Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor

poruka: 150
|
čitano: 18.738
|
moderatori: vincimus
+/- sve poruke
ravni prikaz
starije poruke gore
Ovo je tema za komentiranje sadržaja Bug.hr portala. U nastavku se nalaze komentari na "Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor".
15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
notloB kaže...

Nisam ja to izmislio, samo prenosim logiku koju sam ubrao, moguće krivo, to su osnove standardnog modela i kvantne mehanike, bez ikakve matematike koju btw. slabo kontam, zbrajanje do deset i nešto razlomaka kod naboja kvarkova i slaganje boja, sve vam to piše na wikipedijama i otkriveno je prošlog stoljeća, sad ukoliko tko čita moje postove, priti pliz me ispravite ukoliko se naiđe na gluposti da se ne brukam po internetima.

 

Edit: Kad smo već kod em interakcija...

Ispod je najjednostavnija elektromagnetska interakcija između dva elektrona, Feynmanov dijagram, gdje su "e-" elektroni a "γ" foton, strelice smjer interakcije i "feder" u sredini sama interakcija.... kolokvijalno, kako ta dva elektrona znaju da se moraju odbiti jedan od drugoga zbog istog naboja... izmijene foton, koji se u ovim interakcijama naziva virtualni foton jer iznimno kratko traje, kratko postoji, foton je messenger, nosioc em sile, međutim i tu su stvari nejasne, to se odvija bez dodira samih elektrona, kako elektron "osjeti" da mu se približava drugi elektron i da se treba pojaviti foton? Tu sada treba zamisliti da elektron nikada ne putuje sam, barem takva objašnjenja nalazim na internetu i tako si objašnjavam, oko elektrona je uvijek oblak fotona, odnosno fotonski pipci koji konstantno nastaju i nestaju i onda kad se ovaj drugi približi oblaci se dodiruju i dolazi do interakcije, kako to izgleda u stvarnosti i izgleda li uopće, pojma nemam.

 

 

 možda je pokrešno na tom nivou opće promatrati išta kao česticu jer onda imamo taj brolem interakcije putovanja, prijenosa. 
Možda je rješenje, odnosno lakše za shvatiti ako sve promatramo kao poljei pobudu polja, što na kraju čestice i jesu, samo titraji, pobude  u polju.

Sad samo nagađam i pišem gluposti jer nemam pojma kako ti zaista funkcionira, ali ako pretpostavimo da se određeni titraju superponiraju, drugi poništavaju, možda bi to objasnilo zašto se npr čestice odbijaju, tj ne odbija se ništa zapravo nego je sve posljedica titraja koji djeluju jedan na drugog, a samam manifestacija fenomena izgleda kao da se odbijaju. 

Možda nešto slično kao što masa savija prostor u sebe pa se manifestira kao privlačenje,  ako uzmemo obrnuto da savija od sebe onda bi bilo odbijanje. 

 

15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
notloB kaže...
Yuda kaže...
notloB kaže...

 Opss, tek sam sada uvidio da je interpretacija pogrešna, zašto trivijalna kad je pogrešna?

 Zato jer u svoj svojoj trivijalnosti nije niti pretendirala da bude nepogrešna.

 Onda se upotrijebi istinit izraz, pogrešna a ne ublažavati neistinitim izrazima, eufemizmima, trivijalizacija je činjenje nečega nevažnim.

 

edit: konačno mi je stigao dac/amp za slušalice SMSL dl-200 nakon dva i po tjedna, idem se igrati

 Da se neismo poklali svi tamo na temi ne bi je zaključali pa bi mogli tamo nastaviti o dacu , baš me zanimaju zvučne impresije 

6 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Keso kaže...

Hm. "pojam kontroverze u znanosti sto je cini religijom"? Kontroverza, odnosno neslaganje oko neke teme znači samo da znanstveni postupak nije dovršen, nismo došli do dokaza, konačnog zaključka. To znanost ne čini religijom, nego nedovršenim postupkom. Dobro je imati više različitih mišljenja ili teza, iz kojih bi trebao iznjedriti zaključak (teoriju) neovisno višestruko potvrđen opažanjima ili eksperimentima neovisnih timova. To je jako različito od religije. Naravno, znanstvenik želi da se baš njegova teroija pokaže istinitom (slaže se s opažanjima, može predvidjeti ponašanje) ali pravi znanstvenik traga za istinom, a ne za potvrdom svog ega. Bar bi tako trebalo biti.

 Znanost dovodi sumnju sve i ne postoji konacan zakljucak. Narocito ne u fizici. Opcenito vrlo malo toga vrijedi generalno.

Znanost je tu da izaziva postojece znanje i ide dalje. Kad to stane raditi postaje religija. Npr, brzina svjetlosti je opcenito maksimalna ili mi ne mozemo izmjeriti vise iz naseg sustava? Ako nemozemo nasa spoznaja je ogranicena. Npr raketa leti lijevo od mene brzinom svjetlosti. Druga na desno od mene brzinom svjetlosti. Zakljucujem a ne mjerim one se medjusobno udaljavaju 2c. Ona lijevo vidi da se ja u odnosu na nju gibam brzinom svjetlosti.Ali zbog relativistickog slaganja brzina i ova raketa koja leti desno od mene se isto giba u odnosu na nju brzinom svjetlosti. Dakle za nju se oboje isto udaljavamo od nje i medjusobno stojimo.  Ljudi u toj raketi drugacije vide stvarnost od mene.

Zato je brzina izrazena samo u odnosu na sustav iz kojeg se mjeri.

To je daleko od apsolutnog.

Dalje sto ako je materija nije nesto u prostoru, vec stanje prostora?

Itd. Kad se stane preispitivati znanost postaje dogma. Religija. 

Teorija postaje prihvacena kad dobro predvidja rezultate mjerenja.

Ali nista nije apsolutno. Zato za znanost kontroverza ne postoji, odnosno kontroverza je DNK znanosti.

Poruka je uređivana zadnji put čet 21.3.2024 20:16 (Hoggy).
15 godina
offline
Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor

Ajme Bolton, pivce i polako, sekiranje stvara bore :)

Svatko tko je gledao "double slit experiment" i njegove modernije varijante ostati će u čudu i misaono paraliziran danima, neki godinama :)

Ali to je zorni prikaz koliko naša intuicija griješi. Naša ruka ne prolazi kroz stvari oko nas zbog električnog odbijanja. Ali atomi od kojih smo sagrađeni i mi i ti predmeti su skoro u potpunosti prazni prostor.

Ljudi zamišljaju da je elektron jako mali kamenčić koji rotira oko jezgre kao Mjesec oko Zemlje. Ali nije "jako mali kamenčić".

Ispada da je sve val vjerojatnosti koje možemo prikazati "poljem". Ponašanje se mijenja promatranjem - počne se ponašati "kao mali kamenčić", čestica.

Promatranje znači sudar, jer da bi vidjeli mi moramo poslati neki foton ili elektron ili bilo što da se sudari s onim što promatramo. U tom trenutku sudara vjerojatnost pozicije se utočkava, sto posto je na tom jednom mjestu sudara.

Elektron nije foton, i ne putuje skupa s fotonom (ako ga ne pošaljemo skupa), kakve su to bedastoće? Elektron možemo zamisliti kao oblak vjerojatnosti postojanja u području oko jezge i čak unutar jezgre.

On ne "kruži" oko jezgre nego se teleportira, pojavljuje na raznim lokacijama kad gledamo, a svugdje je dok ne gledamo (dok nema sudara), ali "svugdje" s različitim vjerojatnostima.

Veliki predmeti ponašaju se kao "kamenčić" ali pitanje je zašto. Ja mislim zato što su u stalnom sudaru s okolnim atomima i valna funkcija vjerojatnosti je stalno kolabirana - ali nisam siguran.

To pojmiti znači razumjeti doble slit experiment, a to ne znam da li itko razumije do kraja, uključivo najbolje fizičare na Zemlji.

Imamo formule, zakone, znamo predvidjeti, ali razumjeti - jako teško, jer je jako daleko od naše svakodnevice pa time i intuicije.

 

Idi i radi nešto korisno!
Poruka je uređivana zadnji put čet 21.3.2024 20:58 (Keso).
 
1 0 hvala 0
2 godine
online
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Keso kaže...

Ajme Bolton, pivce i polako, sekiranje stvara bore :)

Svatko tko je gledao "double slit experiment" i njegove modernije varijante ostati će u čudu i misaono paraliziran danima, neki godinama :)

Ali to je zorni prikaz koliko naša intuicija griješi. Naša ruka ne prolazi kroz stvari oko nas zbog električnog odbijanja. Ali atomi od kojih smo sagrađeni i mi i ti predmeti su skoro u potpunosti prazni prostor.

Ljudi zamišljaju da je elektron jako mali kamenčić koji rotira oko jezgre kao Mjesec oko Zemlje. Ali nije "jako mali kamenčić".

Ispada da je sve val vjerojatnosti koje možemo prikazati "poljem". Ponašanje se mijenja promatranjem - počne se ponašati "kao mali kamenčić", čestica.

Promatranje znači sudar, jer da bi vidjeli mi moramo poslati neki foton ili elektron ili bilo što da se sudari s onim što promatramo. U tom trenutku sudara vjerojatnost pozicije se utočkava, sto posto je na tom jednom mjestu sudara.

Elektron nije foton, i ne putuje skupa s fotonom (ako ga ne pošaljemo skupa), kakve su to bedastoće? Elektron možemo zamisliti kao oblak vjerojatnosti postojanja u području oko jezge i čak unutar jezgre.

On ne "kruži" oko jezgre nego se teleportira, pojavljuje na raznim lokacijama kad gledamo, a svugdje je dok ne gledamo (dok nema sudara), ali "svugdje" s različitim vjerojatnostima.

Veliki predmeti ponašaju se kao "kamenčić" ali pitanje je zašto. Ja mislim zato što su u stalnom sudaru s okolnim atomima i valna funkcija vjerojatnosti je stalno kolabirana - ali nisam siguran.

To pojmiti znači razumjeti doble slit experiment, a to ne znam da li itko razumije do kraja, uključivo najbolje fizičare na Zemlji.

Imamo formule, zakone, znamo predvidjeti, ali razumjeti - jako teško, jer je jako daleko od naše svakodnevice pa time i intuicije.

 

Hvala ti, sve si mi objasnio i potrpao stvari koje uopće nisam rekao u usta ali nisi objasnio onu interakciju sa dijagrama ali ne kao ja neznalački nego bez virtualnih fotona, ajde molim te, objasni je.

Smije li se elektron kao oblak vjerojatnosti ili bilo kako osim čak i u jezgri nalaziti i između elektronskih orbita, ako ne sa 100% vjerojatnosti zašto baš ne tamo da mi je znati, je li uistinu svugdje ili samo tamo gdje može odnosno smije biti kad govorimo o atomu.

Također objašnjavaš mi stvari koje sam i sam izrekao ali ti si od svih poruka koje sam na temi upisao izabrao pročitati samo ovu na koju vjerujem odgovaraš, onu sa feynmanovim dijagramom, btw. radi double slit eksperimenta i interpretacija sam se i krenuo zanimati za qm.

Poruka je uređivana zadnji put čet 21.3.2024 23:04 (notloB).
13 godina
offline
Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor

Zanimljivo, jednom davno jedan čovjek koji je tvrdio da je imao susret s vanzemaljcima je izjavio , kako su mu rekli da je svemir dvostruko stariji nego što to ljudi misle i da se svjetlost ne kreće kroz sve dijelove svemira istom brzinom. Reko ili čovjek priča gluposti i izmišlja ili su vanzemaljci krivo preračunali naše računanje vremena. 

 
1 0 hvala 0
2 godine
online
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Byron kaže...

Zanimljivo, jednom davno jedan čovjek koji je tvrdio da je imao susret s vanzemaljcima je izjavio , kako su mu rekli da je svemir dvostruko stariji nego što to ljudi misle i da se svjetlost ne kreće kroz sve dijelove svemira istom brzinom. Reko ili čovjek priča gluposti i izmišlja ili su vanzemaljci krivo preračunali naše računanje vremena. 

 Ovaj možda?

 

Pixel kaže...

 Da se neismo poklali svi tamo na temi ne bi je zaključali pa bi mogli tamo nastaviti o dacu , baš me zanimaju zvučne impresije 

 Ah za ono tamo sam ja kriv, bio sam bezobrazan, nadam se da će vam/nam otvoriti ubrzo temu... što se tiče daca isprobao sam za sad jel' radi... i radi i bt i svi izlazi i ulazi koje sam isprobao, slušalice su dovoljno glasne, čak i preglasne a zvuk ovo što sam u ovo kratko vrijeme čuo, bolji nego na matičnoj i drugoj zvučnoj, osjeti se napredak.. još se javim nakon dugotrajnijeg slušanja i isprobavanja.

Poruka je uređivana zadnji put čet 21.3.2024 23:16 (notloB).
15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova

Taj oblak vjerojatnosti nalaženja elektrona ima prekide, odnosno pojase vjerojatnosti blizu nule pa se čine kao slojevi oko jezgre. Poprimaju razne oblike, uglavnom simetrične oko jezgre koja je u centru.

Evo zgodne vizualizacije:

Najčudnija stvar je da se ta funkcija vjerojatnosti može kretati kroz prostor. Prolaziti kroz rupe, širiti se iz rupe, slično kao vodeni val.

Pa još imamo onaj Heisenbergov princip neodređenosti koji kaže da ne možemo precizno znati i poziciju i zamah istovremeno, nego samo jednu od tih veličina.

I to ne zato što nam instrumenti mjerenja ne valjaju, nego je to posljedica same prirode tih malih stvari. Ne kužim bit te neodređenosti, ali očito je da su male stvari uglavnom "razmazane" po prostoru a rijetko točkaste (kolabiranje valne funkcije). Intuitivno mi sve zamišljamo točkasto, a u tom malom svijetu je sve razmazano.

Što se tiče feynmanovih dijagrama, o njima ne znam praktički ništa pa me slobodno prosvijetli.

Idi i radi nešto korisno!
2 godine
online
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Keso kaže...

Taj oblak vjerojatnosti nalaženja elektrona ima prekide, odnosno pojase vjerojatnosti blizu nule pa se čine kao slojevi oko jezgre. Poprimaju razne oblike, uglavnom simetrične oko jezgre koja je u centru.

Evo zgodne vizualizacije:

Najčudnija stvar je da se ta funkcija vjerojatnosti može kretati kroz prostor. Prolaziti kroz rupe, širiti se iz rupe, slično kao vodeni val.

Pa još imamo onaj Heisenbergov princip neodređenosti koji kaže da ne možemo precizno znati i poziciju i zamah istovremeno, nego samo jednu od tih veličina.

I to ne zato što nam instrumenti mjerenja ne valjaju, nego je to posljedica same prirode tih malih stvari. Ne kužim bit te neodređenosti, ali očito je da su male stvari uglavnom "razmazane" po prostoru a rijetko točkaste (kolabiranje valne funkcije). Intuitivno mi sve zamišljamo točkasto, a u tom malom svijetu je sve razmazano.

Što se tiče feynmanovih dijagrama, o njima ne znam praktički ništa pa me slobodno prosvijetli.

 Dakle radi se o već pet puta ponovljenom paulijevom principu isključenja gdje dvije identične čestice s polucijelim spinom u ovom slučaju elektroni ne smiju okupirati isto kvantno stanje zato se ne mogu nalaziti svugdje u atomu, energija elektrona mora okupirati određena stanja u atomu teoretski mogu okupirati beskonačno mnogo kvantnih stanja ali su ona strogo određena i elektron se ne smije nalaziti niti na jednom mjestu između njih, zato se elektron teleportira kako kažeš po atomu a ne putuje između ljuski, jednostavno ne smije, ne može, kako ti drago. To su osnove, imo, posljednja elektronska ljuska definira gotovo kompletnu kemiju.

Zanimljivo da bozoni ne podliježu ovom paulijevom ograničenju i fotone bi teoretski mogao naći na milijune u najnižem energetskom stanju, ovakvih sustava ima i drugdje ne samo u atomu, kvadrat valne funkcije daje vjerojatnoću nalaženja čestice po određenim kvantnim stanjima..

Nadalje tebi su virtualni fotoni oko elektrona glupost a to je osnovni mehanizam qed, imaš termin dressed particle pojam se odnosi na golu česticu s pobuđenjima drugih kvantnih polja koja su fizički neodvojiva od gole čestice, npr. elektron uključuje oblak virtualnih fotona i elektron-pozitron parova.

Poruka je uređivana zadnji put pet 22.3.2024 2:30 (notloB).
11 godina
offline
Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor

...fizika ne postoji...kažu vrhunski fizičari i onda se ubiju. 

To je tamo u Three body problem seriji, nek ne bude tako ovdje :)

 
0 0 hvala 0
15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
notloB kaže...

tebi su virtualni fotoni oko elektrona glupost a to je osnovni mehanizam qed, imaš termin dressed particle pojam se odnosi na golu česticu s pobuđenjima drugih kvantnih polja koja su fizički neodvojiva od gole čestice, npr. elektron uključuje oblak virtualnih fotona i elektron-pozitron parova.

Prvi put čujem za to da je elektron fizički neodvojiv od virtualnog fotona i para elektron-pozitron. Elektron je koliko znam elementarna čestica i NE TREBA NIŠTA DRUGO da bi postojala, a pogotovo ne "virtualni" foton. Što znači "virtualan"? Da li to znači NEPOSTOJEĆI, izmišljen da bi si olakšali neki izračun ili predodžbu?

Idi i radi nešto korisno!
2 godine
online
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Keso kaže...
notloB kaže...

tebi su virtualni fotoni oko elektrona glupost a to je osnovni mehanizam qed, imaš termin dressed particle pojam se odnosi na golu česticu s pobuđenjima drugih kvantnih polja koja su fizički neodvojiva od gole čestice, npr. elektron uključuje oblak virtualnih fotona i elektron-pozitron parova.

Prvi put čujem za to da je elektron fizički neodvojiv od virtualnog fotona i para elektron-pozitron. Elektron je koliko znam elementarna čestica i NE TREBA NIŠTA DRUGO da bi postojala, a pogotovo ne "virtualni" foton. Što znači "virtualan"? Da li to znači NEPOSTOJEĆI, izmišljen da bi si olakšali neki izračun ili predodžbu?

 Kako drugačije izvršiti interakciju iz onog dijagrama... Na sličan način funkcionira i kvantni vakum iz kojeg konstantno izbijaju čestice, parovi čestica - antičestica, prirodu, da se tako izrazim, izgleda ne zanima što će tko raditi dokle god su računi namireni i dokle god nema viška ili manjka energije, pa tako kvantni vakum "posuđuje" energiju u obliku parova čestica da bi je ubrzo potom vratio anihilirajući iste te virtualne čestice, njihov život definiran je odnosno limitiran heisenbergovim načelom neodređenosti, U kvantnoj teoriji polja su interakcije između običnih čestica opisane u smislu razmjene virtualnih čestica gdje se virtualne čestice pojavljuju kao nosioci sila. pa je tako virtualni foton nosioc em sile u kvantnoj elektrodinamici. Dakle to nisu izmišljene čestice. Kazimirov efekt ih primjerice dokazuje a qed, qft etc. ovisi o njima, razmjena virtualnih čestica je osnovni mehanizam na kojem počiva kompletna moderna kvantna mehanika.

Poruka je uređivana zadnji put pet 22.3.2024 11:02 (notloB).
15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Zašto se zovu virtualne?
Idi i radi nešto korisno!
 
0 0 hvala 0
2 godine
online
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Keso kaže...
Zašto se zovu virtualne?

 IMO zato jer ovise, pojavljuju se u takvim interakcijama, nisu same od sebe da se tako izrazim, ne postoje samostalno i jer izrazito kratko traju, "nestanu" nakon što su obavile zadatak. Kod parova čestica-antičestica u kvantnom vakumu kako čitam imaju i manju masu od normalnih čestica, nevirtualnih parnjaka dok druga svojstva zadržavaju kao i normalne čestice. Traju koliko im dopušta heisenbergova neodređenost, zamrljanost, razmazanost kako bi ti rekao, međutim njihov efekt je stvaran, mjerljiv i dokazan kako sam gore već napisao. Mogle su se zvati i kratkotrajuće čestice ili nekako drugačije, odabran je termin virtualne.

 

Zanimljivo da Stephen Hawking njima opisuje isparavanje crne rupe, gdje kolokvijalno rečeno, negdje na obzoru događaja par nastane iz kvantnog vakuma, jedna čestica iz para bude usisana u crnu rupu a druga ostane živjeti kao zračenje iz crne rupe... tako nekako, ne znam jesm li dobro ukapirao...

 

Ako ćemo nategnuti stvar do krajnjih granica, moguće da je tako i nastao cijeli svemir, oficijelna fizika govori o istom broju čestica i antičestica na početku svemira od kojega su još nepoznatim mehanizmom (u akceleratorima čestica se prate raspadi pojedinih čestica i antičestica ne bi li se pronašle neke razlike i odstupanja koja bi sugerirala zašto danas nismo okruženi svemirom antičestica a ne čestica odnosno zašto se nisu sve anihilirale) na životu ostale samo čestice koje čine naš svemir a cijeli svemir čestica i antičestica je anihiliran, možda imamo i još jedan cijeli svemir antičestica koji se na nekakvoj multisvemirskoj skali vremena samo čeka anihilirati s našim svemirom a možda su u šumi, fantaziranje...

Poruka je uređivana zadnji put pet 22.3.2024 12:53 (notloB).
16 godina
offline
Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i ograničeno) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije. U svakom slučaju, prilično sam siguran da bolje razumijem prirodu od nekoga tko se ne može dogovoriti je li nešto čestica ili nije, da li ima masu ili ima energiju i sl. (pri tome ne mislim samo na sudionike foruma nego i na glavninu mainstream fizičara). Po meni, čestica je lokalizirani val (prema tome interpretacija ovisi o skali [energije] promatrača), sve što nosi energiju ima i masu no, zbog spomenute inherentne ograničenosti promatrača (iako je ograničenost relativno varijabilna), iz pragmatičkih razloga masa se u nekim slučajevima može izjednačiti s nulom.

Amenoum
Poruka je uređivana zadnji put pet 22.3.2024 13:02 (PaleRider).
 
1 0 hvala 1
2 godine
online
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
PaleRider kaže...

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i glupo) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije.

 Samo da ispravim očito netočno, neki bozoni imaju masu, higgs i bozoni nosioci slabe nuklearne sile...

Što se ostaloga tiče u nekim dijelovima se slažem a u nekima ne znam bih li se smijao ili plakao, ukoliko misliš osporiti eksperimentima već dokazane i etablirane teorije, go ahead, ostali fizičari nadograđuju postojeće teorije a ti ćeš ih pokušati osporiti, sretno s tim, nadam se da nećeš proćerdati vrijeme i biti izridikuliziran (ne znam je li to uopće riječ).

16 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
notloB kaže...
PaleRider kaže...

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i glupo) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije.

 Samo da ispravim očito netočno, neki bozoni imaju masu, higgs i bozoni nosioci slabe nuklearne sile...

Što se ostaloga tiče u nekim dijelovima se slažem a u nekima ne znam bih li se smijao ili plakao, ukoliko misliš osporiti eksperimentima već dokazane i etablirane teorije, go ahead, ostali fizičari nadograđuju postojeće teorije a ti ćeš ih pokušati osporiti, sretno s tim, nadam se da nećeš proćerdati vrijeme i biti izridikuliziran (ne znam je li to uopće riječ).

 

Ajde molim te argumentiraj ovo čemu bi se smijao/plakao. Mnogo je toga etablirano da, ali apsolutno dokazano ne. Da se nadovežem, i Einstein sam sigurno nije elektron shvaćao kao bukvalno apsolutno točkastu česticu, kao ni singularitet crne rupe kao apsolutan singularitet. Poznato je da je teško prihvaćao i apstrakciju prostora no eto ostali matematičari (koji se nazivaju fizičarima) su to prihvatili i proglasili svetim. 

Ovo oko Higgsa, da, po kvantnoj mehanici, da bi vrijedila apsolutno, Higgs bi trebao imati beskonačnu masu, ovako se QM slama na većim energijama. Standardni model je predviđao i masu 0 za neutrine pa je ispalo drugačije. Za foton je dokazano da ima masu manju od oko 10^-54, ne da je 0. Itd.

Amenoum
Poruka je uređivana zadnji put pet 22.3.2024 13:32 (PaleRider).
2 godine
online
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i glupo) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije.

 Samo da ispravim očito netočno, neki bozoni imaju masu, higgs i bozoni nosioci slabe nuklearne sile...

Što se ostaloga tiče u nekim dijelovima se slažem a u nekima ne znam bih li se smijao ili plakao, ukoliko misliš osporiti eksperimentima već dokazane i etablirane teorije, go ahead, ostali fizičari nadograđuju postojeće teorije a ti ćeš ih pokušati osporiti, sretno s tim, nadam se da nećeš proćerdati vrijeme i biti izridikuliziran (ne znam je li to uopće riječ).

 

Ajde molim te argumentiraj ovo čemu bi se smijao/plakao. Mnogo je toga etablirano da, ali apsolutno dokazano ne. Da se nadovežem, i Einstein sam sigurno nije elektron shvaćao kao bukvalno apsolutno točkastu česticu, kao ni singularitet crne rupe kao apsolutan singularitet. Poznato je da je teško prihvaćao i apstrakciju prostora no eto ostali matematičari (koji se nazivaju fizičarima) su to prihvatili i proglasili svetim.

 Pa zbog tog pokušaja odnosno uvjerenja da se možeš sa svime time uhvatiti u koštac, mali je broj ljudi koji je iz temelja mijenjao znanstvene paradigme, dakle tvoj pokušaj mi se čini kao pokušaj apsolutnog genijalca ili potpunog luđaka, naivca ili ridikula... pa onda smijao ili plakao, možda bolje smijao ili plakao ili aplaudirao. Ne mislim ništa loše.

 

Btw. i imo. u znanosti ne postoji nešto što bi se zvalo apsolutna istina ili apsolutan dokaz, sama znanstvena metoda zahtjeva da teorija mora biti osporljiva.

 

Edit: da pitam, Za foton je dokazano da ima masu manju od oko 10^-54, ne da je 0. Itd., kako to korespondira s plankovom masom, jel' veća ili manja, slab sam matematičar a još slabije preračunavam jedinice... jel' ima smisla ta masa uopće?

Poruka je uređivana zadnji put pet 22.3.2024 14:10 (notloB).
16 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
notloB kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i glupo) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije.

 Samo da ispravim očito netočno, neki bozoni imaju masu, higgs i bozoni nosioci slabe nuklearne sile...

Što se ostaloga tiče u nekim dijelovima se slažem a u nekima ne znam bih li se smijao ili plakao, ukoliko misliš osporiti eksperimentima već dokazane i etablirane teorije, go ahead, ostali fizičari nadograđuju postojeće teorije a ti ćeš ih pokušati osporiti, sretno s tim, nadam se da nećeš proćerdati vrijeme i biti izridikuliziran (ne znam je li to uopće riječ).

 

Ajde molim te argumentiraj ovo čemu bi se smijao/plakao. Mnogo je toga etablirano da, ali apsolutno dokazano ne. Da se nadovežem, i Einstein sam sigurno nije elektron shvaćao kao bukvalno apsolutno točkastu česticu, kao ni singularitet crne rupe kao apsolutan singularitet. Poznato je da je teško prihvaćao i apstrakciju prostora no eto ostali matematičari (koji se nazivaju fizičarima) su to prihvatili i proglasili svetim.

 Pa zbog tog pokušaja odnosno uvjerenja da se možeš sa svime time uhvatiti u koštac, mali je broj ljudi koji je iz temelja mijenjao znanstvene paradigme, dakle tvoj pokušaj mi se čini kao pokušaj apsolutnog genijalca ili potpunog luđaka, naivca ili ridikula... pa onda smijao ili plakao, možda bolje smijao ili plakao ili aplaudirao. Ne mislim ništa loše.

 

Btw. i imo. u znanosti ne postoji nešto što bi se zvalo apsolutna istina ili apsolutan dokaz, sama znanstvena metoda zahtjeva da teorija mora biti osporljiva.

 

Edit: da pitam, Za foton je dokazano da ima masu manju od oko 10^-54, ne da je 0. Itd., kako to korespondira s plankovom masom, jel' veća ili manja, slab sam matematičar a još slabije preračunavam jedinice... jel' ima smisla ta masa uopće?

Ne smatram se apsolutnim genijalcem niti imam problema s tim da mi netko pruži uvjerljive dokaze da sam luđak ili naivac. Dapače, otvoren sam za konstruktivne komentare jer nisam apsolutni vjernik, zanima me istina a ne propagiranje određene dogme (makar i one koja bi proizlazila iz moje teorije). Jasno je da teorija mora biti dokaziva/osporljiva, a moja to i jest. 

Planckova masa ovisi o konstanti c, što znači da ovisi o brzini svjetlosti jedino u slučaju da foton nema masu mirovanja. Ako foton ima masu, konstanta c je neovisna o fotonu. Po mojoj teoriji i vrijednost Planckove mase (i ostalih konstanti) je relativna, što znači da općeprihvaćena vrijednost vrijedi na određenoj skali, odnosno na određenom rasponu energija. Po meni, dakle, postoje diskretni vertikalni energetski nivoi sa različitim vrijednostima konstanti (iako postoji i interpretacija u kojoj se umjesto konstanti skalira metrika). QM nije dovoljno relativna jer sadrži apsolutne konstante, OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost (vezanu za konstantu c). 

Što se tiče značenja Planckovih veličina ili jedinica veličine (ne Planckove konstante h), radi se o veličinama uvedenim kako bi se olakšalo računanje - ako umjesto dimenzionalnih vrijednosti veličina (npr. mase) koristimo bezdimenzionalne omjere veličina sa pripadajućim Planckovim veličinama možemo dobiti jednadžbe u kojima fundamentalne konstante poprimaju vrijednost 1. Nisam pobornik takve simplifikacije jer je zbunjujuće i predstavlja gubitak informacija. Kada bi Planckove veličine imale fizikalnu interpretaciju onda bi npr. uz gravitacijsku silu morali imati nekakvu Planckovu silu točno takve vrijednosti da gravitacijska konstanta bude jednaka 1. U toj interpretaciji, sve je naizgled kvantizirano Planckovim veličinama (iako, paradoksalno, postoje veličine manje od definiranih Planckovih veličina), dok pripadajuća Planckova veličina koja odgovara određenoj fundamentalnoj konstanti (npr. G) postaje jednaka istoj. Dakle, osim ako Planckove veličine ne proglasimo relativnima, teško ih je uzimati za ozbiljno, osim u svrhu lakšeg matematičkog računa.

Amenoum
2 godine
online
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i glupo) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije.

 Samo da ispravim očito netočno, neki bozoni imaju masu, higgs i bozoni nosioci slabe nuklearne sile...

Što se ostaloga tiče u nekim dijelovima se slažem a u nekima ne znam bih li se smijao ili plakao, ukoliko misliš osporiti eksperimentima već dokazane i etablirane teorije, go ahead, ostali fizičari nadograđuju postojeće teorije a ti ćeš ih pokušati osporiti, sretno s tim, nadam se da nećeš proćerdati vrijeme i biti izridikuliziran (ne znam je li to uopće riječ).

 

Ajde molim te argumentiraj ovo čemu bi se smijao/plakao. Mnogo je toga etablirano da, ali apsolutno dokazano ne. Da se nadovežem, i Einstein sam sigurno nije elektron shvaćao kao bukvalno apsolutno točkastu česticu, kao ni singularitet crne rupe kao apsolutan singularitet. Poznato je da je teško prihvaćao i apstrakciju prostora no eto ostali matematičari (koji se nazivaju fizičarima) su to prihvatili i proglasili svetim.

 Pa zbog tog pokušaja odnosno uvjerenja da se možeš sa svime time uhvatiti u koštac, mali je broj ljudi koji je iz temelja mijenjao znanstvene paradigme, dakle tvoj pokušaj mi se čini kao pokušaj apsolutnog genijalca ili potpunog luđaka, naivca ili ridikula... pa onda smijao ili plakao, možda bolje smijao ili plakao ili aplaudirao. Ne mislim ništa loše.

 

Btw. i imo. u znanosti ne postoji nešto što bi se zvalo apsolutna istina ili apsolutan dokaz, sama znanstvena metoda zahtjeva da teorija mora biti osporljiva.

 

Edit: da pitam, Za foton je dokazano da ima masu manju od oko 10^-54, ne da je 0. Itd., kako to korespondira s plankovom masom, jel' veća ili manja, slab sam matematičar a još slabije preračunavam jedinice... jel' ima smisla ta masa uopće?

Ne smatram se apsolutnim genijalcem niti imam problema s tim da mi netko pruži uvjerljive dokaze da sam luđak ili naivac. Dapače, otvoren sam za konstruktivne komentare jer nisam apsolutni vjernik, zanima me istina a ne propagiranje određene dogme (makar i one koja bi proizlazila iz moje teorije). Jasno je da teorija mora biti dokaziva/osporljiva, a moja to i jest. 

Planckova masa ovisi o konstanti c, što znači da ovisi o brzini svjetlosti jedino u slučaju da foton nema masu mirovanja. Ako foton ima masu, konstanta c je neovisna o fotonu. Po mojoj teoriji i vrijednost Planckove mase (i ostalih konstanti) je relativna, što znači da općeprihvaćena vrijednost vrijedi na određenoj skali, odnosno na određenom rasponu energija. Po meni, dakle, postoje diskretni vertikalni energetski nivoi sa različitim vrijednostima konstanti (iako postoji i interpretacija u kojoj se umjesto konstanti skalira metrika). QM nije dovoljno relativna jer sadrži apsolutne konstante, OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost (vezanu za konstantu c). 

Što se tiče značenja Planckovih veličina ili jedinica veličine (ne Planckove konstante h), radi se o veličinama uvedenim kako bi se olakšalo računanje - ako umjesto dimenzionalnih vrijednosti veličina (npr. mase) koristimo bezdimenzionalne omjere veličina sa pripadajućim Planckovim veličinama možemo dobiti jednadžbe u kojima fundamentalne konstante poprimaju vrijednost 1. Nisam pobornik takve simplifikacije jer je zbunjujuće i predstavlja gubitak informacija. Kada bi Planckove veličine imale fizikalnu interpretaciju onda bi npr. uz gravitacijsku silu morali imati nekakvu Planckovu silu točno takve vrijednosti da gravitacijska konstanta bude jednaka 1. U toj interpretaciji, sve je naizgled kvantizirano Planckovim veličinama (iako, paradoksalno, postoje veličine manje od definiranih Planckovih veličina), dok pripadajuća Planckova veličina koja odgovara određenoj fundamentalnoj konstanti (npr. G) postaje jednaka istoj. Dakle, osim ako Planckove veličine ne proglasimo relativnima, teško ih je uzimati za ozbiljno, osim u svrhu lakšeg matematičkog računa.

 Uistinu se ispričavam ukoliko sam te uvrijedio...

 

Jesi li uspio testirati tu teoriju? Vidim zadireš u same fundamente qm, ukoliko se ne varam bio je i pokušaj testiranja brzine svjetlosti s fotonima koji su dolazili iz nekog udaljenog visokoenergetskog eventa u svemiru kojim bi se testirala prostorna granularnost kod fotona različitih energija, zaboravio sam kako je to prošlo, čini mi se da su došli istovremeno Mislim da nema neke povezanosti s onim što si rekao, dakle ti bi koliko sam razumio mijenjao vrijednosti konstanti po enrgetskim uvjetima ili bi se kompletno riješio konstanti, ne znam jesam li dobro shvatio, misliš li da se konstante mijenjaju u odnosu na uvjete ili nešto treće i postoje li ti uvjeti gdje bi se konstante mijenjale u nekom realnom svijetu za test, jesam li sve krivo shvatio ili bi mi mogao još pojednostaviti ukoliko je moguće...

Također me zanima stanje teorije, je li spremna za objavu i jesi li je dao na nekakav review i slično.

Ja sam teški amater i osim što mi se sviđa ovo područje nemam nikakvih referenci za nekakvo dublje preispitivanje, znatiželjan sam.

 

Još jedno bih se ispričao ukoliko sam bio bezobrazan, tek sada vidim da nisi anonimni korisnik i utoliko mi je bezveznije ukoliko sam te uvrijedio, sorry.

15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Ovaj dio "OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost".
Gdje vidiš potrebu ili opažanje da kauzalnost nije apsolutna? Jer nisam čuo za slučaj koji narušava brzinu kauzalnosti c pa me baš zanima zašto to vidiš kao problem ili potencijalno krivu stvar.
Idi i radi nešto korisno!
16 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
notloB kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i glupo) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije.

 Samo da ispravim očito netočno, neki bozoni imaju masu, higgs i bozoni nosioci slabe nuklearne sile...

Što se ostaloga tiče u nekim dijelovima se slažem a u nekima ne znam bih li se smijao ili plakao, ukoliko misliš osporiti eksperimentima već dokazane i etablirane teorije, go ahead, ostali fizičari nadograđuju postojeće teorije a ti ćeš ih pokušati osporiti, sretno s tim, nadam se da nećeš proćerdati vrijeme i biti izridikuliziran (ne znam je li to uopće riječ).

 

Ajde molim te argumentiraj ovo čemu bi se smijao/plakao. Mnogo je toga etablirano da, ali apsolutno dokazano ne. Da se nadovežem, i Einstein sam sigurno nije elektron shvaćao kao bukvalno apsolutno točkastu česticu, kao ni singularitet crne rupe kao apsolutan singularitet. Poznato je da je teško prihvaćao i apstrakciju prostora no eto ostali matematičari (koji se nazivaju fizičarima) su to prihvatili i proglasili svetim.

 Pa zbog tog pokušaja odnosno uvjerenja da se možeš sa svime time uhvatiti u koštac, mali je broj ljudi koji je iz temelja mijenjao znanstvene paradigme, dakle tvoj pokušaj mi se čini kao pokušaj apsolutnog genijalca ili potpunog luđaka, naivca ili ridikula... pa onda smijao ili plakao, možda bolje smijao ili plakao ili aplaudirao. Ne mislim ništa loše.

 

Btw. i imo. u znanosti ne postoji nešto što bi se zvalo apsolutna istina ili apsolutan dokaz, sama znanstvena metoda zahtjeva da teorija mora biti osporljiva.

 

Edit: da pitam, Za foton je dokazano da ima masu manju od oko 10^-54, ne da je 0. Itd., kako to korespondira s plankovom masom, jel' veća ili manja, slab sam matematičar a još slabije preračunavam jedinice... jel' ima smisla ta masa uopće?

Ne smatram se apsolutnim genijalcem niti imam problema s tim da mi netko pruži uvjerljive dokaze da sam luđak ili naivac. Dapače, otvoren sam za konstruktivne komentare jer nisam apsolutni vjernik, zanima me istina a ne propagiranje određene dogme (makar i one koja bi proizlazila iz moje teorije). Jasno je da teorija mora biti dokaziva/osporljiva, a moja to i jest. 

Planckova masa ovisi o konstanti c, što znači da ovisi o brzini svjetlosti jedino u slučaju da foton nema masu mirovanja. Ako foton ima masu, konstanta c je neovisna o fotonu. Po mojoj teoriji i vrijednost Planckove mase (i ostalih konstanti) je relativna, što znači da općeprihvaćena vrijednost vrijedi na određenoj skali, odnosno na određenom rasponu energija. Po meni, dakle, postoje diskretni vertikalni energetski nivoi sa različitim vrijednostima konstanti (iako postoji i interpretacija u kojoj se umjesto konstanti skalira metrika). QM nije dovoljno relativna jer sadrži apsolutne konstante, OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost (vezanu za konstantu c). 

Što se tiče značenja Planckovih veličina ili jedinica veličine (ne Planckove konstante h), radi se o veličinama uvedenim kako bi se olakšalo računanje - ako umjesto dimenzionalnih vrijednosti veličina (npr. mase) koristimo bezdimenzionalne omjere veličina sa pripadajućim Planckovim veličinama možemo dobiti jednadžbe u kojima fundamentalne konstante poprimaju vrijednost 1. Nisam pobornik takve simplifikacije jer je zbunjujuće i predstavlja gubitak informacija. Kada bi Planckove veličine imale fizikalnu interpretaciju onda bi npr. uz gravitacijsku silu morali imati nekakvu Planckovu silu točno takve vrijednosti da gravitacijska konstanta bude jednaka 1. U toj interpretaciji, sve je naizgled kvantizirano Planckovim veličinama (iako, paradoksalno, postoje veličine manje od definiranih Planckovih veličina), dok pripadajuća Planckova veličina koja odgovara određenoj fundamentalnoj konstanti (npr. G) postaje jednaka istoj. Dakle, osim ako Planckove veličine ne proglasimo relativnima, teško ih je uzimati za ozbiljno, osim u svrhu lakšeg matematičkog računa.

 Uistinu se ispričavam ukoliko sam te uvrijedio...

 

Jesi li uspio testirati tu teoriju? Vidim zadireš u same fundamente qm, ukoliko se ne varam bio je i pokušaj testiranja brzine svjetlosti s fotonima koji su dolazili iz nekog udaljenog visokoenergetskog eventa u svemiru kojim bi se testirala prostorna granularnost kod fotona različitih energija, zaboravio sam kako je to prošlo, čini mi se da su došli istovremeno Mislim da nema neke povezanosti s onim što si rekao, dakle ti bi koliko sam razumio mijenjao vrijednosti konstanti po enrgetskim uvjetima ili bi se kompletno riješio konstanti, ne znam jesam li dobro shvatio, misliš li da se konstante mijenjaju u odnosu na uvjete ili nešto treće i postoje li ti uvjeti gdje bi se konstante mijenjale u nekom realnom svijetu za test, jesam li sve krivo shvatio ili bi mi mogao još pojednostaviti ukoliko je moguće...

Također me zanima stanje teorije, je li spremna za objavu i jesi li je dao na nekakav review i slično.

Ja sam teški amater i osim što mi se sviđa ovo područje nemam nikakvih referenci za nekakvo dublje preispitivanje, znatiželjan sam.

 

Još jedno bih se ispričao ukoliko sam bio bezobrazan, tek sada vidim da nisi anonimni korisnik i utoliko mi je bezveznije ukoliko sam te uvrijedio, sorry.

 

Nema problema, nije prvi puta da nailazim na otpor. Uostalom, svijet je pun šarlatana pa donekle i razumijem reakciju. Za teoriju naravno imam dokaze, nešto je u samoj teoriji a nešto u naknadnim radovima. Ne bih se rješio konstanti, samo ih proglašavam relativnima. Dakle, osim što vezujem različite konstante za različite raspone energija (ili diskretne vertikalne energetske nivoe), te konstante opet osciliraju a mogu i fluktuirati jer su vezane za prostor/vrijeme koje nije apstraktno nego ima fizička i promjenjiva svojstva. Oscilacije mnogih konstanti su već eksperimentima zabilježene, čak i kod mase protona, samo što to nije još prihvaćeno kao činjenica (efektivno, mnogi se boje to priznati jer ima ogromne implikacije na općeprihvaćene apstrakcije). Teorija je dosegla visok stupanj razvoja i vjerujem da je dovoljne kvalitete za objavu no do toga vjerojatno neće doći, poglavito iz dva razloga:

1. štivo je preveliko za objavu u znanstvenim časopisima, čak i kad bi urednici bili otvoreni za nešto tako radikalno (uglavnom nisu), osim toga nisam vezan za nikakvu instituciju (koja bi sponzorirala objavu) a sam nemam novca da platim publishing, 

2. mainstream teško prihvaća i zakrpe etabliranih teorija a kamoli nešto što dira temelje.

Nemam ništa protiv recenzija, ali iz navedenih razloga teško je doći do istih. Probao jesam objaviti dok je teorija još bila u ranoj fazi (i, da budem iskren, nezrela za objavu) no naišao sam na velik otpor pa sam izgubio volju da išta više pokušavam objaviti. Kako stvari stoje u svijetu i kako funkcionira sve se više pitam da li je uopće dobro objaviti tako nešto, tj. da li želim da netko zlorabi isto.

 

Keso kaže...
Ovaj dio "OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost".
Gdje vidiš potrebu ili opažanje da kauzalnost nije apsolutna? Jer nisam čuo za slučaj koji narušava brzinu kauzalnosti c pa me baš zanima zašto to vidiš kao problem ili potencijalno krivu stvar.

 

Narušavanja kauzalnosti ima, i to na različitm skalama, samo što se često ili ignorira (ostavlja neobjašnjenim, efektivno, podrazumijeva se postojanje objašnjenja koje ne narušava kauzalnost samo još nije nađeno) ili se preferira interpretacija koja će sačuvati kauzalnost bez obzira koliko bila nevjerojatna ili neintuitivna. Postoje i krive interpretacije koje nastaju zbog apsolutnog referentnog okvira. Npr. ako pretpostaviš da ništa ne može biti brže od c, a promatraš nešto indirektno, onda je tvoj zaključak pristran, tj. relativan na taj specifični referentan okvir, a može biti vrlo daleko od stvarnosti. Problem je što se taj okvir uzima zdravo za gotovo - što je i uzrok hrpe neintuitivnosti u QM.

 

Po mojoj teoriji, kauzalnost je specijalni slučaj korelacije, odnosno prostorno-vremenska lokalizacija ili sinkronizacija koreliranih entiteta. U teoriji sam i generalizirao akciju/reakciju pa je i Newton-ov zakon specijalan slučaj iste, iz čega je isto jasno da je kauzalnost manifestacija sinkroniciteta ili lokalizacije korelacije. Jasno je i da mora biti tako ako je sve kompletno relativno, što teorija i postulira.

Amenoum
Poruka je uređivana zadnji put pet 22.3.2024 20:11 (PaleRider).
15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova

"Za teoriju naravno imam dokaze". Dokaz bi bio eksperimentalna potvrda nekoliko neovisnih timova. Koliko sam razumio, ne da nemaš nijednu potvrdu nego nula peer review-a, a kamoli dokaza.
"Ne bih se rješio konstanti, samo ih proglašavam relativnima...osciliraju a mogu i fluktuirati". Značenje riječi "konstanta" pretpostavljam znaš. Nešto što oscilira ili se ikako mijenja nije konstanta. Dakle konstante u tvojoj teoriji prestaju biti konstante pa ih nemoj više zvati "konstanta" nego recimo "bivša konstanta" ili neko prikladnije ime.
Razlozi na neobjavu su ti više nego klimavi. Veličina je čista laž - ti možeš napisati knjigu, a u časopisu samo sažetak i referencu na knjigu za detalje. Ne moraš ni izdati tu knjigu, objavi PDF, nula troškova.
"mainstream teško prihvaća" - koga zanima mainstream? Nova teorija ne može biti mainstream u fazi probijanja i to naravno da znaš samo seruckaš. Da bi je itko prihvatio trebaš imati JAKO JAKO JAKO DOBRO razrađenu teoriju, vrlo jasno i koncizno je znati predstaviti tj. objasniti kolegama, i trebaš imati ideju MJERENJA koje bi potvrdilo ili opovrgnulo tu teoriju (ne moraš raditi mjerenje samo im reći što da mjere).
Šta misliš kako je bilo Albertu Einsteinu kad je objavljivao svoju teoriju? Skoro su ga ODBILI jer im se činilo nevjerojatno. Ali on je bio uporan, ponudio im je način provjere (mjerenje) i to ga je izvuklo da ga ne odbace. Bio je uporan, jako uporan. Jer ako ne objaviš, sav tvoj trud je samo prdac u vjetar, bačen trud i sve godine. Zato moraš to dovesti do kraja, bio ne bio.
Ali ti zvučiš kao da nemaš ništa, ili imaš nešto toliko loše razrađeno i bez temelja da si i sam svjestan da ne bi prošlo review niti jednog znanstvenog časopisa a ni zajednice. Ne zato što su oni ovakvi ili onakvi, nego jer ti teorija nije razrađena ili ne stoji, što i sam znaš. Ali je jako lijepo seruckati po forumu da imaš nešto veliko, maltene veće od Einsteina i trolati o velebnoj pameti. Ili je u potpunosti sve izmišljeno, prigodno za forum.
Kao skakač koji tvrdi da "majkemi" može skočiti 20m u dalj, ali eto, nitko nije htio mjeriti taj njegov skok. Ma nemoj me...
Objavljuj ili ne seruckaj.
Ako misliš da imaš nešto i nemaš snage to sam završiti, udruži se. Ali morati ćeš podijeliti slavu.

Idi i radi nešto korisno!
15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i glupo) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije.

 Samo da ispravim očito netočno, neki bozoni imaju masu, higgs i bozoni nosioci slabe nuklearne sile...

Što se ostaloga tiče u nekim dijelovima se slažem a u nekima ne znam bih li se smijao ili plakao, ukoliko misliš osporiti eksperimentima već dokazane i etablirane teorije, go ahead, ostali fizičari nadograđuju postojeće teorije a ti ćeš ih pokušati osporiti, sretno s tim, nadam se da nećeš proćerdati vrijeme i biti izridikuliziran (ne znam je li to uopće riječ).

 

Ajde molim te argumentiraj ovo čemu bi se smijao/plakao. Mnogo je toga etablirano da, ali apsolutno dokazano ne. Da se nadovežem, i Einstein sam sigurno nije elektron shvaćao kao bukvalno apsolutno točkastu česticu, kao ni singularitet crne rupe kao apsolutan singularitet. Poznato je da je teško prihvaćao i apstrakciju prostora no eto ostali matematičari (koji se nazivaju fizičarima) su to prihvatili i proglasili svetim.

 Pa zbog tog pokušaja odnosno uvjerenja da se možeš sa svime time uhvatiti u koštac, mali je broj ljudi koji je iz temelja mijenjao znanstvene paradigme, dakle tvoj pokušaj mi se čini kao pokušaj apsolutnog genijalca ili potpunog luđaka, naivca ili ridikula... pa onda smijao ili plakao, možda bolje smijao ili plakao ili aplaudirao. Ne mislim ništa loše.

 

Btw. i imo. u znanosti ne postoji nešto što bi se zvalo apsolutna istina ili apsolutan dokaz, sama znanstvena metoda zahtjeva da teorija mora biti osporljiva.

 

Edit: da pitam, Za foton je dokazano da ima masu manju od oko 10^-54, ne da je 0. Itd., kako to korespondira s plankovom masom, jel' veća ili manja, slab sam matematičar a još slabije preračunavam jedinice... jel' ima smisla ta masa uopće?

Ne smatram se apsolutnim genijalcem niti imam problema s tim da mi netko pruži uvjerljive dokaze da sam luđak ili naivac. Dapače, otvoren sam za konstruktivne komentare jer nisam apsolutni vjernik, zanima me istina a ne propagiranje određene dogme (makar i one koja bi proizlazila iz moje teorije). Jasno je da teorija mora biti dokaziva/osporljiva, a moja to i jest. 

Planckova masa ovisi o konstanti c, što znači da ovisi o brzini svjetlosti jedino u slučaju da foton nema masu mirovanja. Ako foton ima masu, konstanta c je neovisna o fotonu. Po mojoj teoriji i vrijednost Planckove mase (i ostalih konstanti) je relativna, što znači da općeprihvaćena vrijednost vrijedi na određenoj skali, odnosno na određenom rasponu energija. Po meni, dakle, postoje diskretni vertikalni energetski nivoi sa različitim vrijednostima konstanti (iako postoji i interpretacija u kojoj se umjesto konstanti skalira metrika). QM nije dovoljno relativna jer sadrži apsolutne konstante, OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost (vezanu za konstantu c). 

Što se tiče značenja Planckovih veličina ili jedinica veličine (ne Planckove konstante h), radi se o veličinama uvedenim kako bi se olakšalo računanje - ako umjesto dimenzionalnih vrijednosti veličina (npr. mase) koristimo bezdimenzionalne omjere veličina sa pripadajućim Planckovim veličinama možemo dobiti jednadžbe u kojima fundamentalne konstante poprimaju vrijednost 1. Nisam pobornik takve simplifikacije jer je zbunjujuće i predstavlja gubitak informacija. Kada bi Planckove veličine imale fizikalnu interpretaciju onda bi npr. uz gravitacijsku silu morali imati nekakvu Planckovu silu točno takve vrijednosti da gravitacijska konstanta bude jednaka 1. U toj interpretaciji, sve je naizgled kvantizirano Planckovim veličinama (iako, paradoksalno, postoje veličine manje od definiranih Planckovih veličina), dok pripadajuća Planckova veličina koja odgovara određenoj fundamentalnoj konstanti (npr. G) postaje jednaka istoj. Dakle, osim ako Planckove veličine ne proglasimo relativnima, teško ih je uzimati za ozbiljno, osim u svrhu lakšeg matematičkog računa.

 Uistinu se ispričavam ukoliko sam te uvrijedio...

 

Jesi li uspio testirati tu teoriju? Vidim zadireš u same fundamente qm, ukoliko se ne varam bio je i pokušaj testiranja brzine svjetlosti s fotonima koji su dolazili iz nekog udaljenog visokoenergetskog eventa u svemiru kojim bi se testirala prostorna granularnost kod fotona različitih energija, zaboravio sam kako je to prošlo, čini mi se da su došli istovremeno Mislim da nema neke povezanosti s onim što si rekao, dakle ti bi koliko sam razumio mijenjao vrijednosti konstanti po enrgetskim uvjetima ili bi se kompletno riješio konstanti, ne znam jesam li dobro shvatio, misliš li da se konstante mijenjaju u odnosu na uvjete ili nešto treće i postoje li ti uvjeti gdje bi se konstante mijenjale u nekom realnom svijetu za test, jesam li sve krivo shvatio ili bi mi mogao još pojednostaviti ukoliko je moguće...

Također me zanima stanje teorije, je li spremna za objavu i jesi li je dao na nekakav review i slično.

Ja sam teški amater i osim što mi se sviđa ovo područje nemam nikakvih referenci za nekakvo dublje preispitivanje, znatiželjan sam.

 

Još jedno bih se ispričao ukoliko sam bio bezobrazan, tek sada vidim da nisi anonimni korisnik i utoliko mi je bezveznije ukoliko sam te uvrijedio, sorry.

 

Nema problema, nije prvi puta da nailazim na otpor. Uostalom, svijet je pun šarlatana pa donekle i razumijem reakciju. Za teoriju naravno imam dokaze, nešto je u samoj teoriji a nešto u naknadnim radovima. Ne bih se rješio konstanti, samo ih proglašavam relativnima. Dakle, osim što vezujem različite konstante za različite raspone energija (ili diskretne vertikalne energetske nivoe), te konstante opet osciliraju a mogu i fluktuirati jer su vezane za prostor/vrijeme koje nije apstraktno nego ima fizička i promjenjiva svojstva. Oscilacije mnogih konstanti su već eksperimentima zabilježene, čak i kod mase protona, samo što to nije još prihvaćeno kao činjenica (efektivno, mnogi se boje to priznati jer ima ogromne implikacije na općeprihvaćene apstrakcije). Teorija je dosegla visok stupanj razvoja i vjerujem da je dovoljne kvalitete za objavu no do toga vjerojatno neće doći, poglavito iz dva razloga:

1. štivo je preveliko za objavu u znanstvenim časopisima, čak i kad bi urednici bili otvoreni za nešto tako radikalno (uglavnom nisu), osim toga nisam vezan za nikakvu instituciju (koja bi sponzorirala objavu) a sam nemam novca da platim publishing, 

2. mainstream teško prihvaća i zakrpe etabliranih teorija a kamoli nešto što dira temelje.

Nemam ništa protiv recenzija, ali iz navedenih razloga teško je doći do istih. Probao jesam objaviti dok je teorija još bila u ranoj fazi (i, da budem iskren, nezrela za objavu) no naišao sam na velik otpor pa sam izgubio volju da išta više pokušavam objaviti. Kako stvari stoje u svijetu i kako funkcionira sve se više pitam da li je uopće dobro objaviti tako nešto, tj. da li želim da netko zlorabi isto.

 

Keso kaže...
Ovaj dio "OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost".
Gdje vidiš potrebu ili opažanje da kauzalnost nije apsolutna? Jer nisam čuo za slučaj koji narušava brzinu kauzalnosti c pa me baš zanima zašto to vidiš kao problem ili potencijalno krivu stvar.

 

Narušavanja kauzalnosti ima, i to na različitm skalama, samo što se često ili ignorira (ostavlja neobjašnjenim, efektivno, podrazumijeva se postojanje objašnjenja koje ne narušava kauzalnost samo još nije nađeno) ili se preferira interpretacija koja će sačuvati kauzalnost bez obzira koliko bila nevjerojatna ili neintuitivna. Postoje i krive interpretacije koje nastaju zbog apsolutnog referentnog okvira. Npr. ako pretpostaviš da ništa ne može biti brže od c, a promatraš nešto indirektno, onda je tvoj zaključak pristran, tj. relativan na taj specifični referentan okvir, a može biti vrlo daleko od stvarnosti. Problem je što se taj okvir uzima zdravo za gotovo - što je i uzrok hrpe neintuitivnosti u QM.

 

Po mojoj teoriji, kauzalnost je specijalni slučaj korelacije, odnosno prostorno-vremenska lokalizacija ili sinkronizacija koreliranih entiteta. U teoriji sam i generalizirao akciju/reakciju pa je i Newton-ov zakon specijalan slučaj iste, iz čega je isto jasno da je kauzalnost manifestacija sinkroniciteta ili lokalizacije korelacije. Jasno je i da mora biti tako ako je sve kompletno relativno, što teorija i postulira.

 Ako ista, strucnjak si za napisati hrpu teksta, a nista konkretno ne reci.

Imwm poznanika isti ti (mozda i jesi on), filozof teski, sve opovrgava, na pragu velikog otkrica, bla bla, a ideje mu padaju vec na osnovama.

I naravno sto izgovora, opravdsnja, zavjera zasto ga nece priznati , nije to nekome temo u interesu, mainstream znanost, u biti iste fraze kojima se ti razbacujes.

 

Ako imsd nesto napisi rad, objavi ga, daj na review ili suti i ne pametuj po forumu kako imas bolju teoriju od postojecih.

Ako nije tajna bareem reci stupanj obrazivanja, struku, jedi fizicar, matematicar ... pa da barrm znamo da imas neki kredibilitet i donekke razumijes sto pricas.

 

Do tad vidim samo bla bla bla, kao sto i mi ostali nabadamo jer nemamo dovoljno znanja i razumjevanja teme

15 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
"U teoriji sam i generalizirao akciju/reakciju pa je i Newton-ov zakon specijalan slučaj iste, iz čega je isto jasno da je kauzalnost manifestacija sinkroniciteta ili lokalizacije korelacije. Jasno je i da mora biti tako ako je sve kompletno relativno"
Ovo je teški bullshit najvjerojatnije generiran lošim jezičnim modelom poput chatGpt. Normalan čovjek se ne bi pozivao na Newtona nego Einsteina. Ne bi se razbacivao besmislicama koje zvuče pametno a nisu. I ne bi govorio da je jasno a nije, i da je "sve" relativno bez da specificira. Not funny. Trošiš vrijeme stvarnih ljudi i tako radiš štetu.
Idi i radi nešto korisno!
12 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Keso kaže...
 Trošiš vrijeme stvarnih ljudi i tako radiš štetu.

Troši vrijeme samo onima koji se trude rušiti njegovu kulu u pijesku.

S druge strane njegova pješčana kula može biti zanimljiva, lijepa, ali kao i svaka kula u pijesku uporabno beskorisna i kratkog vijeka.

Poruka je uređivana zadnji put sub 23.3.2024 9:32 (Yuda).
11 godina
offline
Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor

Žalosno je sto toliki milijuni para su se možda utukli u nesto sto vrlo vjerojatno niti ne postoji. 

Moj PC  
0 0 hvala 0
12 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Endymon kaže...

Žalosno je sto toliki milijuni para su se možda utukli u nesto sto vrlo vjerojatno niti ne postoji. 

 Eliminacija puteva koji ne vode nikuda u konačnici vodi do napretka. To se zove učenje na pogreškama.

 

Pogled sa vedrije strane: Edisonova potraga za žarnom niti je pronašla 10000 različitih načina koji ne funkcioniraju.

16 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Keso kaže...

"Za teoriju naravno imam dokaze". Dokaz bi bio eksperimentalna potvrda nekoliko neovisnih timova. Koliko sam razumio, ne da nemaš nijednu potvrdu nego nula peer review-a, a kamoli dokaza.
"Ne bih se rješio konstanti, samo ih proglašavam relativnima...osciliraju a mogu i fluktuirati". Značenje riječi "konstanta" pretpostavljam znaš. Nešto što oscilira ili se ikako mijenja nije konstanta. Dakle konstante u tvojoj teoriji prestaju biti konstante pa ih nemoj više zvati "konstanta" nego recimo "bivša konstanta" ili neko prikladnije ime.
Razlozi na neobjavu su ti više nego klimavi. Veličina je čista laž - ti možeš napisati knjigu, a u časopisu samo sažetak i referencu na knjigu za detalje. Ne moraš ni izdati tu knjigu, objavi PDF, nula troškova.
"mainstream teško prihvaća" - koga zanima mainstream? Nova teorija ne može biti mainstream u fazi probijanja i to naravno da znaš samo seruckaš. Da bi je itko prihvatio trebaš imati JAKO JAKO JAKO DOBRO razrađenu teoriju, vrlo jasno i koncizno je znati predstaviti tj. objasniti kolegama, i trebaš imati ideju MJERENJA koje bi potvrdilo ili opovrgnulo tu teoriju (ne moraš raditi mjerenje samo im reći što da mjere).
Šta misliš kako je bilo Albertu Einsteinu kad je objavljivao svoju teoriju? Skoro su ga ODBILI jer im se činilo nevjerojatno. Ali on je bio uporan, ponudio im je način provjere (mjerenje) i to ga je izvuklo da ga ne odbace. Bio je uporan, jako uporan. Jer ako ne objaviš, sav tvoj trud je samo prdac u vjetar, bačen trud i sve godine. Zato moraš to dovesti do kraja, bio ne bio.
Ali ti zvučiš kao da nemaš ništa, ili imaš nešto toliko loše razrađeno i bez temelja da si i sam svjestan da ne bi prošlo review niti jednog znanstvenog časopisa a ni zajednice. Ne zato što su oni ovakvi ili onakvi, nego jer ti teorija nije razrađena ili ne stoji, što i sam znaš. Ali je jako lijepo seruckati po forumu da imaš nešto veliko, maltene veće od Einsteina i trolati o velebnoj pameti. Ili je u potpunosti sve izmišljeno, prigodno za forum.
Kao skakač koji tvrdi da "majkemi" može skočiti 20m u dalj, ali eto, nitko nije htio mjeriti taj njegov skok. Ma nemoj me...
Objavljuj ili ne seruckaj.
Ako misliš da imaš nešto i nemaš snage to sam završiti, udruži se. Ali morati ćeš podijeliti slavu.

1. Eksperimentalne potvrde mogu postojati i postoje i bez toga, reference stoje u teoriji i vezanim radovima.

2. Konstante - ne slažem se. Izraz "relativna konstanta" itekako ima smisla. Između ostalog, ako ne možeš razlučiti oscilaciju i ako je vrijednost efektivno stabilna kroz duži period zašto bi ju nazivao varijablom a ne relativnom konstantom?

3. Recentne PDF-ove imam na osobnom webu i u arhivi Zenodo od CERN-a. Daj mi naziv časopisa koji je spreman objaviti sažetak i referencu besplatno na takav rad i poslat ću im detalje.

4. Dosta toga je razrađeno u teoriji a postoje i prijedlozi kako i što se može eksperimentalno provjeriti.

5. Ako ne objavim sve je džabe?? Tu se nikako ne slažem, nisam materijalist i nikad mi nije bio cilj postati slavan nego prenstveno razumjeti svemir. Dovesti do kraja? Već godinama teoriju i ostale radove lagano dovodim do kraja, ne zato da bi bilo spremno za objavu nego da što više razumijem materiju u pitanju.

 

Keso kaže...
"U teoriji sam i generalizirao akciju/reakciju pa je i Newton-ov zakon specijalan slučaj iste, iz čega je isto jasno da je kauzalnost manifestacija sinkroniciteta ili lokalizacije korelacije. Jasno je i da mora biti tako ako je sve kompletno relativno"
Ovo je teški bullshit najvjerojatnije generiran lošim jezičnim modelom poput chatGpt. Normalan čovjek se ne bi pozivao na Newtona nego Einsteina. Ne bi se razbacivao besmislicama koje zvuče pametno a nisu. I ne bi govorio da je jasno a nije, i da je "sve" relativno bez da specificira. Not funny. Trošiš vrijeme stvarnih ljudi i tako radiš štetu.

 

Einsteina ne bi bilo bez Newtona, a ako diraš temelje fizike onda ne diraš samo Einstein-a nego i Newton-a i mnoge druge. A ako ja tebi trošim vrijeme prilično ga trošiš i ti meni (akcija/reakcija..). 

Ako te zanimaju moji radovi i ako si sposoban konzumirati materiju bez predrasuda, a pokazuješ da baš i nisi, lako ih možeš naći.

google: amenoum complete relativity

Amenoum
16 godina
offline
Re: Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova
Pixel kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...
notloB kaže...
PaleRider kaže...

Postoji stvarnost i postoje interpretacije koje uopće ne moraju odgovarati stvarnosti. Valna funkcija ima više interpretacija, ali je i sama kvantna mehanika interpretacija koja ne mora i ne odgovara stvarnosti u potpunosti (jasno je da nije kompletna). 

Kad kažete da fotoni ili bozoni općenito nemaju masu govorite o trenutnoj inkarnaciji standardnog modela koji se može promijeniti kad se utvrdi da foton ima masu. Razlog nerazumijevanja prirode materije/valova pa tako i neslaganja ovdje je u neintuitivnosti koja proizlazi iz pretjeranog redukcionizma u mainstream fizici i ograničene ili fiktivne relativnosti Specijalne/Opće teorije relativnosti. 

Standardni model je matematička apstrakcija u kojoj se pretpostavlja da foton nema masu jer je na taj način matematika elegantija. Slično, u Općoj relativnosti prostor je apstrakcija jer je matematika elegantnija. Jasno je zašto ni jedna ni druga teorija nisu kompletne. Nisu, jer predstavljaju aproksimaciju/apstrakciju fizikalne stvarnosti. 

E sad, matematičar može lako, na primjer, prihvatiti tvrdnju da je čestica poput elektrona apsolutno elementarna ili apsolutno točkasta, koliko kod to neintuitivno (a po meni i glupo) zvučalo. To što su promatrači inherentno ograničeni pa ne mogu razlučiti određene stvari na određenoj skali ne znači da je priroda absolutno nerazlučiva na toj skali. Dapače, ako prihvatimo da smo ograničeni mi a ne priroda, uz holistički pristup možemo puno toga objasniti na različitim skalama i to na puno intuitivniji način. 

Ja npr. već godinama razvijam upravo takvu teoriju, a ista predviđa točno određenu masu fotona te predviđa i objašnjava mnoge stvari koje su problem za sve općeprihvaćene teorije.

 Samo da ispravim očito netočno, neki bozoni imaju masu, higgs i bozoni nosioci slabe nuklearne sile...

Što se ostaloga tiče u nekim dijelovima se slažem a u nekima ne znam bih li se smijao ili plakao, ukoliko misliš osporiti eksperimentima već dokazane i etablirane teorije, go ahead, ostali fizičari nadograđuju postojeće teorije a ti ćeš ih pokušati osporiti, sretno s tim, nadam se da nećeš proćerdati vrijeme i biti izridikuliziran (ne znam je li to uopće riječ).

 

Ajde molim te argumentiraj ovo čemu bi se smijao/plakao. Mnogo je toga etablirano da, ali apsolutno dokazano ne. Da se nadovežem, i Einstein sam sigurno nije elektron shvaćao kao bukvalno apsolutno točkastu česticu, kao ni singularitet crne rupe kao apsolutan singularitet. Poznato je da je teško prihvaćao i apstrakciju prostora no eto ostali matematičari (koji se nazivaju fizičarima) su to prihvatili i proglasili svetim.

 Pa zbog tog pokušaja odnosno uvjerenja da se možeš sa svime time uhvatiti u koštac, mali je broj ljudi koji je iz temelja mijenjao znanstvene paradigme, dakle tvoj pokušaj mi se čini kao pokušaj apsolutnog genijalca ili potpunog luđaka, naivca ili ridikula... pa onda smijao ili plakao, možda bolje smijao ili plakao ili aplaudirao. Ne mislim ništa loše.

 

Btw. i imo. u znanosti ne postoji nešto što bi se zvalo apsolutna istina ili apsolutan dokaz, sama znanstvena metoda zahtjeva da teorija mora biti osporljiva.

 

Edit: da pitam, Za foton je dokazano da ima masu manju od oko 10^-54, ne da je 0. Itd., kako to korespondira s plankovom masom, jel' veća ili manja, slab sam matematičar a još slabije preračunavam jedinice... jel' ima smisla ta masa uopće?

Ne smatram se apsolutnim genijalcem niti imam problema s tim da mi netko pruži uvjerljive dokaze da sam luđak ili naivac. Dapače, otvoren sam za konstruktivne komentare jer nisam apsolutni vjernik, zanima me istina a ne propagiranje određene dogme (makar i one koja bi proizlazila iz moje teorije). Jasno je da teorija mora biti dokaziva/osporljiva, a moja to i jest. 

Planckova masa ovisi o konstanti c, što znači da ovisi o brzini svjetlosti jedino u slučaju da foton nema masu mirovanja. Ako foton ima masu, konstanta c je neovisna o fotonu. Po mojoj teoriji i vrijednost Planckove mase (i ostalih konstanti) je relativna, što znači da općeprihvaćena vrijednost vrijedi na određenoj skali, odnosno na određenom rasponu energija. Po meni, dakle, postoje diskretni vertikalni energetski nivoi sa različitim vrijednostima konstanti (iako postoji i interpretacija u kojoj se umjesto konstanti skalira metrika). QM nije dovoljno relativna jer sadrži apsolutne konstante, OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost (vezanu za konstantu c). 

Što se tiče značenja Planckovih veličina ili jedinica veličine (ne Planckove konstante h), radi se o veličinama uvedenim kako bi se olakšalo računanje - ako umjesto dimenzionalnih vrijednosti veličina (npr. mase) koristimo bezdimenzionalne omjere veličina sa pripadajućim Planckovim veličinama možemo dobiti jednadžbe u kojima fundamentalne konstante poprimaju vrijednost 1. Nisam pobornik takve simplifikacije jer je zbunjujuće i predstavlja gubitak informacija. Kada bi Planckove veličine imale fizikalnu interpretaciju onda bi npr. uz gravitacijsku silu morali imati nekakvu Planckovu silu točno takve vrijednosti da gravitacijska konstanta bude jednaka 1. U toj interpretaciji, sve je naizgled kvantizirano Planckovim veličinama (iako, paradoksalno, postoje veličine manje od definiranih Planckovih veličina), dok pripadajuća Planckova veličina koja odgovara određenoj fundamentalnoj konstanti (npr. G) postaje jednaka istoj. Dakle, osim ako Planckove veličine ne proglasimo relativnima, teško ih je uzimati za ozbiljno, osim u svrhu lakšeg matematičkog računa.

 Uistinu se ispričavam ukoliko sam te uvrijedio...

 

Jesi li uspio testirati tu teoriju? Vidim zadireš u same fundamente qm, ukoliko se ne varam bio je i pokušaj testiranja brzine svjetlosti s fotonima koji su dolazili iz nekog udaljenog visokoenergetskog eventa u svemiru kojim bi se testirala prostorna granularnost kod fotona različitih energija, zaboravio sam kako je to prošlo, čini mi se da su došli istovremeno Mislim da nema neke povezanosti s onim što si rekao, dakle ti bi koliko sam razumio mijenjao vrijednosti konstanti po enrgetskim uvjetima ili bi se kompletno riješio konstanti, ne znam jesam li dobro shvatio, misliš li da se konstante mijenjaju u odnosu na uvjete ili nešto treće i postoje li ti uvjeti gdje bi se konstante mijenjale u nekom realnom svijetu za test, jesam li sve krivo shvatio ili bi mi mogao još pojednostaviti ukoliko je moguće...

Također me zanima stanje teorije, je li spremna za objavu i jesi li je dao na nekakav review i slično.

Ja sam teški amater i osim što mi se sviđa ovo područje nemam nikakvih referenci za nekakvo dublje preispitivanje, znatiželjan sam.

 

Još jedno bih se ispričao ukoliko sam bio bezobrazan, tek sada vidim da nisi anonimni korisnik i utoliko mi je bezveznije ukoliko sam te uvrijedio, sorry.

 

Nema problema, nije prvi puta da nailazim na otpor. Uostalom, svijet je pun šarlatana pa donekle i razumijem reakciju. Za teoriju naravno imam dokaze, nešto je u samoj teoriji a nešto u naknadnim radovima. Ne bih se rješio konstanti, samo ih proglašavam relativnima. Dakle, osim što vezujem različite konstante za različite raspone energija (ili diskretne vertikalne energetske nivoe), te konstante opet osciliraju a mogu i fluktuirati jer su vezane za prostor/vrijeme koje nije apstraktno nego ima fizička i promjenjiva svojstva. Oscilacije mnogih konstanti su već eksperimentima zabilježene, čak i kod mase protona, samo što to nije još prihvaćeno kao činjenica (efektivno, mnogi se boje to priznati jer ima ogromne implikacije na općeprihvaćene apstrakcije). Teorija je dosegla visok stupanj razvoja i vjerujem da je dovoljne kvalitete za objavu no do toga vjerojatno neće doći, poglavito iz dva razloga:

1. štivo je preveliko za objavu u znanstvenim časopisima, čak i kad bi urednici bili otvoreni za nešto tako radikalno (uglavnom nisu), osim toga nisam vezan za nikakvu instituciju (koja bi sponzorirala objavu) a sam nemam novca da platim publishing, 

2. mainstream teško prihvaća i zakrpe etabliranih teorija a kamoli nešto što dira temelje.

Nemam ništa protiv recenzija, ali iz navedenih razloga teško je doći do istih. Probao jesam objaviti dok je teorija još bila u ranoj fazi (i, da budem iskren, nezrela za objavu) no naišao sam na velik otpor pa sam izgubio volju da išta više pokušavam objaviti. Kako stvari stoje u svijetu i kako funkcionira sve se više pitam da li je uopće dobro objaviti tako nešto, tj. da li želim da netko zlorabi isto.

 

Keso kaže...
Ovaj dio "OTR nije dovoljno relativna jer, osim apsolutnih konstanti, sadrži apsolutnu kauzalnost".
Gdje vidiš potrebu ili opažanje da kauzalnost nije apsolutna? Jer nisam čuo za slučaj koji narušava brzinu kauzalnosti c pa me baš zanima zašto to vidiš kao problem ili potencijalno krivu stvar.

 

Narušavanja kauzalnosti ima, i to na različitm skalama, samo što se često ili ignorira (ostavlja neobjašnjenim, efektivno, podrazumijeva se postojanje objašnjenja koje ne narušava kauzalnost samo još nije nađeno) ili se preferira interpretacija koja će sačuvati kauzalnost bez obzira koliko bila nevjerojatna ili neintuitivna. Postoje i krive interpretacije koje nastaju zbog apsolutnog referentnog okvira. Npr. ako pretpostaviš da ništa ne može biti brže od c, a promatraš nešto indirektno, onda je tvoj zaključak pristran, tj. relativan na taj specifični referentan okvir, a može biti vrlo daleko od stvarnosti. Problem je što se taj okvir uzima zdravo za gotovo - što je i uzrok hrpe neintuitivnosti u QM.

 

Po mojoj teoriji, kauzalnost je specijalni slučaj korelacije, odnosno prostorno-vremenska lokalizacija ili sinkronizacija koreliranih entiteta. U teoriji sam i generalizirao akciju/reakciju pa je i Newton-ov zakon specijalan slučaj iste, iz čega je isto jasno da je kauzalnost manifestacija sinkroniciteta ili lokalizacije korelacije. Jasno je i da mora biti tako ako je sve kompletno relativno, što teorija i postulira.

 Ako ista, strucnjak si za napisati hrpu teksta, a nista konkretno ne reci.

Imwm poznanika isti ti (mozda i jesi on), filozof teski, sve opovrgava, na pragu velikog otkrica, bla bla, a ideje mu padaju vec na osnovama.

I naravno sto izgovora, opravdsnja, zavjera zasto ga nece priznati , nije to nekome temo u interesu, mainstream znanost, u biti iste fraze kojima se ti razbacujes.

 

Ako imsd nesto napisi rad, objavi ga, daj na review ili suti i ne pametuj po forumu kako imas bolju teoriju od postojecih.

Ako nije tajna bareem reci stupanj obrazivanja, struku, jedi fizicar, matematicar ... pa da barrm znamo da imas neki kredibilitet i donekke razumijes sto pricas.

 

Do tad vidim samo bla bla bla, kao sto i mi ostali nabadamo jer nemamo dovoljno znanja i razumjevanja teme

Pogledaj odgovor Kesi. 

Što se tiče kredibiliteta, diploma računarstva na FER-u, s tim da sam birao predmete vezane za fiziku (pa i višak predmeta) kad je to bilo moguće (uključujući i QM). 

Poslije fakulteta proveo godine intenzivno studirajući fiziku i radeći na teoriji i svemu vezanom.

Amenoum
Nova poruka
E-mail:
Lozinka:
 
vrh stranice