TSMC uspješno proizveo 2-nanometarske čipove

i onda ča ide nakon 1nm?

Ali cijene idu u neisplativo-čak-i-Appleu

da, vjerojatno je to veličina najmanje strukture , u idealnom procesu,

iako wiki kaže da je to marketinški naziv za proces.

nekada je označavao nešto, a onda su samo iterativno mijenjali naziv.

Znači duplo jeftinije 

 -isplativije.. tj od istog wafera (komada silicija) možeš narezati više istih čipova i prodati po istoj cijeni pri čemu rade isti posao, ako je yield isti.. odnosno proces proizvodnje se prebacuje kad postane 'isti' ili isplativ..

-osim same isplativosti tj odnosa resursa kao wafer i koliko tranzistora se na istoj površini može ugurati-narezati-iskoristiti uz škart-ispravne.. imamo i dodatni benefit minijaturizacije, .. svaki manji dio je 'jači' (pokušajte lomiti štap neke duljine može i bobi-štapić..) što je kraći, postane 'jači' (teže lomljiv... pa do atoma za koji nam treba nuklearka..), time trajniji, može podnjeti više clockove-struje pa čistom evolucijom proizvodnog procesa dolazimo do više gigaherca u osnovi iste sheme-tehnologije koja prije nije bila moguća zbog npr pregrijavanja-potrošnje.. + istovremeno, za manji tranzistor-vrta-sklopku.. treba manje sile-struje-napona.. tj iz tog razloga je moguć napredak u npr kapacitetu-potrošnji bilo kojeg čipa, npr rama, povećana gustoća-kapacitet pri istoj potrošnji ukupno.. ili recipročno, pri čemu nije cilj niža potrošnja nego veći kapacitet ili brži rad, dok kad je to cilj, tad su to ulv modeli čipova kao ram-cpu koji troše manje struje za isti rad itd..

-što je tranzistor ili bilo koji elektronički sklop manji, to je 'jači'.. troši manje struje, moguće su veće brzine.. trajniji-otporniji, ekšli toliko da više nije problem pregaranje cpu-a nego prije dođe do topljenja okolne plastike-socketa-matične.. problem je periferija čipa, koji bi mogao izdržati +200-300c.. i više, dok se plastika topi na recimo 280c.. lemovi, ljepila.. sve ostalo je problem, ne sam čip-tranzistor a pošto sam za sebe nije 'moćan' mora ih biti upakirano milijarde u relativno mali format + imati odgovarajuće spojeve-izvode (žice-kontakte) koji moraju izdržati radnu temperaturu, višu od one koju mjerimo na površini čipa-hladnjaku.. tu je problem-ograničenje, dok se hlađenjem npr dušikom to recimo 'eliminira' no nije praktično (samo demo-benč i sl.) ..

-memorijski čipovi su već godinama nezasitno tržište koje guta svaku proizvedenu količinu, jer svaki uređaj mora imati 'puno' rama.. kao i smjena hdd-ssd-nvme.. čipova, kapaciteta, pa one stare par godina 100-500gb mijenjamo s većima, .. za istu ili sličnu cijenu, iste-slične dimenzije, broja čipova na modulu.. jer je ekšli konkretan prikaz proizvodnog procesa, neovisno memorija ili cpu.. isti proces, isti tranzistori, samo različita uloga, storage-registri ili radni.. i po murphyju se dupla svakih 18mj.. odnosno, kad proizvođač poslovno zaključi da mu je pravi trenutak, dok rasproda stare zalihe-narudžbe i sl. .. i to će trajati još neko vrijeme, za sad plafona nema, no može se očekivati da kad storage postane dostupan u kapacitetima od par desetaka tb ili cpu s par desetaka jezgri na desetak ghz, da više količina-brzina nisu bitni-potrebni, kao auto-konji, imati 50-100.. do 200 još ima smisla, iznad su superauti-jurilice i tad je skoro nevažno ima li 500 ili 600ks .. kao što ne kupujemo auto po litrama prtljažnika..

-kad? možda za recimo 5g.. pri čemu će biz prirodno to otezati, no na kraju kao sve postane prošlost.. diskete, vhs, cd.. tad više neće biti zarade u 'više-jače' i tad proizvođačima neće biti zanimljivo ulagati u razvoj.. možda se tih 5g rastegne na 10.. ili nešto između, no to je to.. :) (smak svijeta..).

-no u svakoj 'krizi' postoji i obećanje spasa.. :) .. tj stvaranje potražnje, čak i kad je realno nema, npr rezolucije ekrana i time potrebna količina memorije za rad-snimke-obradu.. ne zato jer je potrebno juzeru, nego zato jer je potrebno biznisu, dok će tad kod juzera ako treba reklamom-hypeom stvoriti potrebu za potražnjom.. i postat će normalno, karikirano, kao auto od 1000ks, sve ispod je nedovoljno.. ili ako nemaš tad si jadnik-luzer :) .. npr koliko megapixela imaju fotići-mobaći? što imamo s ekranima i snimkama videa? vidimo skok u rezoluciji? količina zbog potrebe stvaranja potražnje.. ne zbog juzera nego proizvođača, a istovremeno kao kvaka22, da nije tako, da biz ne vidi interes-budućnost, ne bi imali no ovo što imamo danas.. tj legitimno je da biz gleda svoj interes, dok će reklame sugerirati da je to sve zbog nas.. i to je ok, biz.

-problem je tumačiti-reći što je element.. (pozitiv-negativ slike, npr pixel-rešetka).

-možda razumljivije klasičnim rezolucijama, npr ekrana, još lakše stari crt-tv ekran, koji je imao rešetku, rupa kroz koju prolazi svjetlo-signal i mreža koja pokriva tu rupu jer nešto mora drižati ekran-mrežu.. (kao sito..) i tad sonyjev trintron, koji je eliminirao philipsovu mrežu, okomito-vodoravno, u samo okomito, s par vodoravnih koje samo učvršćuju rešetku.. tj tad je pixel mogao biti bliže, naguran, jedan do drugog bez mrtvog kuta-dijela mreže.. i time veća rezolucija tehnički iste tehnologije preciznosti izrade..

-element, npr linija-vod-kontakt, neki pin-linija koja mora voditi od točke a do točke b.. ako tu liniju možeš napraviti recimo 1mm, to je jedan podatak, koji bi nam prvi kao očigledan pao na pamet.. no posotji i drugi-negativ dio, razmak.. koji je jednako važan kao i sama linija-spoj, jer ne smije biti 'preslušavanja' signala, npr stereo separacija na magnetnoj traci.. bilo koja rezolucija bilo kojeg tipa signala, tj nije samo binarana jedinica bitna, nego jednako i ona druga, binarna nula, pri čemu je kod dvd-a došlo do promjene što je udubina-izbočina u tumačenju čitanja pa smo dobili promjenu standarda iz minusa-u-plus upravo zato jer ..

-što je tad najmanji element ili čime je ograničen? jedno je koliko tanko možemo nešto recimo 'nacrtati', no da bi nacrtano vidjeli kao crtu treba i jasna granica, kontrast, crno-bijelo.. odnosno, za dvd r+/- je upravo to pri čemu nije bitno bušimo li precizno laserom rupicu ili je neprobušen brežuljak, oboje nam treba za razlučivost-čitanje signala-zapisa.

-šbbkbb, u jednom slučaju mogu 'nacrtati' crtu debljine 1mm... a razmak-pomak? što ako je to 2mm? što ako je 0,5mm? oboje zajedno kao suma daju jedan logički element-minimum, odnosno na siliciju su tranzistori u takvim nakupinama u milijaradama.. ne jedan do drguog nego s razmakom.

-litografija koju se tad koristi za karikirano 'umnažanje' tranzistora.. važno je natiskati da ih stane što više.. jednako je važan razmak kao i sama linija, ukupno je to suma, pri čemu je sporedno ako stanjimo crtu ili razmak, kao rezultat na istoj površini wafera će stati više..

-ostalo je marketing, koji klasično zbog konkurencije i same brojke (za clock je više-jače-bolje, za litografiju manja brojka u nanometrima.. mada oboje ne znači i kvalitetu..), pa će se proizvođač reklamirati da je njegov proces napredniji.. kao što je i npr brzina odziva pixela-ekrana GtoG ili BtoW.. i reklama primarno korisit broj koji je reklamno jači, pri čemu jedino ne smije biti čista laž.. no nije baš ni istina, nešto kao poluhebrangov postulat :))

-edit: ili stari elektroničari, koji su flomasterom i kiselinom crtali sheme-pločice.. flomaster je morao biti dovoljno debel-masan da zaštićen dio ostane kao vodić struje-signala, da ne prekine.. dok je razmak bio manji problem tj dio koji će kiselina ukloniti i koji neće provoditi signal-struju.. taj dio je lakši dok oba kao suma daju potrošnju površine ploćice ili koliko tranzistora se može izrezati-napraviti pri čemu svaki element mora biti odvojen, ne sljepjen ili bez kontakta-neispravan..

-litografija je u osnovi ista stvar samo preciznija, skala-nanometri... ostalo je 'isto' :)

donekle...

problem je refrakcija, tj. ogibljenje u litografskom postupku...

znači ti osvjetljavaš vafer preko niza maski i ogibljenje uz rubove maski daje tu nesigurnost, koju kompenziraš većom širinom minimalnog elementa...

ti si određen minimalnom širinom voda kroz koji signalna struja prolazi a da ne zagrijava previše taj vod, niti da dolazi do degradacije samog materijala voda, računaj to su slojevi i slojevi "PCB"-a jedan na drugom (molim, primijetiti navodnike)...

ta širina voda je tih famoznih 90/65/.../2 nm koja se spominju... https://en.wikipedia.org/wiki/10_nm_process

tu ti je sa strane popis dimenzija padajući...

primijeti da su susjedne dimenzije u odnosu √2 tj. 1.41 - otprilike, iako je to više stvar naziva koji mora biti "lijep", ne možeš s 180 podijeljenih s √2 napisati 127 nm, nego zaokružiš na 130...

zašto tako? Pa Intel tj Ameri u VLSI dizajnu korist tzv. Manhattan pravila tj. vodovi po slojevima idu kao i ulice Manhattana okomito jedne na druge tj 90°...

npr znam da je Siemens imao i neke vodove koji su po nacrtima išli pod 45°... ali su oni otpali/zapeli iz utrke...

kada se razvija litografija ide se na prepolavljanje, ali: prepolavlja se samo jedna dimenzija nacrta, pa se tako prepolove ili oni vodovi koji idu po x ili oni po y - pa proces ne pada s faktorom 2 nego √2...