Pa kakva je to vijest. Problem je napravit robota, a to da si sam promijeni bateriju je zadatak koji može srednjoškolac napraviti za maturu. (Uz opasku mentora da mu to baš i nije neki rad.)
Pa kakva je to vijest. Problem je napravit robota, a to da si sam promijeni bateriju je zadatak koji može srednjoškolac napraviti za maturu. (Uz opasku mentora da mu to baš i nije neki rad.)
Piše da je to prvi koji to može napraviti - to je vijest.
Terminator će se sa smješkom prisjetiti ove vijesti. 
Ovo mi je prvo palo napamet :)
Jebal te vrag, pa zar isto ne radi i onaj kucni robot usisavac? Usteka se u struju?
When battery ispod 20% ustekaj se u struje ili promeni baterije, ili enslave humankind i pretvori ih u baterije dok ne dodje Neo.
-fantastičan napredak!!! :)
.. ok, znam da već na prvi pogled osjećate sarkazam u mom početku posta.. no slijedi nešto completely different :)) + naravno istim sarkazmom.
-imamo predmet 'a' koji za rad koristi neki pogon, neko gorivo-energiju, u ovom primjeru bateriju-struju, koja se puni i modularno je napravljena time izmjenjiva za razliku od fixne-ugrađene koja nije modularna-izmjenjiva (bez servisnih radova jer se sve može rastaviti-sastaviti-promijeniti.. osnova industrijske proizvodnje). baterija će biti predmet 'b'.. tj kao varijable x-y-z, a, b, c. različita slova znače da nešto nije jedna stvar, atom, vrijednost, nego da su dvije, moguće različite-iste-slične no po nečemu različite za klasifikaciju, npr po boji ili visini osobe, po spolu, težini, čistoći zlata, energetskoj klasi potrošnje trošila struje ili izolacije kuće itd..
-i što kaže članak-vijest, što je vijest-sadržaj? da neki stroj, ok robot.. ima modularnu bateriju, tj dvije, što je ekšli važno mada je i nevažno, pri tome već baterije možemo označavati a-b-c ili 1-2-3 a pošto sam za bateriju izabrao slovo 'b' tad će prva baterija biti b-1, druga b-2.. uz moguću bilo koju drugu nomenklaturu, pri čemu je izbor slobodan, .. do trenutka kad time želimo nešto npr izračunati, znati, raditi.. tad više ne smijemo brljati-mijenjati, jer tad utječemo na varijable-rezultat tj ono što želimo iskazati-provjeriti-mjeriti ili što već.. tj jedina važna stvar je da podjelu kao imena osobe ili kućne adrese napravimo po nama iz nekog razloga dobrom strukturnom redu, logici, kao sortiranje po abecedi i da se jednom dodjeljena oznaka ne mijenja, kao telefonski broj osobe koju želimo nazvati, adresa.. jer ako se to mijenja, tad imamo problem komunikacije, tj ne znamo gdje je cilj-osoba, izgubljeno.. dok oznake-adrese-nazivi služe upravo tome da to znamo, plan grada, adresari, sortiranje knjiga na polici ili bilo što, kad je nečeg puno, kad je problem u količini-masi pronaći željeno-traženo, tj nije problem s par ljudi ili knjiga, problem je s milijunima.. tad bez takvih adresnih oznaka-imena imamo kaos u kojem nam baš ništa ne znači to da nešto imamo, tj kao da nemamo ako do tog ne možemo doći, odnosno možemo doći ali ne znamo koji ključ trebamo, npr svi ključevi svih stanova-auta su identičnog izgleda-boje i bačeni na jednu hrpu.. tu je negdje.. no kako naći svoj-potreban, bez kojeg auto ne radi, vrata su zatvorena.. mada ih imamo i tu su negdje.. izgubljeno i time jednao kao da to ni nemamo.
-tko je preskočio ovaj odlomak, dobro je napravio, dokazao da je iskusan čitatelj.. i nije izgubio sadržajno važan dio za nastavak, dok ovo služi početnicima koji ne znaju što su oznake-nazivi-klasifikacije-imena ili varijable, kao što može naići osoba koja ne zna čitati itd. no za tu klasu nemam odlomak koji bi to 'fixao'-pripremio uvodno.. :)) ..
-dakle, robot, a, baterije, b1, b2.. i što je vijest.. da ovaj robot sam dođe, izvadi b1, ili b2, ovisno o stanju ispražnjenosti, odloži je u utor za punjenje i uzme zamjensku-istu koju umetne u utor iz kojeg je prethodno izvadio bateriju b-x.. i to radi on sam, .. a što bi bilo da to ne radi sam robot? radio bi drugi robot ili osoba? -da, tj ovo je početak no ne bi rekao da je prvi stroj.. npr to radi tintni printer uzimajući potrebnu količinu tinte iz rezervoara u glavu tj prostor u kojem koritisti tintu za ispis-rad.. tj razlika je samo u sadržaju spremnika, jedno je pogonsko gorivo a drugo potrošnji materijal.. no ekšli je u srži isto, a-b ili c, tj nije važno kako nešto nazovemo ili označimo, pa čak ni kako klasificiramo dijelove nekog posla, koju gradaciju napravimo kao podjela dijelova tijela na trup-torzo, noge-ruke-glava.. ili gornji dio ili prednji.. nije važno za posao ako nam crkne motor-pogon ili ostane bez izvora energije, tj rezultat je isti, ne radi.. osim posljedica ako je kvar teže otkloniti dok je gorivo lako dodati.. no za funkcionalnost robota-posla, moramo imati oboje, ne jedno u modularnom modelu pri čemu svaki dio ima svoju ulogu i recimo da je nužan za osnovnu funkciju.. pri čemu imamo npr dvije ruke, pa kao jedna otpadne, ne radi, još imamo drugu.. imamo dvije baterije, ako je jedna prazna, druga nije i tad stroj radi, tj dođe na samopunjenje-dopunjavanje odnosno u ovom slučaju zamjenu.. a kod struje je stvar u tome da osnovni modul tj sve što radi na struju, traži stalni dotok-izvor iste za rad, tj to je sa svim gorivima-pogonima isto.. tj moramo imati neki rezervni dio tj alarm koji nam na vrijeme kaže kad trebamo-moramo dopuniti gorivo, npr u autu.. i to nije ništa novo.. tj ako tad to ne napravimo, u nekih 50km prosječnog vozila-vožnje, stane.. nema goriva. .. i jednako bi stao robot da ima jednu bateriju koja se ispraznila.
-no čak i djetetu ili vozaču početniku je jasno da je to nepažnja vozača i kad jednom ostane na cesti bez goriva, idući put pazi.. ne ponavlja istu grešku, eliminira je ovisno o dostupnosti goriva, po gradu gdje je benzinska na svakom koraku ili putu kroz saharu gdje tisuće km nema ničeg pa ako nisi ponio dovoljno rezervnih kanistera ostaneš nigdje..
-frapantnost počinje time da je ovo, vijest.. tj da se ozbiljna industrija i mediji prema takvoj vijesti odnose kao prema vijesti.. 'mama žedan sam'.. popi vode. .. mama nemam struje, .. onak, napuni se i šuti, ne cendraj, nije da nam za odgovor-riješenje takvih problema treba doktorat razbijanja atoma, zna svaki čoban odgovor..
-no to je samo dio frapea :) .. nastavlja se time da je bez da robi sam odšeće do skladišta-punionice za zamjenu baterije prazna-puna.. to bez te (sub) rutine, radi netko drugi, npr inženjer koji ga programira ili drugi robot.. a tad već naziremo nonsens, imati robota koji održava rad robota koji nešto radi.. onak, kiss-primjer, zašto bi robot r1- punio robija r2? .. može, tj konobar nam donese kavu, ali to se plaća, usluga.. doma si doneseš sam.. epohalno otkriće? možda inženjerima u razvoju robotike ako su navikli na konobare.. tj i konobar je zaprvo prvi filmski prototip robota (ono kad na tacni nosi pića..) i služi ljude, ne druge 'konobare'.. tak da ekšli smisao i način da se sam robot brine za sebe nije ništa novo, tj da se samodopunjava potrebnim za rad, kao što ljudi jedu hranu i odu do npr fižidera po sendvič.. radnja koja je banalno-obična.. ne vijest i koja je pandan iste prehrane istog šljakera na radnom mjestu, pri čemu možemo zanemariti ime ili ostale osobine radnika bio on čovjek ili robot na struju.. treba sendvič, gablec.. sad se to ne naziva gablec, nego zamjena baterije a vijest je u tome da to radi sam.. ono, mama vidi obrisao sam guzu... i majka sretna pusti suzu.. :)) .. uz riječi, moje malo pametno.. i takvim razvojem, frapantnim, se diče robotaši, inženjeri, dok mediji hvale-prenose vijesti.. :) ..
-sad se pitate, ok, kužimo.. no čemu uvodno a-b-c, b1-b2.. pa može i bez tog, samo kontrolni dio pratite li text odnosno ima li vam buffer dovoljno kaaciteta za dužu sms poruku kao loremipsum-placeholder :))
-no možemo i o b1-b2 ako je potrebno, tj to je moguća priprema za algoritam izmjene, čekinga, timera-triggera kad se pali upozorenje za nadopunjavanje, korišteno u npr autu, avionu, kao i želucu osobe ili psa.. pri čemu auto-rezervoar goriva-tekućne ima plovak-senzor-indikator koji svojim stanjem ili kontrolnim prozorčićem vozaču govori koliko goriva ima.. ili modernija verzija gdje mu to kaže siri-google na putnom računalu-entertajmentu pri čemu se znaci upozorenja obično označe crvenim bojama, dok se nešto smireno-suprotno označava modrim (zeleno ili plavo).. a to postupno može gradacijom preko žute prelaziti i tako spektralno dočarati ostala međustanja nekog kapaciteta, čak i npr stanje diska pod win ili baterije na mobaču.. pa bi bilo neobično da se pod hiteč-robot sadžajem to ističe kao neki uber-turbo-novi-napredni fičer.. da stroj koji troši neki resurs ima kontrolno stanje potrošnje i alarm za dopunu.. onak, ima to i prastara peć koja nema neki čip ili ai i nije smart.. trabakula stara sotljeće, ima indikator goriva.. jedino što nije samoupravljiva nego to radi kapetan-osoba-vozač, kao što radi za običan auto .. no kad imamo konobara, koji to radi za nas, umjesto nas.. tad je normano da ako može drugima može i sebi.. tj da je drugi robot onaj koji radi zamjenu baterija, tad kaskadno pitanje, tko njemu mjenja baterije.. drugi robot? karikirano tad imamo beskonačni lanac robota koji mijenjaju baterije, dok ne rade nešto korisnog... konobare konobare. :) tj djeca-bebe, dok ne hodaju i sl. su nesposobna sama doći do hrane, odrastanjem postaju za to sposobna.. tad je ovo roby-dijete koje si samo uzme sendvič-gablec.. i naravno, svaka majka takav trenutak pamti.. no to je osobno-emotivno iz odnosa majka-dijete.. ne nešto za it-industriju, medije.. tj takve tople ljudske priče se događaju svake sekunde i nisu važne-vijest, pa ne vidim zašto bi i ovo bila vijest.. tj nasuprot.. da nije ovako, bila bi glupost industrije, a inženjeri koji rade takve robote su često upravo takvi, u oblacima odvojeni od stvarnosti pa možda nikad ne naprave sendvič u kuhinji nego to radi konobar i njima je to tad neki korak naprijed... ne vide da je to za sve ekšli normalno, temeljno, djetinjasto odrastanje gdje je trenutak vezanja žniranca ili bilo što takvo samo prolazna sitnica važna samo majci .. ne ostatku svemira u kojem je to banalno-rašireno na sve i nije vijest.
-može tako jednako neki ceo, direktor, prezidente, trumpek.. doći do ćevapa ili palačinki koje stara baba peče.. i hvaliti kako je ukusno, pohvalno, uz riječi kao pitanje, pa kako to radite, tako ukusno.. dok baba jadna smišlja odgovor, pa diko nije ti to nešt, samo baciš na vatru i okreneš.. :) .. no kad inženjer krene raditi algoritam, a-b-c, b1-b2.. i pri tome ne zna kuhati, napraviti sendvič ili zavezati žnirance i obrisati dupe.. tad je to sve čudo, teško.. i postane vijest, razlog pisanja radova-studija, sisanja fondova.. ok to je dobar razlog :) kao pr-materijali ili propaganda napretka, pokriće da su eto nešto radili, jer si robi sam zamjeni bateriju i nastavi raditi.. ne znam bi li direktor neke firme jednako hvalio napredak da je djelatnik s trake sam otišao popišati se i da za to nije trebao pomoćno osoblje.. a robot treba biti zamjena radnika-šljakera, konobar, koji obavlja jednostavan task kao poslužiti kavu ili lupati čekićem .. inženjeri se takvim napretkom hvale, kao korak naprijed! .. fascinantno, da prisnažim dojam još koji put.. :))
-zamislimo sad konobara koji na tacni nosi sendviče po proizvodnom pogonu ili restoranu-kafiću.. jer je mjesto nevažno-sporedno.. to je jedan način, konobar-konobari.. tad imamo jednog specijaliziranog za taj task.. bolji-brži-spretniji za taj task.. dok onaj na radnom mjestu ne mora hodati, imati noge-kotače, odnosno ne mora bauljati po prostoru firme, stvarati gužvu.. ili što ako jedan robot ide na zamjenu, što ako istovremeno idu dva, tri.. jer nije da je jedan robot ono što je smisao robotizacije proizvodnje.. ne jedan nego masovnost, osnova industrije.
-a tad i pitanje, ako konobar svim drugim robotima-djelatnicima nosi sendvič ili baterije, kao nadopunu energije za rad, tko njemu nosi? mora li njemu netko nositi? može li tad on sam sebi dati sendvič-bateriju i jel to vijest? -ne, to je normalno.. a nenormalno je čuditi se ko pura dreku svemu i vikati fantastično, hvaliti obično-rutinski.. osim kad je to majka-dijete i prvi koraci, šmrklji, wc papir.. no to je osobno, ne za medije.
-jesu li inženjeri razmislili o broju robota takvog pogona? ne jedan.. pa i ostatku matematike, kao vrijeme autonomije-rada jednog punjenja i brzine punjenja .. kao i potrebnim ormarima za takav po trenutnoj matematici-podatcima rad.. tj što da je u toj firmi 100 takvih robota, 200 baterija + još toliko na punjaču-ormaru.. i sad ono zašto započinjem ovaj post, srž.. kretenizam u početnim koracima, koji na prvu možda nije uočljiv.. dok se puzzle ne sastavi, dok se ne razmišlja o matematici i količini u konkretnom radu-primjeni.. dok je na papiru-teoriji.. i realnost.
-šbbkbb.. ovaj robot sam mijenja bateriju, što će reć, ima indikator stanja, potrošenosti.. i kad jedna baterija javi da je prazna, tad ide po zamjenu te prazne baterije.. logika ok, no ima već potencijalni problem-bug, klasični what-if, odnosno programerski if.. uz else.. što ako se istovremeno potroši i druga baterija, tj što jamči da će u jednom trenutku do zamjene s punom druga baterija izdržati, biti puna? mora biti ili imamo problem, zastoj... tj tad nije dovoljno da prazna baterija b1 javi 'nema me' prazna sam, nego druga b2 mora imati dovoljno rezerve za sigurno dopunjavanje-zamjenu b1, dok i njeno stanje može biti u tom periodu 'nema me'.. no ok, riješivo, no nije objašnjeno i moguć propust designa-plana.. a ostali indikatori pogrešnih razmišljanja ili promašaja to pojačaju, tj ako osoba često griješi brzopletim računanjem tad očekujemo da će jednako griješiti istom brzopletošću i sutra... neće se promijenti sama navika samo tako..
-tj pogrešno je u startu razmišljati o hodajućem robotu u industriji.. koji će hodati po pogonu prema zamjeni baterije, tj to je upravo ono što se robotizacijom želi eliminirati.. kao i non-stop rad.. ne odlazak na gablec ili wc ljudi koji ne mogu raditi non-stop 24h.. a katastrofalno-straubalno pogrešno je krenuti od tog da roboti hodaju iz istog razloga, umjesto da rade + kad god imamo neki task, možemo za taj task napraviti bolji alat, specijaliziran, brži.. tj jedan opsužni robot će biti efikasniji nego svaki za sebe, pri čemu bi bilo koji proizvoljan broj robota u bilo kojem trenutku mogao krenuti na pauzu.. a ne može, mora netko raditi na traci, mora netko dežurati, na porti, na svakom djelu proizvodnje za koju su napravljeni, tj posao robota nije da hoda do gableca-pauze, nego da radi, primarni posao.. kojeg sekundarni problem nadopunjavanja u takvim pogrešnim idejama zamjeni kao važniji.. zato je to glupa-pogrešna ideja-smjer, mada na papiru možda ok ili nevažna razlika.. tj ako je jedan robot .. ili ako je to proizvodna traka npr forda, koja već ima robotske ruke koje već rade posao..
-no to je tek vrh sante, sitnica.. jer je ta baterija, autonomija.. hodanje kao i sam izgled robota kao čovjek, ruke-noge.. za biz pogrešno, tj u industriji robot radi konkretan posao-task, robotska ruka vari ili pneumatik-čekić lupa.. ne treba noge, ne hoda, ima hod-doseg, kao i 3d-printer i sl. ili bager dok kopa rupu.. i zašto bi u pogonu-industriji uopće robot bio autonoman.. da može na pauzu ili po bateriju? .. čemu baterija? tj što ako nema bateriju, što ako je spojen kablom na utičnicu-struju? .. banalno? da, KISS do jaja.. jer u proivodnom pogonu ne može baterija biti odgovor bolji od utičnice, koja eliminira probleme baterije, cijena, težina-trošak, pa i sam algoritam i potreba za dupliranjem istih za zamjene-modularno pa do zbrke kad istovremeno više robota traži zamjenu.. kapaciteti, raspored.. baterija ili žica-utičnica, a rade isto, tj jedan robot-ruka to već radi provjereno 24h na fordovoj traci, dok baterija poskupljuje pa čak i daj je besplatna i da litjia i ostalog ima koliko treba... opet je sam gubitak transformacije-skladištenja takav da se ne može isplatiti u odnosu na direktno trošenje struje iz utičnice bez baterije.. elementarna fizika i gubitci.. a to je već u industrijskoj skali ozbiljan novac, tj robot koji bi radio isto s manje troškova, nije mozgolomka što biz izabere..
-što imamo, imamo robija koji ima izgled osobe-ljudi, glava-noge-ruke.. pa i navike-potrebe za pauzom.. i naravno da inženjeri koji razvijaju nešto za proizvodnju a da pri tome nikad nisu radili u takvoj proizvodnji ekšli šljakerski posao ne znaju nit imaju kriterij što je ekšli važno ili važnije.. da robot izgleda kao osoba i ima pauze ili da radi, da je efikasan, da se ne troši nepotrebno više struje na transformacije i gubitke uz uvođenje nepotrebnih baterija, jer inženeri ne gledaju istim očima kao proizvođač ili vlasnik, radnik, .. na papiru i u praksi, kad je jedan ili kad ih je više, deset, sto.. i osnovni if-ovi koje si svaki programer-algoritam postavi, pita.. što-ako.. a oni se ne pitaju, tj nemaju ideju, jer ne bi tad išli u takvom smjeru, pogrešnom, no naravno to je hype, a mediji pišu.. dok nema novinarstva ili kritike koja bi postavljala barem dječja pitanja.. zašto ima velike oči? .. zašto ima bateriju, zašto ide na pauzu...
-ozbiljno, zašto robot iz teme ima bateriju, dvije + još dvije.. koji to posao radi a da je baterija potrebna, u industriji? možda radi izmišljen posao izmišljenog radnog mjesta.. nosi papir s jedne hrpe na drugu, uhljeb? .. u imitaciji ljudi možemo i pretjerati ako nam cilj postane proizvodnja robi-uhljeba ili prodaja magle..
-tip projekta kojeg ozbiljan šef ne odobrava jer ne daje nikakve odgovore, samo probleme i pitanja.. tj može isključivo kao negativan primjer koji će u praksi stvoriti tisuće problema-pitanja i tad na njih netko mora daiti odgovore.. no tome služi plan, anticipiranje i iskustvo onih koji nečim upravljaju-odlučuju da se ne krene u besmislene projekte i trošenje resursa kao novac-znanje-vrijeme koje se tad može u nešto možda bolje utrošiti.. odgovoran šef ovakve projekte baca u smeće.. no to je ono što danas prevladava i srž kritike hossenfelderice mada nije sama tema koju ona pokriva kao fizika-čestice-matematika..
-klincu -školarcu bi dopustio, kao što možemo dopustiti da se opeče na šibicu, jer tad nauči.. no ne želimo da strada i odgovorni smo, za školarca i resurse.. ona neka granica-balans kad klince pustiti pa i da lupe glavom u zid ali bez težih posljedica.. tj i pad-promašaj je dio učenja-odrastanja i razvoja, možda jednako bitan kao i znanje-točnost.. tj oboje jer tek tad znamo razliku upravo zato da bi mogli nastaviti dalje razvoj i napraviti korisne robote ili nešto deseto.. no dobro-korisno, ne promašaj, tj ovisi o posljedicama, resursima i koliko puta nešto možemo promašiti-pokušati.. prst u utičnicu nije baš način učenja o strujama.. ili ponekad poneki zaborave da nismo u crtiću-filmu gta-igri.. i da udarac sjekirom u glavu znači smrt kao i pad s visine, ne nešto smiješno na što stisnemo playagain button..
-rade robota, industrijskog.. koji ide na pauze ili radi, koji designom liči na čovjeka ili ima funkcionalnost taska kojeg treba obavljati, .. ili mu je primarni posao mijenjati si bateriju tj biti na pauzi ili je smisao povećati broj konobara pri čemu nam baterija nje nužna, no ako nema našetavanja-pauza ne treba ni konobara koji konobari.. rutinske industrijske stvari koje već postoje i banalno raširene stoljeće od početka industrijske revolucije i prozvodnih organizacijskih procesa pa i same podjele radnog vremena do tog da možda ovaj robot treba imati i sindikat, zdravstveno.. pravo na rad, godišnji, božičnicu .. ako želimo kopiju osobe-čovjeka, tj razvoj robota se treba upitati što želi replicirati, ljude ili posao.. tj druga grupa robota je bila neki dan u japanu gdje je primarni task imitacija-mimikrija izgleda nalik ljudima, pokreti očiju, boja kože i sama textura, dodir.. no to s proizvodnom industrijom nema veze.
-što neki razvojni tim dobije kao task-smjer-želju .. imitirati jednu osobinu čovjeka kao izgled ili zamjena za posao, to nisu iste stvar, naprotiv, različite..
gemini:
Autor tvrdi da je robot koji sam sebi mijenja bateriju očekivana i osnovna funkcija, a ne vijest vrijedna pažnje. Autor oštro kritizira takvo rješenje za industrijsku primjenu, smatrajući ga neučinkovitim, skupim i logički promašenim u usporedbi s jednostavnim spajanjem na struju kabelom. Prema njemu, ovakav pristup pokazuje nerazumijevanje stvarnih industrijskih potreba i fokusira se na medijski atraktivne, ali praktično besmislene koncepte.
Nema na čemu
gemini:
Autor tvrdi da je robot koji sam sebi mijenja bateriju očekivana i osnovna funkcija, a ne vijest vrijedna pažnje. Autor oštro kritizira takvo rješenje za industrijsku primjenu, smatrajući ga neučinkovitim, skupim i logički promašenim u usporedbi s jednostavnim spajanjem na struju kabelom. Prema njemu, ovakav pristup pokazuje nerazumijevanje stvarnih industrijskih potreba i fokusira se na medijski atraktivne, ali praktično besmislene koncepte.
Nema na čemu
Spajanje na struju kabelom znači punjenje baterije, a tada je robot van funkcije. Učinkovitije je puniti bateriju neovisno, a robot je samo zamjeni. Ista stvar sa el. automobilima: zamjena traje dvije-tri minute, punjenje može trajati i do sat vremena.
gemini:
Autor tvrdi da je robot koji sam sebi mijenja bateriju očekivana i osnovna funkcija, a ne vijest vrijedna pažnje. Autor oštro kritizira takvo rješenje za industrijsku primjenu, smatrajući ga neučinkovitim, skupim i logički promašenim u usporedbi s jednostavnim spajanjem na struju kabelom. Prema njemu, ovakav pristup pokazuje nerazumijevanje stvarnih industrijskih potreba i fokusira se na medijski atraktivne, ali praktično besmislene koncepte.
Nema na čemu
Spajanje na struju kabelom znači punjenje baterije, a tada je robot van funkcije. Učinkovitije je puniti bateriju neovisno, a robot je samo zamjeni. Ista stvar sa el. automobilima: zamjena traje dvije-tri minute, punjenje može trajati i do sat vremena.
-eto.. primjer promašaja srži.. :) i tad 'normalizacija' skraćivanjem plahti ne daje rezultat.
-baterija je višak, tj za bateriju mora postojati razlog.. ekonomski-konkretan-proizvodan.. jer se opisuje robot koji radi, ne koji sjedi i čita novine .. mobitel ima bateriju jer je mobilan, u džepu.. tv nema bateriju jer je fixan, pozicioniran.. ugradnja baterije u tv je nonsens-glupost-nepotrebno i trošak koji poskupljuje bez razloga.. odnosno ako posotji razlog, kao portabilan tv, tad je to upravo takav razlog i tad se tv nazove portabilan, ne kućni..
-ima li smisla ugraditi bateriju u npr bojler za toplu vodu? .. može ako mislimo na nešto kao UPS, rezerva za slučaj nestanka struje.. no na samom bojleru je to besmisleno-pogrešno, osim ako želimo neki portabilan bojler na putu saharom pa je to razlog, ali tad i cijena.. tj u takvom scenariju imamo želju biti u sahari i imati toplu vodu-bojler.. ili tv ili mobitel.. bez da se pitamo što radimo u sahari? što radi robot? radi neki posao ili puni bateriju koju troši?
-baterija, osim troška cijene same baterije, težine, koja tad dodatno traži veću potrošnju za kretanje jer .. fizika, je i gubitaš struje, efikasnost.. kad ne radi, ne troši, 'hlapi'.. i ako je ne koristimo iz razloga mobilnosti-autonomnosti tad je besmislena ekonomski ili po cijeni i resursima koji su ipak ograničeni.. baterija mora imati razlog, bez tog je glupost-loše-negativno, ne neutralno-sporedno nego loše. automobil ima autonomiju, kreće se.. i zato ima početni naziv 'auto'.. i ako je na struju, tad će to biti na bateriju.. da nema tog razloga, da je auto u garaži, na pakringu, da ne vozi, tad ne treba bateriju.. no intrinistička svrha auta je da ga vozimo, ne da stoji.. ali što je intrinistička uloga robota? da hoda? da se samopuni? ili da radi? .. hint, sama riječ dolazi od slavenske rabota.. rad... članak govori i proizvodnji, pogonu, ne o sahari i čitanju novina, ne o automobilu gdje je kretanje-autonomija već dio naziva .. ili što i kako rade robotske ruke u fordovim tvornicama, na bateriju ili kabel-struja i zašto..
+edit: dodatna glupost.. zamjenjiva baterija na robotu (koji nešto radi).. i recimo matematički-logična praktična-nužda iz takve ideje da su barem dvije, kao u konkretnom primjeru, tj zato i jesu dvije, ne bez razloga.
.. i to iz želje-ideje da robot sam obavi zamjenu, što na prvu zvuči ok.. no ovisi o poslu, situaciji, mjestu, ono kad dijete samo uzme hranu iz frižidera ili imamo konobara koji nas opslužuje. .. u industrijskoj podjeli, optimizacija, stvari već tisuću puta provjerene-potrvđene, optimalnije je imati specijalistu, brže, bolje, jeftinije.. ne robot koji se našetava, nego tad jedan opslužni koji će iste te baterije nositi i mijenjati, bez da primarni radni robot prekida posao tj ono zbog čega industrija i postoji kao i proizvodna traka s proračunatim potrebnim potrošnim materijalima i količinama svega pa i struje za rad. .. i već time ako robot ne mijenja sam bateriju uz dodatnu koju mora imati da bi taj task mogao obaviti tj u trenu kad isključi bateriju i dalje mora imati struju za rad, drugi izvor, tj praktično riješenje druga baterija, ne jedna.. a ako to radi opslužni robot, tad ne mora, tj u tom trenu može i stati na sekundu, pa ako ništa drugo, prepoloviti broj baterija za sustav kao i potrebnih punjača za ispražnjene, optimizacija, odnosno za to vrijeme promjene, može opslužni robot koji mijenja bateriju biti privremeni izvor-rezerva-bajpas koji iz svojeg izvora-baterije to daje robotu koji nastavlja posao bez prekida, bez da trepne.. i radni robot tad radi 100%, bez pauze za šetanje, čime i čitava proizvodna traka može jednako nastaviti rad.. kao banalni primjer kako se if-then pravilima mora predvidjeti situacija-pitanje-problem i dati neki odgovor, zadovoljavajući.. algoritam koji drži vodu, ima smisla.. dok će opslužni robot uvjek imati struju, više baterija, jer mu je to posao, specijalizacija-svrha, kao što je to npr zračni tanker za tankanje aviona u letu.. ili istovremeni odgovor-razlika zašto tad mali avion prilazi velikom tankeru zbog pokretljivosti, preciznosti, fizike.. da je tanker spretniji-manji-brži, tad bi on sletio na avion koji tanka i obavio posao opslužnog robota ovakvog scenarija.. tj to je tad samo stvar konkretne situacije koja nije ista za avione u letu i industrijski pogon, pa nije ni isti odgovor-riješenje kako se tankanje obavi kao argument za jedan ili drugi koncept dopunjavanja-zamjene baterije..
-robot treba raditi, ne šetati do baterije..
-sličan primjer su npr kombajni u žetvi, skupljaju žito i prebacuju u trktore koji žito odvoze.. pitanje specijalizacije i podjele posla, optimalno ili da svaki kombajn odvozi žito do silosa što bi bilo gubitak-neoptimalno itd..
-tako da primjere već postojećih proizvodnih praksi i potreba ili razlika već imamo, nije izmišljanje tople vode.. dok za biznis-industriju primarno mora biti bolje-optimalno, profitabilno i primarno stroj-robot mora raditi primarni posao-task, ne sekundarni ili šetati na pauzu pandan gablecu ili pišanju radnika kojeg zamjenjuje i radi isto što i radnik umjesto da radi 100% nonstop konkretan posao kao industrijski proizvodni ideal kojeg vlasnik proizvodnje želi.. ne šetača s baterijom i veći trošak, nego profit-robu-rad.
gemini:
Autor tvrdi da je robot koji sam sebi mijenja bateriju očekivana i osnovna funkcija, a ne vijest vrijedna pažnje. Autor oštro kritizira takvo rješenje za industrijsku primjenu, smatrajući ga neučinkovitim, skupim i logički promašenim u usporedbi s jednostavnim spajanjem na struju kabelom. Prema njemu, ovakav pristup pokazuje nerazumijevanje stvarnih industrijskih potreba i fokusira se na medijski atraktivne, ali praktično besmislene koncepte.
Nema na čemu
Spajanje na struju kabelom znači punjenje baterije, a tada je robot van funkcije. Učinkovitije je puniti bateriju neovisno, a robot je samo zamjeni. Ista stvar sa el. automobilima: zamjena traje dvije-tri minute, punjenje može trajati i do sat vremena.
-eto.. primjer promašaja srži.. :) i tad 'normalizacija' skraćivanjem plahti ne daje rezultat.
-baterija je višak, tj za bateriju mora postojati razlog.. ekonomski-konkretan-proizvodan.. jer se opisuje robot koji radi, ne koji sjedi i čita novine .. mobitel ima bateriju jer je mobilan, u džepu.. tv nema bateriju jer je fixan, pozicioniran.. ugradnja baterije u tv je nonsens-glupost-nepotrebno i trošak koji poskupljuje bez razloga.. odnosno ako posotji razlog, kao portabilan tv, tad je to upravo takav razlog i tad se tv nazove portabilan, ne kućni..
-ima li smisla ugraditi bateriju u npr bojler za toplu vodu? .. može ako mislimo na nešto kao UPS, rezerva za slučaj nestanka struje.. no na samom bojleru je to besmisleno-pogrešno, osim ako želimo neki portabilan bojler na putu saharom pa je to razlog, ali tad i cijena.. tj u takvom scenariju imamo želju biti u sahari i imati toplu vodu-bojler.. ili tv ili mobitel.. bez da se pitamo što radimo u sahari? što radi robot? radi neki posao ili puni bateriju koju troši?
-baterija, osim troška cijene same baterije, težine, koja tad dodatno traži veću potrošnju za kretanje jer .. fizika, je i gubitaš struje, efikasnost.. kad ne radi, ne troši, 'hlapi'.. i ako je ne koristimo iz razloga mobilnosti-autonomnosti tad je besmislena ekonomski ili po cijeni i resursima koji su ipak ograničeni.. baterija mora imati razlog, bez tog je glupost-loše-negativno, ne neutralno-sporedno nego loše. automobil ima autonomiju, kreće se.. i zato ima početni naziv 'auto'.. i ako je na struju, tad će to biti na bateriju.. da nema tog razloga, da je auto u garaži, na pakringu, da ne vozi, tad ne treba bateriju.. no intrinistička svrha auta je da ga vozimo, ne da stoji.. ali što je intrinistička uloga robota? da hoda? da se samopuni? ili da radi? .. hint, sama riječ dolazi od slavenske rabota.. rad... članak govori i proizvodnji, pogonu, ne o sahari i čitanju novina, ne o automobilu gdje je kretanje-autonomija već dio naziva .. ili što i kako rade robotske ruke u fordovim tvornicama, na bateriju ili kabel-struja i zašto..
+edit: dodatna glupost.. zamjenjiva baterija na robotu (koji nešto radi).. i recimo matematički-logična praktična-nužda iz takve ideje da su barem dvije, kao u konkretnom primjeru, tj zato i jesu dvije, ne bez razloga.
.. i to iz želje-ideje da robot sam obavi zamjenu, što na prvu zvuči ok.. no ovisi o poslu, situaciji, mjestu, ono kad dijete samo uzme hranu iz frižidera ili imamo konobara koji nas opslužuje. .. u industrijskoj podjeli, optimizacija, stvari već tisuću puta provjerene-potrvđene, optimalnije je imati specijalistu, brže, bolje, jeftinije.. ne robot koji se našetava, nego tad jedan opslužni koji će iste te baterije nositi i mijenjati, bez da primarni radni robot prekida posao tj ono zbog čega industrija i postoji kao i proizvodna traka s proračunatim potrebnim potrošnim materijalima i količinama svega pa i struje za rad. .. i već time ako robot ne mijenja sam bateriju uz dodatnu koju mora imati da bi taj task mogao obaviti tj u trenu kad isključi bateriju i dalje mora imati struju za rad, drugi izvor, tj praktično riješenje druga baterija, ne jedna.. a ako to radi opslužni robot, tad ne mora, tj u tom trenu može i stati na sekundu, pa ako ništa drugo, prepoloviti broj baterija za sustav kao i potrebnih punjača za ispražnjene, optimizacija, odnosno za to vrijeme promjene, može opslužni robot koji mijenja bateriju biti privremeni izvor-rezerva-bajpas koji iz svojeg izvora-baterije to daje robotu koji nastavlja posao bez prekida, bez da trepne.. i radni robot tad radi 100%, bez pauze za šetanje, čime i čitava proizvodna traka može jednako nastaviti rad.. kao banalni primjer kako se if-then pravilima mora predvidjeti situacija-pitanje-problem i dati neki odgovor, zadovoljavajući.. algoritam koji drži vodu, ima smisla.. dok će opslužni robot uvjek imati struju, više baterija, jer mu je to posao, specijalizacija-svrha, kao što je to npr zračni tanker za tankanje aviona u letu.. ili istovremeni odgovor-razlika zašto tad mali avion prilazi velikom tankeru zbog pokretljivosti, preciznosti, fizike.. da je tanker spretniji-manji-brži, tad bi on sletio na avion koji tanka i obavio posao opslužnog robota ovakvog scenarija.. tj to je tad samo stvar konkretne situacije koja nije ista za avione u letu i industrijski pogon, pa nije ni isti odgovor-riješenje kako se tankanje obavi kao argument za jedan ili drugi koncept dopunjavanja-zamjene baterije..
-robot treba raditi, ne šetati do baterije..
-sličan primjer su npr kombajni u žetvi, skupljaju žito i prebacuju u trktore koji žito odvoze.. pitanje specijalizacije i podjele posla, optimalno ili da svaki kombajn odvozi žito do silosa što bi bilo gubitak-neoptimalno itd..
-tako da primjere već postojećih proizvodnih praksi i potreba ili razlika već imamo, nije izmišljanje tople vode.. dok za biznis-industriju primarno mora biti bolje-optimalno, profitabilno i primarno stroj-robot mora raditi primarni posao-task, ne sekundarni ili šetati na pauzu pandan gablecu ili pišanju radnika kojeg zamjenjuje i radi isto što i radnik umjesto da radi 100% nonstop konkretan posao kao industrijski proizvodni ideal kojeg vlasnik proizvodnje želi.. ne šetača s baterijom i veći trošak, nego profit-robu-rad.
Ova vijest je tu zbog narativa, a ne zbog proboja u znanosti i tehnologiji. To ti je valjda jasno.
Narativ je zato jer podsjeća na priču o frankenštajnu. Tj. kada se izum okrene protiv izumitelja.
Robot podsjeća i na onu priču "Ja, Robot" od Asimova, Isti takav robot je bio i u filmu sa Will Smithom.
Clanak je tu jer je cool vidjet robota koji si sam mijenja baterije
Mogu se slozit sa tvrdnjama da je baterija nepotrebna i unosi kompleksnost, ukoliko nije potrebna i napajanje se moze rijesiti zicom (npr elektricni tramvaj).
Isto mozemo ic u overanalyzing i rec da antropomorfni dizajn robota nije nikakva prednost i da bi 10 drugih jednostavnijih rjesenja bilo funkcionalnije, jeftinije, brze i bolje.
Ali kako ne znamo realnu primjenu, ovo mozemo gledat cisto kao marketing, ili kao proof of concept iako je to otkrivanje tople vode. A konkretna rjesenja koja ce biti implementirana za konkretne zadatke, sigurno ce bit optimizirana kako treba.
-opet.. izmišljanje narativa? -ovo je robot, radni stroj, koji teoretski zamjenjuje čovjeka na radnom mjestu, pri čemu eliminira ljudske mane-ograničenja, kao snaga, zamor, pauza, gablec.. i industrija-proizvodni pogon, ne kuća, kafić, pecanje ili šetnja ulicom pa čak ni gluma u sf-filmu.. tak da ti je narativ promašen. Robot u proizvodnji-industriji radi, ne šeće pod pauzom, osnovni smisao takve zamjene, odnosno jedini narativ koji bi to pokrio je želja kloniranja uhljeba i zabušanta-robota koji šeće, pauzira na gablec.. čak može imati i pravo na čik-pauzu ili bolovanje? narativ gdje roboti imaju dušu i puste suzu? ..
-tj da je takav narativ, tad bi bio kao npr ironman s nekim galaltičkim izvorom energije koji je skoro nepotrošiv.. ne s dvije baterije, koje brojčano ima da bi mogao preštekavati i biti funkcionalan u tom trenu, ne ostati u off modu.. pa do tog da ovaj narativ navodi i vrijeme punjenja baterije, trajanje potrošnje ovisno o radu ili hodu.. 90min, 2-4h.. dakle narativ nije sf ili suza-duša, nego biz-industrija i matematika, profit.
-no elementarni problem da je sama baterija tad vjerojatno višak, tj dok ne postoji konkretan razlog za bateriju tad postoji dobar protiv, skupo-nepotrebno-loše-trošak, tj ako jednak posao ne može biti obavljen na klasičan kabel-struju bez baterije, što u ovom narativu ne postoji, nije navedeno i opet, prikazana je tvornica-pogon.. ne kafić, parkić, čak bez stepenica koje mogu opravdati noge vs kotača i sl. mada je tad logičnije napraviti kosinu-rampu i ostati na kotaču kao odličnom sredstvu kretanja koji je odavno izmišljen-otkriven i radi kao što bi vjerojatno smanjio povećanu potrošnju koju deklarirano navode kao razliku 2-4h dake 2h manje zbog našetavanja vs rada, dok hod robota nije baš neka fora, osim ako mu je upravo uloga našetavati se pod pauzom dok ide 'na gablec'.. a da je osnovna premisa proizvodnje -rad, ono kako je sama riječ robot nastala ili opet vratiti se na asimova ili čapeka ili treba li izmišljavati toplu vodu, kotač, vatru.. pri čemu je sama riječ nastala kao slavenska robota, rad, tlaka.. ne nerad, pauza, našetavanje.. :)
- ovo je uhljeb-šetač-parazit, za pola cijene-troška vlasnik pogona uzme drugi model koji radi i time dodatno pojača narativ kapitalizma :) ..
- želimo li tamagučija? ili šljakera? o čemu govori članak? o radu, robotu.. dok promašuje za baterije koje ugura bez konkretnog razloga.
- ili ok, možda promašujem, pa koji narativ ili priču prenosi članak?
-isti takav robot u filmu? .. tebi je isto ako nešto ima ruke-noge-glavu? :) dovoljno da ima ili nema brand-logo pa već nije isto, odnosno hw i sw, pri čemu je sw važniji no nije vidljiv kao hw.. ili frankenštajn, nije se on okrenuo protiv tvorca, nego osveta.. jer je ubio njegovu dragu.. oko za oko i primarni sex instinkt borbe mužjaka za ženke i prokreaciju pri čemu je i modna industrija upetljana ili maybeline za ruž i osebujne obrve sa subliminarnom reklamom ili nešto deseto što netko može vidjeti u bilo čemu pa i oblacima na nebu.. po tome možemo zaključiti da frankić ima funkcionalni pimpač, i da mu se diže, jer bez tog ne bi imao osjećaje, ženu.. želju. (ili svijest, da ne odemo predleko u današnjim ai željama-snovima).
-eto, meni to više liči na tamagučija, ne po izgledu-fizičkom, nego funkcionalno i industrijski isplativo, dok ima dvije baterije.. pa što, moj printer ima dvije-tri ladice za papir.. ista stvar :) neš ti fičera :))..
Kad vidiš sliku, i podnaslov, doslovno prva asocijacija na film I,Robot, kad roboti osnuju sindikat i pobune se protiv izrabljivanja. (ako se dobro sjećam radnje filma.) Taj narativ.
-naravno, narativ.. no iz rakursa industrije, rada, oni traže šljakera, ne sindikalistu :)
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
-mlad si.. rekordi su daleko ozbiljniji, kad ti zatrokira računalo-scroll tad si blizu.. :)
kada izlaze sabrana dijela od ihuša ?
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
-posudio mi ironman svoju.. a volja, više fjaka :)
-ma za medije je to nonstop, klasični uredski štakor ili zabušant koji se našetava, nosi papir do kopirke, ide po kavu.. onak, pola radnih mjesta ili ureda.. :)
-tj ne bez razloga, tamo gdje se radi-šljaka.. nema takvih kerefeka ili imamo robotsku ruku koja radi do kvara ili servisa-promjene..
-ovo je tamaguči pomoćnik, za tajnice.. da i one imaju podređenog-robota, koji će raditi što i ostali.. šetati, puniti se.. i izgledati kao čovjek-osoba, kao da nešto radi.. :)) ..
-čak možemo to gledati i s direktorske strane, .. tj možda će radije zaposliti takvog tamaguči robota šetalicu umjesto netjiaka-rođe kojem ne može dati otkaz zbog familije.. a rado bi.. pa mu svaki dan može dati otkaz, vikati, prijetiti, slati poruke neovisno o radnom vremenu jer je nonstop formalno i nije član sindikata.. nije manjina, nije on-ono-ona-oni, nije pedofilija.. nije ništa a tad je i to nešto u ovakvom kontekstu direktora koji se suzdržava prema ostalim ljudskim djelatnicima.. tad možda ipak ispunjava osnovni task-namjenu-smisao postojanja :)) ..
-fantastičan napredak!!! :)
.. ok, znam da već na prvi pogled osjećate sarkazam u mom početku posta.. no slijedi nešto completely different :)) + naravno istim sarkazmom.
-imamo predmet 'a' koji za rad koristi neki pogon, neko gorivo-energiju, u ovom primjeru bateriju-struju, koja se puni i modularno je napravljena time izmjenjiva za razliku od fixne-ugrađene koja nije modularna-izmjenjiva (bez servisnih radova jer se sve može rastaviti-sastaviti-promijeniti.. osnova industrijske proizvodnje). baterija će biti predmet 'b'.. tj kao varijable x-y-z, a, b, c. različita slova znače da nešto nije jedna stvar, atom, vrijednost, nego da su dvije, moguće različite-iste-slične no po nečemu različite za klasifikaciju, npr po boji ili visini osobe, po spolu, težini, čistoći zlata, energetskoj klasi potrošnje trošila struje ili izolacije kuće itd..
-i što kaže članak-vijest, što je vijest-sadržaj? da neki stroj, ok robot.. ima modularnu bateriju, tj dvije, što je ekšli važno mada je i nevažno, pri tome već baterije možemo označavati a-b-c ili 1-2-3 a pošto sam za bateriju izabrao slovo 'b' tad će prva baterija biti b-1, druga b-2.. uz moguću bilo koju drugu nomenklaturu, pri čemu je izbor slobodan, .. do trenutka kad time želimo nešto npr izračunati, znati, raditi.. tad više ne smijemo brljati-mijenjati, jer tad utječemo na varijable-rezultat tj ono što želimo iskazati-provjeriti-mjeriti ili što već.. tj jedina važna stvar je da podjelu kao imena osobe ili kućne adrese napravimo po nama iz nekog razloga dobrom strukturnom redu, logici, kao sortiranje po abecedi i da se jednom dodjeljena oznaka ne mijenja, kao telefonski broj osobe koju želimo nazvati, adresa.. jer ako se to mijenja, tad imamo problem komunikacije, tj ne znamo gdje je cilj-osoba, izgubljeno.. dok oznake-adrese-nazivi služe upravo tome da to znamo, plan grada, adresari, sortiranje knjiga na polici ili bilo što, kad je nečeg puno, kad je problem u količini-masi pronaći željeno-traženo, tj nije problem s par ljudi ili knjiga, problem je s milijunima.. tad bez takvih adresnih oznaka-imena imamo kaos u kojem nam baš ništa ne znači to da nešto imamo, tj kao da nemamo ako do tog ne možemo doći, odnosno možemo doći ali ne znamo koji ključ trebamo, npr svi ključevi svih stanova-auta su identičnog izgleda-boje i bačeni na jednu hrpu.. tu je negdje.. no kako naći svoj-potreban, bez kojeg auto ne radi, vrata su zatvorena.. mada ih imamo i tu su negdje.. izgubljeno i time jednao kao da to ni nemamo.
-tko je preskočio ovaj odlomak, dobro je napravio, dokazao da je iskusan čitatelj.. i nije izgubio sadržajno važan dio za nastavak, dok ovo služi početnicima koji ne znaju što su oznake-nazivi-klasifikacije-imena ili varijable, kao što može naići osoba koja ne zna čitati itd. no za tu klasu nemam odlomak koji bi to 'fixao'-pripremio uvodno.. :)) ..
-dakle, robot, a, baterije, b1, b2.. i što je vijest.. da ovaj robot sam dođe, izvadi b1, ili b2, ovisno o stanju ispražnjenosti, odloži je u utor za punjenje i uzme zamjensku-istu koju umetne u utor iz kojeg je prethodno izvadio bateriju b-x.. i to radi on sam, .. a što bi bilo da to ne radi sam robot? radio bi drugi robot ili osoba? -da, tj ovo je početak no ne bi rekao da je prvi stroj.. npr to radi tintni printer uzimajući potrebnu količinu tinte iz rezervoara u glavu tj prostor u kojem koritisti tintu za ispis-rad.. tj razlika je samo u sadržaju spremnika, jedno je pogonsko gorivo a drugo potrošnji materijal.. no ekšli je u srži isto, a-b ili c, tj nije važno kako nešto nazovemo ili označimo, pa čak ni kako klasificiramo dijelove nekog posla, koju gradaciju napravimo kao podjela dijelova tijela na trup-torzo, noge-ruke-glava.. ili gornji dio ili prednji.. nije važno za posao ako nam crkne motor-pogon ili ostane bez izvora energije, tj rezultat je isti, ne radi.. osim posljedica ako je kvar teže otkloniti dok je gorivo lako dodati.. no za funkcionalnost robota-posla, moramo imati oboje, ne jedno u modularnom modelu pri čemu svaki dio ima svoju ulogu i recimo da je nužan za osnovnu funkciju.. pri čemu imamo npr dvije ruke, pa kao jedna otpadne, ne radi, još imamo drugu.. imamo dvije baterije, ako je jedna prazna, druga nije i tad stroj radi, tj dođe na samopunjenje-dopunjavanje odnosno u ovom slučaju zamjenu.. a kod struje je stvar u tome da osnovni modul tj sve što radi na struju, traži stalni dotok-izvor iste za rad, tj to je sa svim gorivima-pogonima isto.. tj moramo imati neki rezervni dio tj alarm koji nam na vrijeme kaže kad trebamo-moramo dopuniti gorivo, npr u autu.. i to nije ništa novo.. tj ako tad to ne napravimo, u nekih 50km prosječnog vozila-vožnje, stane.. nema goriva. .. i jednako bi stao robot da ima jednu bateriju koja se ispraznila.
-no čak i djetetu ili vozaču početniku je jasno da je to nepažnja vozača i kad jednom ostane na cesti bez goriva, idući put pazi.. ne ponavlja istu grešku, eliminira je ovisno o dostupnosti goriva, po gradu gdje je benzinska na svakom koraku ili putu kroz saharu gdje tisuće km nema ničeg pa ako nisi ponio dovoljno rezervnih kanistera ostaneš nigdje..
-frapantnost počinje time da je ovo, vijest.. tj da se ozbiljna industrija i mediji prema takvoj vijesti odnose kao prema vijesti.. 'mama žedan sam'.. popi vode. .. mama nemam struje, .. onak, napuni se i šuti, ne cendraj, nije da nam za odgovor-riješenje takvih problema treba doktorat razbijanja atoma, zna svaki čoban odgovor..
-no to je samo dio frapea :) .. nastavlja se time da je bez da robi sam odšeće do skladišta-punionice za zamjenu baterije prazna-puna.. to bez te (sub) rutine, radi netko drugi, npr inženjer koji ga programira ili drugi robot.. a tad već naziremo nonsens, imati robota koji održava rad robota koji nešto radi.. onak, kiss-primjer, zašto bi robot r1- punio robija r2? .. može, tj konobar nam donese kavu, ali to se plaća, usluga.. doma si doneseš sam.. epohalno otkriće? možda inženjerima u razvoju robotike ako su navikli na konobare.. tj i konobar je zaprvo prvi filmski prototip robota (ono kad na tacni nosi pića..) i služi ljude, ne druge 'konobare'.. tak da ekšli smisao i način da se sam robot brine za sebe nije ništa novo, tj da se samodopunjava potrebnim za rad, kao što ljudi jedu hranu i odu do npr fižidera po sendvič.. radnja koja je banalno-obična.. ne vijest i koja je pandan iste prehrane istog šljakera na radnom mjestu, pri čemu možemo zanemariti ime ili ostale osobine radnika bio on čovjek ili robot na struju.. treba sendvič, gablec.. sad se to ne naziva gablec, nego zamjena baterije a vijest je u tome da to radi sam.. ono, mama vidi obrisao sam guzu... i majka sretna pusti suzu.. :)) .. uz riječi, moje malo pametno.. i takvim razvojem, frapantnim, se diče robotaši, inženjeri, dok mediji hvale-prenose vijesti.. :) ..
-sad se pitate, ok, kužimo.. no čemu uvodno a-b-c, b1-b2.. pa može i bez tog, samo kontrolni dio pratite li text odnosno ima li vam buffer dovoljno kaaciteta za dužu sms poruku kao loremipsum-placeholder :))
-no možemo i o b1-b2 ako je potrebno, tj to je moguća priprema za algoritam izmjene, čekinga, timera-triggera kad se pali upozorenje za nadopunjavanje, korišteno u npr autu, avionu, kao i želucu osobe ili psa.. pri čemu auto-rezervoar goriva-tekućne ima plovak-senzor-indikator koji svojim stanjem ili kontrolnim prozorčićem vozaču govori koliko goriva ima.. ili modernija verzija gdje mu to kaže siri-google na putnom računalu-entertajmentu pri čemu se znaci upozorenja obično označe crvenim bojama, dok se nešto smireno-suprotno označava modrim (zeleno ili plavo).. a to postupno može gradacijom preko žute prelaziti i tako spektralno dočarati ostala međustanja nekog kapaciteta, čak i npr stanje diska pod win ili baterije na mobaču.. pa bi bilo neobično da se pod hiteč-robot sadžajem to ističe kao neki uber-turbo-novi-napredni fičer.. da stroj koji troši neki resurs ima kontrolno stanje potrošnje i alarm za dopunu.. onak, ima to i prastara peć koja nema neki čip ili ai i nije smart.. trabakula stara sotljeće, ima indikator goriva.. jedino što nije samoupravljiva nego to radi kapetan-osoba-vozač, kao što radi za običan auto .. no kad imamo konobara, koji to radi za nas, umjesto nas.. tad je normano da ako može drugima može i sebi.. tj da je drugi robot onaj koji radi zamjenu baterija, tad kaskadno pitanje, tko njemu mjenja baterije.. drugi robot? karikirano tad imamo beskonačni lanac robota koji mijenjaju baterije, dok ne rade nešto korisnog... konobare konobare. :) tj djeca-bebe, dok ne hodaju i sl. su nesposobna sama doći do hrane, odrastanjem postaju za to sposobna.. tad je ovo roby-dijete koje si samo uzme sendvič-gablec.. i naravno, svaka majka takav trenutak pamti.. no to je osobno-emotivno iz odnosa majka-dijete.. ne nešto za it-industriju, medije.. tj takve tople ljudske priče se događaju svake sekunde i nisu važne-vijest, pa ne vidim zašto bi i ovo bila vijest.. tj nasuprot.. da nije ovako, bila bi glupost industrije, a inženjeri koji rade takve robote su često upravo takvi, u oblacima odvojeni od stvarnosti pa možda nikad ne naprave sendvič u kuhinji nego to radi konobar i njima je to tad neki korak naprijed... ne vide da je to za sve ekšli normalno, temeljno, djetinjasto odrastanje gdje je trenutak vezanja žniranca ili bilo što takvo samo prolazna sitnica važna samo majci .. ne ostatku svemira u kojem je to banalno-rašireno na sve i nije vijest.
-može tako jednako neki ceo, direktor, prezidente, trumpek.. doći do ćevapa ili palačinki koje stara baba peče.. i hvaliti kako je ukusno, pohvalno, uz riječi kao pitanje, pa kako to radite, tako ukusno.. dok baba jadna smišlja odgovor, pa diko nije ti to nešt, samo baciš na vatru i okreneš.. :) .. no kad inženjer krene raditi algoritam, a-b-c, b1-b2.. i pri tome ne zna kuhati, napraviti sendvič ili zavezati žnirance i obrisati dupe.. tad je to sve čudo, teško.. i postane vijest, razlog pisanja radova-studija, sisanja fondova.. ok to je dobar razlog :) kao pr-materijali ili propaganda napretka, pokriće da su eto nešto radili, jer si robi sam zamjeni bateriju i nastavi raditi.. ne znam bi li direktor neke firme jednako hvalio napredak da je djelatnik s trake sam otišao popišati se i da za to nije trebao pomoćno osoblje.. a robot treba biti zamjena radnika-šljakera, konobar, koji obavlja jednostavan task kao poslužiti kavu ili lupati čekićem .. inženjeri se takvim napretkom hvale, kao korak naprijed! .. fascinantno, da prisnažim dojam još koji put.. :))
-zamislimo sad konobara koji na tacni nosi sendviče po proizvodnom pogonu ili restoranu-kafiću.. jer je mjesto nevažno-sporedno.. to je jedan način, konobar-konobari.. tad imamo jednog specijaliziranog za taj task.. bolji-brži-spretniji za taj task.. dok onaj na radnom mjestu ne mora hodati, imati noge-kotače, odnosno ne mora bauljati po prostoru firme, stvarati gužvu.. ili što ako jedan robot ide na zamjenu, što ako istovremeno idu dva, tri.. jer nije da je jedan robot ono što je smisao robotizacije proizvodnje.. ne jedan nego masovnost, osnova industrije.
-a tad i pitanje, ako konobar svim drugim robotima-djelatnicima nosi sendvič ili baterije, kao nadopunu energije za rad, tko njemu nosi? mora li njemu netko nositi? može li tad on sam sebi dati sendvič-bateriju i jel to vijest? -ne, to je normalno.. a nenormalno je čuditi se ko pura dreku svemu i vikati fantastično, hvaliti obično-rutinski.. osim kad je to majka-dijete i prvi koraci, šmrklji, wc papir.. no to je osobno, ne za medije.
-jesu li inženjeri razmislili o broju robota takvog pogona? ne jedan.. pa i ostatku matematike, kao vrijeme autonomije-rada jednog punjenja i brzine punjenja .. kao i potrebnim ormarima za takav po trenutnoj matematici-podatcima rad.. tj što da je u toj firmi 100 takvih robota, 200 baterija + još toliko na punjaču-ormaru.. i sad ono zašto započinjem ovaj post, srž.. kretenizam u početnim koracima, koji na prvu možda nije uočljiv.. dok se puzzle ne sastavi, dok se ne razmišlja o matematici i količini u konkretnom radu-primjeni.. dok je na papiru-teoriji.. i realnost.
-šbbkbb.. ovaj robot sam mijenja bateriju, što će reć, ima indikator stanja, potrošenosti.. i kad jedna baterija javi da je prazna, tad ide po zamjenu te prazne baterije.. logika ok, no ima već potencijalni problem-bug, klasični what-if, odnosno programerski if.. uz else.. što ako se istovremeno potroši i druga baterija, tj što jamči da će u jednom trenutku do zamjene s punom druga baterija izdržati, biti puna? mora biti ili imamo problem, zastoj... tj tad nije dovoljno da prazna baterija b1 javi 'nema me' prazna sam, nego druga b2 mora imati dovoljno rezerve za sigurno dopunjavanje-zamjenu b1, dok i njeno stanje može biti u tom periodu 'nema me'.. no ok, riješivo, no nije objašnjeno i moguć propust designa-plana.. a ostali indikatori pogrešnih razmišljanja ili promašaja to pojačaju, tj ako osoba često griješi brzopletim računanjem tad očekujemo da će jednako griješiti istom brzopletošću i sutra... neće se promijenti sama navika samo tako..
-tj pogrešno je u startu razmišljati o hodajućem robotu u industriji.. koji će hodati po pogonu prema zamjeni baterije, tj to je upravo ono što se robotizacijom želi eliminirati.. kao i non-stop rad.. ne odlazak na gablec ili wc ljudi koji ne mogu raditi non-stop 24h.. a katastrofalno-straubalno pogrešno je krenuti od tog da roboti hodaju iz istog razloga, umjesto da rade + kad god imamo neki task, možemo za taj task napraviti bolji alat, specijaliziran, brži.. tj jedan opsužni robot će biti efikasniji nego svaki za sebe, pri čemu bi bilo koji proizvoljan broj robota u bilo kojem trenutku mogao krenuti na pauzu.. a ne može, mora netko raditi na traci, mora netko dežurati, na porti, na svakom djelu proizvodnje za koju su napravljeni, tj posao robota nije da hoda do gableca-pauze, nego da radi, primarni posao.. kojeg sekundarni problem nadopunjavanja u takvim pogrešnim idejama zamjeni kao važniji.. zato je to glupa-pogrešna ideja-smjer, mada na papiru možda ok ili nevažna razlika.. tj ako je jedan robot .. ili ako je to proizvodna traka npr forda, koja već ima robotske ruke koje već rade posao..
-no to je tek vrh sante, sitnica.. jer je ta baterija, autonomija.. hodanje kao i sam izgled robota kao čovjek, ruke-noge.. za biz pogrešno, tj u industriji robot radi konkretan posao-task, robotska ruka vari ili pneumatik-čekić lupa.. ne treba noge, ne hoda, ima hod-doseg, kao i 3d-printer i sl. ili bager dok kopa rupu.. i zašto bi u pogonu-industriji uopće robot bio autonoman.. da može na pauzu ili po bateriju? .. čemu baterija? tj što ako nema bateriju, što ako je spojen kablom na utičnicu-struju? .. banalno? da, KISS do jaja.. jer u proivodnom pogonu ne može baterija biti odgovor bolji od utičnice, koja eliminira probleme baterije, cijena, težina-trošak, pa i sam algoritam i potreba za dupliranjem istih za zamjene-modularno pa do zbrke kad istovremeno više robota traži zamjenu.. kapaciteti, raspored.. baterija ili žica-utičnica, a rade isto, tj jedan robot-ruka to već radi provjereno 24h na fordovoj traci, dok baterija poskupljuje pa čak i daj je besplatna i da litjia i ostalog ima koliko treba... opet je sam gubitak transformacije-skladištenja takav da se ne može isplatiti u odnosu na direktno trošenje struje iz utičnice bez baterije.. elementarna fizika i gubitci.. a to je već u industrijskoj skali ozbiljan novac, tj robot koji bi radio isto s manje troškova, nije mozgolomka što biz izabere..
-što imamo, imamo robija koji ima izgled osobe-ljudi, glava-noge-ruke.. pa i navike-potrebe za pauzom.. i naravno da inženjeri koji razvijaju nešto za proizvodnju a da pri tome nikad nisu radili u takvoj proizvodnji ekšli šljakerski posao ne znaju nit imaju kriterij što je ekšli važno ili važnije.. da robot izgleda kao osoba i ima pauze ili da radi, da je efikasan, da se ne troši nepotrebno više struje na transformacije i gubitke uz uvođenje nepotrebnih baterija, jer inženeri ne gledaju istim očima kao proizvođač ili vlasnik, radnik, .. na papiru i u praksi, kad je jedan ili kad ih je više, deset, sto.. i osnovni if-ovi koje si svaki programer-algoritam postavi, pita.. što-ako.. a oni se ne pitaju, tj nemaju ideju, jer ne bi tad išli u takvom smjeru, pogrešnom, no naravno to je hype, a mediji pišu.. dok nema novinarstva ili kritike koja bi postavljala barem dječja pitanja.. zašto ima velike oči? .. zašto ima bateriju, zašto ide na pauzu...
-ozbiljno, zašto robot iz teme ima bateriju, dvije + još dvije.. koji to posao radi a da je baterija potrebna, u industriji? možda radi izmišljen posao izmišljenog radnog mjesta.. nosi papir s jedne hrpe na drugu, uhljeb? .. u imitaciji ljudi možemo i pretjerati ako nam cilj postane proizvodnja robi-uhljeba ili prodaja magle..
-tip projekta kojeg ozbiljan šef ne odobrava jer ne daje nikakve odgovore, samo probleme i pitanja.. tj može isključivo kao negativan primjer koji će u praksi stvoriti tisuće problema-pitanja i tad na njih netko mora daiti odgovore.. no tome služi plan, anticipiranje i iskustvo onih koji nečim upravljaju-odlučuju da se ne krene u besmislene projekte i trošenje resursa kao novac-znanje-vrijeme koje se tad može u nešto možda bolje utrošiti.. odgovoran šef ovakve projekte baca u smeće.. no to je ono što danas prevladava i srž kritike hossenfelderice mada nije sama tema koju ona pokriva kao fizika-čestice-matematika..
-klincu -školarcu bi dopustio, kao što možemo dopustiti da se opeče na šibicu, jer tad nauči.. no ne želimo da strada i odgovorni smo, za školarca i resurse.. ona neka granica-balans kad klince pustiti pa i da lupe glavom u zid ali bez težih posljedica.. tj i pad-promašaj je dio učenja-odrastanja i razvoja, možda jednako bitan kao i znanje-točnost.. tj oboje jer tek tad znamo razliku upravo zato da bi mogli nastaviti dalje razvoj i napraviti korisne robote ili nešto deseto.. no dobro-korisno, ne promašaj, tj ovisi o posljedicama, resursima i koliko puta nešto možemo promašiti-pokušati.. prst u utičnicu nije baš način učenja o strujama.. ili ponekad poneki zaborave da nismo u crtiću-filmu gta-igri.. i da udarac sjekirom u glavu znači smrt kao i pad s visine, ne nešto smiješno na što stisnemo playagain button..
-rade robota, industrijskog.. koji ide na pauze ili radi, koji designom liči na čovjeka ili ima funkcionalnost taska kojeg treba obavljati, .. ili mu je primarni posao mijenjati si bateriju tj biti na pauzi ili je smisao povećati broj konobara pri čemu nam baterija nje nužna, no ako nema našetavanja-pauza ne treba ni konobara koji konobari.. rutinske industrijske stvari koje već postoje i banalno raširene stoljeće od početka industrijske revolucije i prozvodnih organizacijskih procesa pa i same podjele radnog vremena do tog da možda ovaj robot treba imati i sindikat, zdravstveno.. pravo na rad, godišnji, božičnicu .. ako želimo kopiju osobe-čovjeka, tj razvoj robota se treba upitati što želi replicirati, ljude ili posao.. tj druga grupa robota je bila neki dan u japanu gdje je primarni task imitacija-mimikrija izgleda nalik ljudima, pokreti očiju, boja kože i sama textura, dodir.. no to s proizvodnom industrijom nema veze.
-što neki razvojni tim dobije kao task-smjer-želju .. imitirati jednu osobinu čovjeka kao izgled ili zamjena za posao, to nisu iste stvar, naprotiv, različite..
Sažetak posta:
Post kritički i sarkastično komentira medijsko veličanje "napretka" robota koji samostalno mijenja svoju bateriju. Autor navodi da takva funkcionalnost nije nikakvo revolucionarno postignuće, već trivijalan, očekivan korak — poput toga da dijete samo ode po sendvič ili da čovjek sam sebi natoči vodu.
Ključne točke:
Modularne baterije (npr. b1, b2) i logika zamjene su uobičajeni koncepti, prisutni i kod printera, automobila, peći i sličnih sustava.
Ističe se da označavanje (varijable, imena, klasifikacije) služi redu i razumijevanju kompleksnih sustava.
Kritizira se pristup u kojem robot "hoda po pogonu" radi zamjene baterije, umjesto da se koristi centralizirani servis (kao u stvarnoj industrijskoj automatizaciji).
Iznosi se problem što bi u takvom sustavu više robota moglo istovremeno ostati bez energije, što bi izazvalo zastoje, a dizajn ne anticipira te scenarije.
Cijela situacija se promatra kao simptom dubljeg problema u razvoju tehnologije bez razumijevanja stvarnih potreba industrije.
Zaključuje da pravi cilj robota u industriji nije oponašanje ljudi (ruke, noge, pauze), već učinkovit rad, bez nepotrebnih kompliciranja kao što su baterije tamo gdje kabel ima više smisla.
Na kraju, autor se pita replicira li robotika čovjeka (izgled, ponašanje) ili funkciju (radni zadatak), što su dvije potpuno različite paradigme razvoja.
Ton:
Sarkastičan, duhovit i kritičan
Tehnički detaljan, ali pristupačan
Kombinira tehničku logiku s ljudskim primjerima (sendvič, konobar, majka-dijete)
Poanta:
Nazivati "napretkom" to što robot sam zamjeni bateriju je jednako kao da dijete koje samo ode na WC proglasiš genijem — simpatično, ali ne revolucionarno. U industriji to mora biti standard, ne vijest.
Ton:
Sarkastičan, duhovit i kritičan
Tehnički detaljan, ali pristupačan
Kombinira tehničku logiku s ljudskim primjerima (sendvič, konobar, majka-dijete)
Poanta:
Nazivati "napretkom" to što robot sam zamjeni bateriju je jednako kao da dijete koje samo ode na WC proglasiš genijem — simpatično, ali ne revolucionarno. U industriji to mora biti standard, ne vijest.
- vidim napredak u čapt-aiju.. :) sad su već na nivou da kvalitetno pročitaju.. razumiju.
-no i 'opravdanje'.. za moje plahte-duljinu.. vs sažetak.. primjer, imate knjigu-film i njegov sažetak.. i to je to, dvije stvari, sažetak je samo sažetak, kad znate radnju, kontekst.. tad je sažetak moguć-primjenjiv.. bez tog treba širi oblik, uvod, priprema čitatelja na sadržaj, poruku.. ne gledamo sažetke filma nego film.. ako želimo gledati film, tko je ubojica, kako će završiti.. ne preskakati na test-odgovor, batler ili =4 .. tj upravo korištenje riječi dijete-wc.. su ono što slikovito široj publici prenese širi oblik.. a sažetak to ne bi mogao jer čitatelj bez konteksta ne može znati na što se misli, aluzije, sarkazam itd..
-pri tome post može čitati netko tko je u temi i ima već sadržaj, nit, kontekst.. kao i doći padobranac koji od nekog posta počne čitati.. ako nema nekih dijelova kao epizode-serije.. tad mu to fali i tad je česta zalihnost, suprotno od sažetka, pa u serijama na početku imamo kratki sažetak prethodne kao primjer kako se to dvoje ne isključuje.. nasuprot... tj sažetak je ekšli višak, no ponekad dovoljan.. a ponekad i koncizni spas od čitanja mojih plahti :)) ..
edit: i dodatna sličnost-razlika.. npr čemu u filmovima služe sažetci, foršpan-reklame? .. da kratkim prikazom sadržaja filma privuku gledadelja a gledatelj da po svom izboru može izabrati što će gledati-konzumirati, sladoled, film, .. pa i čitati post ili neće.. :) no poanta je da sažetak služi izboru sadržaja, odluka je na konzumentu, hoće li tad konzumirati sadržaj ili ne.. čitati ili preskočiti, nije smisao u sažetku, on je samo info-pomoć ili šalabahter :)
edit2: .. i izvedenica, zaključka.. tko želi, čita. Tko ne želi, .. kako se bira sladoled, film, cipele, auto, žena, .. ili kad već imate iskustvo nekog branda, režisera-pisca.. tad vam ne treba foršpan-spojler.. čak ne želite znati, nego u filmu doživjeti.. :) .. tj konzument bira, .. a ako nakon tog njurga o sadržaju, tad je pogrešno izabrao.. ako je želio sladoled od čokolade nije trebao uzeti jagodu ili vaniliju.. ako želi kratki sms odgovor preskače moj post, pri čemu neka pitanja-odgovori mogu biti kratki-jasni, neki ne.. jer je tema-sadržaj kompleksan, daleko kompleksnije od izbora sladoleda ili filma.. i podsjetnik da ne prigovaraju režiseru zašto je koristo neku kameru ili glumca, text.. tj ili je dobar film-uradak ili ukusni ćevapi ili dobar auto.. ili nije, ne popravljamo recept sladoledaru-pizzi svojim soljenjem ili kadriranjem filma 'ja bi to bolje'.. tj tad uzmi alat-slova u ruke i piši.. kraće-koncizno ili kako već tko misli da je primjereno, pri čemu ja ne namjeravam drugima soliti pamet kako ili o čemu će pisati, sudjelovati u nekoj temi osim u argumentaciji-ispravcima .. i ne vidim zašto drugi misle trećima to sugerirati .. pri čemu svi mogu sudjelovati ako ih zanima, ako imaju što reći ili pitati na način kako misle da je primjereno.. dok njurgati ne pomaže.. čak naprotiv :)) ..
-odnosno, zaključak-zaključka kao koncizni sažetak (kao nešto što postoji..) :)) je..
-da uz pomoć google-čapta-aija i primjera kvalitetno sažete poruke, oni kojima je plahta prevelika imaju odgovor.. koristite dostupnu tehnologiju, pomaže, kao i calculator ili poluga.. alat, tome služi. Ne služi tome da nastavite njurgati o duljini posta..
-tj i dalje birate koji sadržaj u kojem obliku želite konzumirati.. svatko bira za sebe, ne za druge a ponajmanje određivati što će netko izabrati ili kako će pisati, osim ako je protivno općim pravilima ponašanja, zakona, foruma ili netočno-lažno itd..
+ovo nije kritika posta u citatu, nego preporuka njurgerima, zapravo samo kao pohvala na trudu..
