sustav je, kao i more njih prije njega, mudro zamišljen ali jednako nije u obzir uzeo jedino bitno: profit (dioničarima). ovo bi se moglo iskoristiti po afrikama, gdje još privatan pohlepan grabež nije uzeo maha. i, jasno, u nas, jer nismo (dovoljno) daleko.
Stara tehnologija na nov način: CO2 umjesto koksa
- poruka: 13
- |
- čitano: 7.119
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Nužda je najveći katalizator napretka.
Nužda uzrokuje iznalazak prečaca do mjesta gdje se, prije ili kasnije, usereš....
Nužda uzrokuje da se iskipa sve ono što se nakupljalo dok nije bila nužda.
Još samo da uvjerim frendove da počnu šmrkati CO2 umjesto koksa...
Postoji n-metoda za redukciju co2 iz zraka, medjutim, najvise favoriziram co2 to ch3oh sa H2 koji se dobija elektrolizom kada su viskovi obnovljive energije dostupni.
Svaka tehnologija ima svoje prednosti i svoje mane. Od acetilena se može proizvesti mnogo više kemijskih spojeva nego od metanola, a osim toga kemijska tehnologija s acetilenom kao polaznom sirovinom je rezvijena - jer se razvijala skoro puno stoljeće! U svakom slučaju, jedna tehnologija ne konkurira drugoj, jer je nešto lakše proizvesti od acetilena, a drugo od metanola, a za neke proizvode treba imati obje sirovine.
Svaka tehnologija ima svoje prednosti i svoje mane. Od acetilena se može proizvesti mnogo više kemijskih spojeva nego od metanola, a osim toga kemijska tehnologija s acetilenom kao polaznom sirovinom je rezvijena - jer se razvijala skoro puno stoljeće! U svakom slučaju, jedna tehnologija ne konkurira drugoj, jer je nešto lakše proizvesti od acetilena, a drugo od metanola, a za neke proizvode treba imati obje sirovine.
Da li su u clanku navedeni utrosci energije? Kratkom pretragom sam pronasao nekoliko referenci gdje se etilen dobija iz metanola krekiranjem. Potrebno je samo uzeti u obzir isplativost tehnologija, sto vrlo cesto, i nije jednostavno.
O utrošku energije ništa ne piše, a da i piše ne bi mnogo značilo. Jer riječ je o kemijskom pokusu, a ne tehnološkom postupku. Da bi se došlo do industrijske proizvodnje postupak treba optimalizirati: napraviti elektrolit optimalnog sastava, smanjiti unutrašnje otpore, učiniti da postupak teče kontinuirano itd. Treba uzeti u obzir i da se reakcijom vode s karbidima oslobađa toplina koja se može korisno upotrijebiti. Prednost opisanog postupka je da se njime može dobiti ne samo kalcijev karbid, nego i litijev karbid, a nakon dorade i drugi karbidi koji mogu imati tehnološku primjenu. Ako se razvija tehnologija na temelju CO2, onda za nju nije dovoljan samo jedan tehnološki postupak, ma kako dobar bio. Uzmite samo tehnologiju ugljena! Ugljen se može suho destilirati, pa od njega dobivati katran, može se spaljivati s malo zraka, pa dobivati CO, preko njega se može prepuštati vodena para, pa dobivati smjesu CO+H2 ili CO2 + H2, a od te smjese dobivati umjetni benzin i plinsko ulje, a konačno i metanol. Usto se može raditi kalcijev karbid, od njega acetilen, a od acetilena praktički svaki organski spoj. Vidimo da se ugljen može koristiti i za dobivanje vodika, pa je ugljen bio - prije nego ga je zamijenio metan - sirovina za dobivanje amonijaka. Svi se ti tehnološki postupci sada pokušavaju primijeniti na CO2 i H2 iz drugih (ekoloških) izvora.
Uglavno ima nade za nas.
Kolega @Keso ma ne brini ima viška CO2 tako da za biljke će biti a za ostalo ga ima previše 🌎🥵 Ali da valjalo bi pošumiti ono što smo isjekli.
Hmm... a proizvodnja karbonskih vlakana pomoću obnovljivih?
https://www.sciencedaily.com/releases/2015/08/150819083117.htm