Kako ćemo znati jesu li odgovori kvantnih računala

I napokon je li Šredingerova mačka živa ili mrtva? 

 -to je jednostavno, mrtva, odavno-znanstveno.. ako neki rezultat ne znamo ili ga ne možemo provjeriti, odbacujemo ga kao netočan, tj možda-moguće-približno i sl. nije dovoljno dobro za znanstvene kriterije ili krećemo u smjeru ćorave babe i gatanja iz graha... (kao odgovor na naslov teme).. mora se smatrati netočnim, dok se ne dokaže točnim.

-problem, prednosti-razlike.. kad već imamo neki izračun, za sad prije provjere-potvrde moguće-polutočan i sl., krenuti s provjerom-algoritmom, što je daleko brže nego tražiti ga klasičnim permutacijama.. i ako je tad potvrđen, tad je točan.. ali, naravno postoji ali.. ovisi o potrebi, algoritmu, onom što takvo izračunavanje traži, kriterijima kojima se traži.. npr bilo koji zadovoljavajući odgovor, npr parni broj ili broj veći od 6.. 2+3=5, ne zadovoljava, 3+3=6.. zadovoljava.. ali to ne znači da nema drugih ili boljih odgovora, tj da nema drugih ili da je to jedini odgovor.. pogotovo bez kriterija, npr po čemu bi odgovor 6 bio bolji od 8 (4+4) .. ili je 8 bolji od 6.. ili su jednako dobri-važni.. što je kriterij? dodatni kriterij? .. npr put trgovačkog putnika, ruta aviona, bilo što gdje je npr potrošnja goriva+vremena bitan kriterij, otpad materijala obrezivanja i sl. .. možemo iz arka papira izrezati manji komad, no koliko smo odbacili ili iskoristivost.. problem krojnih listi koje su različite za npr drvo (zbog smjera godova) dok tog kriterija nema za npr staklo-papir.. ili ima ako je takav uzorak kao zidne ploćice itd.. tj ona računanja koja traže ogromnu computing snagu-resurse, ogromnih permutacijskih mogućih riješenja.. koja treba izračunati i usporediti rezultate.. tj ono kad nije dovoljno da rezultat zadovolji osnovni kriterij, mada je za posao to najvažniji, npr napraviti zidnu ploćicu.. ili izrezati komad papira iz većeg komada.. prvi kriterij je da se posao napravi, tek zatim da se optimalno, manje troška-otpada.. napravi, tj ovisi koliko resursa kao vrijeme traži takav computing.. tj ako nam za izračun treba recimo tjedan, tad je to beskorisna metoda jer to znači da posao čeka tjedan dana.. avion ne može letjeti jer će pasti potrošivši gorivo dok bi putnici umrli od gladi-žeđi itd.. vrijeme=novac.. brži prijevoz robe, šleper koji vozi 50kmh i 60kmh.. brži će vjerojatno trošiti više goriva, gume, veći rizik i posljedice sudara-nezgode.. ali će štedjeti vrijeme, donositi veću-bržu zaradu kao i ovisno o robi koju prevozi, pa će tako hladnjača-hrana.. biti dodatna ušteda itd..

-odnosno.. mada bi teoretski kvantna računala bila super stvar, jer bi kao brže izračunali nešto .. realno su beskorisna, trošak koji ne opravdava zaradom, tj za većinu poslova-kriterija već imamo dovoljno dobre klasične metode a ako ih naknadno moramo provjeravati tad je to beskorisno, tj može biti kriterij kao za let aviona gdje trošak nije kriterij nego spašavanje života putnika izračunom rute.. no za to nam ne trebaju kvantna, već rade klasična.. kao što to sve već znamo, tj task koji je teže izračunati možemo imati u tabličnom riješenju, unaprijed izračunata neka vrijednost koja se tad primjenjuje.. ili bilo koji drugi dovoljno dobar način dok ne smislimo bolji.. a sve to eliminira smisao-svrhu kvantnih računala.. 

-tj.. ako su teoretski dobra za izračun npr raspada atoma.. super, .. no zamislimo sad karikiranu situaciju da imamo neki 'marsovski-elijenac' calculator.. neki koji ono što naša superračunala izračunavaju recimo mjesecima, izračuna u sekundi.. nevažno kako, tj jel to kvantno ili klasično računalo-čip.. samo zamislimo da je tako moćan-brz.. i što s njim? koliko je potreban? kome? .. fizičarima u cernu? njima trebaju projekti, fondovi koje će trošiti.. ne calculator kojim će dobiti rezultat.. čak ni znanosti ne treba, tj znanost je prije svega način učenja, stjecanja znanja, otkrivanja novih spoznaja i metoda.. nije cilj znanosti imati takav calculator jer bi to tad bio kraj priče (motaj kablove..).. tj kome bi takav calculator bio potreban, koristan, važan do mjere da ga mora imati ili kao običan calculator koji nam izračuna kvadratni korjen u stotinki i napiše na ekranu rezultat.. tj koliko ljudi od 8 milijardi na planeti treba brži calculator i za što? .. tj sve ono što klasično već proizvodimo, izračunavamo itd. već izračunavamo.. pri tome bi nam ponekad dobro došlo nešto brže ili jeftinije ako potroši manje struje za izračun.. no ova kvantna računala za sad ni teoretski ne štede resurse, struju, novac.. tj tek razlog za postojanje je sporost klasičnih u izračunu klase raspada atoma ili bezbrojnih permutacija kao vremenska prognoza za šire područje u dužem vremenskom periodu.. što se opet svede na ćoravo nagađanje gatanja iz graha ili statističku šansu.. dok bi par-nepar metodom na sreću mogli nagađati da će za godinu na današnji dan biti sunčano ili kišovito vrijeme.. a da nam to hipotetsko kvantno računalo i izračuna takvav rezultat koliko bi mu mogli-smjeli vjerovati? .. osloniti se na takav rezultat? kojeg realno ne možemo provjeriti do tog datuma i opažanja jel dan sunčan ili kišan.. tj svaki prevarant-šarlatan klase nostardamus može danas prognozirati sunce-kišu za godinu i na temelju takve slave barem godinu dana biti popularan što je već dovoljan razlog.. uz važnu napomenu.. u priči je to prevarant koji naravno ne zna rezultat, nego ga random izbaci, par-nepar-na sreću.. i kaže sunčano.. ili kaže kišovito.. no mi u priči gdje je to prevara znamo da ne zna, da je to samo ispaljen teoretski moguć rezultat.. a najgore u priči što i kad znamo da je prevara, moguće da će biti točan, čistom statističkom srećom.. tj čak ako se pokaže točnim ne može se uzeti kao znanstvena metoda, jer naprosto nije.. tj metoda bi bilo nešto što se može izračunati, izmjeriti, ponoviti, provjeriti.. dok se nagađanje na sreću ili bacanjem kocke ne oslanja na metodu i time je random-neponovljivo.. čak kad se možda pogodi, dok se to korisit kao dodatna varka kojom se kaže 'eto, rekao sam vam..' .. no i dalje je to obična prevara, statistička šansa.. tj znanost traži da se i ono što ne možemo objasniti, izmjeri, ponovi, provjeri.. i ako već nemamo točan algoritam barem neku statističku šansu.. pa će tad šansa za taj dan sunce-kiša biti 50%.. a ako netko pogađanjem želi dobiti 'atest' tad bi morao više puta za redom pogoditi, tj kao loto niz brojeva, ne jedan jer to može i ćorava koka, slučajno.. dok se niz već teže može slučajno dogoditi, no i to je moguće, opet loto-jackpot primjerom.. pa ga nikad isključiti kao odgovor, 'sreća'.. .. a to tad nije znanost.

-znanost zna.. sam korjen riječi.. znati ili nagađati, nabadati, slučajnost.. i ponovljivost, provjerljivost.. algoritam=metoda! .. kvantna računala? samo buzzword, način za trošenje fondova, pri čemu je to ok, treba, jer nešto se mora istraživati, raditi.. nije važno učimo li u školi 2+3, 6+4.. nije važan pojedini broj, važna je matematika.. pa tako ni radi li nešto korisno kvantno računalo.. važno je da ga se razvija i da će možda za nešto biti upotrebljivo.. no za većinu realnih potreba neće, pa bi po tom kriteriju fondove-resurse-pamet-fokus možda trebalo usmjeriti na nešto pametnije.. a tek ako pametnijeg nemamo tad na nešto mora pa može i kvantno..

-odnosno.. napokon ovakva tema, koja postavlja pitanje koje bi moralo biti postavljeno prvo.. kako znamo da je nešto, to nešto, neki rezultat?.. što kaže znanost, matematika, logika?.. tj kako se uči?

-prvo.. meni nije cilj da mi na prvom satu učenja, recimo matematike, učenik-početnik 'tabularaza' nultog znanja, na pitanje 2+2 da točan odgovor, 4.. prvo od njega želim 'blejanje'.. pogled teleta u šarena vrata jer ne zna ništa.. tek kad nauči brojeve-znamenke, tad će takvo pitanje doći na red i tad pogled neće biti tećeći.. tj kad stekne ta početna znanja, uvodna, kao pisanje-čitanje, brojanje, što je brojevni niz, što znači 1+1, +1, +1.. odnosno 1,2,3,4.. tad će imati dovoljno znanja za znati točan odgovor na pitanje 2+2=? .. no recimo da u početku početnički pogriješi, brzopletost što već.. recimo odgovori 5.. tad će mu školskim metodama nastavnik objasniti zašto je to netočno, provjera rezultata, .. tj svaki izračun i znanstvena metoda se može i u početku mora provjeravati.. to je metoda samog učenja, tako se uči.. tj prestanemo provjeravati rezultate tek kad smo 'sigurni' ili 'vjerujemo' u dovoljno znanje učenika.. odnosno, u znanosti stalno moramo provjeravati bilo što.. npr točnost logaritamskih tablica jer je moguće da je u nekoj koloni-stupcu pogrešan unos čistim ljudskim faktorom kao tipfeler-greškom u prijepisu.. tako provjeravamo svaki text, lektrori lektoriraju.. isprave se zatipci-feleri.. dok iskusan daktilograf praktički nema pogrešaka ili bliže nuli...

-tako izračunate rezultate kvantnog računala možemo-moramo jednako tretirati.. dok se ne dokažu kao zreli i dovoljno točni da ih bez provjere prihvatimo.. do tad naprosto znanost-kriterij nalaže da ih ne prihvaćamo, neovisno jesu li točni, jer je to naprosto stvar metode.. nema preskakanja, nije stvar 'vjere'.. odnosno za bilo koji podatak moramo imati provjerljivost, atest, referencu.. npr da je neka osoba stvarno ta osoba, ime-oib.. otisak prsta ili par svjedoka koji osobu osobno poznaju i potvrde da je to ta osoba.. no što kad je osoba 'marsovac'? .. kako bi tad to potvrdili-atestirali? google? .. tj za sve možemo imati koliko-toliko provjerljiv izvor, atest.. tome služe i brandovi-kvalitete-žigovi.. tuv eu atesti kvalitete ili potvrda tehničke ispravnosit vozila.. čemu možemo-trebamo vjerovati? novčanice se falsificiraju, diplome, lažna roba-brandovi.. sve se može fejkati, dok osobnu marsovca ne možemo provjeriti u policijskoj bazi jer tamo ga naprosto nema.. a i da ima, što bi provjerom utvrdili? da osoba sa slike odgovara osobi pred nama? koliko se osoba na slici može razlikovati u životu.. npr žene s bojenjem kose i frizurom.. koliko uvjerljivo-slično ili različito to može biti pri čemu i nesvjesno imamo 'rasni' problem.. tj unutar iste rase lakše uočavamo detalje-razlike.. prepoznat ćemo nama bliže osobe, dok će nam npr japanci izgledati 'isto'.. da smo japanci možda bi uočili razliku osobe i slike.. i recimo otkrili lažnjaka-fejk.. kao i to da će iskusan matematičar, kemičar, fizičar.. unutar struke već intuitivno točnije znati odgovore ili primjećivati greške.. tj sama osoba koja nešto kontrolira je već razlika u kriteriju kritičnosti i primjećivanja netočnosti.. pa će tako dobar kuhar ili vozač lako prepoznati dobrog-lošeg, kuhara-vozača.. a onaj tko se time ne bavi neće ili teže.. pri tome se većina ljudi od 8 milijardi ne bavi znanošću.. kvantima, razbijanjem atoma.. i sve im zvuči kao mambođambo ili kul :) .. a ako s druge strane čovac ima očale, bijelu kutu, stetoskop i švicarsko-dojč naglasak tad je sigurno stručan! .. mada je to fejker s reklame za zubnu pastu pri čemu stetoskop ima svrhu kao i bijela kuta..

-tj .. jel mačka živa ili mrtva? .. ako je to pitanje, zašto je to pitanje? .. može li biti samo mačka? može biti zec, miš? može biti mačka+miš? koja kutija? kojih dimenzija? stane li u kutiju slon-kit? gdje se kutija nalazi, na planeti, pod vodom, u zraku.. na marsu? ..

-šreding nam nije dao 'mačku' nego metodu, logiku, pravila igre.. dok u njegovom primjeru to može biti mačka, može biti bilo što pa i ništa, kao i pitanje gdje, kad itd.. sva ostala moguća pitanja koja znanost može zamisliti-postaviti ili radoznalo dječje oko-mašta :) ..

-tako će dijete u maštovitoj igri vjerojatno zamisliti sladoled, igračku koju želi-ajfon, lizalicu-sladoled.. neće npr udžbenik ili kuhinjsku krpu.. zamisit će psa, mačku, neće slona ili dvogrbu devu.. tj hoće ako je to ono što često vidi ili iz nekog razloga, želi.. 

-što nam pak šrodinger zadaje u misaonoj igri, da je mačka u kutiji ili živa ili mrtva.. pri tome je spordno bijela-crna, mala-velika, čak i da zamjenimo vrste, ptica, glista.. nešto živo, živo biće, koje može biti živo i može umrijeti, biti mrtvo.. dakle ima dva moguća stanja uz implicitno-uvjetno da postoji i da je u toj misaonoj kutiji... jer ako je kutija prazna, tad bića nema, a ono čeg nema ne može ni biti živo, ni umrijeti.. tj sve dok nemamo dokaz da je nešto negdje živo, smatra se mrtvim, jer to je tako u svemiru, posljedica života je smrt, neminovna, iz bilo kojeg razloga.. tj potrebno je nešto za preživjeti, npr hrana.. a ako se nešto nalazi u kutiji, mada misaonoj, tad realno nema hranu pa ako je sad živo, uskoro neće biti... tj tijekom vremena za svako živo biće u kutiji možemo činjenično točno-empirijski zaključiti da vjerojatno više nije živo.. tj ako je ponekad odgovor živo, većinom je mrtvo, statistički je tad odgovor, bez dodatnih provjera-dokaza-činjenica.. mrtvo.

-zato je mačka mrtva, ako je ikad bila živa.. :) .. ili nakon čitanja postića :)) ..

-zato su kvantna računala samo hype-buzz, nešto na što se troši (i mora-treba) novac.. ne nešto korisnog ili uskoro, za šire mase i sl. ..

-točnost? .. bio bi zadovoljan i s netočnim odgovorom 'učenika'.. tad bi to bila metoda, znanost.. ovako je ipak samo igrokaz za mase-medije, nešto da se piše i razlog za iduću rundu trošenja fondova.. 

-što je vrjieme? možemo li ga utrošiti ili ne-trošiti? ..

-tema-naslov, postavljaju (napokon) važno pitanje.. iz klase 'tko kontrolira kontrolora'.. koje je prisutno u svemu oko nas, što će reć.. nije li malo neobično da znanost već odavno nije postavila pitanje, mada joj je to posao.. odnosno, ono što hossenfeldica opravdano kritizira..