Pregled najboljih novih filmova 2021: prosinac-vel

Ajde Action man, ali reći nekaj protiv Power Rangersa  

Ja sam gotovo u potpunosti prešao na gledanje starih filmova, počevši od četrdesetih godina prošlog stoljeća do devedesetih. Postalo je neizmjerno teško pronaći dobar film u hiperprodukciji mediokriteta i smeća. 

Hvala autoru na super tekstu, opisu i samom izboru!

Mank rastura, i film, ali i pravi Mankiewicz, a nadam se da će Oldman pokupiti Oscara. Prije Manka pogledati samog Citizen Kane (1941) - remek-djelo, smatra se najboljim američkim filmom ikad, a potom dokumentarac The Battle Over Citizen Kane (1996), koji je također remek-djelo, ali koji je nužan skroz da bi se sve shvatilo, i koji daje svemu nevjerojatne kulturalne proporcije. Pa nakon toga Mank, također fantastičan. Svaka čast Fincheru i ekipi što su priču doveli do kraja. (Možda da dio ovoga uvrstite u tekst?)

Billie Eilish i njen brat Finneas su posebna priča, i apsolutno je wow koliko je dobro ispao dokumentarac, daleko bolje od mojih očekivanja.

Minari mi je ostao malo ispod očekivanja, nakon čitanja o njemu na BBCu, neke scenarističke slabe točke i "koincidencije" su mi ga malo previše pojednostavnile. Da je veći proračun filma bio, i da je možda više iskusnijih filmotvoraca sudjelovalo bi se i to doradilo, ali zanimljiva priča svejedno.

Ja sam prešao na nijeme jer je većina snimljena nakon 1930. smeće.  

Kad bi barem postojala tema na bug forumu gdje ljudi preporučuju top filmove što su gledali

Another Round - bezvezan. Imali su odličnu podlogu za napraviti vrhunsku komediju ili tragediju. Pokušaj kombiniranja završio je ispraznim filmom koji jedino svojim krajem dobro upućuje na "život ide dalje". Šteta, ogroman potencijal.

Minari - još bezvezniji, odlična gluma. Filmu se nema što prigovoriti osim da je dosadan.

Mank - Gary Oldman nadmašio samog sebe. Mislim da se u članku morao spomenuti sarkastični humor kojim ovaj film obiluje. Dokaz da film može biti čak i sporiji i s manje radnje od ova dva poviše a u konačnici da je film odličan.

Pošto je ovo očito godina nominacija filmova bez radnje treba istaknuti The Father koji fantastično gledatelja, kao u nekom VR-u, stavlja u ulogu dementnog starca. Hopkins bravuroznom glumom, scenaristi vrhunskim dijalozima i scenografi malim trikovima postižu da se istovremeno poistovjećuješ sa svim ulogama u filmu. Remek djelo koje zaslužuje nagradu z najbolji film ove godine.

Nomadland - također film bez radnje koji se oslanja isključivo na vrhunsku glumu Frances McDormand (favorit za glavnu žensku ulogu). Film je ok, no ostavlja dojam već viđenog i odmah nakon što na ekranu bude "The End" ti ideš složit sendvič. Nakon The Father sjediš još 10 minuta i gledaš u ugašen TV.

The Trial of the Chicago Seven - odličan, odličan humor. I to je to.

Judas and the Black Messiah - ništa posebno. Očekivao sam puno, punooooo više s obzirom na tematiku u koju sam prilično upućen. Više sam impresioniran s par scena Freda Hamptona iz The Trial of Chicago Seven nego s cijelom ulogom u Judah and The Black Messiah. Da, i to bi se u članku moglo napomenuti, ovo je prvi put da su u nominacijama za najbolji film dva filma u kojima se pojavljuje isti lik (Fred Hampton, predsjednik Crnih pantera iz Chicaga i jedan od najupečatljivijih boraca za rasnu jednakost).

Za one koji misle da je autor članka pogriješio kad je napisao kako je Riz Ahmed prvi musliman nominiran za najboljeg glumca, nije greška. Rami Malek je kršćanin a Mahershala Ali je dvaput dobio Oskara za sporednu ulogu iako je u Green Booku bio barem jednako glavna uloga kao i Viggo Mortensen.

Sound of Metal gledam večeras.

Promising Young Woman je na čekanju.