Što se događa s našim društvom?

Ti želiš reći da kad bih ja mlatio nekim svojim privatnim djelovima za užitak nekih ljudi pred kamerom da bih se osjećao loše što je to netko proširio?

Kad je Google imao spor s zakonima o privatnosti jer je slikao ljude po cesti jednostavno je odgovorio: Ne radite stvari koje ne želite da drugi vide.

To je sva filozofija, to je čak 100 puta bolje od onog Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi. Google je genije.

  Gluposti, po čemu se to razlikuje od  radi ono što drugi traže od tebe. Pokazala sise, neš ti ludila... morala promijeniti 3 škole, 3 sredine da na kraju sve ostane na istom, pokušala se već ubiti prije i šta već ne.. droga, alkohol i dalje sve po istom, četri zida, a vani pakao, što može učiniti da se iskupi, da popravi štetu, kome se obratiti, ne zna za bolje i postavi video na youtube..... i što onda, sve dalje po starom, što joj je ostalo onda, koliko dugo bi joj trajala ta noćna mora koju ne želim niti zamisliti. Jbg. na kraju ipak ispada njen odabir... iako je išla cestom bez odabira koji su joj drugi svojom mržnjom i predrasudama utabali, mogla je stat i čekat dok pakao ne završi ili skrenut u provaliju, pomoći nije dobila.

Ja ne kužim zašto se ta curica sramila svojih grudi? Pa uvijek, ALI BAŠ UVIJEK postoji netko tko je u puno goroj situaciji. Život je jedna velika slika u nastajanju i nema smisla zamarati se oko sitnih detalja koji možda već sutra više neće biti u prvom planu, jer tu sliku mi stvaramo sve do svoje smrti i uvijek je moguće napraviti korekcije, pa čak i sve prefarbati u bijelo i početi iz početka. Naprimjer, postoji bezbroj žena kojima su doktori amputirali po jednu dojku, pa unatoč tome one i dalje žive, jedu ćevape i piju pive. Vanjski je izgled poput kore od jabuke i ako se previše fokusiramo na nedostatke vlastite vanjštine (i/ili njihovo prikrivanje), pojest će nas crvi ili ćemo jednostavno istrunuti iznutra, pa će na kraju balade život od nas napraviti osrednju rakiju.

Ukoliko vas netko zafrkava iz čista mira i nastupa iznimno negativno prema vama 24/7, takvu osobu treba jednostavno ignorirati ili je lišiti života na iznimno brutalan način, naprijer rđavom satarom, no bez obzira na to koliko mi mislili da je netko jednostavno zaslužio umrijeti zbog tog što je lud, glup, zloban, neodgojen ili jednostavno zao, ne treba zaboraviti da bi takvim činom i sami postali jednako loša ili još gora osoba od zlostavljača, te bi napravili najviše štete upravo sebi.

Mnogi zlostavljači rade to što rade zbog osjećaja manje vrijednosti i nezadovoljstva sa samim sobom. Normalna, zadovoljna i ostvarena osoba niti na tren ne pomisli na to da krene nekoga zlostavljati, jer jednostavno ne osjeća potrebu za takvim ponašanjem. Ljudi ipak nisu isti i dok će jedni u teškim trenutcima zaplakati i dozivati pomoć, oni drugi će tu istu pomoć traže na način da svojim neuobičajenim i društveno neprihvatljivim ponašanjem, tom istom društvu daju do znanja da nešto s njima ipak nije u redu i da im hitno treba pomoć. Neki jednostavno nisu takvi da će skrušeno reći... "Pomozi mi frende, kuha mi sarma u glavi i tu nutra vlada kaos pravi." ...nego će ti jeb*** majku retardiranu trofaznu u usta črbava i pljunuti te u facu, ali to je samo maska kojom ta osoba maskira svoj pravi problem i skriva ga od društva duboko u sebi. To nikako nije nešto što radi normalna, zadovoljna i ostvarena osoba, već je to samo (nepopularan) način da se dozove pomoć i ukaže na problem. Ona izreka... "Tko tebe kamenom, ti njega kruhom." ...govori upravo o takvim ljudima, jer ako im vratiš istom mjerom to onda ne vodi nigdje i tako ih možeš samo (fizički) ubiti, a sebe (psihički) uništiti.

Najbolji način da se othrva svim ovdje spomenutim problemima krije se ispod ovog teksta, pa slobodno kliknite na video i spoznajte pravi put, istinu i život!

Društvo tim moralnim mjerama "štiti" mlade naraštaje, a ustvari ih samo drži u neznanju, tako da im mlinac života brže i lakše samelje ono malo mozga u kašu, pa da nikad ne shvate da su sve te zabrane i tabu teme samo nametnuta iluzija iz pera sijedih djedica, koji iz kožnih fotelja kroje budućnost i igraju se svemogućeg BOGA, jer imaju maloga i mlitavoga, pa iz njih isijava frustracija, zloba i želja da od čovjeka naprave roba. Čovjek ili spodoba? Život ili roba? Ako nisi ovca, sljeduje te globa!

Da, da postoji neku ludi svijet poslije života sa beskonačnošću svih bića koja su ikad postojala.

I onda te tamo pojede dinosaurus. Ne želim umrijeti.

I ovo boldano je kraj priče. Da nije sad ovo napravila, možda bi se objesila kada bi ju dečko ostavio ili bog zna što. Tako mlada je već priskočila drogama i cugi nakon prvog većeg problema u životu, a na koncu samoubojstvu... ali dobro.

Slažem se, naravno, da je društvo tu odigralo ogromnu ulogu. Moje stajalište je već godinama isto - društvo radi hrpu plačipichkanskih jedinki i štancaju ih kao na stroju.

Posebno je strašan "odgoj" djece od strane roditelja. neke stvari djeci treba usaditi dok su mali. Treba malo pogledati sa kakvim se retardima dijete druži i tu i tamo navesti par stvari koje "možda" nisu baš ok, čisto da dijete zna. npr. pljuganje u školskom wc-u za bon. Naslikavanje po fejsu u tangama i bez grudnjaka sa 12-13 godina, a možda i ne bi trebali djevojčice puštati da se oblače kao 30-godišnje prostitutke...ali dobro, tko sam ja da im sudim. Ja djece nemam i ne planiram ih imati 

Misliš da nisi lijep(a)? Jao, odi odmah na grupnu terapiju u školu ili psihologu.

Netko te tuče? Nemoj ulaziti u konflikt, to ne rješava ništa (wtf?)

Dijete razvaljuje kuću, ne sluša da ga je*eš? Napravi njegov "zločesti kutak", objasni mu da nije lijepo biti tako bezobrazan.

No, ukratko, da društvo nije nakaradno, tog lika bi već posjetili prijatelji od te malene, ili barem neki dio rodbine i na Facebooku bi bio profil psa kako ga siluje.

Ali dobro, možda je to samo moj bolesni mozak u ovako krhkom i životjelijep-sveokonasjeduga-budimoprijatelji društvu 

WTF just happend ( pictures speaks a thousand words ) :

preko 80 mil.

!?

Who cares 

Pih, samo 80 miljuna.

Daj ne bulazni, molim te :-*

@M_Dipl.

Najpametniji post koji sam procitao dugo vremena, opcenito. Zalosno je gledati kako umjesto sucuti i samilosti, odmah skacemo okrivljavati nekoga...

Nema problema - recenice su ti bazirane na idejama koje si pokupio iz mainstream medija ili eksponiranih individua. Globaliziras naciju koja zauzima cijeli kontinent, zaboravivsi da u odnosu na ostale nacije, upravo ta proizvodi najvise pop "kulture" (radije bi rekao nekulture, ali dobro sad). Po toj logici, ako uzmem jednake omjere, mogao bi reci - svi hrvati su zatucani ksenofobicni ratno-profiterski debili, bas kao Tomson. A niti jedno niti drugo, hvala bogu, nije istina.

Samoiscjeljenje moze doci na razlicite nacine, plakanje pomaze ljudima koji su vise u dodiru sa svojim osjecajima. Ljudi koji bolje razumiju logiku, iscjeljuju sebe kroz intelekt. Nema tu "boljeg", sve ovisi o tome koji jezik bolje razumijes (tj. jesi li p*ckica ili musko, rofl... salim se naravno!). Nema nikakve konstruktivnosti u sarkazmu onoga sto ne razumijes, ako ti plakanje bolje pase samo naprijed, no arogantno je misliti da zato sto radi za tebe - etalon je toga kako bi trebalo raditi za sve.

Curu ne zalim, kako bi je zalio kad je niti ne poznajem? Kako je netko spomenuo, dnevno djeca umiru zbog stvari na koje sami uopce ne mogu utjecati, kao npr. glad. Ne placem zbog te djece, zasto bi plakao zbog ove cure? Samo zato jer je eksponirana putem medija? Cura se odabrala ubiti, postujem osobni izbor.

Smatram da je glup, mogla je mozda postati buduca Madonna, Marie Curie ili Majka Tereza, but whatever - odlucila je sasjeci svoje sanse u korijenu.

Tko sam ja, pobogu, da je osudjujem zbog toga???

Ne razumijem vise od pola ni vlastitih osjecaja ni reakcija, kako da razumijem tudje onda i govorim im sto da rade???

Moja kritika takodjer ide drustvu - samo sto je, sudeci po mojim i tvojim postovima, moj pojam drustva puno siri.

Po tebi, ispravi me ako grijesim, njezino drustvo su pristavci koji je okruzuju, roditelji i nacija.

Moj pojam drustva smo svi mi. Nemoj kriviti US of A, krivi sebe.

Konzumerist si, isto kao i ja. Krades i piratiziras popularno, bas kao i ja. Furas se na indie jer mislis da te to cini boljim od nekoga tko "pusi mainstream" - bas kao i ja.

Imas potencijal biti totalni monstrum - bas kao i ja.

Takodjer, sposoban si takodjer biti novi Isus - bas kao i ja.

Bas kao i svaki drugi stanovnik ovog planeta.

Zato, da opravdam statement od pocetka (iako se naravno ne moras sloziti) - ne bulazni. Nije u pitanju US, u pitanju smo svi mi.

Ne mozes posaditi sjemenje trnja na kamenu i ocekivati da naraste, koliko god ga zalijevao i oplodjivao. Sad zamjeni sjemenje sa modernom "kulturom", kamen sa drustvom, rast sa prihvacanjem i trendom, a zalijevanje i oplodjivanje sa marketingom.

Ne znam bas koliko smo kameni prema svemu sto nam se servira, sve mi se cini da smo itekako plodno tlo. Bas kao i ova klinka.

Edit:

u biti ova tl:dr; verzija je bas savrseno sazeta u zadnjoj recenici M_Diplovog posta: "Svi su u ovoj priči zakazali, ona, njeni i društvo."

Moguce je da ce se doticni pobuniti da sam krivo interpretirao njegovu recenicu, no nebitno - recenica savrseno pase.

Btw kod mene je tek 22:09, sta ti radis budan u 4 ujutro???

S time se slazem apsolutno. Mada ne nalazim da je ovo i ono prethodno jednako.

Takodjer - nema smisla kriviti religije (niti kapitalizam, niti marketing, niti whatever)... krivi onoga tko je sve to popusio.

Znas ovu pjesmu? Ako ne znas, odlicna je, poslusaj ;-) Nadjes tik-tak na jubitou.

O, nisu krivci primitivci što su pokupili mast.

Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima čast.

Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili?

Nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili.

Zanimljivo je kako smo svi u ovom veoma uskom, individualiziranom slučaju, pronašli argumente za svoje stavove, uzroke gorućih problema i pogrešne zaključke nekih globalnih rasprava, dok je realnost ta da se radi o lokaliziranom slučaju, apsolutno vezanom isključivo za tu osobu i njen slučaj, sličnom samoubojstvu radi katastrofalnog prekida; gdje ostaje otvorena opcija da možda nismo mogli učiniti nešto.

Rezultat je slučajnost zbog desetak emocionalnih poremećaja, neke od njih smo vjerojatno svi prošli. I u kojima se sada reflektiramo.

Možemo se poistovijetiti sa njenim bullingom, šikaniranjem, neshvaćanjem, odbijanjem i neuzvraćenim pozivima za pomoć.

Ali to ne mjenja činjenicu da se radilo o njenom emocionalnom poremećaju i kao kod gore navedenih tragičnih ljubavnika, ne možemo shvatiti kap koja je prelila čašu.

Takvi slučajevi su previše rasprostanjeni kako bi se na vrijeme pružila pomoć, (svi drugčije reagiramo i pokazujemo anomalije u ponašanju i emocijama) kada ona konačno stigne uzroci su prestali biti važni, bijes i ogorčenost, tuga i patnja su postali sami sebi svrha. U emocionalno raznesenom mozgu jednog pubertetlije nemoguće je odrediti čvrsti temelj na kojem graditi možebitni oporavak. Taj oporavak traje dugo, previše, te u tom razdoblju u potpunosti može nestati razlog emocionalnog stresa (primjer prve ljubavi koje su smrtno ozbiljne cca 3 tjedna poslije koje slijedi nova zaljubljenost), zbog čega je potrebna učestalija pratnja stanja.

@M_Dipl - ona je jedina koju ne možemo kriviti, takav sud nitko ne može napraviti. Možemo reći da je ispala iz kalupa univerzalne osobe, ali niti je taj kalup definiran niti možemo pronaći uzrok tom ispadanju. Istraga tog uzroka i naše seciranje i osuđivanje svega počevši od nje, društva i prištavih debila nema svrhe. Pronađemo li uzrok, što je nemoguće jer taj njezin osjećaj je nemoguće ponoviti, ne možemo ga upotrijebiti jer se takav slučaj neće ponoviti. Ponoviti će se sličan slučaj, ali s dovoljno velikom razlikom da naše prijašnje opservacije nemaju potvrdu.

Društvo će opet pogriješiti, ali ne možemo ga kriviti jer čak i da svi imamo najbolje namjere, ne možemo utjecati na njen razvoj emocija. Primjer sam ja osobno pri uzimanju alkohola - ni najbolji prijatelji i atmosfera ne mogu spriječiti moje negativne misli. Ona je to iskusila daleko mlađa, neiskusnija, kao nepotpuna osoba koja nije stvorila čvrste emocije. Utjecaj droge neću previše uvlačiti jer to može pobiti sva moja naklapanja.

Naravno ne treba odustati od namjere poboljšanja društva i svijesti oko pronalaženja i rješavanja teških problema u njihovim začecima, jer mi zbilja možemo rješiti većinu njih bez ozbiljnih posljedica, ali individualni slučajevi će ostati s tragičnim posljedicama. Jer i mi možemo napraviti svašta do neke granice.

Jest, rasprava je uistinu licemjerna. Ali ta licemjernst je jedina sigurna stvar u ovoj raspravi. Problem je što je ne možemo izolirati kako bi se je rješili, tako nešto je nemoguće.

Osoba koja je rekla da bi zagrlila tu nesretnu djevojčicu, propustila je statistički gledano 79 zagrljaja tijekom svog života i bila uzrok potrebi zagrljaja još barem 13 puta.

Indiferentni gledatelj tuđe patnje postajemo svi barem 3 puta dnevno.

Ali nitko nema pravo od nas tražiti da rješavamo te patnje, prvenstveno jer ih i sami imamo, te jer taj poriv mora biti osoban. Prisilom to prestaje biti porivom, postaje zadaćom - poveznica prema kršćanskoj ideji raja - kada dobro djelo postaje zadaća kako bi zaradili blagostanje umjesto da bude samo sebi svrha.

Možda dobri rezutati mogu imati veliki utjecaj, iako imaju krivi poticaj, ali smatram da je bolje raditi na kolektivnom mjenjanju osoba kako bi oni sami dobili taj poriv, nego dobiti rezutate nabijanjem na nos.

@Deus i (S)izgoreo, smatram da oboje imate pravo. Dok nama kao objektivno-subjektivnim promatračima zbilja ta kultura izgleda kao pretjerano voajerska što traje dovoljno dugo da zaključujemo kako bi se svi tamošnji građani trebali naviknuti na manjak privatnosti i javnu golotinju, ne smijemo odbaciti važnost privatnosti specifične osobe.

Dok tvoja teorija o nametnutim i po tebi krivim moralnim načelima ima neka uporišta, ne možemo ih se rješiti preko noći, niti sam siguran da ih se želim rješiti. Ali trenutno smo u razdoblju kada se kolektivno emocionalno i razumno stanje društva još nije naviknulo na činjenicu da nečija privatnost može postati globalan slučaj. To stvara još neistražene smetnje i posljedice koje ni najstručniji od nas nisu u stanju pravilno rješavati. Primjer - možemo rješavati traume zlostavljanja, koji su univerzalni niz desetljeća no zlostavljanje golemog dijela populacije prema jednoj osobi putem novog medija je puno teži problem. Nema čak ni odgovarajuće kazne za zlostavljače koja se inače uzima kao prvi palcebo lijek za nečiju patnju.

Lako je psihijatrijski rješiti slučaj pijanog oca zlostavljača, što neozbiljno i zlobno društvo može natjerati osobu uz pomoć interneta još nismo sigurni, kao što nismo sigurni kako će ta osoba regirati. Nove akcije rezultiraju novim reakcijama.

Zloba je dobila novu dimenziju, moćniju i od stvarnosti, ali to je greška cijelog društva koje nije bilo spremno na to.

Ono što ostaje sigurno, da izjava "Podbacili smo kao društvo", i to ne samo u ovom slučaju; postaje isprazna floskula. Bez težine, samo s prividom ozbiljnog komentara.

Sada ne trebmo trošiti resurse, prosipati žuč, potkrijepivati naše pogrešne teze. Ovi slučajevi su opomena kako bi se vratili našim dobrim nastojanjima, sve ostalo je trošenje dragocijenog vremena. Ponašamo se kao psi koji su najnjušili trag, (problem je što je svima nama taj trag drugačiji), kao voajeri koji trenutno čekaju naći takav sluaj u okolici. Pritom ne štedimo na osuđivanju, vrijeđanju i greškama, dok je rekacija trebala biti daleko civiliziranija. Osuđujući postajemo dijelom lova na vještice jer nikada nećemo izolirati krivca, pritom gubimo volju, vrijeme za poboljšanje koje će možda dovesti do izbjegavanja ovakvih slučajeva.

Drustvo imamo. Nitko nije rekao da je to drustvo moralno ili uredjeno.