Pročitah na portalu domaćih dnevnih novina da je Zadar pobjedio Cedevitu u polufinalu kupa Krešimira Ćosića. Fascinantna je činjenica da ssu igrali cijelu utakmicu sa jednom postavom. Nisam navijač Zadra (Cibona je moj klub) ali smatram da je ovo što su dečki napravili podvig, onoliko koliko me pamćenje služi, do sada nedoživljen. Svatko ko je igrao barem malo košarku zna što znači odigrati s jednom postavom cijelu utakmicu.
Osobno me jako pogađa ovo što se dešava Zadru i Ciboni, nažalost na naplatu su došli dugovi nastali u godinam nerazumnog gospodarenja. Utrka između Cibone i Zadra rezultirala je kupovinom igrača sa strane , nerijetko vrlo loše kvalitete i zapostavljanjem domaćeg kadra. No možda je i to što se događa za dobro Hrvatske košarke. Kad se nema novca onda se moraš osloniti na vlastite snage i okrenuti se vlastitom pogonu. Igrač koji je ponikao u klubu daje uvijek 100% i ostavlja srce na parketu, publika to cijeni i poštuje.
Ono što me već dulje vrijeme kopka je da li je stvarno nužno jurcati za "rezultatima", kojih osobno nisam vidio jako dugo, ili pokušati napraviti korak više. Stvoriti momčad koja će odigrati cjeli jedan ciklus (cca 4 godine) i na taj način stvoriti rezultat. Svima su puna usta oslanjanja na domaće kadrove ali na kraju uvijek kupe dva tri loša ili osrednja stranca.
Da li će žestoko prizemljenje doprinjeti izlasku na pravi put? Da li je ovo naznaka promjena u domaćoj košarci ili će biti zaboravljeno kada se dovuče neka lova?