Živjeti dulje ili umirati sporije: može li se haki

Meni je upal u oci ova recenica: „Zašto uopće želiš živjeti 150 godina?“. Sjecam se jednog filma, mozda 80-te, gdje je tip zivio 300 godina. Znaci nista super hero ovo ono jednostavno je dugo zivio. I najveci problem je bio (s kojim se apsolutno slazem) sto su umrli svi s kojim aje odrastao,zivio, ... Zaista je pitanje cemu? 

Zivot ima smisla dok traje funkcionalnost. 

Jednom kada popuste ventili, krenu pelene i kolica, ozbiljnija degradacija tijela, what's the point?

Dapace, vidio sam njih par koji mole za smrt. Um radi, ali tijelo je zarobljeno u olupini koja prezivljava dan za danom. 

70 ako dozivim, eventualno 75, samo da pozatvaram neka poglavlja iza sebe i jos klincima pomognem ako je izvedivo, i to je to. 

Ne znam zasto bi netko zelio besmrtnost. 

Mozda milijarderi, da nastave jahati u sumrak zauvijek i uzivati u tim resursima? No npr imati besmrtnog tirana, diktatora, pakao na zemlji, to su uzasavajuce misli. 

Ima nesto u smrti i prirodnom redu stvari. I najbolji i najgori moraju sjahati, biti pokoseni, a kotac se mora okretati. 

Pitao sam AI da mi procijeni kad bi svi stariji od 50 godina u Hrvatskoj počeli uzimati supplemente kao što su NAD+, creatine, K2D3... Koliko bi se povećao BDP?

Kaže oko 3%. Kad bi uz to dodali i zdrave navike vježbanja i bolje hrane povećao bi se za 6%.

a Highlandere nitko ne spominje... it can be only one..

 Po Markovom polju sam vidio ne baš piramide ali po nadgrobnim spomenicima ugravirane Jeep Cherokeeje, pa mladi lik na  motoru bez majice s debelom ogrlicom, more iza njega, sve to u boji, ne znam je li se baš s tog motora skuco pa završio na Markovom polju ili je nekome od rodbine palo na pamet kako bi to bilo baš lijepo sjećanje prepuno dobrog ukusa, onda spomenik s ucrtanom vilom pokojnika i slično. Mislim da je većina ovdje za miran i dostojan oproštaj s klapom Intrade, pleh muzikom vatrogasnog orkestra, četiri profi narikače kako bi bližnji u miru izmeditirali tal na ostavinskoj,  karmine u Sheratonu, after party na Jarunu, a Nobilo i Prodanović čitaju cifre i katastarske čestice bližnjima na ostavinskoj.

 Pričao mi je otac kolegice kod koje sam živio da su grobnice u Dubrovniku na groblju najbližem starom gradu vrtoglavih cijena - i do 100 000€ (to je samo mjesto, mauzoleji se plaćaju naknadno a bome ima ih) i da je otimačina živa po familijama tko će ih naslijedit ili "preuzet nakon doživotne skrbi", pa sam mislio da je to vrhunac pogrebnih ceremonija.

A na Markovom polju sam vidio BMW X5, mislim tamo na onoj centralnoj aleji da je taj dragulj poshumnog klesarstva. 

Nisam vidio Jeepa u živo, ali sad sam malo prošvrljao slikama po Googleu, i bome je i to krasan primjerak klesarskog umijeća. Bilo bi neukusno to dijeliti ovako, pa tko želi nek pogleda na slikama samostalno, negdje među zadnjim slikama je.

Opet se vraćamo na genetske predispozicije za nečije zdravlje, dug život.

Zadnji slučaj, pokojni Đimi Stanić (R.I.P.) umro je u devedeset osmoj godini života.

Pušio je cijeli život odn. nastavio je pušiti do smrti, iako su ga liječnici upozoravali od njegovih pedesetih godina života da ima probleme s visokim tlakom i srčanim AV blokom 2. 

 Pa to sta si naveo i je jedan od najvecih problema. Ljudi se znaju identificirati samo poslom kojim se bave. Kad se upoznajes s nekim on ti uglavnom kaze ima i cime se bavi. I onda kad tako zivis 40ak godina ni ne znas nista drugo. Mozda starije generacije nisu o tome tako razmisljale jer je bilo bitno da imas posao i da prehranis obitelj, ali sada kada postoji pregrst mogucnosti mislim da bi ljudi uz posao trebali traziti i nekakvu drugu svrhu u zivotu. Neki su ovdi navodili da bi voljeli pomoci unucadi i onda mogu u miru na drugi svijet. Zasto ne gledati isto tako praunucad i prapraunucad. Znam da si sa svakom tom novom generacijom ti njima sve nebitnija osoba ali idalje zasto ne. Takoder ovaj argument se odnosi i na ono sta ako ti umru svi koje si poznavao, pa samo nastavis upoznavati nove ljude. Istina niko od njih se mozda nece moci poistovijetiti sa tvojom situacijom i razlikom u godinama ali zar neko od 100 ne moze imati nista zajednickog sa nekim od 40 ili cak neko od 130 sa nekim od 30

To je dvosmjerna ulica a čovjek je društveno biće.

U situaciji gdje se ti sa 130 možeš povezati s 30-godišnjacima (jer imaš to iskustvo), a oni s tobom ne (jer ga nemaju) nije teško zamisliti da ovaj 130-godišnjak postaje nezainteresiran za život.

E sad, tu može uskočiti empatija, ali i dalje ostaje pitanje kvalitete života jer 30-godišnjak ipak ima svoje obaveze i interese, a dan za sve ima 24 sata.

fali duboko zamrzavanje i čekanje razvoja tehnologije za ponovno buđenje

Za sada (u 2026) samo može kremiranje, pa sadnja: