Cyberpunk 2077

zapelo mi je u oko ovo sa no replayability i choices don't matter. e sad, ovo je onako, dosta komplesna tema i nesto sto, bar koliko sam imao prilike vidjeti nije u velike detalje spominjano

ako gledamo life paths, oni imaju nekakav utjecaj, ali ne pretjeran. vecinom se ocituju kroz dodatan conversation choice koji daje nekakve dodatne informacije a u manjini ti pomazu rijesit neke stvari na brzi nacin. znam primjerice da corpo lifepath omogucuje da se quest automatic love rijesi na miroljubiv nacin. s druge strane, bez obzira na life path, taj se quest moze rijesit miroljubivo kako god okrenes. neki gigovi takoder daju opciju direktnijeg pristup, tipa da te bouncer pusti u klub ili da tijekom razgovora sa nekim npc likovi omoguci non lethal zavrsetak questa. opcenito je u ovom smislu glavni naglasak da postoji izbor, al taj izbor kao takav je iluzija jer svakako mozes ostvariti isti rezultat drugacijim principom. meni je to vise nekakav gimmick koji dobro dode. tu replayability postoji u stilu da te ajmo rec rijetke trenutke vidis i kazes: jesam, vidio sam i to je u biti to. prema tome tu mozes samo radi toga odigrati igru tri put, ali rezultat je da ce 90% svega bit isto.

e sad izbori... za pocetak trebalo bi vidjeti koliko je witcher 3 imao izbora. koliko ja znam, bar kad se gleda samo main quest, glavni izbori su vezani za bloody baron quest i outcome za ciri. i to bi bilo to. sve ostalo su secondary quests, pocevsi od toga hoce li kiera prezivit ili ne, tko ce bit kralj na skellige, pomoc mages ili ne u novigradu, sta se dogada sa kraljevstvima i da sad ne nabrajam. poanta je u tome da se ti secondary questovi naslanjaju na main quest (vecinom u smislu tko ce doc u pomoc kada wild hunt napadne kaer morhen). slican princip ima i cyberpunk (nekako ocekivano s obzirom da ista firma pravi igru). u cyberpunku je samo dva posto (brojkama 2%) dialoga unutar main story-ja presudno za donosenje izbora (bar tako kazu izvori na internetu, tocnije ova stranica). s druge strane, isto kao i u wticher 3, secondary questovi sluze za oplemenjivanje main story-ja. necu sad spoilati previse jer ima ljudi koji jos igraju ali postoje questovi koji utjecu na endgame a nisu main story quest. sada se postavlja pitanje gdje je bilo vise izbora. s obzirom da je witcher 3 puno duze vani nego cyberpunk (logicno) postoje stranice koje fino prikazuju sve moguce izbore, medu kojima je i ova. i ovdje je vidljivo da su ti izbori vecinom samostalni, tj ne utjecu na main story, ali eto postoje. kakva je situacija u cyberpunku, to cemo jos morati pricekat do se guidovi napisu i dok se svaki milimetar analizira. moje misljenje je da je witcher 3 tu bolji prvenstveno jer ta zadnja bitka tocno prikazuje kako su tvoji izbori utjecali na to tko ce tamo biti ili ne jer doslovno vidis rezultat tvojih izbora, odnosno vidis likove koji su skupa sa geraltom. u cyberpunku takav prikaz nedostaje, ali indirektno se neke stvari mogu primijetiti ali su sakrivene kroz svaki pojedini ending ili svijet dovoljno dobro ne prikazuje te izbora. u tom smislu ovdje replayability postoji i to prvenstveno jer u prvom playthroughu jednostavno sve stvari ne mozes "otkljucati" (tako je bilo i kod mene) pa kasnije doznas da si nesto propustio i ides ponovno odigrati. van ovoga replayability postoji cisto radi nekih osobnih preferenci kako sa nekim likom postupiti. primjerice, ja sam u questu Automatic Love nabio Woodmana odmah i sad me zanima kako ce to ocitovat kasnije kad budem radio quest u kojem pomazem Judy preuzeti Clouds od Tyger Claws. Pa onda i tome segmentu imaju tri izbora na koji nacin se tranzicija vlasti biti, preko maiko ili samostalno. Inace, sad sam na trecem playthroughu gdje sam sebi stavio 10 bodova u svaki attribute cisto da vidim sve moguce convesration opcije i igram kao female V because Judy *wink *wink. kazem, choices matter ali je problem njihove manifestacijer jer je gameworld u tom smislu statican.

po meni neki veci replayability se ocistuje kroz buildove. ako necete koristit cheats ili trosit 100k na respec (sto je trenutno ogromna lova s obzirom da je ekonomija u kurcu) onda ce replayability bit signifikantan. nazalost, i u tom segmentu smo osakaceni jer neki buildovi su na papiru izvedivi, al u stvarnosti slabo funkcioniraju. evo jedan primjer. ja bih zelio igrati lika koji samo koristi blades. dakle, katana kao main weapon kad shit hits the fan i throwing knives za nekakav stealth pristup. iako postoji opcija za throwing knives to je jalovo jer je revolver sa prigusivacem kudikamo superiornije rjesenja za sneaking. valjda ce to popraviti. s druge strane, nisam tu opciju niti probao al cujem da ima nekakvih problema (noz kad bacis ne mozes ga ponovno pokupit i slicno) pa sam zbog toga to i izbjegavao. mogao bit probat sad u ovom prelasku pa javim kakva je situacija. s druge strane, ako se ide na stealth i blades onda treba birati koje atribute koristiti. primarni je cool i zbog blades reflex, crafting diktira minimalno 18 i onda neka sitnjarija za npr body cisto da mogu popit dovoljno stete, odnosno da mi je melee damage bolji. je li ovo izvedivo, ne znam, moguce da je. uglavnom, ima problema ali ako se poprave replayability je moguc. vidim da ljudi stavljaju svakakve buildove na internetu pa ono, u ovom segmentu ima opcija.

zato ponavljam sto sam kazao na pocetku, ovo je dosta kompleksna tema i nema jednoznacnog odgovora je li necega ima ili nema. mislim da primarno ovisi o ocekivanjima (koja su toliko bila napuhana da ne znam sto se dogodi nece ljude zadovoljiti, al realno to je cdpr kriv sam sebi) koje netko ima i o komparaciji sa igrama koje imaju puno izbora, odnosno kako te igre prikazuju izbore te kako ti izbori utjecu na ishode price. uvijek mi padne na pamet mass effect 2 gdje cijelu igru skupljas ekipu koja ide s tobom prema glavnoj misiji. sto vise ljudi skupis veca sansa je da ce suicide mission proci bez ovog suicide dijela. tu je tako dobro demonstriran taj odnos izmedu choice i effect. u cyberpunku ovoga ima ali u manjoj mjeri. sto je razlog tome, dal je to jer su pricu skratili s obzirom na ekipu koja se zalila da je witcher 3 predug ili su ih rokovi stiskali ili ce dodatno punit igru dlc sadrzajem, to cemo doznat u narednim mjesecima.

 Ma daleko je to od Witchera 3. Cista iluzija izbora ko kod drugih developera. U Witcheru imas hrpu questova di se kasnije vratis i vidis posljedicu toga sto si odlucio, ili kasnije sretnes osobu iz nekog questa s pocetka igre i vidis kak je na njih utjecala tvoja odluka... u CP je vecina odluka dal ces Stealth ili guns blazing. S tim da nema nikakvih nagrada za Stealth pristup osim sto si sporiji i propustis puno loota. I sto se tice samih krajeva, ok, postoje doslovno 2 questa koja ti daju nove mogucnosti za kraj, ali svi krajevi su ionako losi i s malim varijacijama. Na kraju sam ionako isao na default kraj jer mi je imao najvise smisla u kontekstu igre. Sto se tice Woodmana, to je jedna od vecih gluposti u igri - ja ga ubio prvi put odmah, i onda ga iduci dio questa ponovo sretnem i opet ubim jer je eto skripta odlucila da je on morao prezivjet, a imao si opciju ubit ga ranije ^^ prelose.. Replayability... ok, imas "kao" druge opcije za buildove, al to utjece samo na combat. I sam kazes da je 18 crafting "must" - dakle uzasan dizajn ako moras trecinu svih stat pointsa staviti u nesto sto bi trebalo bit osnovni dio igre. Borba ionak nije razlog za igranje ovakve igre, niti je nesto posebno dobra, kao i kod Witchera uglavnom, Witcher je odlican usprkos borbi a ne zbog borbe. Prica ce uvijek bit 99% ista, s hrpom animiranih dijaloga, skriptirane voznje, skriptiranog sljeđenja NPC-a dok ti nes prica itd... jednostavno sumnjam da ce mi se dati, mozda za par god kad zaboravim i kad poprave igru. Al sve bi to cak i oprostio da bar ima icega od open worlda u igri, ali nema. Znaci half baked je na svim poljima osim produkcijskih vrijednosti i grafike. Mislim jos uvijek je ako usporedujes sa svim ostalim igrama igra vrlo dobra do odlicna cak, ali ako usporedujes s Witcherom ili ocekivanjima koja su ljudi (radi marketinga) imali od igre, e zato je toliko gorak okus u ustima.

Što se tiče tih izbora, nisam ih baš nešto posebno osjetio u cyberpunku, a neki su bili kronično beskorisni, tipa kad sa johnyem imaš izbor da opališ tipa u glavu i ako odlučiš da nećeš on ga svejedno opali kad istekne vrijeme. Onda, ovo Minneyar što kažeš da se lik pojavi i hoda nakon što si ga masakrirao, kata-jebena-strofa. Nadao sam se da će i igra imati izbore temeljene na gameplayu, npr. ako si na sva zvona pobio hrpu članova neke bande da nikako nećeš moći računati na njih poslije ili tako nešto. Ovdje možeš raditi šra god hoćeš, ne postoje posljedice za to.

Witcher 3 je bio bolji, barem što su tiče izbora sa donošenjem odluka. Ali mene osobno ne dira previše neka odluka koja će samo utjecat na neku selendru u witcheru. Zanimaju me odluke koje utječu direktno na mog lika, na potencijalne iteme i tako. A u W1 je možda bio i najkvalitetnije izveden cijeli sistem sa biranjem. Kad se sjetim one scene sa detektivom, ako ne pronađeš njegovo tijelo prije određenog trenutka upadaš u zasjedu, to želim vidjeti u igrama.

Obi-wan i Minneyar, kao i dobar dio ekipe ovdje se vjerujem jako dobro sjeća i SW KOTORA 1 i 2, a i Dragon Agea i Mass Effecta. Te su igre imale odluke koje direktno utječu na tebe čitavu igru. u prvom kotoru kad si na manaanu i petljaš se sa onim selkathima, i stvarno možeš i odlukama i side questovima utjecat na konačan rezutat. Dragon age origins, ideš pomoći onom ban Aeomnu ili kako se već zove, moraš donijeti vrlo ozbiljan izbor kako ćeš mu pomoći, jer te poslije to dovodi u potencijalne sukobe sa templarima i koječim. u Mass effectu kad moraš poslati Ashley ili Kaidena u sigurnu smrt, e to je izbor koji utječe na sve. Te igre sam igrao desetljeće unazad pa se sjećam toliko tih stvari, u cyberpunku se ne sjećam ni tjedan dana poslije jesam li uopće imao izbor i ako da kakav.

U bloodborneu ako stekneš dovoljan uvid u svijet otkrivaš na kraju razne stvari, neću spoilati, ali hoću reći da su mnoge igre na razne načine genijalno riješile izbore i replayability, a Cyberpunk mi nije tim igrama ni blizu, barem što se tiče izbora i odluka.

Konačan sud ću donijeti na kraju playthrougha ali što se tiće odluka u RPG-ovima... Možda i griješim ali meni se čini da je zapravo u svim ovim igrama koje ste nabrojali, pa te odluke... su zapravo kurac. npr ono stablo/duh u w3 - sve što dobiješ je ili prazno selo ili prazna kuća onih vještica ili ko u slučaju Dijkstra dobiješ neki filmić koji ti objanšnjava što se promijenilo u svijetu ali tebi u gameplayu je isti kurac. Mass effect - spomenulo se Kaidena i Ashley - jedino što je taj izbor donio je ko je prdnuo u potić - sve ostalo isto, nikakvog utjecaja na priču koja i dalje ide svojim tokom. Meni je gadnije bilo ono sa Wrexom, ali i dalje - nula bodova što se tiće daljenjeg razvoja priče- niš se ne mijenja s njim ili bez njega. itd itd. Uglavnom dobijemo samo neke drugačije skinove protiv kojih se borimo ili družimo i evenutalno quest ili dva koj su posebni za taj izbor. Eto tu je W2 otišao najdalje pa je pol igre posvetio toj mogućnosti drugog izbora... 

CP je drugačiji ali samo zato jer za razliku od svih ovih nabrojanih RPG-ova (iako je što se tiće quest dizajna, a to sam napisao malo nakon što je igra izašla, skoro isti ko u W3), NAPOKON, imamo jedan (da smatram ga RPG-om) koji se ne bavi spašavanjem svijeta od najvećeg zla ikad ovo ono, nego imamo nekog krimalca koji se bori za sebe i za svoju guzicu. Ovo mi je ogroman plus ali moram završit igru pa da donesem konačnu odluklu iako od mene već sad ima definitivnu prođu ali poštujem drugačija razmišljanja i drugačija iskustva. Bugova nisam nešto vidio (100 sati) nego samo probleme sa perfomansama iste scene se nekad vrte u 19 fpsa a nekad u 59. RTX on ili off razlika u 2-3 frejma itd. 

meni je isto jako puno značilo što konačno naš lik nije izabrani spasitelj svijeta od najgoreg zla ikad. Mislim to što je većina ovih nabrojanih igara takva ne znači da su one loše, nego mi je ovo jednostavno osvježenje. I to mi je apsolutni plus za cyberpunk.

A za izbore se slažem da me na kraju krajeva boli tuki jel selo prazno ili je umro onaj levat s kojim sam pričao 5 minuta ili njegova kćerka, ne briga me za to. Otupio sam na te fore. Ali recimo u W1 onaj pronalazak tijela detektiva utječe na gameplay jer, ovisno o pronalasku ili ne, dolazim na ozbiljnu borbu potpuno spreman ili ko ovca na klanje. 

A recimo Kaiden i Ashley su meni bitan izbor, jer sam se do toga trenutka povezao sa oba lika, a izbor donosiš u napetom trenutku. Ne znam, meni je u svim tim igrama stvoren osjećaj da dosta imam izbora, recimo u dragon age origins je jako bitan početni odabir backstorya jer imaš vrlo različite uvide u to što se događa u svijetu. A neki izbori koje donosiš ti utječu na to tko će poslije htjeti surađivati s tobom. 

 Ma kužim ja tebe ali ono što ja želim reći da osim igre sa tvojim emocijama taj izbor što se tiće daljnjeg razvoja radnje je apsolutno nikakav. 

da, na kraju je i sama igra iluzija, a na developeru je da izazove određene osjećaje i reakcije

kad se podvuče crta, glavna poanta je da ti taj izbor osjetiš, bilo na gameplayu (što je po meni najbolje), bilo da vidiš u svijetu. U W3 je mene npr jedan demon/duh šta je već, zeznuo da ga pustim i ja sam ga pustio. I to mi je bilo fora, i nisam htio reloadat i birati drugačije, jer onda nije zanimljivo. Ali problem je bio taj što ja nisam naišao na bilo kakvu posljedicu toga. A i da sam se vratio i vidio da je neko selo opustošeno i pobijeno, koga briga. Kao što rekoh, otupio sam na muku NPCeva. Aj još da su bitni, dobri likovi, ali ako su neki no name ispunjavači prostora onda me baš briga.

u tom dirty biz gigu bi ja isto trebao mariti za tog oca ili sina, ali ne marim. Ono što bi bio pravi izbor je da ti oni nude postotak od zarade, i da ti stvarno novci sjedaju redovito na račun. I onda nakon nekog vremena im uleti netko drugi u studio i oni mu otkriju da ti sudjeluješ u toj operaciji, i onda cijeli grad sazna da si običan ljigež, e to bi bilo fora

 Di si ti sad otišao? Vi ste tu počeli o tome da CP nisu baš neki izbori ili da se odabiri istih ne vide u daljnjem gameplayu a ja sam samo povukao paralelu sa ostalim igrama di je to isto tako... Jer da je drugačije, radnja tj zaplet same igre bi se morao mijenjati u hodu tj kako ti igraš a to baš i nije toliko jednostavno, valjda... Nije CP po tome ništa lošiji od neke druge igre. 

Rekao bi da je ovo nekakva zavjesa, ali nisam ni sam siguran

Nemrem uć unutra...

Meni je super kak na puno nacina mozes rijesit stvari. Recimo meni se nije dalo zezat u onom samostanu sa tim fratrima pa sam provalio unutra i napravio ono kaj sam trebao na brzinu izaso van.
Isto detalj kad prvi put osvojis turnir... lik kojeg si u finalu pobjedio doceka te van grada sa otrovanim macem da te ubije :D, ima hrpa takvih stvari.
Cyberpunk je kao linearna igra samo nakon misija imas open world svijet za istrazit i nista vise.

A borba naravno da nije dobra kad imas vise protivnika. Nije to Asscreed da ce protivnici cekat jedan po jedan... zato treba taktizirat. Kak bi se ti macevao sa 3-4 njih odjednom ?
Ima ta igra svojih problema recimo taj kraj igre koji je dosta skriptiran i nema bas opcija nekih, al po meni je taj open world daleko bolji i zivlji nego vecina drugih i zapravo mozes vecinu misija odradit kak hoces. Ne tjera te na neki skripirani put (osim u par misija koje su htjeli napravit vise cinematic)

Završio - 92 sata, oko 48% prema GOG. Sve side questove sam završio, kupio oko 10-tak vozila. Negdje mislim 45 level.

Za mene je ovo najbolja igra ikada. Šteta radi bug-ova, bila bi za 2 klase iznad.

Dao sam ti Palac gore mada nemam pojma šta si pisao.. Čisto da te podržim. 

Such stats, much upgrade, wow.

Stronk.

Od prve napravljene igre pa sve do danas, uvijek si mogao raditi samo i iskljucivo ono sto je netko predvidio, i tocno onako kako je zamislio.

Koliko god igre evoluirale vremenom, osnovni koncept se nije promjenio. I dalje u svakoj situaciji mozes napraviti jedino ono sto je programer isprogramirao, i na nacin na koji je on to zamislio da se desi.

Dakle, neka slobodna volja, da igru igras na nacin koji ti zelis - ne postoji, logicno. Zamisli jedan resident evil, gdje ces zakljucana vrata, umjesto da setas kilometre, skupljas kljuceve i rjesavas puzzle, jednostavno rijesiti s okvirom iz puske....

Zivi svijet koji postoji i funkcionira neovisno o igracu i negovim djelima je opet jos jedna iluzija, opet, sve je isprogramirano i slijedi tocno odredjeni pattern, s kojim igrac, njegov stil igre i akcije nemaju nikakve veze ni utjecaja.

Znaci, ne radi se ovdje o tome da u nekoj igri nemas slobodnog izbora, niti o tome da tvoje akcije (ne) utjecu na svijet i radnju, vec se radi o tome koliko te igra uspije uvuci u svoj svijet, i stvoriti iluziju da su tvoje akcije i odluke bitne.

Neke u tome uspiju vise, neke uspiju manje, no u osnovi, i dalje se sve svodi na isto, uz blaze varijacije.

Svi izbori se svode na - ako ides tri puta desno, dva puta lijevo, u tocno odredjenom momentu ces doci/desiti ce se - to. Ukoliko ides tri puta lijevo, jednom ravno i jednom desno - opet ce se u istom momentu kao i prvi scenarij- desiti nesto drugo.

No broj "odredjenih momenata" i "desavanja" je konacan, limitiran i vrlo mali, ovisno o masti, volji i resursima programera.

Problem Cyberpunka nije u tome sto je losa igra. Bugovi se ispeglaju, poprave, novi sadrzaji se dodaju, sve je to manje bitno.

Problem Cyberpunka je u tome sto nije ono sto su igraci ocekivali, kako su oni to sebi zamisljali, i sto bi oni zeljeli da bude.

zivi bili pa vidili...