Treba prvo definirat taj AI posto je to realno nista vise nego generator uzoraka kojemu smo dali niz parametara po kojim generira uzorke/tekstove.
IMHO: ovo je ključno " i prepuštanje dijelova svog posla". Pregrubo je gledati kategoriju zanimanje kada pričamo zamjeni. Mnoge zadatke nekog zanimanja svakako bi bilo bolje zamijeniti strojem. Mislim da bi svatko od nas u svom poslu našao veliki postotak posla koji bi mogao obaviti stroj.
Novinarsko zanimanje ne poznajem dovoljno, ali kao referencu imam učiteljsko zanimanje (iako ni to nije moje zanimanje). Trtljanje znanja, kontrole zadaća, možda čak i ocjenjivanje... to mogu strojevi. Ali svi smo imali gotovo stotinu učitelja, ako ste studirali i dvije stone učitelja*. U sjećanju je od njih ostalo jedan ili dva. E, ta posebnost, koji ne mogu izraziti mjerljivim kriterijem, to ne znam da li AI može zamijeniti.
I sada još komentar na naslov članka: ne želim biti ovdje veliki kritičar, daleko je moja pismenost od toga da si to mogu priuštiti. Čitam bugove (tu uključujem i mrežu) članke jako rado, ali neke već jesu suhoparni, kao da jesu napisani (prevedeni?) nekakvim ekspertnim sustavom. Dok ima i drugih, kako naslov kaže, od mojih omiljenih autora, koje još dugo neće moći zamijeniti umjetna inteligencija.
* disclaimer: "učitelj u muškom rodu" je ovdje kao kategorija zanimanja, nosioc zanimanja može biti cijeli spektar biološkog spola i osobne orijentacije
mislim da AI treba trenirati po pokojnim autorima a živuće izostaviti kako bi oni sami razvijali neke nove pravce u književnosti i kako bi ljudi definirali smjer.
Također, mislim da trening ne bi smio biti samo jezični, već i idejni što bi dalo vrijednost/zanimljivost novim djelima. Meni bi bilo fantastično pročitati kako Voltaire, Dante ili Aristotel vide današnje društvo, na suvremenom jeziku. Da netko objavi Dostojevskog ili Goethea... za 21. stoljeće to bi sigurno imalo publiku. Također nešto noviji društveni kritičari i kroničari kao Hemigway, Orwell, Kafka ili Krleža bi bili jako zanimljivi dok promatraju današnji svijet, iako odmak nije velik i njihova zapažanja još uvijek vrijede. Za to vrijeme mi se oponašanje suvremenih autora čini besmislenim pa čak i potencijalno štetnim.
meni omiljene spisatelje ne može nitko i ništa zamijeniti. zato i jesu omiljeni. 
Evo jedne pjesme koja nije proizvod umjetne inteligencije. Da li čitatelji prepoznaju o kojem je pjesniku riječ.
Točke
Ni prazne ni pune, ni vidljive, ni nevidljive, ni glasne ni tihe, nigdje, a svagdje samo su točke svete. Upravo one pljušte u pšeničnim zrnima, prave šum i stvaraju hrpu, kao i ove riječi koje o njima pišem i kojima na kraju stavljam njihovu točku.
meni omiljene spisatelje ne može nitko i ništa zamijeniti. zato i jesu omiljeni.
Koje? Sandro Vrbanus ili Mladen Smrekar.
