Zvati sindrom kroničnog umora bolešću je kao i zvati alkoholizam ili pretilost bolešću - radi se o simptomima krivog načina življenja koji nestaju čim se prestane sa takvim načinom života.
Ili jesmo, ili nismo! Ili ono treće...
It aint what you dont know that gets you into trouble. Its what you know for sure that just aint so
Da. Mozak isto treba imat ispušni ventil. Something to unwind. Recimo san, broj 1. Uglavnom mislim da su to stvari kojima se čovjek nije trebao zamarat u prošlosti. I dok si radio, taj rad je zahtjevao određeni vremenski period da se to obavi a sam tempo rada je bio sporiji kao i životni tempo općenito. Danas je tempo postavljen kao na tvorničkoj traci, jako siromašan život po pitanju ljudskih vrijednost općenito ali konkretno je tempo takav da ti moraš razmišljat o stvarima o kojima nikad nisi morao razmišljati a to je kako opustiti um. I to kako ga upustit brzo. Pa idemo redom, jeli to cigara, jeli alkohol, jeli join, čime se sve danas pribjegava. Znači tempo je takav da ti moraš brzo opuštat um, kao što brzo mršaviš (ozempic), kao što brzo gradiš tijelo (steroidi, suplementi), kao što brzo date-aš (tinder). Nema više ništa neki flow. Samo klik. Klik. Klik.
I sad imamo znanstveno istraživanje (valjda, nisam pročitao članka - kao niti jedan drugi, koliko su odbojni za čitat - mislim, sorry, hoćete li me kazniti nekako što ovako razmišljam, dajte koji td, nezz, kako god vam bude lakše... sve ok) koje će, što?, pomoći javnoj svijesti da prizna da postoji taj problem pa ćemo krenit od toga prema rješenju? Pomalo...
Izgasit notifikacije. Sve prebacit sa real time na komunikaciju sa odgodom. Morate povuci liniju. Ne morate blokirati u mobitelu dugogodišnjeg klijenta koji mi šalje velike poslove godinama tako da ne može više zvat (jbg, ja znam da mi neće ništa, treba mu moj mozak kao kruh, njemu i svima ostalima) ali neka pravila morate postavit sa ljudima sa kojima komunicirate svakodnevno. Pa će odjednom slat poruke i čekat odgovor. Svi ljudi koji u današnje vrijeme zovu na telefon će jednog dana gorit u paklu. Ako pakao postoji. Društvene mreže... pa ono čak mi je fejs posta kvalitetan... recimo. Ali tik tok i svi ti shortsovi, to je živi otrov, iako i to ima svoju vrijednost. Da vas bilo koja tema zanima tu ćete je najbrže naučit. Ka u Matrixu kad učita znanje u mozak, nešto tako :).
Taj mobitel drži mozak budnim, bezveze, samo siše energiju - nepotrebno. Toliko bezvezan uređaj je postao. Od svega šta se može radit na njemu samo gledam mobilno bankarstvo, mail koji put i bacim na igricu. I to lipu igricu. Chill igricu. Redovan seks, redovan san, dobra prehrana, tjelovježba. Pogledat filmić/serijicu, bacit na igricu, prošetat, podružit se. Ionda nema burnouta. Evo ti ljeto, znoji se, kupaj se, čilaj u hladu. Makni se sa klime. Svaki dan po sat vremena. Jeli to problem taj sat vremena? Jesi li ti multimiljarder sa rasporedom svake sekunde dana pa ne mozes sebi priustit sat vremena? Šta radite sebi? Palite mozak.
Zbog čega bi bio pogrešan? U današnje vrijeme smo mentalno prestimulirani i sve navedeno su simptomi toga. Tko ide spavati prateći svoj cirkadijalni ritam? Tko više provodi vrijeme bez da pogleda u ekran rijeđe od sat vremena dnevno? Tko se više hrani tako čisto da ne uzima nikad stimulanse tipa kofein ili alkohol? Tko ima svakodnevnu umjerenu fizičku aktivnost? Tko radi posao u atmosferi gdje ga isti ni malo psihički ne opterećuje? Tko meditira bar 10min dnevno svaki dan? I što je najbitnije, tko radi sve to skupa?
Logika je postala dominantni alat za percepciju stvarnosti a mi kao bića nismo evoluirali da to bude tako i zato izgaramo u ovakvom društvu koje zatjeva konstantni angažman logike a osuđuje emocije tj. "kad netko pukne". Tko se od vas zadnji put rasplakao od muke? Ako niste, a trebali ste, to će biti jedan od tih markera iz teksta. Ako jeste, a odlučili ste nastaviti po starom, to ste učinili jer ste si racionalizarali da treba pregrmit osjećaje i eto, opet će te razvit te markere.
Toplo preporučam da pogledate ovaj video jer ukazuje na jedan od glavnih alata kojim ste svi mi ubijamo:
Neki dan kod arhitekta. I izbroja je isprid nas preko 80 poziva u tom danu (bilo je 16h)... I kaže a dan još traje.
Zvati sindrom kroničnog umora bolešću je kao i zvati alkoholizam ili pretilost bolešću - radi se o simptomima krivog načina življenja koji nestaju čim se prestane sa takvim načinom života.
Dosta bolesti i je uzrokovano lošim načinom života, tj. lošom prehranom, neaktivnošću i pasivnošću.
It aint what you dont know that gets you into trouble. Its what you know for sure that just aint so
Mislim da godina proizvodnje nije problem jer sam tek presao 30. Stvari opisane u ovom clanku mi imaju smisla je ja cak imam i neke vidljive pokazatelje u krvi od kojih je snizena razina trombocita vidljiva od 5. mjeseca 2020. (malo nakon pocetka corone) a pracena od kraja 2019. pa nadalje. Da li su krvni nalazi vezani i uz probleme sa umorom ne znam. Nikada nisam radio predetaljno istrazivanje toga, a i sto sam bio u hematologa nisu mi znali puno reci. Da li je moja situacija tocno ono sto je opisano u clanku ne znam, ali znam da imam probleme sa nedostatkom energije koji nisu postojali prije tog perioda.
Computers will never take the place of books. You can't stand on a floppy disk to reach a high shelf.
-- Sam Ewing
Ja sam ti to pogledao i ok, nisam uspio povezati tvoj prvi komentar.
Taj filmic govori o temeljnim vrednotama koje obicno dolaze iz same obitelji. Tu obitelj razno razne galamdzije, obicno dosta leftarda, trudi ismijavati na svakom koraku kojekakvim zgodnim dosjetkama, katolibani, ognjistarci i slicno.
Doc predstavlja novu "sinkopu" i dobro je da medicina pokusava shvatiti u cjelosti kompleksne sutave no dok ih ne shvati biti ce dobrim dijelom u domeni popularne "sinkope". Taj manjak razumjevanja sve skupa cini malo mutnjikavim, sto nije opravdanje da se po istom serucka. Osobno sam se nasao u njegovom tekstu, bilo je faza posvemasnje malaksalosti, no Bogu hvala uspio sam se otrgnuti. Potrebna je ne samo fizicka nego i mentalna disciplina. Za isto nije dostatna samo "volja i odluka".
Naime ti cesto zazivani temeljni alati rjesavanja problema u ljudskim glavama i tijelima poput volje koja donosi odluku i stremi ka cilju ,nisu to neograniceni resursi.
Volja kopni ako tijelo nije zdravo, i to jako. Tu je jednim dijelom koliko ja razumijem i motvacija da se kompleksnost funckioniranja ljudskog tijela bolje razumije, jer bi onda mogli imati metodu kojom cemo izmjeriti i dokazati: Vi, postovani pacijenutu ste isrpljeni i to na ovaj nacin, pa Vam je ciniti to i to jer sanse su male da si mozete sami pomoci.
Slicno kao kod LLMova, puno parametara od kojih svaki nosi neki dio tezine, a to pak opet ovisi o kontekstu pa se i "tezina" mijenja, samo sto LLMe smo mi stvorili pa ih donekel razumijemo dok tijelo nisamo pa onda nabadamo kao po crnoj kutiji.
Ljudsko tijelo moze puno samo krogirati i to korigira bez nase svjesne aktivacije no kada se previse predju granice nije rijetko da se nadje u progresivno pozitivnoj povratnj vezi iz koje nema povratka. Ako ti se ne pomogne izvanka - gotov si.. Kako pomoci ispravno da se tijelo vrati u balans da dalje moze samo, to je trik, a ne da bude poput Jojo efekta, kao kada se mrsavi bez razumjevanja. Zlostavljanjem sebe i tijela i onda se kao glupava telad cudimo - opet se udebljalo i onda to jos zacinimo sa vrhunaravnim debilnim zakljuckom - ma to nema volje, samo treba prestati zderati, izgubljen slucaj.
Doc odlican tekst, jedini razlog zasto sam se i prijavo na ovaj forum je DOC, pa tu i tamo prosipam pamet koje nemam dost ni za sebe :)
Na žalost, dobar primer ovoga ćete videti ako potražite Diannu Cowern (@thephysicsgirl). Devojka je imala (ima) YT kanal na koji je postavljala videe iz oblasti popularizacije nauke. Pre nekoliko godina je (nakon preležanog COVIDa) razvila sindrom hroničnog umora koji ju je na jedan period prikovao za krevet. U prethodnom periodu su neke terapije počele davati rezultate, no daleko od izlečenja i potpune funkcionalnosti.
