Plaće programera u inozemstvu?

studij u inozemstvu traži masne novce ili ako si mega odlikaš i uspješan, stipendiju, ali nemoraš nužno inozemno studirati da bi i inozemno dobio posao, samo ovdje upiši nešto što je svjetski traženo a zanima te.

I da, netko je pitao za porez u UK, naravno da nije tamo harač od 23%, tamo su ljudi ipak... ljudi ^^, imam legu tamo, zadnji put kad sam ga pito, mislim da je reko 15/16 %, i znam da je skoro infarkt dobio kad sam mu reko naš porez xD

Švedska, bratić radi aplikacije za neke banke ima oko 22 000 švedskih kruna mjesečno.

Evo jedan totalno OFF,al eto da ne otvaram temu...

Gdje se traži(i kolika je traženost) završeni studij elektronike i kolika je plaća otprilike ?

Samo što moraš znati da je Švedska jedna od najskupljih zemalja svijeta, pa tih 18 000 kuna niti nije toliko puno.

A sad da nisi malo pretjerao ? 30 kn za kruh ? Pa to Boga vrijeđa. Mislim aj za alkohol u redu, to čak i pomaže da se smanji opći prosjek pijandura (ne kao ovdje -.-), ali mislim.......

Za razliku od Hrvatske gdje ih je problem uopće i zaraditi, a o čuvanju da ne pričamo.

I nije bas najjeftinije.

đabe ti proračuni i priče o štednji kad stvarno nemaš šta štediti.Uz ove plaće i cijene, skoro sve ode na režije i hranu.Još ovi smiješni komunalni troškovi i HRT pristojba od 80kn.

Apsolutno se slažem s tobom.

Općenito, rekao bih da je takav stav u suštini relativizacija nepromjenjivosti vlastite situacije s ciljem utjehe - dakle, razmišljanje tipa "znam da živim u kaljuži, stoga ću popljuvati sve ostalo, jer ne mogu prihvatiti da bi drugima bilo bolje nego meni". Tipičan balkanski mentalitet oskudice.

U Hrvatskoj su cijene prehrambenih proizvoda u prosjeku čak par postotaka veće od europskog prosjeka, a plaće su na nekih 65% prosjeka, dok je prosječna kamatna stopa na stambene kredite u EU je ispod 3% dok je kod nas preko 6%. Mislim da su to već dva ponajbitnija parametra u cijeloj priči. Uostalom, postoji tzv. PPP index (purchasing parity power) pa si predlažem da si to pogledaju ljudi koji žive u zabludi da je (život u Hrvatistanu) == (životu u zapadnoj Evropi).

No, možda i važnija činjenica u čitavoj priči jest to da je ovakav život u Hrvatskoj dugoročno neodrživ i oscilira inherentno bankrotu. U zemlji u kojoj 70% BDP-a čini potrošnja(!!), u kojoj je javni dug dosegao 100% BDP-a, u kojoj defacto nema industrije, u kojoj na 4.4 milijuna ljudi ima skoro 1.5 milijuna umirovljenika, u kojoj u javnom sektoru radi skoro milijun ljudi i u kojoj 700 000 ljudi iz privatnog sektora to sve treba financirati - svakome je jasno da je to invertirana piramida kojoj baza kolabira.

Radna snaga je katastrofalno neobrazovana i nekonkurentna. 40% ljudi starijih od 15 godina ima jedva završenu osnovnu školu, sustav visokog školstva proizvodi "over-educated and under-skilled" kadar koji je, btw, u totalnoj diskrepanci sa potrebama domaće privrede, a u znanost se ulaže nekih 0.5 % BDP-a (što je rang Moldavije - Finska, primjerice, ulaže preko 3 % BDP-a).

Procjenjuje se da se na korupciju se u zadnjih 10 godina izgubilo 120 milijardi kuna, što je otprilike visina javnog duga zemlje - a u to nisu ubrojene privatizacijska (tzv. "pretvorba") pljačka i razne sanacije kojekakvih firmi. Dug je to koji će otplaćivati nekoliko generacija i po mojoj procjeni, idućih 10-15 godina bit će premija zadržati trenutni životni standard, s time da je izglednije daljnje propadanje istog.

Najzad (možda i najvažnije), koga se može pokazati kao uzor vlastitoj djeci? Kako možeš racionalno obraniti ideju životnog školovanja i usmjeriti moralni kompas djeteta kad društvene "vertikale" i najviše ešalone vlasti čini koruptivni sustav na čelu s kojekakvim kriminalcima, mafijašima, alkoholičarima i, rječju, diletantima i teškim mediokritetima, kada mu inputi okoline dominantno govore "ne talasaj" i "zdrpi, briši i po mogućnosti uđi u Sabor"?

Što se tiče života u Švedskoj, ne mogu shvatiti ocjene koji u biti kažu "I nije baš tako jeftino". Pa ja bih rekao i da jest - osim ako ne želiš biti baja i kur*it se na svakom koraku. Primjer: brat 10-ak godina radi u Švedskoj kao viljuškarist u jednoj tvornici, a žena kao čistačica na istom mjestu - plaća im je preračunato neto 18 000 i 15 000 kn respektivno, s time da su ih oboje valjda 10 puta pitali žele li ići na različita doškolovanja, edukacije i napredovanje u radnim mjestima. Takvi su ljudi kojima to nije bitno i koji su sasvim zadovoljni s trenutno postignutim, pa to sve redovito odbijaju, ali - čovjek je promijenio 3 ogromna auta (tipa Ford Galaxy ili Hyundai Santa Fe) i 2 stana da bi na kraju kupio veću kuću u predgrađu za novce za koje ljudi uzimaju stanove u Hrvatskoj. Efektivna kamatna stopa - 3.5% i to po metodi otplate na rate (a NE na anuitete). Godišnjeg odmora imaju oko 33 radna dana, što je iz perspektive hrvatskog radnika nedosanjani san. Uza sve to, kada otplate sve kredite, režije i ostalo, mjesečno stavljaju od 500-1000 eura na stranu.

Ono što je u Švedskoj skupo jest luksuz - dakle, cigarete, alkohol, kockanje i izlasci. Tako to i treba biti - sustav ti mora omogućiti ugodan, normalan i nesmetan život, rad i individualni rast i napredak, a za luksuz i "ćef" se izvoli izuti iz cipela (što ti, opet, povremeno neće biti nikakav problem, uz plaće kakve dobijaš).

Meni zaista niti u bunilu nije jasno što itko može zamjeriti takvom životu i kako se to uopće može mjeriti s balkanom.

Uz sve izloženo, zaista se divim ljudima imaju ikakve inklinacije ka ostanku u Hrvatskoj....i ispričavam se na dužem postu i parcijalnom off-topicu, ali morao sam reagirati na isprazne tlapnje koje duže vremena čitam po ovim (i ovakvim) threadovima.

Prosjek nam popravljaju manageri sa placamo po nekoliko desetaka tisuca kuna.

Zato postoje aritmeticka sredina i median. Nasima vise pase artitmeticka sredina jer su rezultati ljepsi za objaviti.