Baš sam na YT imao jednu zanimljivu raspravu oko toga kako vrijeme utječe na nove "idole".
Recimo kad sam bio klinjo i slinio za Sennom, malo si pročitao u Auto Klubu, možda pokojem talijanskom (Gente Motori) ili njemačkom (Auto Motor und Sport) časopisu, i ostatak kaj si čuo od komentatora za vrijeme tekmi. Dobrotvor, ljudina u Brazilu, nevjerojatne vještine... lako postane idol. Pregrmiš drskost, jer u sportu drskosti mora biti.
Tako i s Draženom. Lako je bilo. Onda dođe sve ova količina informacija koje sad imamo, pa eto čuješ iz NBA da je Dražen nenormalno smrdio (znoj pretpostavljam), pa ti malo zasmeta i Sennina duhovnost na razini Dalaj lame... I eto nas u današnje vrijeme, kad možemo praktički svaki dan čuti, vidjeti i pročitati nešto od naših "idola". Meni je sad nemoguće naći idola. Kao što neki kažu da im je dosta Lewisa i njegovog veganstva i BLM... Meni to ne smeta, štoviše mislim da je to neki ideal, no iskreno ne želim znati o njemu zakaj bira takvu glupu odjeću, niti zakaj prekineš s komadom ko Nicole... Najbolje mi je postalo gledati i čitati sve te tehničke članke/videe, a na vozače se fokusiram samo dok voze.
Recimo volio sam Danija. Super mi je vozač i volio sam njegov odnos sa inženjerom u RB. Veseo itd. I onda gledaš sve te videe, i shvatiš da je još uvijek "mlad", da je u nekom drugom svijetu i naravno nije više tako "idiličan". Općenito taj neki Khardashian movement kaj sad imaju sportaši sa svojom "oblekom", pa svi bi bili George Clooney sa alkoholom... bolje da ne znam.
Ne znam kako vi, ali Max mi nikad neće biti idol. Bogme ni Lewis. Kak ta djeca danas "biraju"... Možda im je Lando cute, jer je dosta uložio u sim vožnje. Kaj ja znam...