Bodybuilding - od početnika do naprednih

 keto sektas

 Ali su mi opet puno bolji od herballif sekte. Prolazimo autom ja i susjed kraj vile koja izgleda... znači takvu palaču ja sam vidio jedino na slikama Beverly Hillsa. A on da je bio 2 puta unutra i da zna ženu, poljakinja kaže, sve stekla na herbal life-u. Kaže: "jesi vidia koliko je žena zaradila na glupim ljudima?"...

U ketu se ne vrtu tolike pare kao u fitness i suplementacijskoj industriji (jer se nema što prodat) pa su mi nekako "bolji".

A za herballife ću jedino priznat da ima tako dobar okus da je prava šteta što je toliko bolesno skup. Ništa nema okus kao HL od čokolade.

 Pa normalno da ima ukus kad je pun secera.. Probaj whey i probaj recimo neki gainer,. svaki gainer ima daleko bolji ukus... 

 I za bebe u stomaku ne znam kako je moguće da je u ketozi, kako tijelo filtrira sve UH što majka pojede osim ako majka nije u ketozi, a to praktički ludost jer se ugrožava zdravlje djeteta. Kao uzimanje droge, alkoholizam ili pušenje u trudnoći. Usput, majčino mlijeko ima 7% laktoze, dakle ima gotovo duplo više ugljikohidrata od masti, i 7 puta više uh od proteina. 87% je voda, i mislim jedno 4 stranice A4 formata mikronutrijenata, koliko se sjećam iz rodilišta...

Meso je prije bilo luksuz, po šumi se jelo šta je bilo, znači bobice, voće najviše, povrće ako su znali spravljati.

Ako si uspio uloviti neku životinju, obraditi je i speći to je bilo ravno nalasku 100 kn na cesti danas.

Tako ako hoćeš biti čru keto eto ti smjernica.

Malo je teško YogiOabsa uzimati za ozbiljno. Bolje bi bilo vidjeti što kažu legitimni stručnjaci.

Veliki stručnjaci svi. Siguran sam da vam konstitucija prati to velebno znanje.

 U 5000 godina lubenica se proširila sa svojih šest izvornih sorti na nevjerojatnih 1200 različitih vrsta. Moderne lubenice dostupne su u pregršt različith boja i oblika, a iako je izvorno uzgajana na jugu Afrike, sada se uzgaja diljem svijeta. Moderne lubenice su oko sto puta teže od svojih predaka i puno slađe.

 Ima tu istine,ali tema nije sa tim usrana već unaprijeđena. Ako čovjek pojede čokoladu i ode trčati, prvo mora potrošiti tu čokoladu pa tek onda ući u zalihe sala. A za to mu treba sat vremena da bi tek počeo trošiti salo. Pa zašto onda ne reći da mu je bolje ne pojesti tu čokoladu? Karikirano, naravno. Isto tako neki lijevi protein koji će popiti sa žlicom glukoze iza treninga, a on debel i došao skinuti salo?? Naravno da mu to ne treba , naprotiv. To su osnove i bez toga nema napretka! Ima , ako si genetski frik, a takvih je ovdje malo. Većina je sa običnim problemima - imam 15 kg viška , a htio bih pločice do ljeta.

 Osobno sam nakon 7-8 mjeseci intenzivnog korištenja istog gym 4-5 tjedno, promjenio gym, koji me se pokazao po svemu bolji, od količine sprava, svlačionica, ugođaja, količine ljudi itd... Tako da osobno mislim kod eventualne

stagancije/zasićenja pada motivacije  prvo promjenit gym, naravno svako malo bi i trebalo mjenjat vježbe...

Jer  najgore je u ući u neku ''komfort zonu'' tu se treba znati izvući.....

Naravno netko  u manjem mjestu/gradu nema ''luksuz'' promjeniti gym iako ih je u zadnjih par godina dosta novootvorenih diljem HR.

 Da, slažem se. U manjem mjestu nisam imao izbora, e sad u većem gradu, 5-6 teretana i čak ću ići 16 termina, ali u dve teretane (složio super popuste).

Hrpa novih ljudi, sprava, neke vježbice malo izmjenio i baš opet dobio volju. Teško je nakon godina i godina teretane opet drćati isti tempo rada, na amaterskoj razini jasno.

 Dosta ekipe je iskompleksirano pa ih rad u grupi opušta i olakšava dolazak do željenog cilja. Nije svima cilj pucat 150kg u benču, već bit fit i u formi i za to im je grupni/cross dobar izbor.

Oosbno je meni to preskupo, gubitak vremena, za ono što ja želim. Slobodu i rad pojedinačni uz naravno ekiputu i tamo, zajednički treninzi itd. 

Super je za počet tamo, naučit osnove, masu vježbi se može i doma, kad se ne stigne na trening.

Svakako treba raditi na sebi, hodanje, trčanje, bicikl, ili trening s utezima, svakako da se kontirraju negativnosti sjedenja i loše prehrane.

Tako da za početak digni guzicu, kreni, pa onda odluči di i što :)

Nije baš odgovor na tvoje pitanje, ali želio bih izložiti kako sam ja uopće počeo "navlačiti utege" pred godinu dana. Nemam inače dobru teretanu u blizini, a u dobre teretane mi se baš i ne isplati odlaziti zbog vremena i troškova putovanja, ali jednog dana možda, dok prerastem ovo što imam i imat ću doma.

Imao sam doma dvoručni uteg s 25 kila i dvije bučice s po 12,5 kila svaka, ako se ne varam, što je kod mene 15-20 godina skupljalo prašinu - kad sam te stvari kupio, nešto malo sam probao vježbati i onda odustao.

Nakon što sam pola godine bio na intermittent fastingu i skinuo nekih 5 kila , i dalje sam često bio gladan pa sam si mislio da bih uz vježbanje mogao više jesti, da ne budem više toliko gladan (tj. da mogu više pojesti, a da to ne ode natrag previše u salo).  Počeo sam pratiti kanale na YouTubeu, prvenstveno Athlean-X, jer praktički nikad nisam bio u teretani (tj. skoro pa nikad - par puta pred dvadesetak godina), jer nisam znao ništa o vježbanju s utezima, a najbitnija stvar mi je bila da se ne ozlijedim. Ispočetka sam mislio da ću morati odustati zbog bolova u laktovima, zbog škljocanja u zglobovima i tako to, ali kako sam našao objašnjenja za neke od tih stvari, ipak sam uspio ustrajati.

Iskreno rečeno, zapravo i nisam imao neku motivaciju. Razlog zbog kojeg sam uopće počeo vježbati jer da mi ne bude dosadno kad gledam, tj. slušam videe na YouTubeu.  Onda umjesto da na drugom ekranu igram neku igru, radije sam primio utege u ruke. Nisam vidio tjednima praktički nikakve efekte i već si mislio da uopće bezveze to i radim. Neki minimalni pomaci nakon mjesec dana, a mislim da sam tad negdje krenuo i s wheyem. I dalje je to polako išlo, nisam odustajao baš zato jer nisam imao što pametnije raditi kad gledam videe na YouTubeu pa da radim nešto korisno. Polako sam počeo kupovati dodatnu opremu (kilavi benč, stalke za uteg koji se mogu iskoristiti za čučanj i za benč), značajniji rezultati došli nakon nekih 6 mjeseci.

Najveći skok u fizičkom izgledu imao sam nakon što sam si kupio onu šipku za štok od vratiju - bila na akciji u Plodinama za 34 kune pa rekoh ajde.  S pokušajevima pull-upova i chin-upova dobio sam prsa i s tim dodatnu motivaciju za vježbanje, pogotovo nekoliko mjeseci nakon toga, kad su me nekoliko ljudi pitalo dal hodam v teretanu. Ono, fala na pitanju, znači kolko god ja to polako petljam doma i uvijek si mislim da sam i dalje presitni (mada sam se vratio na masu od prije intermittent fastinga - a trenutno zapravo imam i tri kile više ), drugi (laici) me doživljavaju kao "jakog" ili nekog tko vježba u teretani.

I dalje sam početnik prema valjda dobrog dijela ljudi koji se javlja u ovu temu. Iako sam sad kroz zimu dosta zapostavio vježbanje i opet dobio nešto sala (nije strašno), zadržao sam mišiće (jednom tjedno si bar nešto odvježbam), nastavit ću intenzivnije vježbati kad zatopli (3 puta tjedno full body - em sam i dalje početnik, em sam u godinama, tako da mi takav režim jako odgovara i mogu si ga dozvoliti). Koja mi je sad motivacija? Četiri-pet dana nakon vježbanja više se ne osjećam baš idealno i tjera me da ponovno krenem, da odradim koju rundu, da se ispucam. Tako da se veselim toplijem vremenu da mogu nastaviti s intenzivnijim vježbanjem.

Poanta moje priče je da i "dosada" može biti dovoljan motivator te da ne treba teretana, barem ispočetka, da bi čovjek ostvario vidljivi napredak. Na kraju krajeva, s tim što sam si kupovao opremu za vježbanje doma (u pravilu sam ciljao na praktički najjeftinije, gledao akcije), zapravo nisam ništa izgubio - tu lovu, i vjerojatno i više od toga zbog putovanja, bih kroz isto razdoblje ionako ulupao u teretanu, a ovako te stvari imam doma i mogu vježbati kad mi se sprdne, bez da moram ikamo ići. A jednog dana, kad (ili ako?) prerastem tu opremu, opet mi kao opcija ostane teretana.

Uglavnom, sad kad si malo bolje razmislim o svemu... Nije da mi je trebala nekakva konkretna motivacija, nego sam se vodio ovime: "Koji izgovor imam da ne vježbam?" Kako nemam valjanog izgovora za nevježbanje, eto, vježbam. Dovoljno dobra motivacija?  Sad nakon godine dana vježbanja s utezima, kakvo god da to vježbanje bilo, zapravo me osvijestilo o potrebi, o važnosti vježbanja - sad mi je jasno da čovjek teško može biti u optimalnom stanju, optimalnog zdravlja ako ne vježba.

Evo da se i ja javim, krenuo ozbiljnije u teretanu u 3. mjesecu prosle godine, imao na 177 cm 85-86 kg, 26 godina. U tih 8 mjeseci spustio na 75, u formi života, nisam bio bolestan od tad ni malo, prehranu drastično promijenio i puno više samopouzdanja jer sam sad baš lijepo građen, bio sam ja i prije u dobroj formi jer se i inače dosta bavim sportom, ali ipak sam imao masti i viša kojeg se trebalo riješit.

Trening mi je uglavnom deadlift, čučanj, zgibovi, izbjegavam sprave. Deadlift maks 110 kg, čučanj 85. Ubacim još vježbicu za trbuh i to je uglavnom to.

Što se tiče prehrane, bilo mi je kako je netko tu napisao, vježbao sam ja, trčao, igrao košarku, čak i išao u teretanu, ali kako nisam prehranu prilagodio nije tu bilo nekih poboljšanja, više sam to gledao kao razlog da mogu malo više pojest, pa sam znao pojesti čipsa, popit soka, pojest čokolade, pekarskih proizvoda itd. Sad mi je to nezamislivo, ono kad se ljudi žale da ne mogu smršavit, a tamane čvarke i čokoladu. Uopće mi se sad nije problem oduprijet tom, u frižideru uopće više nemam ni soka ni čokolade ni takvih nekakvih gluposti. Za doručak pojedem zobene s medom, ubacim žličicu peanut butter i malo chia. Oko 12 na poslu pod pauzom posni banana i malo pecivo. Oko 5 kad se vratim onda si baš skuham uglavnom neko mesu piletinu ribu nešto na toj bazi, smeđa riža i povrće. Navečer ako sam baš gladan da ne mogu idržat maznem bananu i par indijskih orascica i to je to. Ne znam koliko je to kalorija, ne brojim ih. Ali znam da su mi i porcije manje, prije dok bih jeo, bih baš gledao da se najedem da sam sit do vrha, sad jedem dok ne ubijem glad i dosta, ako ostane, pojest cu kasnijed/drugi dan.

I eto, 8 mjeseci, preko 10 kila, išao sam trčat zagrebački cener eto da probam, iako u slobodno vrijeme ne trčim, samo na košarci, i otrčao u 45 min bolje od nekih ljudi koji su po klubovima i baš se bave trčanjem. Prehrana je majka i samo mi je žao što prije nisam toliko pazio na to. Tko kaže da je skupo/teško, ne znam, neću reć da je glupost, ali se ne slažem, ljudi troše novce na sokove kekse čokolade čipse cigarete, te novce potroši na zdravu hranu i bit će ti bolje u svakom pogledu.

 ne znam zasto je zapeo za te lubenice.. od sveg voca, on na lubenice :D 

naravno da je glupo raspravljati o toj ketozi u trbuhu, zamisli... 

Lik uporno trazi neke razloge da dokaze da je u pravu, ali nije, keto nicim nije superioran, kako ga oon predstavlja