open world igre su postale vrlo uobičajene, ali neki svjetovi su zanimljiviji, neki manje. volim open world i većinom u tim svjetovima izgubim sate i sate
iako sam igrao puno jako dobrih igara i dalje mi je apsolutni vrh Skyrim, naravno kada pričamo u kontekstu svijeta. na stranu to što mi se jako svidio taj hladni sjevernjački štih i atmosfera, ono što mi je jednostavno fantastično je što svaki npc u igri ili barem velika većina imaju svoje funkcije, imaju svoje kuće, ujutro su u polju ili u trgovini ili tako nešto, navečer budu u birtiji a poslije na spavanje. naravno ima bandita, stražara i takvih koji imaju smo tu jednu funckiju, ali ovi što su živahni stvarno dižu to sve skupa na jednu višu razinu. u svaku kuću se može ući, sve ima svoju funkciju, nije tu samo da bi ispunilo prazninu
witcher 3 mi je fantastična igra, ali nema te neke komponente, imaš npc ekipu koja ti daje questove, a sve ostalo je plastično, većina zgrada kuća i ljudi su tu da bi izgledali dobro, isto tako je u assassins creedu origins u kojem stvarno uživam i izgleda predivno, ali sva ekipa je totalno plastična
u skyrimu stvarno postoji jedan osjećaj da možeš biti sve što želiš, i baš mi je naglašen osjećaj da sam stanovnik toga svijeta i moram se izboriti za svoje mjesto, dok sam u ovim gore navedenim igrama i sličnim uvijek imao osjećaj da je tu svijet zbog mene i da sam ja glavni