Nikako ne mogu naći posao

Rado bi se vozio u tramvaju "cijeli dan" za 7000 kn koliko ima prijateljev otac sa 4 satnim radnim vremenom od 10-14 h.

A zašto vozač tramvaja sa pola radnog vremena nema 7 000 kn plaće?

Prijateljev otac je vozač tramvaja, nisam to napisao u postu mislio sam da se podrazumijeva. Vozi tramvaj broj 7 između 10-14 h. Za 7000 kn mjesečno i besplatni pokaz za cijelu obitelj.

Zanimanja se smiju uspoređivati kao više ili manje vrijedna, ali ljudi/osobe ne smiju. Pogodi koliko astronauta na Mjesecu su bili keramičari ili automehaničari sa srednjom školom?

... što naravno nikako ne znači da je automehaničar išta manje vrijedan kao čovjek.

Ako im je tolika plaća, nije ni čudno da je Holding pred bankrotom...

Po meni oni su totalno suvišni, jer sam jezik je nastao među narodom i sami pripadnici te kulture ga mijenjaju.

Pa eto ti jedne od katstrofalnijih promašaja upravo prouzročen jezikoslovcima - temelj književnog jezika je štokavski, a ne kajkavski i to zato jer su oni gurali svoje osobne preferencije, a ne ono što bi bilo logično kada se sagleda nacija u cijelini.

Pa i sada... Jel ne ću ili neću?

Isto što pokušavaju progurati - da se izgovara mliiiiijeko, a ne mlijeko (i da se rastegne)

To je isto kao da se, ne znam, od OOP kreće prema kvantnoj paradigmi (bezveze govorim), a netko nama priča kako se trebamo kretati prema proceduralnoj.

evo ti jedan razlog da im ne vjeruješ... u cijelom tramvajskom prometu ne postoji služba kraća od 5 sati i nekih 45 min... maksimalna dužina službe je 7 sati... za plaću ti nije lagao jer oko 7000 kn se i vrte plaće za tramvaj... na busevima su nešto sitno manje plaće koliko sam ja upoznat ali nije ništa pretjerano... sad da sve to upakiram...prema zadnoj platnoj listi za mjesec kolovoz imam 168.5 sati efektivnog rada... 13 slobodnih dana... ukupno za isplatu oko 6500 kn... na to još dodaj da ja nemam staža kao tata tvog prijatelja i dolaziš do cifre od oko 7 i kusur tisuća koliko je on spomenuo... a sad komotno možeš nazvat frenda i njegovog tatu i pitat zašto te lažu...

Da se prikljucim sa svoja dva centa :-D

Mislim da ste u cijeloj ovoj jednadzbi vrijednosti zaboravili dodati jednu _ekstremno_ bitnu varijablu. Ta varijabla se vrlo jednostavno uoci do ekstrema ako vam se da procitati Brave New World od Aldousa Huxleya, a to je sklonost.

Krenut cu kroz banalni primjer - mrzim prat sudje. Dume nemam zasto, taj posao mi je mrzak za ubit se. Ali s druge strane, bez problema kuham svaki dan nakon posla, usisavam kad treba, perem robu a bogme i pegl... ovaj, glacam. S druge strane, moja cura bez problema pere sudje, isto tako voli cistiti, ali kuhinja joj je mrska do pakla i natrag.

To je zato jer nas dvoje imamo drugacije sklonosti. Ona na kuhinju gleda kao na mjesto gdje mora stajati i sjeckati, mijesati, povremeno se opeci, etc etc etc...

Ja na kuhinju gledam kao na mjesto gdje kombiniram razne namirnice u jelo koje cu kasnije pojesti (Hello cpt. Obvious), znam da zvuci cudno, ali taj proces je meni fascinantan i na kuhanje apsolutno nikad nisam gledao kao na posao, nego kao na cisti uzitak. Kuham svaki radni dan jedanput (vecera) i vikendom dvaput (+rucak), i to zadnjih 4-5 godina, i nikad se nisam pozalio da mi se ne da.

Preneseno na razlike poslova, i povuci cu reference iz prije spomenute knjige:

ljudi vole razlicite stvari. Ja sam cuo, od brojnih prijatelja, recenicu koja je meni ponekad smijesna, ali jednostavno nemam odgovor na nju: "Kako ti se da?" Pa eto, da mi se. Obozavam sjediti ispred kompa i buljiti u ekran, obozavam rijesavati probleme, arhitekturirati software, toliko sam 'bolestan' da koristim iskljucivo regexe za svaki search i pisem skripte cim uocim da cu >=5 puta morati ponoviti istu operaciju.

Netko to ne moze ni smisliti.

Netko bas obozava doci na posao, ugasiti mozak i kositi travu, netko na fizicki posao gleda kao trening.

Neki ljudi u zivotu traze izazove, hrane se uspjesima i uce na pogreskama.

Neki ljudi samo traze najmanju liniju otpora.

Dakle, u cemu je problem? Zasto bi neki posao bio vrijedniji od drugoga? Nije. Poanta je raditi ono sto te usrecuje. Po meni, nije fer govoriti "Ja sam ulozio 10 godina truda, pa zasluzujem vise". Nitko koga ja poznajem, ukljucujuci mene samog, nije ulozio taj trud zato jer je morao, nego zato jer sam htio. Taj trud me usrecivao.

Ako se netko ne zeli truditi na takav nacin, i sasvim je sretan prihvatiti manje mentalan a vise fizicki posao od mene, zbog cega bi taj posao trebao biti manje vrijedan?

Imam jos dva primjera iz stvarnog zivota, s obojicom sam radio: jedan kuhar i jedan drvosjeca.

Kuhar je radio u malenoj pizzeriji (ja sam konobario). Taj covjek je u toj pizzeriji radio kao kuhar 6 godina. On je 6 godina uporno izmisljao nove nacine da napravi bolje tijesto, doda sastojke u pizzu koji bolje idu skupa. Covjek je pokusavao postati BOLJI u onome sto radi. Jel se moze tu negdje povuci paralela s informaticarima?

Drvosjeca je bio vodja smjene u pilani u kojoj sam radio kao fizicki radnik. Njegov posao je bio da motornom pilom ide od trupca do trupca, i ispili ih na otprilike 1.5m duge komade koje sam ja onda nosio 5-6 metara do tracne pile. Taj covjek je tamo radio oko 8 godina, i on je __pjevao__ dok je pilio ta drveta. Ja sam ludio zbog sunca i piljevine u nosu. On je uzivao na svjezem zraku i cinjenici da ce vec u 3 biti doma na rucku i poslije se igrati sa klincima. Rekao mi je, nakon samo mjesec dana dobijes dovoljno kondicije da uopce ne osjecas tih 7 sati pile u rukama, bez problema ides igrati nogomet ili nosas klince okolo.

Dakle? Po meni, nema smisla usporedjivati vrijednost posla.

Ja radije usporedjujem radnike i neradnike. Usporedjujem tipove koji trenutno preko puta mene igraju sah na kompjuteru, a pred domalo su surfali facebookom, a pred domalo surfali youtubeom. I ja sad pisem ovaj dugi post, a prije sam dodao novi tutorial, ali ja sam na poslu bio u 7:30, i poceo raditi u 8, a doma cu ici, kao i uvijek, oko 17:30, 18:00. Usporedjujem tipove koji provuku karticu u Uljaniku i idu na posao, a onda bjeze preko ograde u grad, vrate se preko ograde za rucak, ponovno izadju vani, pa onda cijela procedura opet.... to su 'gljive', tj. paraziti drustva. Covjek koji posteno radi, nije.

Sad, to je teorija.

U praksi, zajeb je taj da neki poslovi nose u startu puno vise love, a covjek moze biti aspolutno nekompetentan za taj posao, primjerice drzavne sluzbe kako se cesto spominje. I naravno, nasi staro-socijalisticki zakoni stite takvu svinju na toj poziciji svim silama, a onda su tu i prijatelji koji su se uguzili na slicne pozicije i drze ih do mirovine.

Tko radi, taj vrijedi. Po meni, bitno shvatiti da zajeb ovog svijeta lezi u tome da se privilegije i povlastice rijesavaju kroz privatno vlasnistvo, a ne kroz rad! Bas sam komunjara :-D

Cheers!

P.S. pardon za ovaj megagram teksta.

Istina, čovjekov karakter najbolje se prepoznaje kroz glazbu. Ako je pjevao nešto od Pink Floyda ili Metallice ili pjevušio Jarrea, onda je sigurno dobra osoba. Inače ako su neki narodnjaci ili slično, nikad ne znaš kad će te dokvačiti motorkom... Kakav je ovaj imao glazbeni ukus?

Dobar ti je post Deuse, samo što, da dođemo do to tog idealnog komunističkog uređenja po Star Treku, proći će još stotine godina... Nažalost.

lol, već 20 do dva. nisam se ni obaziro na vrijeme kolko je bilo ove teme 

s dannyem se slažem o jednakosti svih poslova..

ja ću ovo: gimnazija>>>ekonomski ili pravni fakultet>>>posao kao ekonomist ili nešto u pravu(odvjetnik, grijač klupe aka saborski zastupnik  i sl.)

išo bi na takav posao zbog ovog:

-loša ponuda informatičkih poslova

-niske plaće

-nesposobnost za fizički rad...

Biser djdomi nije čitao moje postove....

Ja naime učim za posljednji ispit na pravnom fakultetu...I žao mi je što sam upisao ovaj fakultet.

Em nije zako lako za završiti. Puno za štrebati. Davao sam godinu za godinom i sada ulazim u svijet nezaposlenosti... Zašto??? jer se ne traže pravnici u RH.

Ma daj ne budi pesimist, ovisi o onome sto trazis... mislim da ti je najpametnije uzeti neki posao u bilo kojoj drzavnoj sluzbi i tamo rijesiti drzavni ispit, onda ubodi posao negdje opet na drzavnim jaslama i to je to. Neces se obogatiti, ali imat ces pristojnu placu i gotovo sve povlastice koje mozes.

A sad, ako volis svoj posao, nadji kolegu, otvori privatnu praksu i preseli u Istru. Ovdje svako svakoga tuzi za metar zemlje, a pogotovu ako su u rodu, onda se ide do krvi.

Imat ces posla ko pljeve :-D

Pozdrav,

Inače idem u Mioc u Splitu i na kraju prošle godine nam je profesorica (pozdrav profesorice) iz informatike otišla u penz... ovaj mirovinu. Dakle, stvar je u tome da škola u 4 mjeseca vremena nije uspila nać nikoga sa naglaskom na nikoga da bi nam predavao informatiku. Razlog je u tome, što na burzi trenutno nema nitko ali ama baš nitko... Kako je to moguće, a svi se žale da nema posla...

  Zapravo problem je sto informaticari nece da rade kao zamjenski "profesori" (posto rijetko koji informaticar ima titulu profesora), nego neke druge bolje poslove...

A ako si primjetio, osim u nekim skolama, profesori informatike su uzasni u generalki...

  Koliko ja znam, inzinjer ili apsolvent mogu biti samo ZAMJENSKI i privremeni profesori (bar zadnjih put kad sam pricao)... mozda se promjenilo nesto u godini dana, ali nema šanse da mogu bez pedagoškog obrazovanja dobiti licencu za rad...

A nije da nije lose... znam ja tonu ljudi s zavrsenim fakultetima etf-a, foi-a, fer-a koji ne mogu naci posao ili ne zele raditi kako vecina hrvatskih tvrtki radi (iliti prijavljen na 2500, ostalih 4000 na ruke)...

:)

Offtopic- ubit ce me posao...