Trim the fat - ispričat ću vam kako sam dobio otka

 Ne postoji europski model. U svakoj privatnoj firmi možeš dobiti otkaz u bilo kojem trenutku, takvi su ugovori. I to je pošteno. Potpisuješ ugovor kakav potpisuješ, nitko nikog ne tjera na potpisivanje ugovora. Ako ti je povrijeđeno radno pravo možeš na sud. S time da u americi to ide ekspresno i kazne su brutalne. Dok u Europi je i dalje sve mlako.

 To ti ne lezi bas, recimo u At, u koliko firma zeli nekog odpustit, mora mu podmirit otpremninu u koliko to postoji u ugovoru, i nesmje zaposlit nekog drugog na tu poziciju u koliko nije dala realan razlog otpustanja predhodnog radnika, stim da se "leistung" ne podrazumjeva pod mogucnost razloga za odkaz inace lezi ti tuzba od radnika koju pobjedjuje sto posto...

Na žalost u Hrvatskoj nema pravila, tako ako se netko pouzda u europski model neka mu je sa srećom. Ja sam radio u firmi koja se zaletjela s ulogom u marketing, i to pozamašne sume, gdje je nakon 3 mjeseca ispalo da je doslovno 40% firme dobilo otkaz, a kasnije sam sreo jednog kolegu koji je ostao nakon tog prvog vala pa rekao da je još od ostatka 25% ljudi dobilo otkaze. Ja sam radio kao jedan od dva admina, dobio sam otkaz, makar je sam voditelj rekao da sam bolji admin od kolege, ali kolegi bi trebao isplatiti otpremninu, što uprava ne odobrava. Tako da pravila zaista nema.

Isto tako sam jednom prilikom u Zagrebu na nogostupu hodao iza jednog (po govoru bih rekao hercegovačkog) poduzetnika koji je na telefon nekome tumačio kako je cijeloj firmi dao otkaz jer je netko nešto zaje... I to još tip s ponosom dvaput napomene da su svi dobili otkaz. Pa, eto, toliko o europskom modelu kad je vlasnik firme ponosan što može izmijeniti cijelu ekipu ljudi u poduzeću i još se smatra dobrim privatnim poduzetnikom. A što bi radnik rekao na to?

Zato ću ja iz vlastitog iskustva ponoviti da nema pravila postojanja američkog ili europskog modela, ima samo dobar i loš poslodavac, problem je zapravo što direktor/uprava ne dobije nikakav feedback tko je od radnika/odjela dobar u svom poslu ili neophodan na svom radnom mjestu jer se nekada desi da samo jedan radnik ima potrebno znanje za administriranje ili obavljanje nekog posla, postoji poslodavac koji mari za radnike i onaj poslodavac kojem su radnici samo neizbježni "trošak".

Isto kao što sam bio svjedokom propasti jedne reklamne agencije, hrvatske podružnice stranog lanca reklamnih agencija gdje su poslovi bili sigurni jer su potpisani na svjetskom ili europskom nivou od sjedišta reklamne agencije i raznih konglomerata tipa Nestle, P&G itd., gdje je direktor došao na, po njegovom mišljenju, brilijantnu ideju da sve starije i iskusne djelatnike zamijeni s mlađim kadrom koji je bio pun energije i elana, ali bez ikakvog iskustva i gdje se desilo da momci i djevojke nisu više uspjevali ispregovarat dobre ugovore s medijima, klijenti su postali nezadovoljni time i ta naša podružnica je na kraju dobila nadzor iz Poljske i taj je čovjek kolutao očima u nevjerici oko direktorovih stavova koje nije mogo izmijeniti. Završilo je tako da je podružnica zatvorena jer je lanac raskinuo ugovor, direktor je osnovao novo poduzeće i par ljudi je otišlo kod njega da bi, kako sam čuo, i to sve palo u vodu nakon kratkog vremena.

Može li tu radnik išta napraviti? Vrijedi li za njega europski ili američki model?

Postoje poslodavci, čak i privatni poduzetnici, koji cijene radnike, znam slučajeve gdje su privatni poduzetnici dali radniku veću plaću nego što su sami imali jer znaju da im radnik treba s vremenom omogućiti veću zaradu. Ovo spominjem da ne ispada da navodim samo loše primjere, ima i dobrih, recimo jedan od momaka koji je radio u prethodno spomenutoj reklamnoj agenciji gdje je došao kao mlad i neiskusan, naučio je toliko da je osnovao svoju vlastitu agenciju koja i danas dobro posluje.

 Pa kome lažiraju bolovanja? Tebi? Kome je u interesu da lažira bolovanje? Pa dobit će 70% plaće, zar ne?Meni bi falilo onih 30 posto. Ja nikad nisam lažirao bolovanje, a ponekad sam i bolestan odradio nešto. Sveukupno mi je prosjek bolovanja u radnom vijeku možda 2 dana godišnje. 

Sigurno postoje ljudi koji lažiraju. Ali kako ti znaš da lažiraju uopće? I kažeš oboje lažira, ali oboje im nitko ne može ništa? Iako je samo ona kao povlaštena? Mislim da velik dio priče ovdje fali. :-)

Da nije neka državna firma gdje ima i politike?

Usput kako mi kažu u Njemačkoj za svako malo uzimaju bolovanje. Evo nedavno mjesec dana žena na bolovanju jer je bila u sudaru. Sudar je bio takav da na autu ni ne vidiš ništa ako ne ne tražiš. I ona mjesec dana na bolovanju. 

Ali ima i druga strana. Radniku koji je puno na bolovanju se MOŽE dati otkaz. Međutim, valjda je potreba za radnicima tolika u Njemačkoj, da nerado pribjegavaju tome.

Tako da eto ne znam. 

Očito nikome ne smeta što netko lažira bolovanje kod tebe.

Radim već 14 godina u američkoj kompaniji. Promijenila mi je život na bolje, no ima to cijenu. 

Zadnjih 4 godine prošli smo kroz 4 ogromna procesa "promjene". 3 su bila izmišljena samo da se da ljudima otkaz. Vjerujem da je otišlo oko 15000 ljudi. Možda i više ako se uračuna svi Indijci koji su zaposleni. Kriterij je bio trošak. Svi iznad linije - otkaz. Nema razgovora, nema diskusije, manager ne može ništa. Što se promijenilo kroz urede na zapadu je da nitko više ne vjeruje u meritokraciju, i da je moguće izgraditi karijeru. Sad je i razgovor o povišici problem. Samo se krene preračunavanje koliko ih u timu ima višu ili manju plaću. 

Izgubili smo mnogo know howa, iskustva, i naravno kvalitete. Izgleda da je to za vlasnike prihvatljivo. Sad mi koji smo preživjeli imamo neki smiješni budget da recimo popravimo kvalitetu. 

Kompanija je iz dioničarskog prešla u privatno, i sad se sve više nagađa da bi iduću godinu mogli natrag po IPO. Investicijska kompanija je to već napravila s drugima, pa eto što drugo očekivati sada. Imamo više profita nego ikad, manje je "masnoće" i možda će si omastiti brk i ovaj put.

Ulaganje u ljude je postalo presmiješno. Kad sam došao u kompaniju bilo je "ljubav na prvi pogled", a sad je jad i tuga. Naučiš se doći do znanja na drugi način. 

No, plaća je izvanredna, i uvjeti su mi savršeni. I zato se borim za svaki dodatni radni dan. Nije mi teško. Još uvijek imam dobar networking da se preživi, radi sa smješkom i nauči.

Ono što sam primijetio u našem uredu, ali i okolnim, je da im je problem mentalitet. Teško im je ići za poslom, teško im je ići za pozicijom. Vole stabilnost, vole ići za "za to sam zaposlen i to ću raditi do penzije". Ja se trudim micati. Počeo s izvještajima (online i offline), pa se dodalo i kreiranje baza, sve do E2E, pa čak i 3 mjeseca u Indiju popraviti neke stvari, da bi sad završio u posebnom odjelu "help deska". I znam da ova pozicija, iako odlična, ne može trajati predugo, i veće se borimo za drukčija zaduženja u 2024. i sam radim na plan B i micanje u drugi tim. 

Da me se pita, radio bih izvještaje do penzije, ali to nije moguće. Sve se više automatizira, sve je više syndicated, sve je više templatea. Moraš se mijenjati. I sad s gotovo 43. godine mi to još i paše. Naučim, vidim, doživim puno više stvari nego prije i nekako mi raste optimizam da ako i na kraju izgubim poziciju da ću naći nekog untra tko će me zaposliti i da ću doživjeti još koji od 8182 dana do penzije u ovoj kompaniji.

Siguran sam da u Hrvatskoj kompaniji ne bi imao ovakve uvjete i plaću. Možda bi imao više sreće sa emotivne strane, no možda i ne bih. Kao što sam napisao, u 14 godina se naučiš na preživljavanje i rješavanje problema na druge načine. Možda ne mogu s frendom s posla na pivu, što bi me usrećilo, ali zato kad se vidimo u nekoj divnoj zemlji (recimo Portugalu ili kad oni dođu ovdje), onda su te pive slađe. 

Još samo fali security wil rough you up a bit on the way out.

Da, imaju tkz. At-will employment, iako određeni detalji varijaju od savezne države do savezne države. No nakon otkaza mogu dobivati naknadu za nezaposlenost, ali detalji isto ovise od države do države.

 Dap i u DE je isti sistem, ako ti daju odkaz, 6mj. nesmiju zaposlit nikog na toj poziciji ako nije dobar razlog(cak ni kad navedu "povreda radnog mjesta" nije dovoljno ako nije dobro obrazlozeno i nije jak argument)...Imo sam iskustvo di su me pokusali "maltretirat" tako reci, da bih ja sam dao odkaz, no za takve stvari postoji Arbeitsschutz, i nakon sto su dobili pismo od mog odvjetnika, prica se odmah okrenila, na kraju "dogovoreni" odkaz uz odpremninu propisanu ugovorom....