Nekima je baš ta neambicioznost bolja, samo da se ne radi, ne napreduje, ne dira...
Anegdota iz državne uprave, ista firma, isti ured, isti ljudi.
Dođeš ujutro - kukanje "blago vama, raditi za privatnika, bolja plaća, bolji uvjeti...".
Dođeš popodne, na kraj njihovog radnog vremena - "ne bi ja radio za privatnika, ja sad idem doma, vi još morate biti tu...".
Žene koje hoće obitelj i djecu biraju državni posao dosta ćesto. Kod privatnika su večinom degradirane, omalovažavane. Znam iz primeira vlastite žene, makar sad joj je top u SPAN-u. Ti ćeš se vjerojatno sjetiti Marine Mihić, nju je Jura zvao na porodiljnom da ona mora dati otkaz pošto ako se vrati s porodiljnog dvoje ljudi će ostati bez posla, pa mu je lijepo rekla Jura puši kitu nisam ja Isis Krist da spašavam ljude. Pričao sam s jednom vlasnicom pizzerije. Kaže ona ja ne volim zapostavljati žene, one zatrudne, pa porodiljni, pa djeca. Možete svi zatvarati oči i govoriti ma neeee, nema toga u mojoj firmi. To je samo zato što ljudi ignoriraju to.
Jučer ćitam nekog debilčeka na linkedinu da ljudi trebaju izači iz zone komfora. Kao otišla mu zaposlenica za malko manje pare u MINT, kao poštovali smo njeno radno vrijeme od 8h (to znači da je radila 10h dnevno za nekih 6000 kn), imamo ugovorene poslove za iduče dvije godine. Loool moja prva firma je imala 2009 nenaplačenih potraživanja za 5 godina. Meni osobno to nije pohvalno niti vrijedno pisanja na linkedinu da ti je plaća zaposlenice jednaka plači čate u mint-u.
To su osobni odabiri ovisno o prioritetima. I ja sam se vratio U RH radi donekle sličnih stvari.
Isto kao što znam i par muškaraca na porodiljnom jer im je bitnije da žena ganja karijeru.
A da ćemo se u nekom trenutku trebati zapitati što sa zonom komfora i 8 satnim radnim vremenom, vjerojatno hoćemo. Drugi kontinenti će preteći Europu i po pitanju efikasnosti i konkurentnosti.
