Zanima me odnosi li se ovo "istraživanje" i ova "znanost" na većinu roditelja u svijetu, odnosno na afričke i azijske roditelje.
Roditeljstvo jedna od najgorih stvari koje vam se
- poruka: 152
- |
- čitano: 46.769
- |
- moderatori:
vincimus
Glupost!
Najveci uzrok nezadovoljstva(ako ga ima),je financijska ugroza koju nam nameće drustvo.
Roditelji u modernim drustvima se groze toga,kako ce oni njihovo dijete financijski uzdrzavati,dok kontra u siromasnim zemljama roditelji "štancaju" djecu,jer im ona pomazu pri financijama!
Ponosan sam roditelj djevojčice koja ima tri tjedna...
Roditeljstvo je najljepša stvar koja mi se dogodila.Sve ostalo postaje sporedno...
Sjecam se rodjenja i dolaska kuci svoje prve kceri. Prva 2 tjedna su bila apsolutna koma zbog jedne jedine stvari - cijeli dan je spavala i cijelu noc je vristala. Bili smo premoreni do razine da apsolutno vise ne mozemo funkcionirati. Nakon toga se stanje stabiliziralo i sve je bilo OK. Ovo istrazivanje je vjerojatno provedeno na "modernim" roditeljima. Nekolicina kolega na bivsem poslu je dobilo prinove u zadnjh godinu i pol dana. Oni dolazak djeteta dozivljavaju kao nesto zbog cega uopce vise neces imati vremena za sebe do kraja zivota. Grozno su neorganizirani i smijesni...
Koja glupost..pa tek sa rođenjem prvog djeteta sam počeo pravo živjeti..prije toga bio običan mulac...sad očekujemo četvrto dijete i nema sretnijeg od mene...
nije tak strašno poslije 27 godina no u početku je bilo jezivo. ne volim djecu (ljudsku) pa je bilo još teže. sad ima svoj život i mam je lakše. svakako bih u trenutke sreće ubrojao i razvod.
Nedugo nakon što mi je brat poginuo, supruga je ostala trudna i ta vijestme nije razveselila niti najmanje. Iskreno to razdoblje mi je bilo sve samo ne lijepo. Smrt brata me zadesila u trenutku kada sam već lagano stao na noge, zbog pokojnog prijatelja koji nije napunio ni 19, a počinio je samoubojstvo.
Tih mjeseci dok je bila trudna su bili mi pakao u glavi. Od buđenja u 2-3 ujutro bez razloga do toga da mi se po glavi vrti što sve može poći krivo tokom trudnoće, tokom poroda i nakon trudnoće... Previše zaista svega.
Kada se mali rodio, trebalo mi je desetak dana da se naviknem da je on tu. S vremenom sam se navikao, nakon toga malog počeo voljeti. Sada ima trenutaka da bih ga najrađe otresao od zid i bacio kroz prozor jer digne tlak (uskoro ima 18 mjeseci), ali na kraju ga ne bih mijenjao nizašto. Jer više ima lijepih trenutaka s njime nego ovakvih di me ispizdi do kraja.
Sudeći po rezultatima istraživanja, malo ko je zreo za brak i roditeljstvo.
Komentari pokazuju da je kod nas, a verovatno i drugde, ogroman tabu reći bilo šta osim da te dobijanje dece nenormalno usrećilo i da ti život nije nikad bio divniji, što samo pojačava pritisak na mlade roditelje koji dođu u situaciju da se nikad nisu osećali nesposobnije i koji su na ivici fizičke i psihičke izdržljivosti.
Naslov "Roditeljstvo jedna od najgorih stvari koje vam se mogu dogoditi, tvrdi znanost" je običan clickbait koji ima malo veze s navedenom studijom, a nikakve sa zdravim razumom. "Tvrdi znanost" je obična glupost. Ne, ne tvrdi znanost, nego tvrde stanoviti Rachel Margolis i Mikko Myrskylä u svojoj studiji. Što tvrdi znanost kad se uzmu dvije studije s oprečnim zaključcima?
OK, zaključak je da zadovoljstvo životom padne nakon rođenja prvog djeteta. Ako se nisi snašao u tome, manje su šanse da ćeš ići na drugo djete. No shit, Sherlock.
Ali što ako uzmemo dulje razdoblje? Vjerujem da djeca nisu tako loše ulaganje u zadovoljstvo života preko svega. Isto tako, siguran sam da bih mogao naći studiju u kojoj "znanost" tvrdi upravo ono što želim potvrditi - bez obzira što to bilo. OK, možda s izuzetkom toga da je Zemlja ravna ploha.
Mislim da je jedna stvar kad zelis a druga kad ne zelis,treca da dogodi se slucajno pa prve opcije uzmu maha. Moze biti i suprotno. Ja nisam za dijete jer sam ja jos uvijek dijete.
Gledam jednu od bivsih,seta s djetetom u kolicima i uopce ne izgleda sretno(slucajno). Zato je bolje da abortus bude legalan. Zasto bi dijete moralo patiti ako su roditelji kakvi jesu.
Mozda smo u sumi.
Ja i supruga smo potpuno suprotni od roditelja s djecom.
Prvo što ne volim da nama netko dosađuje i djeli savjete oko djece, a to ni mi ne radimo.Na kavama ne trebamo samo pričat o djeci, i "maltretirati", ljude koji ih nemaju.Ima i ostalih tema.
Drugo...dobili smo djete ali ne znači da je život stao.I dalje imamo neke svoje hobije, pokušavamo sve to uskladiti.Ona nam je sad centar svijeta i najveći problem je hranjenje...kad krene jest kasice i sl za 6mj bit će lakše.
Trece...dobili smo djete iz ljubavi a ne iz slučajnost.U braku smo 8 godina i to nam je prvo djete.Nismo se oženili zato jer smo morali nego jer smo htjeli.
Četvrto...mislim ici na porodiljni drugih 6mj jer zelim i ja dozivjet to odrastanje vlasite kcerke.
U svakom slučaju nama je to velika sreca i veselje kao i blizoj obitelji jer je to svima prva unuka.
Mislim da većina problema imaju parovi koju su djete dobili slučajno...a ima 2 frenda baš s takvom situacijom...
Pseudoznanost (fake science?) je svugdje, pa i u Bogu, ali ova se ističe kretenizmom.
Pa nije tu u pitanju komparacija, vec cisto pitanje sto je osobama lakse podnijeti...
...što ne znaci da ne bi zabrali ono sto im je dugorocno teze podnijeti, tj. rodjenje djeteta, a ne smrt bliske osobe
Nemojte kojekakve zgubidane slušati. Rođenje djeteta je nešto najljepše što ti se u životu može dogoditi. Neopisiv osjećaj. Istina da nakon više godina osjećaj malo izblijedi, ali ga vrati i nadmaši kad se rodi unuk. To je to, nema ljepše. Unuci su ono za što se živi.
Da li je itko spomenuo da puno mladih roditelja prije trudnoće žive kao da nema sutra? Svaki vikend vani, nerijetko spavanje do podne, rad samo kad im je to zadnja opcija itd.? I što onda očekuju, da će takvi biti očarani i sretni kad imaju jednu od najvećih obvezi koju netko može imati u životu? Nema više izlazaka vani, nema više ležanja po cijeli dan (i kako Friday kaže, ni po cijelu noć), nema više kukanja i bolikurčenja, i onda normalno da su ljudi manje sretni. Kad vidim roditelje koji su ljudi moje generacije, često mi je žao te djece, pošto ih roditelji naslikavaju i stavljaju na fejs, pa neke šetnjice do kafića gdje djete leži u kolicima i bulji u strop dok mama i tata pričaju 4 sata o glupostima za koje nikog nije briga. Prije par godina sam čuo od prijateljice da je neka žena (starija od mene, ali opet nije u 30.-ima) djetetu, kada je ono plakalo dok je ova bila na kavi kod druge prijateljice (jer, naravno, roditelj nema pametnijeg posla nego ić na kave) puštala na mobitel zvuk usisavača ili nekog drugog predmeta koji zuji jer je na internetu pročitala da taj zvuk umiruje dijete.
Naravno, ovo nije slučaj kod svih, ali je prisutno u zabrinjavajuće velikom broju roditelja. Tako da mislim da roditeljstvo nije niti približno jedna od najgorih stvari koja se nekome može dogoditi, nego jedna od najboljih i najljepših, a to što je netko takav da mu se tinejdžersko zajebavanje produži i do 25.-e je njegov problem, a ne problem djeteta.
Dakako, tu se ne ubrajaju neplanirane trudnoće, ali i u tom slučaju se treba otresti tih starih navika i kroz tih 9 mjeseci se maksimalno pripremiti na dolazak djeteta i novi život, bez obzira koliko taj rok (pre)kratak bio.
Da se razumijemo, i ja sam mlad, i ja volim svako toliko otići i na kavu/nogomet s prijateljima, i otić van jednom u mjesec ili dva, i nikada nisam osjetio želju da budem roditelj. Možda se to promjeni kroz slijedećih 7-8 godina, ali dotada se želim oformiti kao odgovorna osoba koja će tu obvezu moći ispunjavati. Čak i kada se igram s bratićevim sinom nemam nikakvu tendenciju da želim imati svoje dijete, ali još uvijek ga volim i drago mi ga je vidjeti i provoditi vrijeme s njim, igrati se, hraniti ga (iako njegova mama kaže da želi da "mali" jede sam, ali eto, meni je drago kada on sjedne kod mene i kaže mi da želi papati :) ), no jednostavno mislim da trenutno nisam u pravom vremenu za to. Svačije pravo vrijeme je drukčije, netko je na to spreman s 20 godina (znam takvih ljudi i nevjerojatno su dobri roditelji) a netko tek s 30 (što vjerujem da ću ja biti haha)
Postati roditelj je kompleksna stvar i ne postoji nikakva skala na kojoj se može izmjeriti sreća/nesreća koju takvo iskustvo čini našem životu.
Činjenica je da se život mijenja iz temelja. Stvari na koje si ležerno naviknut odlaze u drugi plan. Zreo čovjek mijenja listu prioriteta, ne samo zato što mora, nego zato što želi. Osim što je zreo na svaki drugi način, zreo je i emocionalno, te mu takve promjene u životu bivaju prirodne. Ne kažem da baš voli nedostatak sna, niti mijenjanje ukakanih pelena, ali se zna nositi s tim.
Problem sa današnjim generacijama mladih roditelja je što su jako egoistični. Nažalost, nisu sami tome krivi. Krivi su njihovi roditelji koji su ih napravili takvima svojim prezaštitničkim stavom tokom odrastanja. Nisu uspjeli izrasti u zrele ljude jer su malo puta u životi trebali "mrdnuti guzicom" da bi išta postigli u životu. Imali su debelu zaleđinu personificiranu u mamicama i taticama (Pusti je nak spava do 2 popodne, kad će ako neće sad; Nemoj da mi on pomaže po kući, toliko je nespretan da ću lakše sam... itd).
Također, mi stariji smo odrasli u vrijeme kad su se stvari popravljale, a ne bacale, krenuvši od igračaka, odjeće, obuće, kućnih ljubimaca, pa i odnosa među ljudima. Generacije današnjih mladih roditelja su već one koje nisu imale dovoljno pažnje da se sentimentalno vežu za (jednostavan primjer) igrašku, jer bi im brzo dosadila, a mama i tata su spremno kupavali nekoliko drugih (koje bi im još brže dosadile). Bilo je i ekstremnih primjera, gdje bi se djetetu nabavilo mače (čak i pile !?!?) da bi se dijete poigralo, a nakon toga bi bilo napušteno.
Kako od generacija tako odgojenih očekivati da su zreli? (Naravno, ne mislim na potpunu generaciuju, ali velika većina je tako odgojena). Na istom tragu kao što su rezultati ove studije je i veliki broj reazvoda u prvoj godini braka. Egoističnost! (Proizvedena takvim odgojem od strane roditelja u ranoj mladosti).
Dragi mladi roditelji, nije lako biti roditelj, no istovremeno, ne postoji ništa ljepše na svijetu. Krenuvši od prvih pokreta koje dijete samostalno čini, prvih glasova, pa kasnije prvih znakova svijesti kod djeteta. Prepoznavanje lica, prve smislene gestikulacije, kada prvi put doživite dijete kao osobu. Sve do prvih riječi, hodanja, a tek onda nastaje cirkus.
I nije tačno da će kasnije biti lakše - biće teže, ali i ljepše u isto vrijeme.
Uzdravlje!
Btw, samo jedno je tačno - u finansijskom smislu, djeca su najgora investicija :)
Bijela kuga je stvarnost, sve drugo je filozofija.
Ja sa svojih 27 godina nemogu vjerovati da su moji roditelji već imali mene. Ne mogu zamisliti tu odgovornost u ovim godinama. Previše obaveze mi je i imati mačku.
Vremena se mijenjaju...
Uostalom evo podijelit cu nesto s vama.
Skole u RH,bar dok sam ja bio u osnovnoj,recite roditeljima da kupe ovo,da kupe ono,da mozemo raditi pokuse,da vam mogu pokazati,dodem ovdje u Stuttgart u osnovnu skolu vidim kako je opremljena ucionica iz kemije,rasplakao sam se. (Isao sam na dodatnu iz kemije dosta stvari nismo mogli raditi,pa muka dosla).
Ucimo puno vise stvari ovi nego ovdje,da budemo konobari itd,znam jer sam imao jednog povratnika u razredu(koji se opet vrato u Deutschland).
Da, kad djeca cicaju i penzije
Da, kad djeca cicaju i penzije
ili kada te strpaju u prvi dom, najjeftiniji, jasno...