Tamna tvar možda uopće ne postoji, tvrdi nova teor

Uvijek je zanimljivo čuti nove teorije o Svemiru. Malo me zasmetala jedna od zadnjih rečenica, da "izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze". Koliko ja znam, niti je teorija tamne tvari i tamnr energije nešto pretjerano dokazana, no prihvaćena je na temelju teorijskog modela koji funkcionira.

"nešto ne može nastati iz ničega i da nešto ne može nestati u ništa"
 Recimo samo da te kvantna fizika pobija u nekim pretpostavkama koje si napisao :) 

Newtonovi zakoni su samo specijalni slučaj mnogo "vece" fizike. 

Št ise sa silama i svjetlom dešava kroz dugo vremensko razdoblje teško je reći, pogotovo tvrdnje koje si iznio kao činjenice ne možemo provjeriti čak i ako nam se čini da su sile nepromjenjive. 

Ali isto tako ako su sile prirode nastale tek u određenom trenutku stvaranja svemira, nije onda niti nemoguće da se vremenom i prostorom i mijenjau.  

Energija ili sila koja se tako izgubi ne znači da je nestala, možda je prešla u neki drugi oblik radi čega sila slabi ... 

Postavi si pitanje što je zapravo sila na najosnovnijem nivou , kako opće djeluje, jesu li u osnovi svega čestice, neko polje  ? Stoga nije nemoguće da se polje mijenja, slabi, česticama se vremenom mijenjaju svojstva ...

Još uvijek ne znamo dovoljno da bi bili sigurni u neke odgovore, za sad standarsni model najbolje sve objašnjava , ali nije potpun i ne objašnjava sve.

Prije nego što kažemo da "ništa ne može nastati od ništa" moramo definirati što je to "ništa". 

Ako "ništa" shvatimo relativno onda je jasno da nešto može nastati iz tako ničega, no ništa pa ni relativno "ništa" ne može nastati iz absolutno ničega.

Što se tiče teorije, to je samo jedna interpretacija, koja ima probema. Dok može objasniti neke stvari, s određenim opservacijama se ne slaže. Ne vjerujem da je lokalni svemir toliko star, iz više razloga. Prvo, model objašnjava veličinu udaljenih galaksija ali ne njihovu starost - mlade su i svijetle, kao da su stare nekoliko milijuna godina a ne milijarde. Drugo, da je svemir puno stariji viđali bi zvijezde stare preko 15 milijardi godina posvuda, no nema ih. A tu su i druge stvari[1]. 

Što se tiče gubitka energije fotona, to je sasvim moguće u određenoj mjeri, no ako net gubitak energije postoji, on je vrlo vjerojatno malen. 

Što se tiče slabljenja sila tokom vremena, i to je moguće, no treba onda prostor-vremenu dodijeliti promjenjiva fizička svojstva (nešto što sam ja predvidio svojom teorijom), u protivnom nema mehanizma koji omogućuje relativnost konstanti. 

Fizikalne konstante sasvim sigurno osciliraju (mjerenja to potvrđuju, no redukcionisti nikako da to prihvate kao činjenicu), no Guptin model, iako predstavlja hrabrije odstupanje od dogme, ne objašnjava svemir bolje od ΛCDM modela.

[1] https://www.astronomy.com/science/is-the-universe-twice-as-old-as-we-thought/

Pitanje "ničega" i "nečega" (bića i nebića) nije tako jednostavno kako se na prvi pogled čini. O tome sam uostalom napisao knjigu (Knjiga o ničemu, Konzor, Zagreb, 1997.). Kant primjerice razlikuje 4 vrste ničega (po katerorijama): 1.) ens rationis - prazan pojam bez predmeta, 2.) nihil privativum - prazan predemet nekog pojma, 3.) ens imaginarium - prazno opažanje bez predmeta, i 4.) nihil negativum - prazan predmet bez pojma. U fizici se pod "ništa" obično misli na (2.), na nihil privativum. To je nešto što postoji ali ne po sebi, nego zbog toga što mu nešto nedostaje (zbog deprivacije). Tako postoji svjetlo, ali ne postoji mrak, jer mrak je samo nedostatak (nihilprivativum svjetla). Isto vrijedi i za vakuum, to je prostor bez čestica. No postoji li prostor za sebe ili je on "prazno opažanje bez predmeta", ens imaginarium? Uostalom, Gundulić kaže (Suze sina rametnoga, plač drugi): "vjetar, magla, sjen, dim, ništa", što implicira da su sve nabrojene pojave i tvari zapravo ništa. Tako je to u narodu, s čime se znanstvenici (fizičari, kemičari i meteorolozi) sigurno ne bi složili. 

...a u područje singularnosti dospiješ odmah iza granice horizonta događaja. Dakle, nema matematičkog i fizikalnog objašnjenja kako unutar unutar našeg svemira objasniti pojavu "pada" u crnu rupu beskonačnom brzinom jer bi to značilo da taj "pad" osobi/objektu koji "pada" traje beskonačno dugo. Tu ne potežem pitanje hoće li osoba/objekt biti rastrgan zbog snažne gravitacije crne rupe jer osim teorije zapravo nemamo nikakvu informaciju ni naznaku što se točno dešava iza horizonta događaja s obzirom da niti svjetlost ne dospije prema van iz tog područja.

Energija je svojstvo materije i još nije zabilježen slučaj da je "kila štroma" postala kila kruha ili matičnih ploča.

Masa (energija tijela u mirovanju, odnosno SVOJSTVO MATERIJE) se može pretvoriti u energiju u našem svemiru. Energija u materiju malo teže. Još nismo vidjeli da se u atomskim reaktorima ili nuklearnim eksplozijama nakon što se masa pretvorila u energiju, ova potom pretvorila u masu.

Veliki prasak je jedinstveni događaj za koji ne znamo sam početak kako i što, nego govorimo o fizikalnim modelima djelićima sekunde nakon samog Velikog praska i "juhi vrućih kvarkova", odnosno plazmi koja je sadržavala kvarkove i gluone (visokoenergetsku materiju) koji su se kasnije kombinirali u atome. Jesu li nastali iz nečega ili "ničega" (za šta Danen opravdano kaže da još moramo definirati što bi to "ništa" bilo jer ga u našem svemiru nema). 

Međutim, u vakuumu se neprestance spontano stvaraju takozvane virtualne čestice (u prostoru u kojem prije nisu bile) koje se poništavaju, a da postoje i nose energiju govori nam Casimirov efekt (Casimir effect - Wikipedia) koji je lako provjerljiv i na makro-skalama. 

 Ostavi se promatrača, objektu koji upada u crnu rupu vrijeme prolazi normalno. Objektu s rest masom koja nije nula je nemoguće kretati se većom brzinom od brzine svjetlosti a svaka crna rupa ima sasvim određenu masu, ona se može vremenom povećavati.

OK, daj sad molim te pročitaj što si napisao i objasni zašto svjetlost - fotoni za koje se drži da teoretski nemaju masu (jer putuju brzinom svjetlosti) ne mogu pobjeći gravitaciji crne rupe. I molim te pročitaj tekst s linka koji sam stavio.

Zašto onda uopće raspravljamo? Što se to točno desi fotonima koji prijeđu rub horizonta događaja? Bude im dosadno i odu pogledati što ima u središtu crne rupe?

Evo, ti si u pravu i kraj rasprave.

To doslovce nisam nigdje napisao. Napisao sam da je se radilo o vrućoj plazmi ("kvarkovska juha"), dakle česticama materije.

Negdje sam pročitao, ne znam točno gdje, da se uspjelo s pretvorbom energije u materiju sudarom visokoenergetskih fotona dobili su elektrone i pozitrone, kako, što gdje i kada, sam zaboravio, imam science news namješten u google news, lijevo od home page na androidu pa mi se čini da sam tu pročitao sjedeći na wcu jedno jutro...

Ja vas par uopće ne razumijem.

Stalno spominjete kvantnu teoriju i kako prema njoj iz ničega nastaje nešto, a u njoj je napomenuto da u snažnom elektromagnetskom polju mogu nastati čestice i antičestice. Dakle, dajte se više odlučite što je to "ništa" iz kojeg nastaje "nešto". Kad se radi o konverziji energije u drugi oblik energije, nije dobro, kad se radi o konverziji energije u materiju, opet nije dobro. A obje stvari su se dogodile u nastanku svemira.

https://phys.org/news/2015-12-big-theory.html

https://bigthink.com/starts-with-a-bang/something-from-nothing/#:~:text=In%20the%20quantum%20realm%2C%20something,space%20itself%2C%20to%20become%20real.

Ne znam zašto držite da su sve druge teorije osim kvantne teorije neispravne, kada još uvijek nemamo općeprihvaćenu teoriju osim teorije Velikog praska i stalno se pojavljuju nove pretpostavke.

Čitam i ne znam što bih vam odgovorio, ne kažem da su teorije kojih se ja držim točne, no ako zakoni fizike više ne vrijede, dajte mi navedite gdje je službeno to objavljeno.

Dakle, da imamo beskrajno dugačak stol i da zakotrljamo kuglu, ta kugla bi se kretala po stolu beskonačno dugo dok god na tu kuglu ne bi djelovala neka sila koja bi kuglu zaustavila. U realnosti se kugla nakon nekog vremena zaustavi radi otpora kotrljanja. Sila je naišla na protusilu i tu je kraj priče u svim teorijama i postavkama, čak i u teoriji struna. Raketa u svemiru koju upogonimo do polovice brzine svjetlosti i isključimo pogon putovala bi konstantno tom brzinom beskonačno dugo sve dok na nju ne bi djelovale privlačne sile svemirskih objekata i sudaranje s česticama u svemiru. Ako nešto tu nije jasno, javite. Vrijeme i prijeđena udaljenost nemaju veze s brzinom te rakete. Veze s brzinom imaju drugi svemirski objekti i čestice s kojima se raketa sudara. Ista je stvar s fotonima, osim ako se ne uvede neka druga postavka prostor-vremena, kako je i napisao kolega u postu.

A za smanjivanje prirodnih sila, zamislite da imate automobilsku gumu i da ju napušete zrakom taman koliko treba. I onda zamislite da se uslijed visoke temperature ta guma raširi i ima promjer veći jedno 10 cm. Pritisak bi bio manji, ali količina zraka je još uvijek ista jer zrak nije nigdje izašao iz tog zatvorenog sistema. Što tu nije jasno? Ako postoji još nešto što djeluje na prirodne sile, onda slabljenje nije uzrokovano protokom vremena već porastom volumena prostora u kojem te sile djeluju, kako sam i prvi puta napisao. Ako je to uzrokovano širenjem svemira, je li onda uzor u proteklom vremenu ili širenju prostora?

Za konverziju energije u materiju, bila je priča koja tijekom nastanka svemira ide: osnovne subatomske čestice - osnovne čestice materije - materija. Jesam i ovo pogriješio? I onda kolega još nadoda da su dvije svjetlosne čestice stvorile elektron i pozitron.

https://www.universetoday.com/152181/matter-from-light-physicists-create-matter-and-antimatter-by-colliding-just-photons/

Tu sada opet postavljam pitanje što točno smatrate materijom, a što energijom. Ponavljam i pitanje, koji oblik materije je sastavljen isključivo od elektrona ili protona ili bilo koje subatomske čestice? Nijedan? Atomi su ti koji su glavni? A što su onda prethodno nabrojane čestice?

Sam Veliki prasak ionako nije objašnjen u samom trenutku nula, dakle u samom začetku, već u prvim trenucima nakon nule i nitko ne zna što je bilo u nultom trenutku od kada se računa da je nastalo vrijeme povezano s prostorom našeg svemira. Čak niti kvantna teorija nema objašnjenje, jer ako je postojao nekakav beskrajan ocean energije i energijskih fluktuacija u kojem je nastao naš svemir, onda to znači da postoji mogućnost da naš svemir nije jedini niti jedinstven, pa se možemo sada petljati i po multiverzumu. A možda su i apsolutno sve teorije krive i mi zapravo živimo u kapljici vode u čaši u kojoj vrhovni Stvoritelj miješa Cedevitu...

 problem je što ti doživljavaš i pokušavaš shavatiti fiziku na vrlo banalan način čime dolaziš do zaključaka koji nisu nužno točni. Čak ni pojmove koje koristiš ne razumiješ ili ne znaš da ih nekad nije lako definirati.

I onda tražiš da ti netko objasni nešto što je izuzetno kompleksno i za što treba imati ogromno predznanje.  Ja nisam fizičar po struci pa se ne bih upuštao u to jer ne želim nešto krivo objasniti, ali znam dovoljno da vidim što te buni. Na kraju raspravljamo o dosta stvari za koje još nemamo pouzdana objašnjenja kako funkcioniraju :)

Meni odličan interview s legendarnim Feynmanom koji odlično objašnjava ovo što  pokušavam reći: