Oprosti, ali nemam baš vjernika u društvu, pogotovo ne ovako strogih, a zanima me kako oni objašnjavaju ove stvari. Nitko tebi ni drugima ne brani da pišete nešto pametnije, dapače, niti ti je zabranjeno ne čitati što te ne zanima.
Nije ovo bilo za tebe 
nego generalno, ova tema je bila zanimljivija dok nisu pocele ove babske price
Deus ex Machina Vrati seee!!!
Ništa nije isto bez tebe.
A true man is not how much liquor he can drink,nor how much asses he can whip,a true man is how he takes care of his family and handles himself in crisis.
Kod ekipe s fejsa, muške il ženske, problem je što svi oće biti Jen Selter il Dan Bilzerian, bar većina koje followam il su mi fejs prijatelji. Gledam i po Instagramu, zgodne malićke, al jbš to sve su iste, slične, sve idu na egzotična mjesta i slikaju se u dobrim autima. Zapravo, imam dojam da je puno takvih dobrih cura, u smislu izgleda, samo treba bolje pogledat. Nađe se po cesti zgodnih djevojaka. I šta prekrižit neku samo zato kaj je obučena i ima jaknu? Zašto, kad ove sa Instagrama nisu ništa bolje nego ove naše s ceste koje viđamo u prolazu kroz grad. Čak su na netu dosta mršavije, a misliš da su savršene. Zapravo djeluju izgladnjelo, bez obzira što piju razno razne proteinske i lijekovite napitke, jedu tanjur pun voća, okinu polugoli selfie sa Ip6 iz hotelske sobe s pogledom na Burj Al Arab. To više manje ruskinje, ukrajinke...I to je savršen život? Zašto to moramo gledat? Zašto stvaraju krivu sliku o realnom stanju? Kažem uvijek se može nać neka djevojka s kojom ćeš bit ff il u vezi il jednostavno osoba s kojom ćeš moć pričat, prijatelj. Meni je bilo drago upoznat neke "nove" cure vani koje su spremne na zabavu i zrače pozitivom. Ne moraš ih odma gledat kako ćeš se napit s njima i pokušat odvest u krevet, a i pitanje dal to žele. Jednostavno, zezancija, pjevanje, (ples?). Zar je to teško?
Kod ekipe s fejsa, muške il ženske, problem je što svi oće biti Jen Selter il Dan Bilzerian, bar većina koje followam il su mi fejs prijatelji. Gledam i po Instagramu, zgodne malićke, al jbš to sve su iste, slične, sve idu na egzotična mjesta i slikaju se u dobrim autima.
Zapravo, imam dojam da je puno takvih dobrih cura, u smislu izgleda, samo treba bolje pogledat. Nađe se po cesti zgodnih djevojaka. I šta prekrižit neku samo zato kaj je obučena i ima jaknu? Zašto, kad ove sa Instagrama nisu ništa bolje nego ove naše s ceste koje viđamo u prolazu kroz grad. Čak su na netu dosta mršavije, a misliš da su savršene. Zapravo djeluju izgladnjelo, bez obzira što piju razno razne proteinske i lijekovite napitke, jedu tanjur pun voća, okinu polugoli selfie sa Ip6 iz hotelske sobe s pogledom na Burj Al Arab. To više manje ruskinje, ukrajinke...I to je savršen život? Zašto to moramo gledat? Zašto stvaraju krivu sliku o realnom stanju? Kažem uvijek se može nać neka djevojka s kojom ćeš bit ff il u vezi il jednostavno osoba s kojom ćeš moć pričat, prijatelj. Meni je bilo drago upoznat neke "nove" cure vani koje su spremne na zabavu i zrače pozitivom. Ne moraš ih odma gledat kako ćeš se napit s njima i pokušat odvest u krevet, a i pitanje dal to žele. Jednostavno, zezancija, pjevanje, (ples?). Zar je to teško?
O tome ja pričam, ovo si izvrsno opisao,
sve je vise ovih facebook instagram whatsapp odnosa gdje ljudi jako malo izlaze i upoznaju zenske osobe u normalnom okruzenju, i onda to jos promoviraju kao nesto sto je dobro. A naj ljepse cure su na ulici na fitnessu na trcanju na tramvaju na jutarnjoj kafici na poslu u klubu u pekari na autobusu u gradu, samo treba imati samopouzdanja i pomalo vjestine i upoznati i te ljepe cure i uzivati, nije stvar u seksu ili sprehi, nego u upoznavanju novih osoba i stjecanju novih iskustava jer preko tipkovnice i kamere to nije to.
Pa definitivno to nije isto preko komp i vani... Jedini problem danas sto imate je tipa vani u klubu neces upoznat nista (skoro pa nista) cura da valjaju... Plus toga u klubovima tesko da može doć do priče osim ako doticnu ne znas izvuc vani... A opcenito kako kaze moj prijatelj lipe cure su najcesce i najusamljenije jer muski nemaju samopouzdanja da im priđu jer misle da ce dobit košaricu pa ni ne pokušavaju nesto s njima...A pa ta moja prija od prije par postova prije najduzu vezu je imala 3 miseca...
Pa definitivno to nije isto preko komp i vani... Jedini problem danas sto imate je tipa vani u klubu neces upoznat nista (skoro pa nista) cura da valjaju... Plus toga u klubovima tesko da može doć do priče osim ako doticnu ne znas izvuc vani... A opcenito kako kaze moj prijatelj lipe cure su najcesce i najusamljenije jer muski nemaju samopouzdanja da im priđu jer misle da ce dobit košaricu pa ni ne pokušavaju nesto s njima...A pa ta moja prija od prije par postova prije najduzu vezu je imala 3 miseca...
Slazem se osim za ovaj dio da cure u klubu nevaljaju i da nemoze doci do normalne price, malo je teze zbog buke i guzve ali to je onaj dio za koji ja velim da treba biti vjest, ima nacina da se to naoravi samo sto cure kad uđu u klub ukljuce malo jaci obrambeni mehanizam zbog mnogih debila i ekipe koja nezna kako pristupit i sto reci ili se srame i samo promatraju zenske ko neki cudni likovi, tu u igru upadaju ovo sto ja nazivam pravilima i nacinima kojih se pridrzavam i da zato uspjevam, tu do izrazaja dolazi ono sto nikako nemozes prenjeti preko tipkovnice i kamere a to je neverbalna komunikacija (to je dio vezan za psihologiju koju nisam htio objasnjavagi pa su me optuzili da prodajme neznam sto a zapravo neznaju kako ide) i sa njom se osvajaju cure u klubu i vani opcenito, jer verbalno od buke i glazbe bas i neide, ali neverbalno ako znas sta kad i kako napravit (pravila i nacini po kojima su mi pljuckali) onda ces naravno uspjeti. A da nemoze doci do normalnog razgovora je netocno iz razloga jer je to 2. korak, kod mnogih do toga nedolazi jer nepređu prvu stepenicu pa misle da je nemoguce - necu sad o tome detaljno ali normalan razgovor se događa nakon prvog koraka i tad izdvojis zacrtanu osobu i sa njom se mices od svega toga i tad krecu intimnije stvari ukljucujuci i razgovor sa cime nastavljas obavezno prekosutra, ovo sam sve ugrubo ispricao jer detalja i ima mnogo, sad ce krenuti inboxi. Kako god bilo sve se moze saml treba znati kako.
...nastavak na pravu temu.
Bio sam danas jučer na sajmu knjige i ispred, na ulazu, prelijepa cura radila je na štandu koji prodaje čokolade u kesici.
Beskonačno lijepa, obična, ali jedna od onih što kvare san.
Da li ljudi vole da ih se ometa dok rade i kako bi vi to obavili?
...nastavak na pravu temu.
Bio sam danas jučer na sajmu knjige i ispred, na ulazu, prelijepa cura radila je na štandu koji prodaje čokolade u kesici.
Beskonačno lijepa, obična, ali jedna od onih što kvare san.
Da li ljudi vole da ih se ometa dok rade i kako bi vi to obavili?
Osobno bi otišao kupiti tu čokoladu 
Za početak.
...nastavak na pravu temu.
Bio sam danas jučer na sajmu knjige i ispred, na ulazu, prelijepa cura radila je na štandu koji prodaje čokolade u kesici.
Beskonačno lijepa, obična, ali jedna od onih što kvare san.
Da li ljudi vole da ih se ometa dok rade i kako bi vi to obavili?
1. Kad te skonta, ne odugovlači, priđi joj..
2. Nemoj izvlačiti isprike tipa: "Koliko je sati?", "Imaš li upaljač?", "Lijep dan." .... kad joj priđeš kaži joj zašto si prišao. Ti si alfa-muškarac i došao si po nju.
3. Budi šarmantan, reci joj kako je lijepa, kako su je primijetio, kako je jedna od tih što kvari san, flertaj
Dalje ovisi o situaciji... reci joj da kad završi ide s tobom u šetnju, ili da ćeš rado stajati s njom na štandu samo da budeš u njenom društvu, nekad vam to bude prvi spontani spoj, nemoj se libiti da ideš do kraja, ponašaj se kao da imaš puno žena i da si odabrao baš nju, nikako da nemaš izbora.
...nastavak na pravu temu.
Bio sam danas jučer na sajmu knjige i ispred, na ulazu, prelijepa cura radila je na štandu koji prodaje čokolade u kesici.
Beskonačno lijepa, obična, ali jedna od onih što kvare san.
Da li ljudi vole da ih se ometa dok rade i kako bi vi to obavili?
Bi li tebi smetalo da ti kakva zgodna i zanimljiva cura iskaže interes dok pola dana stojiš i prodaješ čokoladu na štandu? Ako nisi zgodan i zanimljiv možda i neće tako dobro proći, ali pretpostavimo da jesi.
Samo požuri s tom kupovinom čokolade da ne bi ona prestala tamo raditi dok ti smišljaš taktike.
...nastavak na pravu temu.
Bio sam danas jučer na sajmu knjige i ispred, na ulazu, prelijepa cura radila je na štandu koji prodaje čokolade u kesici.
Beskonačno lijepa, obična, ali jedna od onih što kvare san.
Da li ljudi vole da ih se ometa dok rade i kako bi vi to obavili?
Gdje je taj štand
Pa ne znam, po meni bi to bio znak da želi razgovarat sa tobom. Da nije zainteresirana lako bi završila razgovor. Potrudi se malo, razgovaraj tako da slušaš, pitaš ju, ona priča, vidi da ju slušaš, da si zainteresiran i ideš na daljnje korake
Priča ona dosta, ja ju slušam dugo, ja sam i inače manje pričljiv i tih.
Aha, ti si jedan od onih moćnih mačo frajera koji pričaju samo o nogometu i autima i totalno si si cool jer ne govoriš preko 2 rečenice u komadu?
"Žene su komplicirane, muškarci su jednostavni", a vidim da pred koju stranicu pišeš i o tome kako ženu treba kontrolirati, kako nema logike u muško-ženskim odnosima itd. Definitivno si netko od koga bi ljudi trebali slušati ljubavne savjete, pogotovo ljudi koji su zaljubljeni u prijateljice, iliti "u friendzoneu", što znači da vole i poštuju osobe koje im se sviđaju. Treba sve to odbaciti i biti govno prema ženi, kontrolirati je, nipošto pokazati emocije jer je to odlika slabića. Definitivno savršen temelj duge i sretne veze. Simply ingenious, čestitam ti na neizmjernoj količini mudrosti koju si s nama podijelio. ;)
edit: btw, originalno sam došao ovdje kako bih s kolegama friendzonašima podijelio svoju priču o tome kako sam ušao u vezu s curom koja mi je 10 godina bila najbolja prijateljica, no omelo me. Budem kasnije možda, ako nekog u ovoj temi još uvijek zanimaju takve stvari, a ne ove wannabe-mačo gluposti.
Piši , zbog toga i posjecujem ovu temu jos uvijek , odkako sam zavrsio sa svojom pričom , osjecam nekako potrebu vratiti se ovdje i vidjet šta ima,lako je svima govoriti uradi ovo uradi ono , i kao što je neko napisao "vecina vas nece ni poslusati sta govorimo" istina, bio sam tu ,pisao sam,citao sam , donekle poslusao samo ako sam i sam osjetio potrebu i zelju nakon toga,a ne jer mi je neki tip sa foruma rekao , vece znacenje ima samo to izbacivanje iz sebe i dijeljenje sa drugima, olakšanje, nego sad kako ce ekipa sa foruma to da riješi..
Osobno bi otišao kupiti tu čokoladu
Za početak.
2. Nemoj izvlačiti isprike tipa: "Koliko je sati?", "Imaš li upaljač?", "Lijep dan." .... kad joj priđeš kaži joj zašto si prišao. Ti si alfa-muškarac i došao si po nju.
Moram priznati da je prošlo bolje već što sam očekivao. Ne mogu to staviti u teze (neuređenu listu) kao što to inače radim, ali evo:
Kao i svaki čovjek mojih godina koji drži do sebe, nakon toliko pročitanih djela koje slave celibat, blate ženski rod i negiraju smisao postojanja žene, mislio sam da sam spreman za danas. U prilog je išlo to što sam baš bio na jednom seminaru koji je zahtjevao upoznavanje polaznika i bez problema sam pričao sa svim curama tamo: ružnim, lijepim, starim, mladim, zainteresovanim, nezainteresovanim, svim; suptilno vrijeđao njihovu inteligenciju i rugao se svakom komentaru koji su rekle. Bez ijedne trunke ustručavanja. Osjećao sam se cjelovitim, gotovim čovjekom koji s jednakom dozom uzbuđenosti doživljava žene i crne vreće smeća. Bio sam siguran kako to više ništa ne može promijeniti.
Kupao sam se prije tri dana tako da sam tehnički bio čist, namirisao sam se najboljim parfemom kojeg posjedujem, oprao zube i isprao onom vodicom. Brzo prelistavanje Friendzone Cluba i posljednjih postova IGRAČINE nabrijava me na zavidne razine. Dolazim tamo, spreman da razgovaram s njom kao sa svinjom, kao životinjom bez ikakvog razuma u pogledu, da stojim nad njom kao mesar u posljednje momente.
Ali prvo, ne mogu ravno do štanda, idem obići sve i slučajno doći do nje. Dakako, ne mogu baš ni samo kružiti, tko normalan toliko kruži i ne kupi ništa. Prevario sam urođenu škrtost i kupio nešto. Možda bih mogao slučajno zaboraviti na štandu pa da... Unutra je bilo vruće i počeo sam se malo znojiti, jutros mi je izašao herpes na usni, ali vještim korištenjem sestrinih preparata bio je majstorski prekriven.
Izlazim na drugu stranu, trebam ugledati štand i -puno ljudi. Petnaestak ljudi stajalo je tamo, većinom starijih i djece. Još je nisu otkrili.
Lagano prolazim pored, idem na ulaz i pravim drugi krug. Sad sam se već oznojio, a onda je došla žeđ. Dobro je. Brzi krug, već sam kupio. Izlazim, kad: nigdje žive duše. Prazan štand. Polako prilazim, zagledam, okrećem se:
-"Krgkgk ovdje itko?" -Grlo mi je bilo toliko suho da se prva riječ pretvorila u krik iz dubine grkljena.
-"Samo malo, molim Vas!" -Progovara glas iza štanda. Prebacim svoju glavu preko i vidim malo čučnuto tijelo prekriveno zlatnom uvijenom kosom kako čuči i slaže nešto.
-"Izvolite!"
-"Imate li čokolade?" -Moram priznati da se još uvijek stidim ovog komentara kojeg sam izgovorio ispred štanda koji prodaje samo čokolade.
...
Bilo je čudno što cura koja radi na sajmu knjige ne čita knjigu. Nosila je normalne cipele i nije imala helanke, ali imala je upaljen Viber. Želio sam znati da li je glupa. Ako je glupa, sve će biti lakše, ali neće vrijedjeti. Zašto to nisam pretpostavio, nikad neću znati, a vjerovatno i nisam mogao. Netko tako vedar na radnom mjestu sigurno ne može biti glup. Netko sam ne može biti tako sretan, sigurno ima nekoga.
...
Uz prekrasan osmijeh i jednostavno ćaskanje rekla je da joj ide dobro, svakim danom sve bolje, da je tu još 10 dana i -"Što želite?"
-"Nešto dobro da nije skupo."
-"Može :):):):)" -Cura je pisala smajlije dok je pričala.
-"Po tvom izboru."
-"Po mom izboru?! Samo slatke ili slatko slane?"
-"Po tvom izboru! Slako slane." -Cura je krenula da reda čokoladice u kesu. Radi potpunosti teksta i mog dostojanstva neka uđe u zapisnik da sam tu rekao osrednje smiješnu šalu na koju se ona nasmijala. Sve je bilo dobro do:
-"Je li za nekog posebnog?" -Osjećaj zaustavljanja vremena. Moj mozak odbija da reaguje. Tolike stranice ove teme pročitane, ona je obična žena. Trebalo bi biti lako. IGRAČINA je rekao...
-"Da."
-"Morat ćemo to lijepo zapakovati.". -Lagano naslanja jezik na polovicu gornje usne i potpuno se predaje ukrašavanju. Moj duh zna da me izdao. Potpuna rezignacija. U sebi putujem daleko.
-"To bi bilo toliko i toliko."
-*zvuk prosipanja kovanica po kamenom podu
-*prizor skupljanja kovanica sa poda, krvi kako se lije u moje lice, osjetio sam srce kako mi kuca u čelu, kaput mi se spustio niz leđa. Prokleti novčanik.
-"Izvolite" -dao sam veću novčanicu i rekao za 1KM više nego što je bilo
-"Ali gospodine, toliko i toliko"
-Ponovim cifru
-"Ali ja ne smijem..."
-Ponovim cifru
-"Želite li vi nešto za toliko?" -U ovom trenutku svaka dobroćudnost nestala je iz njenog lica. Pogledala je oko mene i osjetilo se kako moli boga da je tu još netko. Nije bio.
-"H-h-hvala. Sretno!"
Napolju je 1°, ali u hodu ogromnih koraka ja se znojim kao nikada u životu. Ne znam ni kuda ni kako sam došao do parkinga. Sjedam u auto. Vrelina decembarskog Sunca od kojeg psi umiru udara mi od čelo. Uz tihe jecaje počinjem jesti slatko-slane čokoladice i nadati se da ih je nekada, možda dok ih je redala u kutije ili pravila, ona dotakla svojim prstima.
Rođeni ovo sam pročitao u jednom dahu. Definitvno najbolje štivo koje sam čitao u zadnjih par mjeseci. Ajde ti to sve lijepo baci u jednu knjižicu pa prodaješ po simboličnoj cijeni nama forumašima kao obavezno štivo pred izlazak iz kuće. Al stvarno odlično napisano ;)
jesi ti ikad razmisljao da postanes pisac? jer tvoje knjige bi sto posto procitao.
Ognjenine, nisi me poslušao, bez uvrede ali ispao si p***a. Prodaje čokoladu čovječe, na koliko si samo načina to može iskoristiti... Inače, ako vam se sviđa Ognjeninov stil pisanja, potražite na Facebooku "Književna Groupie".
Lako je pisati na tipkovnici i biti džentlmen, no postoje ljudi koji u stvarnosti kada dođu pred djevojku zablokiraju, ne kao u debilnim americkim komedijama, nego na onaj nacin da bude neugodno i tebi i njoj. I vjeruj mi da ima dosta takvih, a Mentalist tebi svaka čast na ovom postu samo nas izvještavaj, možda ova tema bude zabavna kao što je nekad bila.
Napolju je 1°, ali u hodu ogromnih koraka ja se znojim kao nikada u životu. Ne znam ni kuda ni kako sam došao do parkinga. Sjedam u auto. Vrelina decembarskog Sunca od kojeg psi umiru udara mi od čelo. Uz tihe jecaje počinjem jesti slatko-slane čokoladice i nadati se da ih je nekada, možda dok ih je redala u kutije ili pravila, ona dotakla svojim prstima.
Ti si kralj,uživao sam čitajući 
,a da negovorim o kraju.
Onjegin ja ne kužim kako žene ne stoje u redu da se s tobom seksaju,da sam ja žensko znam da ja bi,heck čak se i kao muškarac premišljavam.
On topic da nisi kojim slučajem čitao Patnje mladog Werthera u skorijoj prošlosti,zadnje rečenice mi na to ukazuju.
A true man is not how much liquor he can drink,nor how much asses he can whip,a true man is how he takes care of his family and handles himself in crisis.
Lako je pisati na tipkovnici i biti džentlmen, no postoje ljudi koji u stvarnosti kada dođu pred djevojku zablokiraju, ne kao u debilnim americkim komedijama, nego na onaj nacin da bude neugodno i tebi i njoj. I vjeruj mi da ima dosta takvih, a Mentalist tebi svaka čast na ovom postu samo nas izvještavaj, možda ova tema bude zabavna kao što je nekad bila.
Poznato mi je to, svi smo društveno uvjetovani da mislimo kako nismo dovoljno vrijedni za žensku i kako joj moramo beskonačno udvarati kako bi dobili ono što želimo. jer smo eto, manje vrijedni što nije istina. Poanta je u tome da budeš MUŠKO i da se ponašaš kao da ti je svemir dužan priuštiti zanosnu lijepoticu, ti si samo došao po nju. Nitko ne kaže kako određena doza treme ili straha ne postoji, ali kao muškarac bi to trebao nadvaldati.
On topic da nisi kojim slučajem čitao Patnje mladog Werthera u skorijoj prošlosti,zadnje rečenice mi na to ukazuju.
Mislim da on ima dovoljno vlastitih patnji za inspiraciju. :D
Kupao sam se prije tri dana tako da sam tehnički bio čist, namirisao sam se najboljim parfemom kojeg posjedujem, oprao zube i isprao onom vodicom. Brzo prelistavanje Friendzone Cluba i posljednjih postova IGRAČINE nabrijava me na zavidne razine.
-"Je li za nekog posebnog?" -Osjećaj zaustavljanja vremena. Moj mozak odbija da reaguje. Tolike stranice ove teme pročitane, ona je obična žena. Trebalo bi biti lako. IGRAČINA je rekao...
-"Da."
-"Morat ćemo to lijepo zapakovati.". -Lagano naslanja jezik na polovicu gornje usne i potpuno se predaje ukrašavanju. Moj duh zna da me izdao. Potpuna rezignacija. U sebi putujem daleko.
-"To bi bilo toliko i toliko."
-*zvuk prosipanja kovanica po kamenom podu
-*prizor skupljanja kovanica sa poda, krvi kako se lije u moje lice, osjetio sam srce kako mi kuca u čelu, kaput mi se spustio niz leđa. Prokleti novčanik.
-"Izvolite" -dao sam veću novčanicu i rekao za 1KM više nego što je bilo
-"Ali gospodine, toliko i toliko"
-Ponovim cifru
-"Ali ja ne smijem..."
-Ponovim cifru
-"Želite li vi nešto za toliko?" -U ovom trenutku svaka dobroćudnost nestala je iz njenog lica. Pogledala je oko mene i osjetilo se kako moli boga da je tu još netko. Nije bio.
-"H-h-hvala. Sretno!"
Podjećaš me na dotičnog gospodina stvarajući pedantnu virtulanu realnost.
Sve ruke dolje za poredak neočekivanih rječi.
No, daj reci Igraču ono što je promaklo forumskoj rulji dok su te gledali isperd tog štanda.
Da li je gore navedeno Sve što se dogodilo, i da li si dobio (jer nije bilo na prodaju) ono po što si išao.
U ovom, možda i posljednjem dijelu, pojavljuju se mistični elementi. Ja znam, da ja čitam ovaj post, ne bih vjerovao u njega, ali moram samo reći da su događaji koje ću vam ispričati istiniti događaji koji su mi se desili u posljednja dva dana.
Kao što se može i pretpostaviti, u ta dva dana nisam imao nešto mnogo volje za životom: jedva sam jeo, jedva sam pio, jedva sam se ustao, a još teže spavao.
Ali niz događaja je pokrenut kupovinom slatkoslanih čokolada, niz kojeg nisam primjetio sve do danas. Kada sam u subotu došao kući, stol je bio svečano postavljen, miris hrane osvojio je kuću i svi smo bili spremni da dočekamo tetku, tetka i moju malu rodicu. Osim sestre. Ona je htjela izaći sa svojim poluvjerenikom (onim starkeljom s kojim se zabavlja od svoje petnaeste godine). Bitno je navesti da sam u očima moje male rodice (pet godina) heroj; najveće vrste. Svi koji su ikad pričali s njom znaju i za mene, da joj ne smiju ništa jer ću ja doći, da sam ja najveći čovjek i da imam "najveći nos u čovjeka". Beskrajno je zaljubljena u mene i sestru je zamrzila posljednjih godina otkako zna da ima momka. Taj odnos zaokupio je mozak moje male rodice.
Sestra je izašla čim su oni došli uz rečenicu "izlazim s momkom". Luna je do sad meni govorila "Ako ti nađeš curu, ja ću se ubiti". Iako nije znala što te riječi znače, siguran sam da su u njenoj glavici simbolizirale najstrašniju moguću stvar koju čovjek može sebi uraditi.
Da li pod utjecajem mame ili u nakon nekih čudnih razmišljanja, te večeri mi je rekla "Pošto mama kaže da nikada neću imati sestru, ako ti nađeš curu ja ću se s njom igrati".
Nisam to shvatio ozbiljno i igrao sam se s njom dok nije zaspala u mojim rukama. Ja sam, s druge strane, san dočekao mnogo teže. Subota je prošla brzo.
Na nedjelju sam bio sam u kući. Roditelji su otišli kod nekih prijatelja, a sestra se odvezla s momkom par minuta poslije toga. Bio sam posvećen svojim mislima. Čitao sam, radio zadatke, učio, ali pješčani sat u mojim prsima cijedio me je zrno po zrno. Pomisao na ono što sam trebao uraditi sutra stvarala je beskrajnju sumnju i u najjasnije činjenice u mojoj glavi. To je bio osjećaj potpunog straha.
Znao sam još iz psihologije, a i iz iskustva, da osoba koja se toliko boji zubara da se već kući crveni, dobija visok pritisak i preskakanja u radu srca, kod zubara ima tisuću puta veće probleme. To je bio patološki strah od zubara i jedan od najvećih strahova koje čovjek može osjetiti. Ja sam vrištao kod zubara, a vrištanje je preblaga riječ za ono što sam trebao raditi u subotu.
Oprao sam auto za svaki slučaj.
Jutros sam na fakultetu imao matematiku, nekih 8 školskih sati. Bilo mi je mučno i osjećao sam se loše, nisam spavao kako treba već neko vrijeme. Zaspao sam na matematici i iako ne znam što sam točno sanjao, budio sam se strahom, a ne odmorom. Odlučeno je i nije bilo šanse da ću se danas pokolebati.
Znao sam da moram reći nešto kratko jer sigurno neću biti dovoljno siguran da izgovorim spjevove kao IGRAČINA, morao sam smisliti tri ili četiri prve rečenice. Nije bilo razloga da me ne otjera, koliko god sam pretresao glavu i sve što sam znao i do sada naučio nije bilo razloga da nije već predodređena da me mrzi. Ne postoji razlog da ne odbije stranca iako u mom izgledu i govoru nikada nije bilo ništa neprijateljsko.
Dobro sam izgledao, sredio sam bradu, kapa mi je popravila frizuru, ovaj put bio sam svježe okupan i sve na meni bilo je kao krojeno za mene. Osjećao sam se udobno, ali bolesno.
Dok sam se vozio s univerziteta do parkinga u blizini štanda, probavao sam svoj glas (za koji sam da danas saznao da ga mrzim iz dna duše) i učio tri rečenice na pamet. Pola Osmana mi nije bilo problem naučiti, ali ove tri rečenice jest. Da li da budem nesiguran, dječji razigran ili potpuno ozbiljan. Da li da je gledam kao što je Cage gledao Ryan u City of Angels.
S parkinga sam ravno odletio u toalet obližnje tržnog centra i ispovraćao sve što sam imao u sebi, sigurno više već što sam danas jeo. U ogledalu sam izgledao dobro.
Ono što će se sada desiti je posebno, na mostu od tržnog centra do štanda sreo sam jednog našeg eminentnog i hvaljenog kazališnog glumca.
-"Pošto slika?" -Pitao sam ga dok je gledao na rijeku.
-"Tebi džaba!" -Izvadim mobitel i uradim selfie, zagrljen s glumcem.
-"Hvala Vam. Kako ste?" -Nisam želio ispasti nekulturan.
-"Evo dobro, idem na sastanak s gospođom." -Kaže on bez da pušta zagrljaj i vodi me do pješačkog prelaza.
-"Još uvijek me čini nervoznim."
-"Jeste li se to ponovili?" -Pitao sam glumca jer bi me iznenadilo da taj stari i umorni čovjek ima neku novu ženu u svom životu.
-"Trideset i pet godina je prošlo otkako sam je sreo. Moram ti reći, radije budi siromašni jadnik u maloj sobi i propusti sve čari života, ali nemoj propustiti ljubav. Ja znam bih ja to učinio, svakog dana ljubav između mene i gospođe ponovno se rađa. Toliko. Idi sad i dobar ti je fazon!"
Nisam ostao ravnodušan na ovu poruku, glumac kao da je znao više već što je mogao znati.
Izgubio sam svaki dodir sa stvarnosti. Sat u meni je ostao prazan, a veliki na trgu je otkucavao 17:52:42. Svaka sekunda tako je sporo prolazila dok sam hodao. Još jednom da ispušem nos, svratim u toalet u blizini. Nisam bio spreman, ali nisam vjerovao da ću ikada biti spremniji. U ogledalu sam vidio stodevedesetpet centimetara i sedamdeset kila jada i straha.
Izašao sam i krenuo velikim koracima. Noge više nisu bile dio mene, same su koračale. Dolazim pred štand. Opet prazan.
Prilazi neka starija gospođa i kaže "Izvolite".
"Ništa".
prosla baba sa kolacima, u ovom slucaju cura sa slatkoslanim cokoladama 
trebao si pokusat poljubiti tu stariju gospodju, mozda bi se pretvorila u onu mladju ko u bajkama
prosla baba sa kolacima, u ovom slucaju cura sa slatkoslanim cokoladama
trebao si pokusat poljubiti tu stariju gospodju, mozda bi se pretvorila u onu mladju ko u bajkama
You missed the point.
Ajme i ta naporna rodbina kad dolazi u posjet...
Dosadni su u vražju mater. Pogotovo klinci kad ti krenu skakati po glavi, a ne smiješ im ništa. Ili još bolje, dođe retardirani stric i pita: "Jesi li ti sinko moj 100% siguran da nisi peder? Nikad te nitko nije vidio sa ženskom.".
Ispred svih ostalih, dok smo svi na okupu. Drugi put slično rugalačko pitanje postavi tetka ili netko deseti.
Niemals wieder. Zadnjih par godina mi je instinktivna reakcija, čim čujem da dolaze, otići do omiljene birtije, zgaziti se u viskiju i točenom pa doma u krpe. Sutradan sam nizašto, ali barem sam okrznuo metak. Blaženi alkohol. 
Btw, visok si praktički dva metra pa si svejedno omega af? Damn.
Trebao bi se, istini za volju, udebljati nekih dvadesetak kilograma. Ne bi bilo zgorega.
Ajme i ta naporna rodbina kad dolazi u posjet...
Dosadni su u vražju mater. Pogotovo klinci kad ti krenu skakati po glavi, a ne smiješ im ništa. Ili još bolje, dođe retardirani stric i pita: "Jesi li ti sinko moj 100% siguran da nisi peder? Nikad te nitko nije vidio sa ženskom.".
Ispred svih ostalih, dok smo svi na okupu. Drugi put slično rugalačko pitanje postavi tetka ili netko deseti.
Niemals wieder. Zadnjih par godina mi je instinktivna reakcija, čim čujem da dolaze, otići do omiljene birtije, zgaziti se u viskiju i točenom pa doma u krpe. Sutradan sam nizašto, ali barem sam okrznuo metak. Blaženi alkohol.
Btw, visok si praktički dva metra pa si svejedno omega af? Damn.
Trebao bi se, istini za volju, udebljati nekih dvadesetak kilograma. Ne bi bilo zgorega.
Drugi put mu reci: "Da striko, peder sam, dođi tu, baš si mi nešto zgodan danas 
"
Pa da vidiš kako te više nikada neće pitati 
Eh, a da je bilo sjetit se pitat: "Oprostite, znate li možda gdje je ona zgodna cura koja je do sada radila ovdje?"
Tko zna, možda joj je to bila mama ili šefica!
Al' ebiga, nemoš imat sve: em si lep, zgodan i visok, studiraš, voziš i očito imaš i vozačku, imaš malu rođakinju koja te obožava i idolizira, ...
...dalje ti dopuni...
Ja sad kad sam sve to nabrojio idem malo razmisliti u depresiju o svom životu!
