kratkog si pamćenja... krajem prošle godine je bila opcija ili svaka sva dana čačkati nos i gubiti vrijeme i novac čekajući ispred ljekarne, riskirati da popušiš virus u redu ili se cijepiti.
Razina medijskog pristiska je bila nepodnošljiva u to vrijeme... drugim riječima, mnoge su najebali da se cijepe premda nisu bili u rizičnoj kategoriji, ili čak su preboljeli.
pamtim k'o slon i narafski da se sjećam. no ovaj napis nije o tome. nota bene, dalo bi se nažvrljati romanče o tome koja je ministar budala izvan svoje uske specijalizacije (neurokirurg?) ali zato je ministar (jer je budala, ne kirurg). da se i ne govori o broju bačenih cjepiva ("obećo je/da će doći ..."), odn. naše love iz poreza. i ostali likovi u tom igrokazu... no kaj sad? nisam glasal za njih a svejedno sam kažnjen njihovim idiotarijama (svakodnevnim, pače). divote tzv. demokracije (= samo za izbore; poslije više ne).
uglavnom, ni onda se nisam osjećao prisiljenim ili "pritisnutim". čekao sam slijeganje prašine i samanjenje doživljaja/histerije pa se fino otišao cijepiti i bilo je zbilja zabavno u redu (u prečkom), oba puta. raja je bila baš raspoložena zajebavati se. no imao sam i knjigu uza se, za svaki drugi slučaj. preko puta je i birtija pa su donosili kavu do "čekatelja" (ne badava, jasno, ali nisi morao napuštati red). ako ovome dodam i dvaput red za osobnu (predavanje/podizanje), premašio sam plan socijalizacije za desetak godina unaprijed