Kemijski sastav snova: Čišćenje u noćnoj smjeni

Baš tako, kao tinejdžer (kad sam imao vremena za izležavanje) nakon lijepog sna i nakon buđenja samo nastavim ležati i žmiriti te opet kao u nekom polusnu nastavim onaj san.
A opet najmrže kad cijelu noć provedem u polusnu kao polusvjestan te jedva čekam da alarm zakukuriče. Ono kako reče stara narodna "ustaneš se ljut i ništa ti ne može pokvariti dan" 😅

Nije priča kao Tesla i Mendeljev ali James Cameron je u snu dobio ideju za terminator film , sanjao je metalni kostur presvučen pravim tkivom i kožom , isto tako i topivog metalnog androida T1000.

Nego čitao sam davno i ne znam koliko je teorija a koliko glupost a volio bih znati. Dali je CIA za vrijeme obuke za Vijetnamski rat istraživala na američkim domorocima (Indijancima) dubinu sna. Navodno oni koji nikada nisu kratili kosu prilikom spavanja na straži- izviđanju nisi mogao nikada iznenaditi, uvijek su otkrili da im se netko prikrada. Ali čim im skratiš kosu reagiraju jednako kao i svi ljudi i može ih se iznenaditi u snu. A zaključak je da je kosa puna živčanih vrhova, te jednom kad ih skratiš nema ih više.
Te pitam se ako je tako kakvi bi smo bili i koliko osjetljivi u snu i koliko bi smo bolje spavali , koliko bolje ideje u snu dobivali 🤔
A gledajući film Avatar i Navi narod , te njihove duge kose s kojima se povezuju (umreže) sa "majkom zemljom" slutim da je Cameron malo copy paste onog CIA istraživanja.

Super informativni članak, hvala.

Slažem se, nažalost kod mene ta paraliza nije tako rijetka. No zanimljiv mi je taj osjećaj panike. Inače nisam sklon paničarenju pa se pitam da li je moguće da s vremenom um u takvim situacijama prestane paničariti znajući da je to stanje kratkoročno i da će brzo proći. Ali tu se vidi velika razlika između budnosti i sna. U budnom stanju bi brzo naučio da ne treba paničariti, u ovom "modu" realnosti to baš i ne ide. S druge strane, mislim da naprezanje nije tu slučajno - ja kad se probudim nakon tog silnog naprezanja nemam baš osjećaj da je naprezanje bilo uzalud nego kao da jest potaknulo ili ubrzalo buđenje. Možda mozak tom paralizom i silnim naprezanjem slikovito pokazuje kako buđenje nije mala stvar. No to je samo jedna interpretacija. Možda jedna osoba u meni nema toliko volje za buđenjem (istina jest da sam prilično nezadovoljan svijetom u kojem živim) dok druga silno želi pobjeći iz sna. U svakom slučaju snovi jasno pokazuju da je svatko od nas zapravo superpozicija više različitih osobnosti, a ovo sugerira da se različite osobnosti nekad čak ispoljavaju i u isto vrijeme. Ne znam kako drugima, ali meni sve to prilično "smrdi" na kvantnu intepretaciju svijesti, gdje se selektiranje specifične osobnosti može poistovjetiti sa kolapsom pripadajuće valne funkcije.

VAU! Ovo je tekst o spavanju koji sam tražio čitav život! 

Ali neki detalji još uvijek nedostaju, čini mi se: trajanje pojedinih faza, njihovo ponavljanje, što se događa kad se osoba preuranjeno probudi...
Ako me pamćenje dobro služi, sve četiri faze (3 non-REM + REM) "u prvoj rundi" odvijaju se kroz sat i pol vremena, da bi se u kasnijim ponavljanjima sve više ubrzavale/skraćivale, i čitav "meč" traje 4 sata (fiziološka pauza za pišanje ), da bi, ako se potpuno ne razbudimo, započeo novi, malo kraći - zato se smatra da je optimum uglavnom 7,5 sati sna, ili za neke 9. I ako se čovjek probudi u krivoj, NREM fazi, da se osjeća umorno premda je spavao duže - poput errora računala koje je prisilno resetirano usred izvršavanja dijagnostičko-popravljačkog programa.
Čini mi se da zato i stoje anegdote o nekim povijesnim osobama (poput Napoleona ) kojima su bili dovoljni vrlo kratki periodi sna, a funkcionirale su mentalno daleko nadprosječno.

Ukratko ne treba ti sat reći da si loše spavao. 

Najjači su mi tumači snova