Zbogom žarnoj niti

Da. I da se slomljeno staklo ne dira rukama, a po mogućnosti da se tepih ili na što je već pala, baci u smeće.

Ali opet, vjerojatno isto vrijedi i za obični živin toplomjer, pa nitko ne radi frku oko toga.

Evo ga ođe - link na živu u ribi - tu su medijani i standardna devijacija, tako da nisam siguran može li se ovo direktno usporediti sa ovim dolje

     link na CFL -  Most CFLs contain 3–5 mg per bulb, with the bulbs labeled "eco-friendly" containing as little as 1 mg

edit - pretekao me Komander 

Da nadopunimo malo teorije zavjere o lampama...

Lik koji u onom gore tekstu tvrdi kako je ziva super i kako nema brige za CFL radi na zanimljivom istrazivanju:

"He has been a staff scientist in the Environmental Energy Technologies Division at Lawrence Berkeley National Laboratory since 1979, where he now leads the Lighting Group. The focus of his research at Berkeley Lab has been in the area of advanced communications techniques for the control of lighting systems in buildings."

Žive ima u većini ribe, tuna je jako "prijemčiva" za istu, stoga je (posebno vani) jako nepreporučljiva pojedinim kategorija ljudi (trudnice i slično).

Korist od tunjevine je puno veća od štete. Ako jedeš tunu češće od 5 puta tjedno onda možeš imati problema s time, a ne sad ako pojedeš tunjevinu jedanput tjedno. O ribi da ne govorim. Korist je toliko veća od problema sa živom da je bolje konzumirati ribu svaki dan nego je ne konzumirati.

Sve u svemu, zasto onda to konzumiramo makar je u 'malim' kolicinama?

Ja sam mislio pocet jest konzerviranu tunu 2 puta tjedno iz xy razloga pa pitam iz radoznalosti.

Izvori tih informacija? Ne možeš generalizirati. Jako je bitno o kojoj ribi, odnosno kojoj tuni se radi, odnosno gdje je ulovljena, jer ne sadrže sve istu količinu žive, te o tome tko ribu konzumira.

Problem je samo u tome što stanovnici Hrvatske, pogotovo ako su kupuju konzerviranu tunu (i to pogotovo ako jedu konzerve robnih marki), najčešće ne jedu ribu iz Jadrana, nego jedu ribu s Tajvana! Drugim riječima, Hrvatima bi se najćešće bilo bolje kloniti konzervirane tune, osim ako ne kupuju samo one koje su punjene ribom iz Jadrana (i koje su u pravilu skuplje).

Pogledaj ovu prezentaciju, lik je zatražio sve informacije koje operater ima o njemu, i čak je i mene koji sam teoretičar zavjere izneadilo koliko se informacija može prikupiti o korisniku.

Postavlja se pitanje, dali bi pao Berlinski zid da su tada ljudi imali mobitele. Video traje 10 minuta.

Pogotovo ak se reklamiraju pod markom sa sloganima poput "kupujmo hrvacko". Danas ti fakat treba povećalo i treba gledati etiketu na svakom je*enom proizvodu za koji misliš da je hrvatski (tipa, zabezeknuo sam se kad sam kupio SMS-ovo maslinovo ulje, Podravkin grah i neke druge proizvode i sl. pa vidio da su iz Italije! ili pak smrznuto povrće od Podravke ili Leda iz Belgije/Francuske). Hrvatske marke, ne-hrvatski proizvodi u mnogim slučajevima. Koliko ljudi ima volje i vremena i zapravo mogućnosti čitati ultra-sitna slova na kojima piše odakle su proizvodi?

Piše popriličnim slovima, i moji vole tunu.