajde molim te, objasni je.

Smije li se elektron kao oblak vjerojatnosti ili bilo kako osim čak i u jezgri nalaziti i između elektronskih orbita, ako ne sa 100% vjerojatnosti zašto baš ne tamo da mi je znati, je li uistinu svugdje ili samo tamo gdje može odnosno smije biti kad govorimo o atomu.

Također objašnjavaš mi stvari koje sam i sam izrekao ali ti si od svih poruka koje sam na temi upisao izabrao pročitati samo ovu na koju vjerujem odgovaraš, onu sa feynmanovim dijagramom, btw. radi double slit eksperimenta i interpretacija sam se i krenuo zanimati za qm.

 Ovaj možda?

 Ah za ono tamo sam ja kriv, bio sam bezobrazan, nadam se da će vam/nam otvoriti ubrzo temu... što se tiče daca isprobao sam za sad jel' radi... i radi i bt i svi izlazi i ulazi koje sam isprobao, slušalice su dovoljno glasne, čak i preglasne a zvuk ovo što sam u ovo kratko vrijeme čuo, bolji nego na matičnoj i drugoj zvučnoj, osjeti se napredak.. još se javim nakon dugotrajnijeg slušanja i isprobavanja.

Keso kaže...

Taj oblak vjerojatnosti nalaženja elektrona ima prekide, odnosno pojase vjerojatnosti blizu nule pa se čine kao slojevi oko jezgre. Poprimaju razne oblike, uglavnom simetrične oko jezgre koja je u centru.

Evo zgodne vizualizacije:

Najčudnija stvar je da se ta funkcija vjerojatnosti može kretati kroz prostor. Prolaziti kroz rupe, širiti se iz rupe, slično kao vodeni val.

Pa još imamo onaj Heisenbergov princip neodređenosti koji kaže da ne možemo precizno znati i poziciju i zamah istovremeno, nego samo jednu od tih veličina.

I to ne zato što nam instrumenti mjerenja ne valjaju, nego je to posljedica same prirode tih malih stvari. Ne kužim bit te neodređenosti, ali očito je da su male stvari uglavnom "razmazane" po prostoru a rijetko točkaste (kolabiranje valne funkcije). Intuitivno mi sve zamišljamo točkasto, a u tom malom svijetu je sve razmazano.

Što se tiče feynmanovih dijagrama, o njima ne znam praktički ništa pa me slobodno prosvijetli.

 Dakle radi se o već pet puta ponovljenom paulijevom principu isključenja gdje dvije identične čestice s polucijelim spinom u ovom slučaju elektroni ne smiju okupirati isto kvantno stanje zato se ne mogu nalaziti svugdje u atomu, energija elektrona mora okupirati određena stanja u atomu teoretski mogu okupirati beskonačno mnogo kvantnih stanja ali su ona strogo određena i elektron se ne smije nalaziti niti na jednom mjestu između njih, zato se elektron teleportira kako kažeš po atomu a ne putuje između ljuski, jednostavno ne smije, ne može, kako ti drago. To su osnove, imo, posljednja elektronska ljuska definira gotovo kompletnu kemiju.

Zanimljivo da bozoni ne podliježu ovom paulijevom ograničenju i fotone bi teoretski mogao naći na milijune u najnižem energetskom stanju, ovakvih sustava ima i drugdje ne samo u atomu, kvadrat valne funkcije daje vjerojatnoću nalaženja čestice po određenim kvantnim stanjima..

Nadalje tebi su virtualni fotoni oko elektrona glupost a to je osnovni mehanizam qed, imaš termin dressed particle pojam se odnosi na golu česticu s pobuđenjima drugih kvantnih polja koja su fizički neodvojiva od gole čestice, npr. elektron uključuje oblak virtualnih fotona i elektron-pozitron parova.

Prvi put čujem za to da je elektron fizički neodvojiv od virtualnog fotona i para elektron-pozitron. Elektron je koliko znam elementarna čestica i NE TREBA NIŠTA DRUGO da bi postojala, a pogotovo ne "virtualni" foton. Što znači "virtualan"? Da li to znači NEPOSTOJEĆI, izmišljen da bi si olakšali neki izračun ili predodžbu?

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i ograničeno) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije. U svakom slučaju, prilično sam siguran da bolje razumijem prirodu od nekoga tko se ne može dogovoriti je li nešto čestica ili nije, da li ima masu ili ima energiju i sl. (pri tome ne mislim samo na sudionike foruma nego i na glavninu mainstream fizičara). Po meni, čestica je lokalizirani val (prema tome interpretacija ovisi o skali [energije] promatrača), sve što nosi energiju ima i masu no, zbog spomenute inherentne ograničenosti promatrača (iako je ograničenost relativno varijabilna), iz pragmatičkih razloga masa se u nekim slučajevima može izjednačiti s nulom.

Ajde molim te argumentiraj ovo čemu bi se smijao/plakao. Mnogo je toga etablirano da, ali apsolutno dokazano ne. Da se nadovežem, i Einstein sam sigurno nije elektron shvaćao kao bukvalno apsolutno točkastu česticu, kao ni singularitet crne rupe kao apsolutan singularitet. Poznato je da je teško prihvaćao i apstrakciju prostora no eto ostali matematičari (koji se nazivaju fizičarima) su to prihvatili i proglasili svetim. 

Ovo oko Higgsa, da, po kvantnoj mehanici, da bi vrijedila apsolutno, Higgs bi trebao imati beskonačnu masu, ovako se QM slama na većim energijama. Standardni model je predviđao i masu 0 za neutrine pa je ispalo drugačije. Za foton je dokazano da ima masu manju od oko 10^-54, ne da je 0. Itd.

Ne smatram se apsolutnim genijalcem niti imam problema s tim da mi netko pruži uvjerljive dokaze da sam luđak ili naivac. Dapače, otvoren sam za konstruktivne komentare jer nisam apsolutni vjernik, zanima me istina a ne propagiranje određene dogme (makar i one koja bi proizlazila iz moje teorije). Jasno je da teorija mora biti dokaziva/osporljiva, a moja to i jest. 

Planckova masa ovisi o konstanti c, što znači da ovisi o brzini svjetlosti jedino u slučaju da foton nema masu mirovanja. Ako foton ima masu, konstanta c je neovisna o fotonu. Po mojoj teoriji i vrijednost Planckove mase (i ostalih konstanti) je relativna, što znači da općeprihvaćena vrijednost vrijedi na određenoj skali, odnosno na određenom rasponu energija. Po meni, dakle, postoje diskretni vertikalni energetski nivoi sa različitim vrijednostima konstanti (iako postoji i interpretacija u kojoj se umjesto konstanti skalira metrika). QM nije dovoljno relativna jer sadrži apsolutne konstante, OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost (vezanu za konstantu c). 

Što se tiče značenja Planckovih veličina ili jedinica veličine (ne Planckove konstante h), radi se o veličinama uvedenim kako bi se olakšalo računanje - ako umjesto dimenzionalnih vrijednosti veličina (npr. mase) koristimo bezdimenzionalne omjere veličina sa pripadajućim Planckovim veličinama možemo dobiti jednadžbe u kojima fundamentalne konstante poprimaju vrijednost 1. Nisam pobornik takve simplifikacije jer je zbunjujuće i predstavlja gubitak informacija. Kada bi Planckove veličine imale fizikalnu interpretaciju onda bi npr. uz gravitacijsku silu morali imati nekakvu Planckovu silu točno takve vrijednosti da gravitacijska konstanta bude jednaka 1. U toj interpretaciji, sve je naizgled kvantizirano Planckovim veličinama (iako, paradoksalno, postoje veličine manje od definiranih Planckovih veličina), dok pripadajuća Planckova veličina koja odgovara određenoj fundamentalnoj konstanti (npr. G) postaje jednaka istoj. Dakle, osim ako Planckove veličine ne proglasimo relativnima, teško ih je uzimati za ozbiljno, osim u svrhu lakšeg matematičkog računa.

"Za teoriju naravno imam dokaze". Dokaz bi bio eksperimentalna potvrda nekoliko neovisnih timova. Koliko sam razumio, ne da nemaš nijednu potvrdu nego nula peer review-a, a kamoli dokaza.
"Ne bih se rješio konstanti, samo ih proglašavam relativnima...osciliraju a mogu i fluktuirati". Značenje riječi "konstanta" pretpostavljam znaš. Nešto što oscilira ili se ikako mijenja nije konstanta. Dakle konstante u tvojoj teoriji prestaju biti konstante pa ih nemoj više zvati "konstanta" nego recimo "bivša konstanta" ili neko prikladnije ime.
Razlozi na neobjavu su ti više nego klimavi. Veličina je čista laž - ti možeš napisati knjigu, a u časopisu samo sažetak i referencu na knjigu za detalje. Ne moraš ni izdati tu knjigu, objavi PDF, nula troškova.
"mainstream teško prihvaća" - koga zanima mainstream? Nova teorija ne može biti mainstream u fazi probijanja i to naravno da znaš samo seruckaš. Da bi je itko prihvatio trebaš imati JAKO JAKO JAKO DOBRO razrađenu teoriju, vrlo jasno i koncizno je znati predstaviti tj. objasniti kolegama, i trebaš imati ideju MJERENJA koje bi potvrdilo ili opovrgnulo tu teoriju (ne moraš raditi mjerenje samo im reći što da mjere).
Šta misliš kako je bilo Albertu Einsteinu kad je objavljivao svoju teoriju? Skoro su ga ODBILI jer im se činilo nevjerojatno. Ali on je bio uporan, ponudio im je način provjere (mjerenje) i to ga je izvuklo da ga ne odbace. Bio je uporan, jako uporan. Jer ako ne objaviš, sav tvoj trud je samo prdac u vjetar, bačen trud i sve godine. Zato moraš to dovesti do kraja, bio ne bio.
Ali ti zvučiš kao da nemaš ništa, ili imaš nešto toliko loše razrađeno i bez temelja da si i sam svjestan da ne bi prošlo review niti jednog znanstvenog časopisa a ni zajednice. Ne zato što su oni ovakvi ili onakvi, nego jer ti teorija nije razrađena ili ne stoji, što i sam znaš. Ali je jako lijepo seruckati po forumu da imaš nešto veliko, maltene veće od Einsteina i trolati o velebnoj pameti. Ili je u potpunosti sve izmišljeno, prigodno za forum.
Kao skakač koji tvrdi da "majkemi" može skočiti 20m u dalj, ali eto, nitko nije htio mjeriti taj njegov skok. Ma nemoj me...
Objavljuj ili ne seruckaj.
Ako misliš da imaš nešto i nemaš snage to sam završiti, udruži se. Ali morati ćeš podijeliti slavu.

Žalosno je sto toliki milijuni para su se možda utukli u nesto sto vrlo vjerojatno niti ne postoji. 

1. Eksperimentalne potvrde mogu postojati i postoje i bez toga, reference stoje u teoriji i vezanim radovima.

2. Konstante - ne slažem se. Izraz "relativna konstanta" itekako ima smisla. Između ostalog, ako ne možeš razlučiti oscilaciju i ako je vrijednost efektivno stabilna kroz duži period zašto bi ju nazivao varijablom a ne relativnom konstantom?

3. Recentne PDF-ove imam na osobnom webu i u arhivi Zenodo od CERN-a. Daj mi naziv časopisa koji je spreman objaviti sažetak i referencu besplatno na takav rad i poslat ću im detalje.

4. Dosta toga je razrađeno u teoriji a postoje i prijedlozi kako i što se može eksperimentalno provjeriti.

5. Ako ne objavim sve je džabe?? Tu se nikako ne slažem, nisam materijalist i nikad mi nije bio cilj postati slavan nego prenstveno razumjeti svemir. Dovesti do kraja? Već godinama teoriju i ostale radove lagano dovodim do kraja, ne zato da bi bilo spremno za objavu nego da što više razumijem materiju u pitanju.

Einsteina ne bi bilo bez Newtona, a ako diraš temelje fizike onda ne diraš samo Einstein-a nego i Newton-a i mnoge druge. A ako ja tebi trošim vrijeme prilično ga trošiš i ti meni (akcija/reakcija..). 

Ako te zanimaju moji radovi i ako si sposoban konzumirati materiju bez predrasuda, a pokazuješ da baš i nisi, lako ih možeš naći.

google: amenoum complete relativity