dragi penzioneri...
(just kidding シ)
dragi penzioneri...
(just kidding シ)
Gluposti. Netko tko u Hrvatskoj zarađuje 2500 eura mjesečno se sigurno neće preseliti u Tajland da uštedi parsto eura. Idem u Bangkok barem 1x godišnje, i koliko god da je to zanimljiv grad, budimo realni, to je ipak "third world country". Par tjedana godišnje da, ali za živjeti malo teže. I još ako dodamo 2x godišnje povratna karta do Hrvatske, pretpostavljam da bi većina ljudi posjetila rodbinu/prijatelje barem jednom - dvaput godišnje, nema više ni tih parsto eura.
Po mom mišljenju, puno gluposti je nadrobljeno u članku s malo poveznica u realnom životu.
Dobar članak.
Samo eto, dns je trendy raditi remote. Najbolji među nama, to su radili i prije 20 godina.
U Indokini, sem nabrojih stavki koje su jeftinije nije samo to jefitnije. Bolja i veća ponuda usluge.
Naime, u Evropi kraljice noći su svjesnije, te imaju veće cijene. Tamo je to dosta jeftinije i bolja je ponuda.
Maturalac svaki dan.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
Sela nisu za umirovljenike. Udaljena su od doktora i KBC-a, koji umirovljenicima svaki dan trebaju sve više. Neki nemaju vlastite aute pa se oslanjaju na svoje potomstvo (iz grada) ili javni prijevoz (ako uopće postoji). Sve to im na selu komplicira život.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
Bijah na Tajlandu, posjetio i Bankok i Chang Mai, ne bih tamo živio. Ima puno prednosti ali život je daleko užurbniji i ugužvaniji nego u Hrv. Gradovi su prenatrpani i neuredni, ulice nestandardizirane (hodanje po pločniku, ako ga ima, je često nalik hajkanju jer praktični svaka zgrada ima svoju visinu pločnika. Samo hodanje gradom je katastrofa, vrlo slično novom Zagrebačkom urbanizmu, gdje ne možeš prijeći 30m kroz parcelu zgrade jer je orkužena ogradom, pa moraš kružit 2km oko tog glupavo i nepotrebno ograđenog naselja samo da bi došao u susjednu ulicu. Jesam se osjećao sigurno u smislu da nisam osjetio prijetnju da će me netko napast, ali sve je to bilo na javnim prometnim mjestima, dakle ko da se šećeš glavnim Zagrebačkim prometnicama. Imao sam osjećaj da je ta poznata Tajlandska nasmijanost neiskrena, u smislu da je sve ok dok si zanimljiv i turist. Hrana je bila preljuta (PRELJUTA!) a volim ljuto, i ne mogu reći da je baš zdrava jer trpaju šećer u SVE što kuhaju. I kvaliteta namirnica je ispod naše kvalitete, osim njihovog domaćeg voća. Recimo njihovi škampi i rakovi su riječni i zato ih kuhaju sa svim tim začinima, jer nemaju ljepotu i ukus Jadrankog škampa. Isto je i s ribom. Imaju jako puno ugljikohidrata u prehrani... Također nisam baš primjetio da su gradovi nešto zabavani, onako su turistički "zabavni", ne na onako da su kulturno zabavni. Znam da zvuči čudno, no Zagreb mi je daleko zabavniji od Bankoka (osim ako ti je vid zabave motanje ulicama koje izgledaju kao varoš i pijenje po birtijama). Bio sam i na rajskom otoku sa malo turista i diiiivnom pješčanom plažom od 2km, pjesak bijel i sitan, škripi pod nogama ko najfiniji snijeg. Bilo je divno, ali i dosadno, a more im je katastrofa, mutno i zeleno, prepuno plantkona koji bockaju pa nije ugodno za kupanje. Jadran je potpuno druga galaksija po kvaliteti. Sve u svemu, boravak tamo izgleda kao da sam bio u mravinjaku, svi nešto idu i rade, nema ovog Hrvatskog laganini. I prevruće je i sunce prži ko sumanuto a moraš se obući da ne izgoriš. Oni na +30 nose jakne...
Sve u svemu, fora za posjetiti, ne bih živio tamo
EDIT:
zaboravih napisati: žohari su duplo veći neg najveći koje ste vidjeli u Hrv. i ima ih SVUGDJE, kao i štakora, prije ćeš vidjet to dvoje neg muhu, toliko ih ima. Kad se smrači, čim nisi na glavnoj cesti, sve je puno štakora. Chang Mai je bilo komično koliko sam morao izbjegavat da ne stanem na žohara i to na prometnijim cestama. I smrad Bankoka je smrad užegle kanalizacije, konstantan je i svugdje
i sve kaj si napisal stoji, ali prosječni Zapadnjak (kamo se i Hrvateki guraju) zna da su tam čučice jeftine...
ali da, osm ljepih krajolika izvan (vele)gradova, i to samo izgled, Tajland je, neću reći razočaranje, ali previše vike ni zašto....
Eh, ja bih radije na Tajvan negoli Tajland - najbolji svjetski zdravstveni sustav, a i mo'š se opravdano šalit na račun primitivnih Kineza.
Novac-luksuz-hedonizam-karijere-šminke-krinke - all work, no play, makes you a dull girl (or boy, or femboy). Kad pređeš sa Pepperminta i Ronda C na bombone za odrasle, od barbe doktora - krajnje je vrijeme da probudiš dijete u sebi.
Nema tih riječi kojima bih ti moga objasnit koliko li je samo ovo naivno. Ali, ako želiš, možemo prvo počet sa Snjeguljicom i Pepeljugom, pa ćemo gradit na tome. Treba bi bit vrlo strpljiv i marljiv.
Dođem li nekim čudom do te faze, ima da se preselim u najviša nebesa. Šetat ću cestom, svirat instrumente i pjevušit, sve dok ne odapnem od iscrpljenosti. Nešto ka' Forrest Gump, samo zabavnije.
zaboravih napisati: žohari su duplo veći neg najveći koje ste vidjeli u Hrv. i ima ih SVUGDJE, kao i štakora, prije ćeš vidjet to dvoje neg muhu, toliko ih ima. Kad se smrači, čim nisi na glavnoj cesti, sve je puno štakora.
Pa, osnaži si duh i nećeš više ikad morat kupovat spizu. Nemoj da ti čaša bude napola prazna, nego nastoj da bude napola puna.