Hola curke evo i mene nazad.
Cape Music
- poruka: 7.029
- |
- čitano: 730.957
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
Čudni su ti proljetni pljuskovi!
U stih mi zađu
pa najednom nestanu,
ušuljaju se tek toliko
da mi orose tintu
i kao rub dijamanta
zasjaji njihov dah svježine
u oblaku koji se rasplinuo,
baš u trenutku
kad se ohrabrila zraka sunca
da mu mačem srce probode,
pa se sve pretvorilo
iz nebeske bitke
u igru plavog proljeća,
u kojoj su se zrna vremena
izgubila u pješčanom vodopadu tvog osmijeha.
Legni tu kraj mene
na sijeno naše požude
gdje će mirisi dalekih polja
vlatima zlatnih boja
naslikati čarobna sjećanja.
Primakni se još malo bliže,
da mi na grudima zaspi tvoj uzdah
kojega sam u pjesmi pastirske frule
uplakanoga pronašla,
pa ga u svoj meki rubac zamotala,
i sakrila.
Ugrij me noćas
toplinom snage svojih želja,
da se rascvjetamo kao divlje ruže
i isprepletemo trnjem i laticama
i da nikada više ne budu promrzle
tvoje zime u mom oku.
Ostani u mom zagrljaju
i ne idi nikamo,
ne odazivaj se vjetru koji te zove,
niti brodovima koji već sidro podižu,
daj da budem tvoja sirena
koja te začarala na plesu mjesečine
i svojim opojnim glasom u snove uplela.
Evo, ostani još bar trenutak
koji neka ne bude ni moj, ni tvoj,
neka bude samo naš,
da razlijemo poljupce u paletu strasti
i začuđeni gledamo
kako vrijeme staje
dok se poigravaš s nemirom
na mom golom ramenu.
Ranjeno je ovo vrijeme
na čijim jastucima spavamo
i magle se ne podižu
iznad pragova onih
koji u maglama žele ostati
ma koliko guste one bile…
Suze su postale
samo slane kapi
bez istine
bez sjaja oka iz kojega su kapnule
i ne mirišu više
dunje na ormarima…
Ne udišu više svi proljeće
i ne smiju se
kada ih kiša dotakne
nemaju odraza u ogledalu povjerenja
i šutnja
postaje njihova visoka ograda
iza koje su sakrili
jedno veliko ništa
i zarobili ga u ukradene dragulje
s nadom ako je ništa u njima
možda postane nešto…
Dok o svemu tome mislim
šetam sama pored rijeke
gdje su nekad naši koraci odjekivali
najednom
osjetim kamenčić u cipeli
i ne diram ga
pomislim
neka šeta sa mnom
neka se iznenadi
na koje ću ga sve puteve povesti…
A ti
ne znam gdje si
ali ako te zatekne pljusak
dok u potrazi za odgovorima
lutaš nepoznatim ulicama
onako u trku
zastani pod mojim kišobranom
neka ti zamiriše moja kosa
na one zaboravljene dunje na ormarima
i udahni sa mnom proljeće
pa ćemo se smijati kiši
i glasno
jako glasno viknuti
da porušimo sve ograde
i da nam nikada
dok šetamo
ne smetaju kamenčići u cipeli.
Haj haj
Lijepi pozdrav..okrugli zagrljajby meeeeee
Haj pssstttt kasno je ide jedna prije sna
l.n.
Hojla🌼🌸🌹🌺🌷🌿
Veliki pozzzzz ugodna nedjelja
Hojla nasukani robinzoni gdje ste? Koja pustos zasviram i natrag na kopno
Ugodan vikend..Papy uživaj i gas do daske