Nisam neki tezi slucaj kao sto dosta ljudi je, al ima trenutaka da mi se bas smuci. Vecinom mi se to desava kad izlazim iz svoje comfort zone i kad nisam 100% siguran kakav ce tijek dogadaja gdje idem biti. Često mi se dogodi da me frendovi zovu van u grad subotom i ja naposlijetku odustanem i ne odem. Kasnije mi bude i zao zapravo. Novi posao npr. Počeo sam raditi na jednom radnom mjestu kojeg nisam prije nikad radio, posao nije nesto tezak, moras par stvari upamtiti i to je to. Znam da mi nista nece biti, nece se nista lose dogoditi al brutalno me opere ta nervoza da pozelim odustat, sto se nerijetko dogodi. To su samo neki primjeri
Na kraju u velikoj vecini slucajeva sve dobro prode tako da se bzvz stresiram. Mislim da je najbolji lijek sto vise ic van, socijalizirat se, susretat se sa sto vise nepoznatih stvari, pa si zapravo naviknut na te stvari, ali nikako se natjerat. Što vi mislite?