Oleze mislio sam da si prepametan da ponavljas narodne parole da bi bilo dosta love da nema uhljeba...
dobro se zna da ogromna lova odlazi na krpanje mirovina(2mlrd eura godisnje, cisti wealth transfer od radnika prema umirovljenicima, aka kupovanje glasova),
kupovanje glasova seljaka(poticaji, lol, valjda jer zvuci bolje nego mito)
...
Audiji i slicna sran*a su simptomaticni ali matematicki gledano su sitnica...

hik!), kako se nekim narodima jednostavno ne smije dopustiti samostalno "državotvorenje" jer je to kao djeci jasličke dobi daš da se igraju upravljačkim sustavom nuklearne centrale, kako jedan društveni sustav nije jednako primjenjiv na sve države i sve narode (zbog kulturnih, radnih, mentalitetnih i inih općih značajki), kako je heterogena do ludila - svakih pet-šest kuća u ovoj banana-republjik država za sebe, s vlastitim jezikom, tradicijama, običajima, nepodnošenjima svega što nije poput njih itd., a zajedničko im je samo to da ništa ne znaju učiniti složno i zajednički, kako je od devedesetih naovamo obrazovanje (i odgoj), kao osnovna polazišna točka izgradnje bilo kakvog suvislog društva svedeno na onemogućavanje obrazovanja (i odgoja) te proizvodnju neukih, nepismenih i nekulturnih sluga kapitalu, kako se tzv. "državni službenici" regrutiraju s dna društvene kace (jer nitko iole bistriji i učeniji, bez karijerističko-pragmatičnih nazora ne želi takve poslove obavljati za ponuđen novac i u uvjetima općeg nereda, bezakonja i nesigurnosti). ne. sve je to još nekako. najjezivije je što se doista ne može ama baš ništa učiniti da bi se išta bitno i nabolje promijenilo (u dogledno vrijeme). strašna je i spoznaja da su "naši stari" imali pravo i da je "na ovim prostorima" sve funkcioniralo i bilo uređeno za Austro-Ugarske i poslije, "za stare Jugoslavije" ali i poslijeratne. kad je netko izvana uvodio red, rad i disciplinu (poput tete u vrtiću). da je uvijek bilo samo gore, usprkos uzajamnom uvjeravanju kako "će biti bolje". nikad nije i neće biti. kad se pod sve podvuče crta, jedino što ima smisla je još u mlađoj dobi kidnuti što dalje od ove "balkanske krčme" i postati prorok u tuđoj zemlji. a mi vremešniji samo preživljavati do neminovna kraja, sretni tad da se sve napokon (barem za nas) okončalo. nekad se eksperimentiralo sa "samoupravljanjem" (by Kardelj & "crvena nit") a danas sa spajanjem 21. i 5. - 14. stoljeća u nerazmrsivu žabokrečinu. kad živiš u tri države na istom prostoru (FNRJ, SFRJ i RH) + informacije od još živućih predaka koji su bili i u još barem dvije prije ovih, imaš osnove za usporedbu. raduje me to što neću doživjeti budućnost koja ostaje na leđima današnjeg "mladog naraštaja".