-nepotrebno je prepucavanje o 'vrijednosti' nečega, pa i posla. Jer svako mišljenje / mjerio je jednako validno.
Jer nema zadane vrijednosti. To nije konstanta.
Ajd sad banaliziranje: Donld Thrump, Paris Hilton, Sanader, Todorić, Kerum, Grub-Bubi (i sl. likovi), Ronaldo, Lady Gaga, slika Monalize, dijamantska narukvica, ajfon.. -vrijednost? Čaša vode?
Što je mjerilo? Dali je to mjerilo konstanta? npr 10.000$ je velika plaća, no što ako država propadne, postaje bezvrjedan papir. Kao knjižica u Ljubljanskoj B.. U tom trenu je kruta valuta kao 'kokoš' vrijednija. Ali istoj toj kokoši se mijenja cijena, kao cijena zlata, žita.. -nema fiksne zadane vrijednosti koja bi bila mjerilo. Kao što nekom dres 'Ajduka vridi više nego Dinama.. i što sad?
Dalje s banaliziranjem, koliko vrijedi posao keramičara, kojem drugi dan poodpadaju pločice? Treba platiti nastalu štetu, ne dobiti plaću. Doktor? ....
Da, ima poslova u kojima se zarađuje, ima i onih gdje se gubi, ali to nije stvar konkretnog posla nego osobe, njegovog znanja, sposobnosti, trenutka.. možda (za naše uvjete) i najvažnije, znati / moći to naplatiti.
Treba bit 'rođeni trgovac'... u svakom poslu. Za dvije potpuno identične stvari/posla nemora se ostvariti ista zarada-plaća. Kako onda govoriti o 'kruškama i jabukama'?
Što kad u priču o vrijednosti ili zaradi ubacimo varalice/lopove? Dali njihov posao ima priznatu društvenu vrijednost (ako to uzmemo kao definiciju)? Upravo suprotno, ali ih to ne spriječava da dobro 'zarade'... dok ide. Varalice/lopovi su samo dobri u svom 'poslu' i znaju naplatiti-zaraditi. Koliki novac se vrti oko kupo-prodaje Podravke vlastitim novcem, kreditiranjem vlastitim novcem... i to je zarada (čak ne kriminalna?).
Običan šljakerski posao za x-plaću, obično njegov poslovođa ima x-plus (veću) plaću. Jer je tako odredio vlasnik, ne vrijednost posla-rada-proizvoda ili tržište.
Koliko god ovo bilo udaljavanje od topica, ipak ima veze.. jer pokušavam objasniti da je teško odrediti vrijednost a pogotovo nema realne cijene-plaće, što je jedan od osnovnih kriterija za posao.
Jer osnova kapitalizma je da ću ja platiti nešto (rad) toliko malo, za koliko je druga strana taj rad spremna ustupiti. Isto tako ću svoj rad pokušati prodati što skuplje. Ali nema vrjednost, ima samo trenutnu cijenu.
Postoji minimum, iznad minimuma čovjek pristaje na sve, ispod se mora pobuniti, nešto promijeniti ili ga nema. Sve ostalo je cjenkanje i osobna stvar.