Danas je velik dan za ljubitelje tenisa, dvoboj Karlovića i Federera u četvrtfinalu Wimbledona. Na otvaranje teme me ponukalo sprdanje, što naših ljudi i novinara, što engleskih piskarala. Ide se i do toga da se čovjeka uspoređuje s Frankensteinom, a tu je i sprdanje iz njegovog tenisa, izgleda pa i govorne mane. To sam danas slušao iz usta Barbare Kolar, one koja radi na TV-u za koji bi valjda trebao biti bitniji izgled, nego što je za Karlovića u tenisu, ali gospodična Barbara, čini mi se, baš i ne brine puno oko toga. Čovjek po meni zaslužuje veliki respekt jer se probio u sam vrh tenisa, bez obzira na to što je hendikepiran svojom košarkaškom visinom, a da ne govorimo o tome kako je do svega toga došao, bez trunke potpore iz teniskog saveza ili bilo koga drugog. Ovdje možete pročitati više o njemu i njegovom životnom putu ako već niste. Ne razumijem kako se uspjeh jednog sportaša može slaviti (Goran u Wimbledonu), a iz drugoga se sprdati (Ivo u Wimbledonu), a vrlo je sličan način na koji se probijaju. Da podsjetim, ako imam dobar podatak, Goran je ispalio 212 aseva na putu do naslova, Ivo je trenutno na 137, što bi reklo da su tu negdje. I da ne bi bilo nesporazuma, Goran je za mene najveći sportaš u povijesti Hrvatske, uz naravno neponovljivu Janicu, ali kako sam se veselio njegovom uspjehu, tako ću se veseliti i ako Ivo uspije i nikako ne razumijem one koji će se veseliti suprotnom ishodu. Drž se Ivo i lansiraj aseve do konačnog odjeba 
No, njegov, nekima nezanimljiv tenis, nije razlog za sprdanje, posebno ne iz njegovog izgleda ili prirođenih mana. Oni koji ne vole njegov tenis mogu prebaciti na drugi program, ili ubaciti u player neku ekstra zanimljivu snimku tekmi iz HNL-a 
