previše gledaš amerike. Nikad se nisam osjetio nesigurno u Hrvatskoj. Seđimurci u grupi mi nisu baš ugodni za vidjet ali mislim da se trenutno još uvijek oni boje nas više nego mi njih
Došla je Amerika i kod nas, a svakim danom samo raste. A došli su i jug i istok, ponajprije islamisti. Već podosta žena izjavljuje da se ne osjećaju sigurno. Mi - ljudi, imamo naviku mislit da se neko zlo neće baš nama dogodit, recimo pri brzoj ili alkoholiziranoj vožnji, ali nekome se mora dogodit. Kaže stara mudrost: više vrijedi gram prevencije od kila lijeka.
s tim stavom me podsjećaš na jednog poznanika iz mladosti koji je radi "osobne zaštite" u autu ispod sica držao baseball palicu i objašnjavao nam da "nikad ne znaš na kakvu budalu možeš naletit", i nikako nije htio prihvatiti da je upravo on ta budala na koju će neki nesretnik naletit
Ovisi koliko mi je materija zanimljiva, kako je tekst pisan, da li mi izaziva dopaminske šuteve.
Ono što većina ljudi ne zna je da ADHD ne predstavlja generalnu nemogućnost usredotočavanja, ne predstavlja generalni nedostastak pažnje (iako se to možda tako može činiti "izvana"). ADHD je zapravo loš naziv za to stanje ili neurotip. Stvar je u tome da se, s jedne strane, ADHD-ovci često ne mogu usredočiti na ono što bi u danom trenutku trebali, a s druge strane, kad ih nešto zaintrigira, onda se od toga ne mogu odlijepiti i u to urone toliko duboko da je u tom trenutku to jedina stvar koja za njih postoji - to je taj hiperfokus. E sad, glavni problem je u tome što hiperfokus nije pod voljom ADHD-ovaca! Znači, nije da osoba s ADHD-om može ciljano ući u stanje hiperfokusa. Nego jednostavno živiš svoj život i onda kad zapadneš u hiperfokus, pokušaš ga maksimalno iskoristiti. A i možeš si povećati šansu da zapadneš u hiperfokus na različite metode. Recimo - 5 do 12 je super metoda za ulazak u hiperfokus! 
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS