Ok, kameru je on kupio na obrt - da li to stvara dodatne komplikacije? da li je "garancija" prenosiva?
Dok imaš račun trgovcu je svejedno tko reklamira robu, jedino pazi ako ti je šalju poštom da je ne pošalju na obrt nego na adresu koju im ti dostaviš.
-ne, nije svejedno.. upravo zbog zakona-prava, osnovice.. tj prčitati naslov teme, kao i odgovarajući zakon, zakon o zaštiti potrošača.
-riječ potrošač je definirana.. mali-kranji kupac, osobno, ne firme.. firma i roba kupljena na firmu, trgovac se nasmije, nema nikakve obveze jer se naprosto zakon ne primjenjuje.
-kupnja polovne stvari.. oglasnici i sl. .. nema veze sa zakonom, osobna stvar, osobni rizik.. pri čemu svaka osoba može tužiti-tražiti nešto od druge osobe a presuda ovisi o sudu, dokazima itd..
-kupljeno na firmu.. time klnjiženo u trošak firme, odbitak poreza.. porezna prevara, kazna za firmu po dojavi inspektoratu, što trgovac lako može napraviti.. a inspektor lako kazniti, trgovac će to napraviti jer se riješava gnjavaže, dovoljno da se osjeti maltretiranim .. itd. pa sve do tog kad se recimo radi povrat, inzistiraju na povratu na isti način kao i uplata, preko žiroračuna i sl. (mada za to realno nemaju osonove u zakonu..).
-često roba kupljena na firmu ima 12mj jamstva dok za privatnu osobu ima 24mj.. i to svaki trgovac za svoju robu zna, ne zaboravlja, ne previđa.. mada proizvođač i dalje daje jedno-isto jamstvo i realno se može iskoristiti no trgovac to recimo zloupotrebljava kako bi se što prije riješio svoje obveze riješavanja reklamacija tj ovisi u kojoj trgovini, mali-veliki, kakav je lanac-logistika i time rutina.. kod malih su manje šanse da to prođe ok po kupca-reklamaciju, kod velikih veće jer trgovac-djelatnik trenutno na pultu realno s tim nema veze, ne razmišlja i možda radi tek par dana (nestašica radne snage, studenti i sl.)...
-savjet, ne kupovati na firmu, ne kupovati polovno, ne kupovati.. kad se misli na jamstvo i moguće probleme, tj kupac odlučuje i prihvaća kako cijenu tako i rizike-posljedice.. zakon je samo zakon, vrijedi za novo, robu, ne za sve ostalo.. i vrijedi samo kad se konkretan zakon odnosi na ono na što se poziva, tj potrošač mora biti potrošač, ne firma.. definirano značenje riječi u pravu eu-a.