Postoje stvari iz prošlosti koje nas jako vežu za neki naš dobri dio života i vjerujem da većina takve stvari čuva, nekada da se prisjete lijepih vremena i osjećaja.
Isto tako, postoje stvari koje nas vežu za neka malo mučnija sjećanja poput izrade i uvezivanja diplomskog rada ali ipak vjerujem da je malo tko bacio svoj diplomski rad...tako da mogu razumjeti i čuvanje svojih novinskih natpisa, jer svaki taj natpis ima svoju priču i označava neki dio života.
Ja sam skupljač takvih stvari, ali rado se rješavam potrgane opreme, odjeće i mnoštva stvari koje me više ne zanimaju ili ih više ne namjeravam koristiti. Mada imam jedan HP-ov laserski printer, možda među prvim modelima manjih printera, koji (za nevjerovati) još uvijek radi i printa i njega držim u vikendici ako što zatreba dok smo na odmoru, jer taj toner se ne suši kao ovi InkJet i može ga se godinama ne koristiti da bi on i dalje radio kad zatreba. Tako da, ako se nešto može koristiti, ne bacam.
Kada god sam mjenjala posao nisam sa sobom nosila stvari iz bivših ureda nego simboličnu jednu kutijicu maksimum, a ostalo sam podjelila ili bacila, jer vjerujem da je novi posao i nova energija i da nema potrebe gledati unatrag i vući za sobom stare stvari. Tako da bih mogla reći da sam nešto između skupljača i odbacivača, ako postoji ta kategorija 
Its just the way of it, son. We all sell our souls sooner or later.