Idem kompajlirati gnome 2.32.1 ručno, na ubuntu natty
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Idem kompajlirati gnome 2.32.1 ručno, na ubuntu natty
God speed.
God speed.
Znam redosljed, dependencies pa ćemo vidjeti :)
sad mogu uci na ubuntu i instalirati to?
Na slici koju si postao pokazano je da se na disku nalaze četiri particije - sda1 je (pretpostavljam) Win7 boot particija, sda2 je glavna Windows particija, zatim slijedi prazan prostor, sda3 recovery particija i na kraju sda4 za koju ne znam što je (moguće particija koja sadrži nekakav instant on OS ili služi za pokretanje recoveryja).
Ukoliko su te četiri particije primarne, a mislim da jesu (ubuntu javlja da je prazan prostor unusable), ne možeš napraviti još jednu particiju i na nju instalirati ubuntu - podržane su maksimalno četiri primarne particije po disku.
Za provjeru tipa particija, u Terminalu u ubuntuu upiši
sudo fdisk -l
Trebao bi dobiti popis particija (sda1 do sda4) ukoliko se pod rubrikom System na desnom kraju nigdje ne nalazi Extended, sve četiri particije su primarne.
Rješenja: brisanje svega na disku i ponovna instalacija (ukoliko se radi o licenciranim OEM Windowsima, nije preporučljivo, čak i samo zbog obima posla), širenje Windows particije na prazni prostor (čime bi dobio još 230 GB prostora; naravno prvo napravi backup podataka) i instalacija ubuntua u virtualni stroj (preporučljivo) ili putem Wubija (manje preporučljivo) ili ostavi sustav kako jest i instaliraj ubuntu u virtualni stroj (npr. VirtualBox), budući da ti ubuntu treba samo za faks.
@hrx
ako stavin u virtualni stroj, oce li uvijek biti tamo ili svaki put isponova?
Windowsi su licencirani, original koje sam dobio s laptopom, ali ionako ih planiram reinstalirati ove dane
Idem kompajlirati gnome 2.32.1 ručno, na ubuntu natty
Kompajlirati ručno ?
Kad izađe 11.10 hoće li me 11.04 pitati da updatea ili moram ručno?
@hrx
ako stavin u virtualni stroj, oce li uvijek biti tamo ili svaki put isponova?
Windowsi su licencirani, original koje sam dobio s laptopom, ali ionako ih planiram reinstalirati ove dane
Kad napravis virtualku, ti ubiti radis virtualni stroj na koji onda instaliras koji god OS zelis. Naravno da ce OS (koji god) uvijek biti instaliran na toj virtualnoj masini, koja bi bila poanta virtualke onda ako bi morao svaki puta isponova. Zamisli da ovak za stvarno moras svaki puta isponova instalirati OS. Virtualka se ne razlikuje po nicemu od stvarnog stroja osim to sto je virtualna, a niti jedan OS to ne zna :)
Ukoliko misliš koristiti ubuntu samo povremeno, virtualni stroj je najbolje rješenje - samo slijedi ova uputstva (mislim da su još aktualna - VirtualBox se brzo razvija) i stavi 1GB RAM (ako imaš 3-4 GB u računalu) i 10 GB fixed diska.
BTW, Windowse reinstaliraj s recovery particije ili diskova da ne izgubiš licencu.
@wrathchild: Zašto se uopće mučiš s tim? Danas su ti relativno jeftine USB memorije od cca 8GB, pa g instaliraj na USB. Ako pametno odabereš pakete biti će mjesta i za podatke. Plus je što OS uvijek ide uz tebe.
Trebao si na unusabel i reći mu da tamo stvori svoju particiju.Nemožeš Linux stavljati na ntfs particije.
Trebao si na unusabel i reći mu da tamo stvori svoju particiju.Nemožeš Linux stavljati na ntfs particije.
možeš, može, linux bi se valjda moga instalirati i na kamen :D i dalje bi radio. iako, u osnovi traži neki ext* filesystem
Jesus, instalirati Linux na NTFS, vjerojatno na najgori moguci filesystem na koji se moze instalirati. Jedno jedino pitanje. Pobogu, zasto?
Prva Božja zapovijed: NE instaliraj Linux na NTFS
Trebao si na unusabel i reći mu da tamo stvori svoju particiju.Nemožeš Linux stavljati na ntfs particije.
Hm, koji dio riječi unusable nisi shvatio? Particiju bi bilo moguće stvoriti da je pisalo Free space (ili Unallocated). Linux je moguće instalirati na NTFS particiju, ali u loopback container (tj. image datoteku) koji sadrži neki od Unix datotečnih sustava (EXT, XFS, Btrfs, ...), zato što je kontrola pristupa datotekama znatno različita kod NTFSa i Unix datotečnih sustava.
Hm, koji dio riječi unusable nisi shvatio? Particiju bi bilo moguće stvoriti da je pisalo Free space. Linux je moguće instalirati na NTFS particiju, ali u loopback container (tj. image datoteku) koji sadrži neki od Unix datotečnih sustava (EXT, XFS, Btrfs, ...), zato što je kontrola pristupa datotekama znatno različita kod NTFSa i Unix datotečnih sustava.
Ne samo to, Linux koristi inodove, NTFS ima onaj MFT ako se ne varam. Permissioni su naravno razliciti, bolje receno, na NTFS-u ne postoje. I tako to...
Nije problem implementirati zapisivanje u MFT umjesto u inodeove (NTFS-3G to već radi), problem je implementacija NTFS sustava kontrole pristupa (NTFS ima kontrolu pristupa, ali je različita u odnosu na Unix dat. sustave).
Access Control List (ACL) kod Unix datotečnih sustava spremaju se u inodeove, dok se kod NTFSa spremaju u MFT. Kontrola pristupa kod NTFSa je prilično komplicirana (ovdje možeš naći low level tehničke informacije) i povezana s informacijama o korisnicima spremljenima u registryju i može doći do problema ukoliko je registry oštećen. Sa druge strane ACL kod Unix datotečnih sustava su znatno jednostavnije:
ACL_USER_OBJ The ACL_USER_OBJ entry denotes access rights for the file owner.
ACL_USER ACL_USER entries denote access rights for users identified by the entry’s qualifier.
ACL_GROUP_OBJ The ACL_GROUP_OBJ entry denotes access rights for the file group.
ACL_GROUP ACL_USER entries denote access rights for groups identified by the entry’s qualifier.
ACL_MASK The ACL_MASK entry denotes the maximum access rights that can be granted by entries of type ACL_USER, ACL_GROUP_OBJ, or ACL_GROUP.
ACL_OTHER The ACL_OTHER entry denotes access rights for processes that do not match any other entry in the ACL.
Obavezni su parametri ACL_USER_OBJ, ACL_GROUP_OBJ i ACL_OTHER. Ostali parametri su opcionalni: ACL_USER i ACL_GROUP se mogu pojaviti i više puta, ali ako postoje, obavezno mora postojati i isključivo jedan ACL_MASK. Više o ACL-ama možeš naći ovdje.
Ukoliko bi željeli instalirati Linux na NTFS datotečni sustav, trebalo bi implementirati čitav (prilično kompliciran) NTFS ACL sustav, te dio windows registryja s podacima o korisnicima, sigurnosnim identifikatorima, ... što je daleko od KISS principa koji prevladava u Unix svijetu. Možda bi bio moguć i neki hibrid, ali je sve to nepotrebno i nekompatibilno s POSIX standardima.
Hm, koji dio riječi unusable nisi shvatio? Particiju bi bilo moguće stvoriti da je pisalo Free space. Linux je moguće instalirati na NTFS particiju, ali u loopback container (tj. image datoteku) koji sadrži neki od Unix datotečnih sustava (EXT, XFS, Btrfs, ...), zato što je kontrola pristupa datotekama znatno različita kod NTFSa i Unix datotečnih sustava.
Ne samo to, Linux koristi inodove, NTFS ima onaj MFT ako se ne varam. Permissioni su naravno razliciti, bolje receno, na NTFS-u ne postoje. I tako to...
Kad izađe 11.10 hoće li me 11.04 pitati da updatea ili moram ručno?
Javit će ti sam da imaš nadogradnju.
Meh, malo sam se zaletio :P
Meh, malo sam se zaletio :P
:) nije baš sve što dođe od microsofta loše i zlo
:) nije baš sve što dođe od microsofta loše i zlo
Meh, NTFS mi je pod listom losih stvari :P
Cekam WinFS (jos od Longhorn-a), data storage i management system temeljen na relacijskim bazama podataka. Drool. :D
S obzirom na svoju, u zadnje vrijeme, čestu instalaciju Linux distribucija, odlučio sam se na kodiranje programa u C-u koji će mi automatski instalirati sve potrebne pakete.
To sam i uspio, no uz user inpute (Y odnosno Yes prilikom potvrde instalacije paketa).
Za Windows OS imam rješenje za pisanje po konzolu putem WinApija.
Ima li tko ideju kako da to riješim u *nixu tako da program sam potvrdi instalaciju, odnosno na konzolu napiše Y i zatim pritisne Enter?
Hvala!
A da jednostavno napraviš Bash skriptu? Pa zakaj, za dragog milog boga, ti ideš svaku stvar komplicirati di ne treba?
A da jednostavno napraviš Bash skriptu? Pa zakaj, za dragog milog boga, ti ideš svaku stvar komplicirati di ne treba?
To je opet onaj jednostavni dio.
Pričal sam ti već da više naučim na svoj način
WTF si ti upravo napravio, ja te nisam nista skuzio?
S obzirom na svoju, u zadnje vrijeme, čestu instalaciju Linux distribucija, odlučio sam se na kodiranje programa u C-u koji će mi automatski instalirati sve potrebne pakete.
To sam i uspio, no uz user inpute (Y odnosno Yes prilikom potvrde instalacije paketa).
Za Windows OS imam rješenje za pisanje po konzolu putem WinApija.
Ima li tko ideju kako da to riješim u *nixu tako da program sam potvrdi instalaciju, odnosno na konzolu napiše Y i zatim pritisne Enter?
Hvala!
zar se to ne može ovako:
sudo su
apt-get install imepaketa | apt-get install imapaket2 | apt-get install imepaketa3...
ili umjesto znaka | ide ; <-- zaboravio sam već.
ispravite me ako griješim
ili, napravio skriptu sa gornjim popisom paketa, i samo ju pozovi u terminalu sa ./imeskripte.sh?
zar se to ne može ovako:
sudo su
apt-get install imepaketa | apt-get install imapaket2 | apt-get install imepaketa3...
ili umjesto znaka | ide ; <-- zaboravio sam već.
...| je pipe, mislio si na &&.
Hm, al jedno pitanje, zar nije lakse i ljepse:
sudo su
apt-get install imepaket imepaketa2 imepaketa3 ... imepaketaN
Ne treba ti visestruko pozivanje apta ;)