i dalje je to ipak klasičan bruteforce.. razlika je samo što gleda umjesto 20, 100, više poteza u dubinu, daleko više nego što čovjek može u životu iskombinirati i zato taj privid.
-dio koji spada pod optimizaciju, dio algoritma koji uzima dovoljno dobar rezultat (vs traženja 'najboljeg') ili koji nepotrebne kombinacije eliminira je važan ali nije neki ai nego i dalje algoritam-optimizacija koju koristi npr i vga-driver za eliminaciju izračunavanja objekta koji je u sceni skriven-prekriven, time ubrza za red veličina fps u igri.. to je i dalje algoritam, optimizacija.
-najbolji primjer je usporedba pčele-bumbara i problem trgovačkog putnika, tj optimalna ruta za neki zadatak kao obilazak raznih točaka, cvijet-pčela-košnica ili trgovac-adresa isto je..
-priroda-pčela/bumbar u testu, nije idealna-100% najbolja ruta, ali je dovoljno dobra, tj intelekt-dio pomaže iznad brutefrocanja koji ide redom i recimo da je zadovoljavajuće 80% od 100%.. kad to spojiš sa šahom i resursima superračunala dobiješ privid AIa ali je i dalje običan algoritam, tranzistor s if-thenom koji je programer zadao.
-što su indexi u bazi (za pretraživanje..) .. način kako baza brže pronađe traženo, nije ai nego optimizacija. Kad imaš dovoljno veliku bazu podataka, kao izračunata tablica logaritama ili bilo čega, tad je samo pitanje koliko šahu daš vremena za razmišljanje, tj čovjek je ograničen + vrijeme, partija šaha, recimo po potezu minuta, tad direktno o snazi-computingu ovisi koliko duboko može izračunavati poteze, 20-21.. ili 200+
-umjesto tablice-baze iz koje čita podatke, već izračunate, može ih izračunavati sam cpu-computer-fpu.. jednako kao i čovjek, opet razlika, cpu će izračunati 'trenutno' neki korjen ogromnog broja ili bilo što u par sekundi dok čovjek za to tereba godine + greške i sam problem recimo dimenzije znamenki-broja kad sve postane teško tj za primjer nije isto 2+2 ili 20000000000 + 200000000 .. samim nulama smo otežali mada teoretski znamo točno.
-ljudi griješe .. strojevi-alati rade kako se podese-programiraju. Abakus ne može pogriješiti a intelikt je ono što ga je stvorilo kao alat, ne kao ai-svijest jer abakus nema svijest, obične kuglice na žici i drveni okvir pa ipak ne griješi u jednostavnoj matematici zbrajanja do 100 .. jer je to njegovo ograničenje, dok cpu-fpu ima odgovarajući broj registara-memorije-jezgara tj tranzistora koji to rade do gabarita do kojeg mogu, jedan više ne može jer je granica-preljev..
-možeš čak napraviti recimo program-primjer za dijeljenje koji može beskonačno dugo dijeliti do beskonačne točnosti.. no da bi se izvršio moraš mu zadati broj-brojač recimo na točnost 100-decimala ili 1000.. kao što to čovjek radi na papiru olovkom možeš identišno složiti program koji će jednako izraćunavati neovisno o tome koliko je njegovo ograničenje širine registra-broja s kojim može baratati, jednako kao čovjek koji barata s pojedinom znamenkom je svim znamenkama od jednom, dok ih zbraja-piše.. klasično potpisivanje-zbrajanje kao primjer ili dijeljenje i možemo ga proizvoljno dugo-precizno izvršavati .. tj životni vijek je granica osobe-čovjeka tj neko realno-razumno vrijeme kao kod probijanja bruteforcom passworda, ako je duže od godinu tad je 'neprobojno' tj nije važno može li se probiti za 100god. dovoljno dobro.
-to je osnova takvog optimiziranog algoritma i zato on može s istim resursima (dva super računala, paralelno, stari-novi soft ali isti resursi-hw) dati bolji-brži-točniji rezultat ili dovoljno točan za pobjedu ili dovoljno brži za pobjedu ovisno što je u čemu osnovni kriterij (za pobjedu).