jutros sam, u džungli na asflatu pokraj lidla na kneževini (ustvari knežiji, ali if banija = banovina, then ...), pravilno uočio babu s hodalicom i nedvojbeno autentičnom majicom s ovećim logotipom "nasa", kako se probija kroz nanose sunca, vlage i vrućine. iznimno ljubazna i susretljiva gospođa odala se nehotice kako je 1958., kad je nasa osnovana, imala samo 4 godine do pune starosne i oni su je jedini htjeli primiti "za stalno", jer nije imala iskanja povezanih s gablecom i opušak-stankama. zna i kako riješiti probleme s hubletom no ne smije reći jer je obvezana kartuzijanskim zavjetom omerte (bez obzira na to što ženama ulaz u samostan nije dopušten pa je čak i jovanka poljubila vrata, kad je druže tito uljetio). nakon duljeg promišljanja, ostajem duboko (v. pod "marijanska brazda") uvjeren kako će sadašnji naraštaj zaposlenika i uhljeba u ovoj agenciji suzbiti porive za anarhijskim bezvlađem i popraviti kvar na opće zadovljstvo svih dalekosvemirskih sladogleđa i ostalih astrovoajerčina. (usput, vrbanus: kulja iz hrvatskog i roditelji u školu)