Nice one.
Pregovori s rakom: ideja koja ima potencijal promi
- poruka: 10
- |
- čitano: 3.436
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Pitanje je tko će financirati daljnja istraživanja?
Obzirom na "late stage" kapitalizam na zapadu, možda Kina preuzme inicijativu (kao i sa CERNom i torijskim reaktorima)

Zanimljivo je da nema velike razlike između rasta i razvoja raka i embrionalne neurogeneze. I sam mozak kao da je evoluirao iz raka koji je preuzeo kontrolu nad okolnim tkivom. Zapravo, primarna razlika između raka i zdravog tkiva je u sebičnom i nereguliranom rastu, tj. asimetričnoj vezi sa okolnim tkivom, gdje rak puno više uzima nego što daje. Vrlo sličan je odnos čovjeka i planeta. Nekad je čovjek bio dio istog, a onda se ljudska populacija počela odvajati u zaseban organizam koji puno više uzima nego daje. Ali vidimo sad da se događa pad fertiliteta kod ljudske populacije, pa ako rast ipak bude ograničen možda se i ljudska populacija transformira natrag iz malignog tumora u normalan dio tkiva planeta, možda praćeno seobom tamo negdje ispod ektoderma kao i slučaju standardne neurogeneze.
Koliko se smanjila/povećala smrtnost od karcinoma, unazad 50 godina?
Koliko se smanjila/povećala smrtnost od karcinoma, unazad 50 godina?
U zadnjih tridesetak godina - od 1991. do 2022. - smrtnost od karcinoma (kada zbrojimo sve one bolesti koje računamo pod tim zajedničkim nazivom) je pala za preko 30% (https://pressroom.cancer.org/2025CancerFactsandFigures)
Postoje podaci i za razdoblje od 1982. do 2017. (dakle, nekih 35 godina unazad): stopa umrlih od karcinoma je smanjena za 26% (s 208 na 152 smrti na 100.000 oboljelih od karcinoma) - https://en.wikipedia.org/wiki/Cancer_survival_rates
Ako se gleda starije, a duže razdoblje (za što također postoje podaci) čak i tada - dok još nisu postojale sve današnje, suvremene metode liječenja kakve su se pojavile unazad dvadesetak godina - stopa smrtnosti je pala za skoro 10% između 1950. i 2005.
Općenito uzevši, zadnjih pedesetak godina globalni godišni pad stope smrtnosti od karcinoma je oko 1% (tj. svake godine unazad pedeset godina smrtnost u svijetu prosječno padne za oko 1%).
Zanimljivo je da nema velike razlike između rasta i razvoja raka i embrionalne neurogeneze.
Upravo pripremam za Bug.hr jedan tekst o tome -- neuralna kontrola rasta karcinoma. Zanimljiva stvar s velikim terapijskim potencijalom.
Sa 208 na 152 smrti na 100.000 ljudi ukupno, ne samo oboljelih...
Kamo sreće da je smrtnost tako mala kod oboljelih...
Izvrstan članak, hvala! Skrenuo bih pažnju na jednu konstataciju za koji zaključujem da je žešća tragedija što ju jednostavno samo prihvaćamo kao činjenicu u stilu - a šta mi tu možemo:
Reakcija farmaceutske industrije na ovo otkriće - premda priželjkivana - ipak je izostala, najvjerojatnije zbog činjenice što forskolin, budući da se već otprije prodaje kao dodatak prehrani, ne može biti patentiran (a time ni dodatno naplaćen).
Dragi bog zna koliko smo lijekova do sad popušili zbog ovog pristupa.
Izvrstan članak, hvala! Skrenuo bih pažnju na jednu konstataciju za koji zaključujem da je žešća tragedija što ju jednostavno samo prihvaćamo kao činjenicu u stilu - a šta mi tu možemo:
Reakcija farmaceutske industrije na ovo otkriće - premda priželjkivana - ipak je izostala, najvjerojatnije zbog činjenice što forskolin, budući da se već otprije prodaje kao dodatak prehrani, ne može biti patentiran (a time ni dodatno naplaćen).
Dragi bog zna koliko smo lijekova do sad popušili zbog ovog pristupa.
U svakom poslu ključna su dva faktora:
1. motivacija da se nešto napravi,
2. novac potreban da se napravi to za što se ima motiv da se napravi
I dak motivacije, pretpostavljam, ne nedostaje kod ljudi iz farmaceutske industrije, ostaje problem novca. Pitanje je odakle novac, pogotovu u količini koja je potrebna za razvoj novog lijeka. Pa ljudi koju upravljaju farmaceutskim kompanijama rezoniraju: ako mi lijek, za razvoj kojeg sam potrošio veliku količinu novca, ne vrati to nazad, odakle mi novac za razvoj novog lijeka. A to znači da možemo, kako bi mi dalmatinci rekli, zatvorit butigu.
A kad zatvorimo butigu javljaju se dva nova problema: tko će istraživati nove lijekove jer ovaj jedan nije dovoljan za sve bolesti i od čega ću ja i svi ostali iz butige živjet?
I zato se o razvoju lijeka koji neće vratiti uloženo mora pobrinut netko koji će uloženi novac vratiti na neki drugi način. Jer ako se uloženi novac ne vrati stvar neminovno propada.
Eto nadajmo se da će farmaceutska korporacija odnosno vlasnici njiovih dionica početi gledati unaprijed dugoročno da njihov unuk ili sin može oboliti od raka i sličnih teških bolesti za koje nema istraživanja ako već nemaju nekog altruizma.
