S profesionalne strane, nije li kontraproduktivno ograničavati druženje, iskustva i diskusiju u jednoj profesionalnoj niši na samo određenu zajednicu ljudi, bez obzira radilo se tu o ženama, manjinama, kovrčavima, žutima ili plavima?
Sa strane ljudskog razuma, nije li kontraproduktivno protiv diskriminacije boriti se upravo diskriminacijom?
U trenutku kada svoju radnu okolinu "oplemenjujete" drugačijim ljudima samo iz razloga što su oni drugačiji, a da bi vi djelovali otvorenije i bolje u očima javnosti, vi zapravo aktivno naglašavate prisutnost spolne, rasne ili vjerske diskirminacije.
Kada, a posebno što se tiče bilo kakvih profesionalnih okvira i pristupa, sve to ostavite po strani i tek kada ljude općenito, bez obzira na njihovu posebnost bilo koje vrste, počnete tretirati kao ljude i pojedince sa određenim kvalitetama i vještinama, ili realno i manjkom istih, tek tada ste postigli ljudskost u onom smislu u kojom se to sada nastoji učiniti "klin se klinom izbija" metodama. Dokazivati da pazite zato što ste ih izdvojili kao posebne je običan populistički pristup, širkoim masama privlačan neuromarketing koji sam po sebi ne pomaže, već dugoročno odmaže u percepciji i kulturi jednakosti za sve.