Matematički, gdje postoji akceleracija (u ovom slučaju gravitacija) postoji i sila teže ili težina. No za osjećaj ili mjeru težine potrebna je sila u suprotnom smjeru - nešto što se opire gravitaciji te tako uzrokuje usmjereni tlak između čestica tijela. U [idealnom] slobodnom padu takvog tlaka nema, odnosno, iz perspektive svake čestice on je izotropan. Moglo bi se dakle reći da je izraz "Beztežinsko stanje" u kontekstu slobodnog pada zapravo obmanjujuć jer sugerira da nema težine, no težina postoji, ono čega nema je osjećaja, iskustva ili mjere težine.
Pravo beztežinsko stanje postoji tamo gdje nema akceleracije. Kod orbitalnog gibanja, iako je kutna (orbitalna) brzina relativno konstantna (ovisno o ekscentričnosti orbite), postoji konstantna promjena smjera a to znači da brzina u nekom određenom smjeru, u orbitalnom periodu stalno oscilira od 0 do nekog maksimuma. Dakle, akceleracija tu postoji pa postoji i težina ili potencijal težine, ali sve se giba uniformno i nijedno tijelo ne pritišće drugo pa nema iskustva težine.