Na rubu znanosti - evolucija, kreacionizam, ostalo

Samo kratko jer nemam vremena za više, a mislim da je važno - moral je super, ali nismo roboti. Emocije su bitne i gotovo opipljive, čovjek nije samo hrpa mesa i kostiju.

Smrtna kazna nema veze s eutanazijom.

Tako što se izvodi iz skroz suprotnih razloga.

Eutanazija (po definiciji) je usmrćenje radi uklanjanja boli i patnje, dok je smrtna kazna baš to - kazna.

Eutanazija se promiče kao čin milosrđa (iako baš i nije) tako da to ne možeš dovesti u vezu s smrti koja je uzrokovana bijesom i kaznom.

Kažnjenik nema veze s boli i patnjom.

Bojim se ovog (boldanog) dijela; mislim da ništa tako važno (a važno je) ne bi smjela jedna struka sama rješavati, jer jednostavno ne može sagledati sve strane problema.

Ne znam... Ako u onakvoj komisiji sjede svećenik, medicinar i ostatak ekipe, mislim da bi bio red da je tamo i nekakav psiholog, to bi barem bilo fer ako ništa drugo. Mislim da emocije nisu nešto što možeš samo spakirati u kutiju i ostaviti po strani. No, da ne bi bilo da se ne razumijemo - pod emocijama mislim na emocije samog pacijenta, ne njegovih poznanika. Hoću reći - ako možeš opravdati laganje kao moralno u određenoj situaciji (što si sam ustvrdio), koja je realna zapreka da to napraviš i za oduzimanje života (ovdje prvenstveno mislim na eutanaziju, ali nastavno i na pobačaj)?

Tim više ako (opet uzimam hipotetsku situaciju) - žena je trudna, dijete će najvjerojatnije umrijeti jer ima nekakvih problema, ali možda sve bude OK, dok će majka također možda umrijeti ako pokuša izgurati trudnoću, no šanse su za njih oboje zajedno jako male. Ako pobaci, ona ima jako dobre šanse za preživljavanje. Postoji li neko mjerilo kada možemo reći da se više ne isplati pokušati zadržati trudnoću? Jer, to mi je malo blesavo - kako je moguće da je  moralno opravdano oduzeti jedan život da bi se spasio drugi (ovaj primjer pobačaja), ali nije moralno opravdano uzeti život čovjeku koji ga sam ne želi, jer pati i, trenutno, medicina nema načina da mu popravi kvalitetu života (nekakav primjer autanazije čovjeka koji je na teret i sebi i obitelji, koja je, da stvar bude gora, u lošem imovinskom stanju)? Nije valjda samo stvar u statistici i postocima, jer to nije predmet filozofske rasprave - dakle, mora biti nešto treće...

Također, mogao bi se pozivati i na moral u situacijama kada se nađe beskućnika na samrti, čovjeka bez plaćenog zdravstvenog osiguranja. Iako bi bilo moralno pružiti mu svu potrebnu skrb i održavati ga na životu godinama, realno se to baš i neće dogoditi unatoč Hipokratovoj zakletvi, zar ne? To mi pak govori da moral ljudima nije niti jedini bitan, niti ukupno najbitniji.

Napisao sam podvrsta eutanazije.

Načelno se slažem s tobom, ali htio sam skrenuti pozornost da nema moralnih i inih zapreka pri tkz "uzimanju" života.

Kako god okrenuli priču "uzimamo" život, netko mora "switch on".

Btw. mislim da su u Italiji zatvorenici osuđeni na dugogodišnju robiju od presjednika države tražili pravo na eutanaziju.

Sad se ne mogu sjetiti kad je to točno bilo.

Ne znam zašto se ispričavaš - u takvim situacijama ja samo kažem da postoji opcija sortiranja poruka po hijerarhijskom prikazu i tko mi što može? :)

To je sve što sam htio reći (boldano) - moralna dilema može biti ovakva ili onakva, ali nije jedina relevantna. Također, pitanje ovih curica me pomalo podsjeća na situaciju iz neke od epizoda Zvjezdanih staza gdje kapetan Kirk objašnjava poludjelom Spocku njegove logičke slijepe ulice. Naime, ako već imaš saznanje o tome da dvije curice imaju 20% šanse za preživljavanje (ajmo biti iskreni, to je zapravo 80% šanse za smrt, 20% šanse je tek za nekakvu biološku aktivnost, nikako pravi život jer bi obje imale velikih problema čak i ako prežive), a jedna 50% (uz operativni zahvat), nije li onda moralno ispravnije pokušati pružiti onoj jednoj barem nekakvu šansu? Jer, ako si prilično uvjeren da će obje umrijeti, onda su obje gotovo pa već i mrtve. U tom smislu, zapravo bi moralno bilo dati sve od sebe pružiti barem jednoj od njih nekakve šanse za život. Znam da se u tom slučaju čovjek postavlja 'u ulogu boga' (potpuno mimoilazim vašu raspravu na tu temu :), ali to je upravo to - na pojedincu da odluči. Kao što si i sam iznio konačni zaključak, vijećanje je trajalo predugo i rezultat je - dvije mrtve djevojčice. Ne vidim bolji argument za davanje odluke u ruke roditelja.

Vezano na laganje - ne, ne mogu izjednačiti s laganjem, ali mogu usporediti. Nije mi baš jasno - ako pljačkaš banke drži uperen pištolj u mene i hoće me ubiti, jer sam ja s poda uzeo pištolj mrtvog policajca kojeg je taj isti pljačkaš maloprije ucmekao (dakle, siguran sam da on nema nikakvih kočnica po tom pitanju) i držim ga uperenog u njega... Je li moralno opravdano od mene upucati ga? No dobro, neću više daviti, pročitati ću Kritiku praktičnog uma, pa ćemo otvoriti još koju temu :)

Kako to misliš napredni vjernici?

LoL
Baš sam se pitao koliko dugo će trajati tvoj moratorij na "lol".
Napreduješ, čestitam, uspio si se suzdržati od LoL-a puna 3 posta.
Opet djeluješ kao glasnogovornik struke,međutim,u ovom slučaju zastupaš antieutanazijsku frakciju.

Usput rečeno, onako "laički" ;) ne možeš odvojiti eutanaziju od prava bolesnika na uzimanje tj. odbijanje terapije.Stoga, svaki čovjek ima pravo donositi odluke o svom životu a time i o smrti. Ne može nekakva "Etička komisija" određivati što bih ja odlučio kad bih mogao.
Ti kao "Great Stručnjak" trebao bi znati da se nova/moderna medicina razvija, što znači da napušta tkz. hipokratsku etiku. Nije riječ o "izazivanju" smrti već o ublažavanju patnji.
Btw. eutanazija je legalizirana i u Luxemburgu, kao i u Australiji. U mnogim zemljama se blagonaklono gleda na eutanaziju npr. Francuska kao i u nekim saveznim državama Amerike. Neki sudski slučajevi eut. vs. antieut. su završili u korist eutanazije.
Uživaj u svojoj arhaičnoj filozofiji.

Btw. vruće je, preko 30 C. Idem otvoriti sezonu kupanja 2010

da , baš su ozbiljni sugovornici

lakše ti je sa mnom, nego s tim ateistima, oni i njihova glupa bolesna netoolerancija

a kad ih čovjek pita samo jedno praktično pitanje , proizišlo iz tvoje teze o umješanosti druge strane u eutanaziju:

"Bi li se javili na natječaj za radno mjesto u bolnici za posao - izvršitelj eutanazije", e onda je muk, ha, "ma nek netko drugi daje inekcije otrova, ja ne mogu"

Ili kad si postavio tezu o moralnoj dvojbi abortusa, oni udrili po tvojim LOL-ovima.

Kao da ti praksa ne potvrđuje tezu. Svaka žena kad slomi kuk će po operaciji i izlasku iz bolnice reći - "operirala sam kuk". Nijedna neće javno reći ako je razlog boravka u bolnici bio abortus da je bila zbog toga. Dakle, ne bi se šutjelo o tome da moralne dvojbe nema. Ne bi bilo ni rasprave da je nema.

Oponiranje njihovim stavovima nastoje proglasiti nečijom zatucanošću, a kud ćeš veće zatucanosti od primjene te matrice.

postavlja se samo pitanje tko isključuje aparat. Bi li nečija majka sinu koji je takav isključila aparat ili bi to tražila od liječnika. Zašto ona nastoji petljati drugog kad zna gdje je utičnica za struju

ako je čovjek za to, nek ne prebacuje postupak drugom, a ovakvih zahtjeva na zapadu ima puno. vidljivo je licemjerje majke u gornjem primjeru - ona bi da se postupak izvede - ali netko drugi da ga izvodi

zašto bi ona u to uopće petljala liječnika - kad ona ima problem, a ne liječnik

jesu li liječnici obavezni dati organe bolesnicima koje liječe, naravno ne

Odluka koja slijedi nakon odluke da se jedan spasi, a daleko je teža, jest koju djevojčicu spasiti.

Ako struka kaže da obje imaju iste šanse, kako roditelj može odlučiti?

Sličan problem je bio u House-u, dva (starija oko 16-god) sina su bila bolesna-leukemija, u jednom trenutku jedino rješenje je bilo da jedan sin davanjem svoje koštane srži spasi drugoga, no on neće preživjeti. Ako ne da tu srž, on umire brzo, drugi sin nakon nekog vremena. Odluku su dali u ruke roditeljima. Naravno roditelji su odlučili da se liječi obojicu, jer nisu mogli svojom odlukom (taj sin je mislim bio maloljetan pa nije mogao odlučivati) ubiti jednog sina.

Ovdje je njihova odluka bila uvjetovana i time da imaju 16 god (?) emocinalne veze s obojicom sinova i odluka je time prilično razumljiva.

Zato i je ona prvotna odluka o djevojčicama teža, jer roditelj direktno ubija jednu (daje živort) iako obje imaju jednake šanse za život (smrt).

Ako je struka rekla da jedna ima veće šanse s organima druge, onda je odluka toliko lakša, jer ipak nema te dugogodišnje emocionalne veze.

"Od svih vas koji se zalažete za eutanaziju koliko vas bi se javilo na radno  mjesto za eutanazatora. Sve što pričate je po sistemu: "ja sam za to, ali to radio ne bi"

Ja otvoreno kažem da ja eutanaziju ne bi radio drugom, e kako bi onda mogao tražiti od drugog da je radi meni."

Ovisi o plaći i potrebnim kvalifikacijima!

Ako je prvo veliko... a drugo veoma malo... pretpostavljam puno... jako puno.

Kakva je to neetična znanost?

Mengele?

I kako je to etika usporavala znanost?

Ajde da si spomenuo religiju, ali ovo nikako nema smisla.

Etika je grana filozofije koja određuje razliku između dobrog i lošeg ponašanja odnosno postupaka, tj. etika je znanost o moralu.

Ako xy osoba slobodom vlastite volje podnese npr. zahtjev za eutanazijom, u čemu je problem?
Tko će izvesti tu eutanaziju? Tko izvršava smrtne kazne?
Zašto osoba koja svjesno podnosi zahtjev ne bi imala pravo na Humanu smrt tj. smrt s dignitetom?
Na primjeru Chantal Sébire, razvidno je da ako se netko odlučio umrijeti, on će umrijeti na ovaj ili onaj način.
Zašto ova tužna priča nije smjela biti kontrolirana? Zbog morala?


Evo par linkova:

Arhitekti kulture smrti

Chantal Sébire + link 2



Btw. M_dipl što misliš o dr.Peter Singer kao bioetičaru.
Žao mi je što imaš dijabetes.

Temeljno ljudsko pravo je pravo na samoodlučivanje.
Zanimljivo, veliki moralist preporučuje samoubojstvo.