FPSopedia - svi FPS-ovi od 2000. godine do danas

Dodaj i Homefront

scorpion667 kaže...

Hambrle kaže...

Dodaj i Homefront

Koliko ja znam Homefront izlazi tek u početkom 3. mjeseca. Svejedno hvala što si mi skrenuo pažnju na nju.

 

Btw. dodan još jedan svježe ispečeni FPS u ovoj novoj godini - Breach. Evo i video:

Pa dobro, nije još izašao, ali ga svakako treba staviti....

Breach je izašao 26.1 za PC

Prošlo je već neko vrijeme i za sad na listi imamo 7 FPS-ova koji su izašli u 2011. Ako je još netko čuo za nekakav noviji freeware FPS neka napiše nešto jer sam uglavnom dosad pokrivao komercijalne projeke.

Hvala što si mi skrenuo pažnju na ovu igru. Iako, vidim da je još u zatvorenoj beti tako da je neću staviti na listu prije izlaska ili barem otvorene bete.

Duty Calls - ( Metacritic ocjena n/a )

Minimalni zahtjevi:

Procesor: 2.0+ GHz single core AMD/ Intel

Grafička: nVidia 6200+/ Ati Radeon 9600+

Ram: 512 MB

Duty Calls je svojevrsna parodijica na serijal Call of Duty, te klišeje koje koriste u svakom nastavku. Izrađena je od strane ekipa People Can Fly ( ljudi koji su radili na Bulletstormu, čiji se traielr odvrti nakon prelaska igre ). Igra se može prijeći u desetak minuta ( obično i puno prije ), u kojima se ubije par neprijatelja, digne rank sa rookia na ultra super generala, upadne u slo-mo par šuta i sve ostalo što krasi COD naslove.

Razgovarati o priči ili tehničkoj strani ovakve igre bilo bi apsurdno, mogu samo reći da se igru ispltai odigrati samo da se malo nasmijete, uspoređivati je s kakvim drugim ovogodišnjim FPSom je jednstavno glupo.

Ma nema problema, baš nešto imam volje danas.

Painkiller: Redemption - ( Metacritic ocjena n/a )

Developeri: Eggoth team

Žanr: Sci-fi shooter

Minimalni zahtjevi:

Procesor:

Grafička:

Ram:

Preporučena konfiguracija:

Procesor:

Grafička:

Ram:

PR je, IMO očajnički pokušaj da se iz toga nekoć poznatog serijala izvuće još koja kuna, ujedno i četvrti dio Redemption serijala, koji postoji od 2004. Koncept igre se nije puno promjenio, tamanite horde kojekakvih čudaka, sa raznovrsnim oružjem te katkad magijom. Igra je građena na sljedećem konceptu:

Uđeš u prostoriju, vrate se sealaju, izlete beštije, vi ih pobijete i vrate se otvore, dalje, guess what, nova prostorija, i to je više manje to, naznačavam da se u igri katkad koncept promjeni, no ne odsače previše i ne traje predugo.

Priča:

Igrate u koži dva nesretnika, veterana serijala Daniela te njegovog kolege, također otprije poznatog Belaila, i to je uglavnom to, koljete zloćudna stvorenja i borite se za dobro, u raznim sivo smeđim tamnicama, podzemlju, i ostalim lokacijama izrađenima na istu shemu jer se developerima nije dalo raditi raznovrsnije. Iako se međusobno razlikuju, oružja koja dva glavna lika koriste su u mnogočemu slična, i jasno se zna što je što i čemu služi, tako da je glavna bitna razlika među njima vizuana i ništa drugo ( i Danel je možda malo više cool i badass ).

Tehnička strana:

Engine je zastario, igru čini spektar boja sivo/žućkasto/narančasto/smeđe začinjem mnoštvom umrljanih i razvučenih tekstura. Zvuk je OK, ali ništa više od toga, kričanje beštija je zadovoljavajuće, heavy metal podloga dosta dobro upada.

Zaključak:

Ako vam se kolju spodome, desetci spodoba, uz opuštajuće i smirivajuće zvuke heavy metala, navalite, no no postoje i druge igre rađene na istu shem, a usto i puno zabavnije, šarenije i zanimljivije, tako da, igru se može odigrati ako već nemate što igrati i iskaljuje vam sena nekome, no od ovoga ne tražite n ikomplesknu priču ( bolje reći ikakvu priču ), niti povezivanje s likovima, ni išta slično, samo igrajte i ubijajte.

Invasion Desutschland - ( Metacritic ocjena n/a )

Žanr: Sci-fi FPS

O ovoj igri stvarno nije lako naći informacije, tako da ćete ( opet ) ostati uskraćeni za zahtjeve, no nisu ni bitni, igra je izašla 2000., a na modernim OSoviam ionako nebi radila, doduše, ako nekimslučajem imate dualboot sa W98, pokušajte.

ID je njemačka verzija nizozemske igre AmsterDoom, u igri se vućete kroz neka od važnijih njemačkih mjesta, i to je više manje jedino što je razlikuje od ADa, mjesto radnje.

Priča:

Priča je jednsotavna, vanzemaljci napali zemlju, ovaj puta Njemačku ( take that USA !!! ), i pokorili je, i sada je na vama da ih pobijete i oslobodite majčicu Njemačku, to će te činiti uz pomoć znanstvenika i njegovog pomoćnika-

Tehnička strana:

Grafika je sasvim prosječna za 2000. od ostalih odskače po tome što je igra zbog vanzemaljaca malo šarenija i nema krvi, zvuk je loš, kričanje beštija žestoko ide na živce.

Zaključak:

ID je kao što sam već rekao, kopija, no ne toliko loše realizirana, i kada sam je kao mali igrao, dosta sam u njoj guštajo, uopće ne obračajući pozornost na nedostatke, no ipak, predložiti nekome danas da je odigra je apsurdno, malo je igara iz 2000./2001. s kojima to mogu učiniti.

Homefront - 72/100

Developer: Digital Extremes

Izdavač: THQ

Žanr: FPS

Minimalna konfiguracija:

Procesor: Intel Core 2 Duo 2.4 GHz / AMD Athlon x2 2.8 GHz

Grafička: nVidia 7900GS / ATI radeon 1900XT

Ram: 2 GB

Prostor na hardu: 10 GB

Preporučena konfiguracija:

Procesor:  Intel/AMD quad core 2 GHz+

Grafička: nvidia GeForce 260 / ATI radeon 4850

Ram: 2 GB

Homefront, nedavno izašli FPS, koji se iz mora ostalih FPSova slične tematike pokušava uzdignuti prikazivanjem Amerike kao žrtva napada od strane Koreje, sve ostalo je više manje slično i po ničem se ne razlikuje od ostalih shootera, što i nije loša stvar, budući da homefront posao odrađuje neloše.

Priča:

Nakon niza ( za Ameriku ), nemilih događaja u bližoj budućnosti, ekonimija propada te se Ameriak debelo srozala, što je iskoristio nitko drugi doli Koreja, ni sjeverna ni južna, već ujedinjena. Ideja borbe nisu masovne epske bitke, već gerilske borbe vas i šačice ljudi s vama, te se, umjesto osjećaja dominacije, osjećate ugroženo i okrećete se preživljavanju a ne osvajanju.

Igra je začinjena raznim bolesnim i potresnim scenama kako bi se igrač više uživio u ulogi te kako bi mu se približila sama radnja.

Tehnička strana:

Grafika nije loša, no nije ni ništa posebno, igru pokreće sad već pomalo stari UE 3 engine, te je se ne može usporediti sa ostalim FPSovima ovog razdoblja, zvuk je iznad prosjeka, voice acting je na razini, kao i zvulni fekti, no isti kao ni grafika, ništa previše pamtljivo ili najbolje do sada.

Što se tehikalija priče, sve je prosječno, možda malo poviše presjeka.

Zaključak:

Homefront je zanimljiva igra, dosta dobrog i napetog, ali nevjerojatno kratkog Spa ( karakteristika koja krasi gotovo svaki mdoerniji MP orjenitran FPS ), no dosta dobro realiziranog MPa, koji unatoč kvaliteti nemože konkurirati BF i COD serijalu, no, ukoliko ste se zasitili spomenutog dvojca, Homefront obvezno treba probati.

Mene dosta stvari iz ovog videa (igre) podsjecaju na Half Life 2.

Ima milijun tema koje se bave takvim stvarima. Samo u tražilicu upiši nešto tipa COD4 fps lock ili tako nekako. Ovo nije tema za takve stvari. Ali da više ne cjepidlačim, vjerovatno ti je upaljen vsync u opcijama, pa ga ugasi.

Portal 2 - 96/100

Developer: Valve

Izdavač: Valve

Žanr: Sci-Fi Puzzle FPS

Minimalna konfiguracija:

Procesor: 3.0 GHz P4/ Dualac 2.0 GHz/ AMD 64x2

Grafička: ATI Radeon x800/ Intel HD Graphics 2000/ nVidia GeForce 7600

RAM: 1 GB XP/ 2GB Vista-W7

Hard: 7.6 GB

Portal 2 je nastavk jednog od najvećih iznenađenja u svijetu gaminga, orginalnog Portala, koji je, umjesto da bude samo dodatak, treća igra u Orange Boxu, ispao "remek djelo u malome". Unatoč ekstremnoj kratkoči igra je ostavila ogroman dojam na gotovo svakoga tko je prešao te pripremila odličan terena za nadolazeći Portal 2.

Priča:

Igra započinje kada se naša junakinja, Chell, probudi u naizgled sasvim običnoj motelskoj sobi, gdje je stacionirana od završetka prvog Portala ( za više informacija pročitati Portal strip ). Ubrzo je iz dubokog sna budi robotić Wheatley, a soba se počne raspadati, te tada postaje jasno da je soba ustvari samo jedan od tko zna koliko identinij kontejnera u nekakvom ogromnom postrojenju.

Nakon prvotnog šoka, Chell se brzo snađe, sprijatelji s Wheatleyem te krene u pohod na izlaz, i tako započinje priča puna preobrata, humora i ostalih, za Portal očekivanih stvari.

Priča je izvrsna, odlično ispričana, te mnogo bolja od one iz prvoga dijela, a i, što je možda najvažnije, ne gubi se kako igra napreduje, stalno je napeto, zanimljivo, i tako sve do kraja, koji je, isto tako izvrstan.

Igra osim SPa, ima i Co-op komponentu, koja pruža teže izazove te zahtjeva timski rad da bi ih se riješilo. U Co-op u se upravlja s dva robota, Atlasom i P-bodyom, dva robota, izrađena od robotića iz SP komponente igre ( jedan od sentrya, drugi od sfere ), cilje je proći pet "chambera", područja sa zagonetkama, da bi se došlo do "vaoulta", gigantske strukture s tisućama ljudi na kojima bi se mogli vršiti testovi.

Tehnička strana:

grafika je dosta dobra, nije top današnjeg vremena, no posebni, sterilni, bijeli art stil pomješan sa biljkama, smećem, ruševinama i ostalim stvarima koje se tu nalaze jest pun pogodak, boje su žark, odskaču, te se sivo/smeđe nijanse doista rijetko pojavljuju a i tada ne smetaju koliko u ostalim modernim FPSovima.

Zvuk je genijalan, možda i najbolji ikad viđen u nekoj igri, od glasovne sinkronizacije, glumaca, preko soundtracka, klasične glazbe, techna koji prati dinamičnost akcije, ma sve, nemam niti jednu zamjerku.

Zaključak:

Ukoliko ste fan prvog Portala, od ovoga ćete vjerojatno očekivati mnogo, i koliko god se pripremali na igru i dalje će vas zapanjiti i oboriti s nogu, a i vjerojatno ispuniti sva vaša očekivanja.

Ovo nije samo igra, ovo je dokaz da ideja vrijedi više od pruženih sredstava, da FPS može biti zanimljiv i bez kapi krvi, te naposlijetku, da još uvijek postoje FPSovi neizlizane, neizklišeizirane priče. Još jedna od stvari koje su me potpuno zapanjile jest humor, svaka baza, provala, od strane bilo kojeg lika pogađa baš u sridu, zaista izvrsno.

Igru preporučam apsolutno svima, kao i obvezno odigravanje prvoga dijela ako ste ga propustili, remek djelo.

Kada sam vidio gamplay i ja sam se zainteresirao  

ARMA 2: Reinforcements (DLC)

ARMA 2: Reinforcements je samostalni dodatak za ARMU 2: Operation Arrowhead. Zbog zahtjeva da se 2 DLC-a, British Armed Force, te Private Military Company izdaju u box izdanju, developer se odlučio upakovati cijeli Operation Arrowhead i sve DLC-ove izašle za njega. Tako smo u ovom paketu (koji je dostupan samo kao boxed izdanje, ako želite digitalnu verziju samo kupite Arrowhead + 2 gore spomenuta DLC-a) dobili zaokruženi Arrowhead. Cjeli MP je kompatibilan sa Arrowheadom, ali ne i sa originalnom ARMOM 2. Što se tiče kampanje, imamo cijeli Arrowhead na raspolaganju, + hrpa dodatnih single misija. MP je klasika za ARMU 2.

Učinjen je i veliki korak po pitanju optimizacije. Iako sam mišljenja da OA i dodatci izgledaju nešto siromašnije od originalne ARME 2, to je cijena manje zahtjevnosti. Igra radi napokon kako treba, bugovi su neuočljivi, a izvođenje glatko i na prosječnim konfiguracijama. Igra je jako sadržajna, od broja tenkovskih jedinica, helikopterskih, itd., što je i logično. jer ovaj paket je zapravo sve ono što je ARMA serial imao dobro u sebi tjekom svih godina. Tople preporuke. Ako ste htjeli ikada odigrati Armu, a bugovi i zahtjevnost vas je udaljavala, ovo je prava prilika da zaigrate ovaj simulator u punoj snazi.

Za pokretanje, bit će vam dovoljan dvojezgreni procesor oko 2.5Ghz, 1.5GB RAM, Grafička kartica sa podrškom za DX9c i 256MB VRAM (ATi X1900/nVIDIA 7900 seria). Za više detalje, važnu ulogu igra procesor (Quad Core je optimum), 3GB ili više RAM-a, te što jači GPU (ATi 5770/nVIDIA GTX 260). Za online igranje dovoljna je i obična ADSL 1024/128Kbit/s veza.

Ocjena:   N/A

Duke Nukem Forever (2011.)

Duke Nukem 3D, jedna od najoriginalnijih igara u svoje vrijeme, nakon gotovo 15 godina čekanja dobila je nastavaka.

Povijest Razvoja

Duke Nukem 3D, je bila jedna od onih igara koje vam ili prirastu srcu ili ih mrzite. Glavni lik, Duke je imao vrlo jaku humorističnu stranu, i po tome je cijela igra ostala upamćena i igra je postala legenda. Ubrzo nakon 1996. najavljuje se nastavak, Duke Nukem Forever. Prvotno planiran za izlazak 1998. godine uz korištenje Quake II Engine-a. No, ubrzo Epic Games izdaje svoju prvu igru (Unreal) temeljenju na Unreal Engine-u, te developeri DNF odlučuju prebaciti svoj projekt na upravo taj engine koji je bio nešto napredniji od Q2. Ubrzo, kako je promjena engine-a zahtjevala dosta vremena da se cijeli projekt modificira, DNF biva odgođen te prebačen negdje za 21. stoljeće. Kako vrijeme prolazi, a fanovi sve više vrše pritisak, ubrzo je opet objavljena vijest da je DNF promjenio engine - Ovoga puta je to Unreal Engine 1.5, isti onaj koji je korišten u Unreal Tournamentu (1999.). Za E3 2001. je prikazano par detalja - Nekoliko Screenshotova i isječaka iz igre. Igra se činila impresivnom, no još uvijek ništa nije bilo od konačnog datuma ili barem blizu toga. 2003. godine dolaze u sukob sa izdavačem - Take Two Interactive. Budući da je razvoj DNF financirao sam developer, bili su vrlo oštri na riječima prema izdavaču što je izazvalo određene verbalne sukobe u javnosti. No, i te godine je objavljeno da neće biti ništa od DNF te da se izdavanje očekuje krajem 2004. ili u najgorem slučaju početkom 2005. godine. 2004. je stigla, te ubrzo odjekuje nova vijest u vezi Đuke - Promjenjen je (opet) Engine. Ovoga puta to nije ni Unreal, ni Quake, već Doom III Engine. Također je bila i vijest da je fizikalni engine totalno zamjenjen jako naprednijim, i da će fizika biti čak naprednija i bolja od one u Half-Life 2. Na E3 2005. godine prikazano je opet nešto - 3D Realms, developer najavljuje novi projekt - Prey, što je ujedno i značilo sporiji završetak Duke-a. 2006. je protekla više-manje u mirnom okruženju. Dato je par interview-a u kojima je Broussard, glavni Developer rekao kako je razvoj igre skoro gotovo i da samo sitnice djele od izdavanja. Ujedno i te godine dosta ljudi, očito nezadovoljno napušta tim (3D Realms) i traže svoj posao negdje drugdje, tako da se sudbina DNF-a sve više i više zakuhtava i postaje vrlo upitna. Daljna događanja su bila obično sudske prirode - Sukob 3D Realms-a i Take Two Interactive-a, te na kraju raspad cijele priče i otkazivanje projekta. 2008. je prikazano par novih slikica i trailera, ali to više nije prolazilo i pljenilo pozornost. 2009. je objavljena velika vijest - DNF preuzima Gearbox Software i izlazak je najavljen za 2011. godinu. Gearbox software je nastavio ondje gdje je 3D Realms stao, te uz istu tehnologiju (Unreal II Engine) nastavljaju rad. Tako završava ova priča povijesnog, i ujedno najdužeg razvoja ijedne igre u povijesti, Duke Nukem Forever-a. Punih 15 godina.

Pogledajmo kako je igra izgledala 1999. godine i 2000.

Duke Nukem Forever - Present Simple

Igra počinje prilično kontrovezno i na Duke-ov način, komično. Kampanja se sastoji od kratkih misija, a level dizajn je na nivou igara iz 2001.-2002. godine. Interakcija sa okolinom je poprilično zanemariva - Pored vas će prolaziti nepoznati zaposlenici tvrtke u kojoj se nalazite, te odjednom krene sukob - Priča je banalno smješna i vrlo vrlo nespretno razrađena, pa vas tako najednom dočeka veliki boss odmah u početku igre. Cijeli dizajn igre je vidno jako zastario. Ideje, koje su možda imale potencijala za jedno prije 10-ak godina su danas vrlo isprane i viđene u stotinama drugih igara. Što se tiče samog gameplay-a, on je klasičan za ovakav tip igre. Tu većinom predvladava napucavanje u stilu pobij sve što se kreće. AI neprijatelja je praktički nepostojeći i neprijatelji većinom stoje i pucaju te se tu i tamo pomaknu uljevo-udesno. Zagonetke su dosadne i naporne. Morate pomaknuti ovaj i ovaj objekt da bi prešli preko toga.... Ništa inovativno, već dosadno. Što se tiče trajnosti, ona je iznadposječna, te igra traje oko 12-15 sati ovisno o težini. U igri postoji određena interakcija sa nekim objektima, poput mini-igara, s kojima možete povećavati vaš maksimalni "ego" (energiju).

Osim SP kampanje, igra sadržava i kompetitivni multiplayer. Modovi su, kao i obično, čista klasika s nekoliko varijacija, no ništa vrijedno spomena. Ne treba tu očekivati brda i doline jer svi podržavaju do osam igrača, a i mape su prilično skučene. Štoviše, teško je uopće nešto i očekivati jer su problemi s konekcijom dosta učestali, a ni mizeran odaziv igrača ne iznenađuje.

Što se tiče tehničke strane, i ona je jako zastarjela. Igra na kraju (uz sve one silne promjene) koristi 9 godina star Unreal II Engine. Iako modificiran, taj engine nije naravno u stanju nositi se da onima od prije par godina, a kamoli sa današnjim čudesima poput Cryengine-a 2/3 i Frostbite Engine-a. Pa tako i sama grafika je poprilčno očajna čak i na najvišim detaljima; Teksture su isprane, nivo detalja vrlo malen, likovima fali poligona, a animacije lica su zastarjele. Starost Engine-a se najviše vidi u particle efektima i Pixel Shaderima vode - Igra tu očajno izgleda, rekao bih u rangu igara iz 2003. godine.   Zvuk je prosječan, Duke nabaci uvjek neku rečenicu. Humor, meni osobno nije nešto što bi ga nazvao takvim. Umjesto da ispadne smiješan, Duke dosta često ispadne glup.

Zaključak:

Duke je igra koja kasni jedno 7-8 godina najmanje. Igra je imala zamisao, imala je dobru tehnologiju u svoje vrijeme, imala je ogroman hype i mogla se solidno i prodati. Ali, problemi u razvoju, sukobi sa izdavačem, raspad tima... Sve je to utjecalo jako na igru, i nažalost Gearbox Software ovdje nije mogao puno učiniti. Po mom mišljenju, za ovakav loš uspjeh uopće ne treba okrivljavati Gearbox Software, već 3D Realms. Na kraju je igra ispala prosječna, ili čak ispod toga. Šteta, legende nikad ne umiru kako se kaže.

Ocijena (moja): 55/100

Ocijena (metacritics): 54/100