Razoran potres u Japanu

http://www.newscientist.com/blogs/shortsharpscience/2011/03/nuclear-crisis-radioactive-fue.html

Ne znam je li već ovo postano ovdje, ali zaista vrhunski site koji prati čitavu priču, ali s tehničke i stručne pozadine:

http://www.nuklearno-drustvo.hr/

naišao sam na jednu sliku.. interesantna, a koliko je istinita..

http://img26.imageshack.us/img26/2010/12777353.png

Od nuklearne enegrije nije ih puno umrlo ali su poslijedice gadne.

Satelitske fotke Japana prije i poslije.

http://listentothedeep.com/acoustics/index.html

Pismo uciteljice engleskog iz Japana





"Ovako nešto lijepo puno optimizma, a u toliko teškoj situaciji, nisam dugo čula niti čitala. "

Vrijedno za pročitati.



Pozdrav mojoj dragoj obitelji i prijateljima,


Najprije vam želim zahvaliti što se brinete kako sam. Ganuta sam time. Također se želilm ispričati što vam svima šaljem zajedničko pismo. U ovom trenutku to je najbolji način da vam se svima javim. Ovdje u Sendaiju sve izgleda dosta nestvarno. No blagoslovljena sam prekrasnim prijateljima koji mi puno pomažu. Obzirom da moj stan više ne zalužuje taj naziv, preselila sam se kod prijatelja. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu. Svi spavamo jedni uz druge na podu sobe, jedemo uz svijeće, pričamo priče. Toplo je, atmosfera je prijateljska i prekrasna.

Preko dana jedni drugima pomažemo počistiti nered u našim domovima. Neki sjednu u aute i gledaju vijesti na ekranima navigacijskih uređaja ili stanu u red za pitku vodu kada hidrant proradi. Ukoliko nekome u stanu dođe voda ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante.

Začuđujuće je kako ovdje gdje sam uopće nema krađa niti guranja u redovima. Ljudi ostavljaju ulazna vrata širom otvorenima jer je tako sigurnije kada potres opet udari. Stalno čujem da ponavljaju: "Ovako je nekada bilo kada su si svi međusobno pomagali."

Potresi se stalno vraćaju. Sinoć smo ih imali skoro svakih 15 minuta. Stalno se čuju sirene i nadlijeću nas helikopteri.

Proradio nam je vodovod u stanovima sinoć na nekoliko sati, a sada radi i preko dana. Struja se vratila danas popodne. Plin još nije proradio. No sve to ide prema područjima. Nekima proradi, a nekima ne. Svi se danima nisu prali. Osjećamo se prljavima no sada imamo i važnijih briga. Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno. Živimo punim plućima na razini instinkta, intuicije, skrbi, preživljavanja, ne samo za sebe, već i za cijelu grupu.

Zamjećujem čudnovate paralelene situacije. Na nekim su mjestima kuće u potpunom neredu, a onda vidim kuću s uredno posloženim ležajima ili rubljem koje se suši na suncu. Vidim ljude koji stoje u redu za hranu i vodu, a istovremeno vidim šetače sa psima.

Ima i neočekivane ljepote. Noću je potpuna tišina. Nema automobila. Nikoga nema na ulicama. I noćno nebo prekriveno je zvijezdama. Obično se mogu vidjeti dvije ili tri, a sada je cijelo nebo prekriveno zvijezdama. Planine iznad Sendaija stoje čvrsto i kad je zrak bistar vidimo njihovu veličanstvenu siluetu na nebu.

Japanci su prekrasni. Svaki dan dolazim do svoga stana pogledati kako stoje stvari, sada šaljem ovaj e-mail jer se struja vratila, a pred vratima bi me dočekala voda i hrana koju je netko ostavio. Nemam pojma tko, ali to je tu za mene. Starci sa zelenim kapama idu od vrata do vrata i provjeravaju jesu li svi dobro. Ljudi potpune strance pitaju trebaju li pomoć. Nigdje ne vidim znakove straha. Pomirenosti sa sudbinom da, ali straha ili panike ne.

Kažu da možemo očekivati naknadne udare, čak i jednako velike, u idućih mjesec dana ili više. I stalno osjećamo podrhtavanje, izmicanje, tresenje, čujemo buku. Na sreću, ja živim u dijelu Sendaia koji je donekle na uzvisini i nešto je čvršći od ostalih dijelova. Tako da je to područje bolje prošlo od drugih mjesta. Sinoć se muž moje prijateljice vratio sa sela i donio hrane i vode. Opet smo imali sreće.

U ovim okolnostima ja zbog nečega imam izravan uvid da se stvarno upravo događa ogroman kozmički korak naprijed u cijelome svijetu. I zbog nečega osjećam da mi se uslijed iskustva s ovim događajima u Japanu srce širom otvara. Brat me pitao osjećam li se "manjom od makova zrna" zbog ovoga što se dogodilo. Ne. Zapravo, osjećam da se događa nešto što je puno veće od mene same. Taj val rađanja (širom svijeta) je težak, no ipak veličanstven.

Hvala vam još jednom za vašu skrb i ljubav,
koju vam svima s ljubavlju uzvraćam,

Anne

copy paste iz pristiglog mail-a (o. a. posta)

Posljednji samuraji

Svaka čast herojima

Nakon svih ovih pohvala Japanu, evo jednog disonantnog tona od mene.

Koliko god se divili japanskom narodu i njihovoj staloženosti i strpljivosti, disciplini, zajedništvu i suzdržanosti, ja osobno mislim da su japanska vlada, TEPCO (Tokyo Electric Power Company - vlasnici NE Fukushima I) i japanska vojska (JSDF - Japan Self Defense Forces) "uprskali" stvar i da se stanje na terenu odvija bitno lošije nego se to očekuje od 100-milijunske zemlje golemih materijalnih resursa, visokoobrazovane populacije i discipliniranog i dostojanstvenog naroda. 

Prvo o samom potresu - Svjetska zdravstvena organizacija je već spočitnula Japanu da se bave previše nuklearnom nesrećom dok su prave žrtve žrtve potresa i tsunamija. Čak tjedan dana nakon potresa postoje gradovi i mjesta u kojima preživjeli još čekaju da dođu spasioci. Jučer je CNN objavio reportažu iz grada u koji do srijede popodne po našem vremenu nitko živ nije došao pomoći preživjelima. 

U Sendaiju je bolnica u kojoj se 20-tak liječnika i sestara brine o preživjelim pacijentima, uglavnom starim ljudima s kroničnim bolestima i kojima pet dana nakon nesreće još nitko nije došao donijeti hranu, vodu i lijekove. 

Preživjeli su ogorčeni na vlasti, s pravom, i da je takva slaba koordinacija i organizacija u  nas, ili ne daj bože nekoj arapskoj zemlji, to bi već sve bilo prepuno bandi koje idu okolo, ubijaju i pljačkaju hranu i vodu od preživjelih. Japanske vlasti imaju sreću što ispod sebe imaju nevjerojatno discipliniran i smiren narod koji sve to trpi. 

Toliko o potresu.

Nuklearna katastrofa

Što se tiče potencijalne nuklearne katastrofe i njenog praćenja u novinama, doslovce SVE domaće noviine i portali koje pratim neprestano donose posve krive ili barem djelomice krive i pogrešne informacije.

Ove uglavnom naginju katastrofičnosti ("Eksplodirat će reaktor!"; "Eksplodirao i treći reaktor!"), a povremeno idu u drugu krajnost pa donose previše optimistične informacije o tome kako je dostavljen kabel s napajanjem do nuklearke i sada će sve biti u redu. Posebno je loš Jutarnji list kojemu to "pokriva" na svoj tradicionalno loš način Goran Vugrinec koji gotovo ništa ne razumije, ima čini se i problema s prevođenjem s engleskog na hrvatski i s hrvatskim općenito i toj je razlog zbog kojeg sam prestao posve čitati portal JL-a. 

Jedino mjesta gdje se možete vjerodostojno informirati o događajima su portal Hrvatskog nuklearnog društva (http://nuklearno-drustvo.hr/) gdje (inače bivši Bugovi vanjski suradnici) Davor Grgić i Zdenko Šimić daju redovite procjene trenutne situacije. 

Grgićevo obrazloženje stvarnog problema s bazenom s istrošenim gorivom (http://nuklearno-drustvo.hr/hr/razne-informacije/vijesti/126-to-je-bazen-za-istroeno-gorivo-i-to-e-biti-s-gorivom-koje-se-tamo-nalazi-u-ne-fukushima.html) je praktički obavezno štivo za svakoga tko se želi informirati o čemu se u stvari radi. Savjetujem pročitati i sve ranije  tekstove na portalu, oba autora.

Pored  toga, dobro mjesto za kratke, telegrafske informacije su stranice JAIF-a (http://www.jaif.or.jp/english/). Trenutno su dok ovo pišem aktualni izvještaji broj 12.

Dobro pokrivanje ima i New York Times i BBC i CNN, ali i ovo dvoje zadnjih povremeno zna napisati poneku dezinforamcijicu, ali ne iz senzacionalističkih razloga, već više slučajno. 

TEPCO

Vlasnik NE Fukushima I, a sada se već može bez rezervi reći da će kad se sve ovo svrši biti tu zatvorskih kazni koliko ti srce želi.

Radi se o glupim i nesposobnim budalama koje k tome neprestano lažu i prešućuju, a nisu u stanju organizirati pronalaženje vlastite guzice, a kamoli spašavanje NE. Za one koji gledaju napore na licu mjesta možda se čini da se stalno nešto radi, i to je istina, ali to što se radi je totalna neorganiziranost i budalaština.

Ispuštanje vode iz helića u radioaktivne bazene s istrošenim gorivom je kretenizam posebne vrste. Zapremina bazena je vjerojatno 12*12*12 metara, odnosno oko 1700 tona vode. Navodno je bazen u reaktorskoj zgradi 4 presušio ili je blizu toga. Recimo da mu treba doliti desetinu te količine (ostalu zapreminu možda istiskuju gorive šipke. To je ok 180 tona vode. Vodena košara helića nosi 7,5 tona vode. U ovom idealnom slučaju to je cca 25 košara vode za doliti u bazne, savršenom preciznošću. Vidjeli smo jučer da su piloti pokušali uliti 4 (četiri) puta, i negdje 90% vode je završilo u zraku. Toliko o efikasnosti tog pristupa.

Vatrogasna navalna kola i policijski vodeni top su sigurno bolji pristup, ali činjenica je da je između reaktora 3 i 4 tolika radijacija da se tamo može ostati samo par minuta u tim vozilima bez zaštite. TEPCO kaže da su jučer uspjeli izbaciti 30 tona vode (koliko je toga došlo u bazene s gorivom može se samo nagađati - recimo da je trećina, premda sumnjam). To je i dalje ništa. 

S jedne strane TEPCO navodno čuva ljude od pretjeranog izlaganja zračenju, ali to radi na idiotski način jer ovi što se izlažu zračenju žrtvuju se bez veze i na simbolički način koji gotovo ništa ne pomaže stanju stvari.

Osobno ne mogu vjerovati da već nije mobilizirana vojska sa svojim tenkovima.

JDAF ima izvrsne suvremene tenkove Type 90 s kompozitnim keramičko čeličnim oklopima napravljenim za ratovanje u uvjetima visoke nuklearne ozračenosti. Ovi tenkovi mogu izdržati eksploziju kilotonske nuklearne bombe na 300-tinjak metara udaljenosti bez neutronskog ozračivanja posade. 

Umjesto da se mobilizira nekoliko tih tenkova, ako treba doda im se još po 10 tona olovnog oklopa (posao od 2 sata za inženjeriju), prikače na njih cisterne s vodom i na topovske cijevi se spoje crijeva i onda se iz njih zaljieva boriranom vodom bazene u zgradama 3, 4, 5 i 6 do mile volje i u šihtama od po nekoliko sati - ništa! Nekakvi glupi Chinook helići i vatrogasna vozila bez ikakve zaštite koja mogu izdržati šihtu od 20-30 minuta. 

Po mom mišljenju, ovo je najkretenskije izvedena operacija saniranja katastrofe koja se može zamisliti. Vlada treba trenutno izvlastiti TEPCO i preuzueti upravljanje operacijom, mobilizirati SVE što ima na raspolaganju za potrebe sanacije havarije i krenuti isto trena u akciju. 

Ne zaboravimo i bazene za istrošeno gorivo 5 i 6 u kojima se, zapravo, nalaze čitave reaktorske jezgre (aktivne), a ne samo istrošene šipke goriva, a koji se također griju. 

TEPCO ne isključuje mogućnost pojave kritičnosti u bazenima - početak nuklearne fisije. Ako se gorivo rastopi i krene fisija, to će trajati godinama, više je neće biti moguće zaustaviti, a onda će broj žrtava koje će raditi na sanaciji kompleksa biti vjerojatno vrlo velik, a troškovi astronomski.

Drago, zar nije prekjučer na CNN-u bilo da je premijer vrištao na TEPCO-ove menadžere o tome da mu lažu o tome što se događa?

Inače, kako to da se od tih tisuća ljudi nitko nije sjetio tenkova?

Eh da, fisiju se uvijek može zaustaviti kadmijem. Barem bi trebalo.

Rastopio ih u istu smjesu? - Nagađam, zato i koristim "barem bi trebalo". A borirana voda? Ima istu funkciju.

Ako je nemoguće, rastalina doslovno može probiti koru i izaći u Kini

Što se tenkova tiče - to je samo moj laički prijedlog nečega - na prvu loptu, jer vidim da ovi ne poduzimaju ništa. 

Iskreno, ja sam mislio da TEPCO ima nekakva posebna vozila za ovu namjenu - čudovišta od boriranog čelika i olova s imenima tipa Smrtonosac 3 s kojim se možeš ušetati u rekator i pišati po njemu bez da ti išta bude. Makar nekakve izvidne robote - što bi mi bilo normalno za zemlju koja u bolnicama i staračkim domovima koristi humanoidne robote.

Dresirani Gojira - može i to - bilo što. 

Međutim, izgleda da oni nemaju ni yebeni autić na daljinski s puškom za paintball. Za ovu situaciju su otprilike opremljeni kao Rusi i Ukrajinci u Černobilu - šalju ljude u odijelima okolo i nadaju se da će se ovi žrtvovati koliko god treba.

nisam ni mislio implicirati da je tamo sve savršeno,to je jedno obično pismo jedne profesorice i njeno osobno iskusto za kojeg nemam razloga vjerovati da nije vjerodostojno, ali može biti idikativno

ako i je tako onda je to u najmanjoj mjeri,može se očekivati par ritualnih sepukua od onih koji nisu bili na visini zadatka

Jedan stari članak koji opet dobija na težini:

http://www.theonion.com/articles/japanese-leaders-say-radioactive-waste-may-have-co,1664/?utm_source=related