U astrologiju i pseudoznanost češće vjeruju narcis

Psihijatrija je praktično klinički primjenjena psihologija.

Također, debata između društvenih i prirodnih znanosti je odavno gotova, a nerazumijevanje pretežno dolazi od strane ljudi koji naginju prirodnim znanostima, a ne obrnuto. I jedno i drugo ima svoju primjenu.

Što se tiče postignuća, koliko pratiš znanstvene časopise koji objavljuju istraživanja, toliko ćeš biti upoznat s postignućima u polju. Osjećaju li se ljudi danas lošije (ili bolje) je isto teza koju bi valjalo najprije dokazati, a ne paušalno ustvrditi.

Na kraju, psihologija postoji kao znanstvena disciplina tek nešto više od sto godina, ali opet da bi to mogao ustvrditi da je "presporo" ili da je "katastrofa", valjalo bi da budeš detaljnije upoznat sa samim poljem. Za mene je fizika mrtva, ali opet svjestan sam da me kunca fizika ne zanima... 

Na kraju, ne možeš nit astrologijom objasnit sve ... no dobro

zašto da gubi vrijeme kad može nazvati vidovitog Milana, ili nekog drugog od tisuća koji nude svoje "usluge"

Logika ti ne štima. Recimo da je tako - da se i metafizika i religije bave time. To je objekt njihova bavljenja, to pokušavaju spoznati. Metafizika tome pristupa na jedan način, religije tome pristupaju preko praznovjerja. Ti pokušavaš religije podvesti pod metafiziku, kako bismo onda ignorirali da su utemeljene na praznovjerju, jer ako je u pitanju metafizika, to onda automatski znači da nije praznovjerje, jelda? Neće ići. 

Ako smatraš da religije nisu utemeljene na praznovjerju, onda objasni na koji način evidentno praznovjerje u religijama zapravo nije praznovjerje.

I molio bih reakciju na ovo, što si prikladno preskočio:

Pretpostavljam da si preskočio reagirati na to jer ti je jasno da to što sam napisao nije moguće pobiti. Jel to onda znači da prihvaćaš to što sam napisao, odnosno da si promijenio mišljenje i slažeš se da religija bira tebe, a ne ti religiju? Ako se ne slažeš, a ne pobiješ ovo što sam napisao, onda mi nemamo više što dalje razgovarati, jer je to onda dokaz da ti nije stalo do toga što je istina, a što ne, odnosno da nisi u potrazi za istinom, za činjenicama.

Da li ateisti idu okolo i pljačkaju i ubijaju sve od reda, jer nemaju religiju da ih korigira?

I što kažeš na ovaj citat:

“With or without religion, good people can behave well and bad people can do evil; but for good people to do evil - that takes religion.”

Srž religije ne čini sustav moralnih vrijednosti u smislu kako ih mi danas shvaćamo, već vjerovanje u natprirodno i rituali vezani uz udobrovoljavanje natprirodnih sila. Osnovne 'moralne vrijednosti' religije su štovanje tih sila (pokornost, prinošenje žrtve, molitva, odricanje), a onda su se vremenom, pošto je religija obično bila i jedina legislativa, uklopili i svjetovna pravila i zakoni, usmjereni na odnose među ljudima.

Jahve se nije ukazao i počeo pričati 'ne ubij, ne ukradi', nego je prvo tražio Abrahama da žrtvuje svog sina, dakle prvo je bilo, 'ubij da dokažeš da si odan', a nakon toga 'ne ubij, ali ako je žena bludnica ipak ubij'.

U društvu koje ima svjetovne zakone i školstvo nema razloga da moral ne postoji potpuno odvojen od religije. Ljudi se naprosto drže nekih pravila i djecu odgajaju da ih se i ona drže. Uostalom velik dio današnjeg morala je nevezan ili čak suprotan onome što Crkva propagira (ili je nekoć propagirala, pa u međuvremenu odustala), što je dokaz da se može, a ponekad i mora i bez nje i kontra nje. Nije religija dovela do zabrane spaljivanja vještica, nego njeno slabljenje.

Priča o religiji kao izvoru morala je kao i priča o obrazovanju, da, začeci su nastali u religijskom okruženju, naprosto jer je religija tada dominirala društvom, ali to smo odavno nadišli i današnja sveučilišta i moral su nešto sasvim drugo i bez problema mogu egzistirati oslonjeni na sekularne vrijednosti.

 Ok, da se bolje izrazim.

Zamislimo da su od sutra svi ateisti i da nema ni jedne od 4000+ religija koliko ih navodno ima. Nema vise misa, obreda, crkava, dzamija, hramova, popova, Isusova .. to je sve izbrisano.

Svatko od nas ima neki moralni kompas u sebi koji nema veze s religijama (ovim poznatima, sad smo ih dakle i izbrisali i nitko vise ne vjeruje u boga pa nas to ne smeta niti je "kamen spoticanja" za dalje)

Neće li svaki dogovor oko "moralnih nacela" voditi u neki oblik religije ili sustav vjerovanja? Bez popova, hramova, svetih figura...

Moramo li uopce dogovarati nekakva univerzalna moralna nacela u koja cemo svi vjerovati kako ne bi nastao kaos? I to ne zbog drugih, nego zbog svakoga za sebe. Ljudi se vise jedu i "deptimiraju" zbog vlastitih "gresaka" odnosno odluka.

Koja je to svrha?

Koja je svrha onima koji ne znaju svoju svrhu? Rekao si da svi imaju svrhu. Koju ti ljudi imaju?

 Kakve svete knjige rofl. Ti si umislio da ja tu branim popove or what? Nema vise niceg svetog, izbrisali smo sve svjetske religije, nema isusa, crkve, krisne.. svi smo ateisti, probaj razumjet sto pisem :) evo dokazali smo da bog ne postoji 1/1. Ostaje samo moral svakoga ponaosob. 

Ok. Imamo zakone kojih se mozes i ne moras pridrzavat. Nije protuzakonito ne pomoc starici da pređe cestu ili bacit poklon kojeg ti je mater poklonila. Vjerojatno ces pomoc starici i neces bacit poklon. Mozda ces pokusat spasit i macku, iako te zakon ne obvezuje.

Ustavi ne definiraju čitav spektar situacija zbog kojih ces se osjecat lose SAM SA SOBOM, a tu zakon nema smisla. 

Jedno rjesenje je, kao sto sam rekao, a sad i ti, bas sve moguce interakcije propisat ustavom i zakonom i ugradit kamere ko Kinezi i zaposlit policajce da sve kontroliraju. Thats no fun. Dakle necemo kamere, a i nije moguce ni sve propisati.

A nekako treba usuglasit sva moralna nacela (iako su vrlo slicna, nisu kod svih ista) po kojima ce se zajednica "rukovoditi" u trenutcima kad nema kamere i policajca da nadgleda. Nije li onda dogovaranje "nepisanih pravila" po moralnim nacelima zapravo dogovaranje sustava vjerovanja?

Znanje je podskup vjerovanja, a ne obratno. Kako bi nešto spoznao, najprije moraš vjerovati u to nešto. Nadalje, naše (moralne) intuicije su naš oslonac, ali su itekako naučene ili barem nešto što spoznamo tijekom razvoja i sazrijevanja.

Upravo kako sam napisao, znanje je podskup vjerovanja, to su osnove epistemologije. O novorođenčetu si najvjerojatnije u pravu, ono kada se rodi je manje svjesno sebe i svijeta oko sebe od domaće kokoši. Samo mi nije jasno što si time želio reći.

 Nekome je svrha biti ovca pa nije svjestan svoje svrhe, tek kasnije u životu to shvati ako uopče shvati

Ne, ali poanta mog upisa je da i on prije svega vjeruje da je loše ubiti nekoga. 

Vjernici naivno prizivaju 'objektivne' moralne vrijednosti, pripisujući pri tome moralni sustav ateista 'subjektivnim'; 

Prije svega, uzmimo moralnu tvrdnju 'Ljudski život je vrijedan'.

Ateist (barem većina koju poznajem) će priznati da je tvrdnja uglavnom prihvaćena za većinu ljudi.

Međutim to nije slučaj i s teistima jer njihov moralni sustav tvrde dolazi od boga. Međutim, osim što i oni sami kao subjekti moraju prihvatiti ili odbaciti tvrdnju, to isto mora učiniti i njihov bog. Bog je također subjekt i on (navodno, onaj našoj kulturi najpoznatiji) vrednuje ljudski život (objekt) - subjektivno. Nekakav objektivni sustav vrijednosti lišen subjekata je besmislen konstrukt.