Sve ovisi o akciji. Ako je akcija 0.99$ mjesečno a audible onda njega, ako je na kindle akcija onda tako. Za papirnate stvarno nemam mjesta više. Audio knjige sam počeo slušati nakon Dark towera 4 knjige i Kingovog objašnjenja zašto sluša audiobookove i to na kazetama tad davno.
Čitam. Probao sa audioknjigama barem 10 puta, ali koncentracija mi potone za 10 min.
Neke knjige koje mi se totalno svide kupim fizički, ostalno sve posuđujem u knjižnici. Kindle imam, ali isto ga rijeđe koristim, možda jednom u 2-3 mjeseca, kad je u pitanju nešto kaj knjižnice u gradu i okolici ne drže.
Evo, iz prakse. Kada pripremam članke za ovu rubriku, uvijek izlistam znanstveni rad na papir: tako se mogu bolje koncentrirati. Ne mogu ni zamistliti da bi se mogla neka obzbiljna, recimo filozofska knjiga čitati s ekrana. Tome sam se osvjdočio u Srdišnjoj kemijskoj čitaonici na zagrebačkom PMF-u: studneti još uvijek traže udžbenike da iz njih uče. Ne kažem da sve treba čitati s papira, čitanje s ekrana mnogo je bolje ako se nešto pretražuje, ako se traži određeni podatak. No, problem u učenju, u intelektualnom radu uopće, je da trabaš naći i ono što ne tražiš, jer to, netraženo, otvara vidike. Slično je i s traženjem pogrešaka. Tražiica će pronaći pogreške koje god hoćete, ali neće naći one koje ne tražite. Opet iz prakse. Napisao sam u članku da ljudi krivo izgovaraju "orginalno" umjesto "originalno", a onda je lektor - valjda automatski - "orginalno" ispravio u "originalno". Ili, nije mi se dalo pisati svaku jednadžbu zasebno, pa sam jednu prepravio u drugu i pri tome (jasno!) napravio pogrešku koja bi se vidjela iz aviona. Nisam je primijetio ni ja, ni urednik, ni dva recenzenta. Primijetio sam je tek kada me je urednik obavijestio da je časopis poslao u tiska. Srećom, uspio sam ga već nakon 20 min. upozoriti na pogrešku, pa je sve na kraju dobro prošlo. Možda je bio problem što sam napisao "dobro poznata reakcija", pa kad je nešto "dobro poznato" onda se ne provjerava. Eto, toliko. A vi, dragi čitatelji, čitajte knjige, jer samo se preko knjiga može steći duboko znanje, posebice znanje jezika. Ja sam svoje znanje hrvatskog umnogome popravio nakon što mi je neki profesor hrvatskog jezika posmrtno ostavio svoju biblioteku starih hrvatskih pisaca. Pa vidiš svu dubinu značenja riječi i izraza, jer riječi razumiješ kroz njihovu povijest, npr. riječi "vrag" je značila - kao i danas u ruskom - neprijatelj, riječ "snimiti" skinuti, svući, a riječ "međutim" značila je "za to vrijeme" (među tim). "Žir" je, kao danas u ruskom, značila "mast": "stražnik žirnijeh stada" (Gundulić, Suze sina razmetnoga), itd., itd.
Dok god postoji, fizička knjiga će bit tražena. Mada ekran ima neke svoje prednosti, čini se da knjiga ima veći sentiment te, možda iz tog razloga ili nekog drugog - zadire dublje u čovjekovu svijest.
Mene zanima to jeli E-ink ekrani, nakon malo dužeg čitanja zamaraju oči u nekoj mjeri, ali svakako manje od uobičajenih ekrana?
Čitam. Probao sa audioknjigama barem 10 puta, ali koncentracija mi potone za 10 min.
Neke knjige koje mi se totalno svide kupim fizički..
Isto kupim one koje mi se najviše svide ili su mi najkorisnije za referencu. Ima vrlo korisnih knjiga, koje vrijedi imat u fizičkom obliku.
Audioknjiga je kao da ti netko prepričava priču, pa ako voliš uživo slušat kako netko pripovijeda - nebi trebala opadat koncentracija. Možda su naratori loši, u smislu da su monotoni i/ili ti ne odgovara njihova boja glasa. Dobro je napravit i ugodnu, opuštajuću atmosferu, jer je i logorska vatra upravo takva.
Jer opet, među ljudima je malo dobrih pripovjedača, jer i to je značajna vještina. No, možda se može naučit i uvježbat, iako zahtjeva smirenost, živost-emociju, dobro pamćenje, organiziranost.
ja obožavam čitati, ove godine sam skinio rekord, 41 knjiga zasad 
Oni koji se ne pronađu u članku, trebaju imati na umu da nismo svi isti, odnosno ne primamo svi informacije na isti način, ne doživljavamo ih isto, ne razmišljamo o njima na isti način.
Osobno, ja "čitam ušima". Knjige jesam čitao kao klinac i tinejdžer, ali danas ne mogu - počnem čitati stranicu, dođem do kraja stranice i zaboravio sam što sam pročitao par odlomaka iznad. Idem čitati ponovno i opet mi se isto dogodi. Stvar je u tome što se usredotočim na sam proces čitanja i onda ne registriram što čitam! 
S druge strane, kad slušam, to mi daje priliku da razmišljam, promišljam o onome što slušam. To mi često ostane u dubokom sjećanju, ono o čemu sam razmišljao upamtim preko asocijacija, učim kroz zaključivanje. Ako se vratim sad na to kakvo mi je bilo iskustvo osnovne škole - doma nisam praktički ništa učio (osim štrebanja povijesnih činjenica dan prije svakog ispita ili kad sam očekivao da će me učitelj prozvati), a imao odlične ocjene - svo znanje upijao sam kroz slušanje predavanja učitelja na satu (ali stvarno sam koncentrirano slušao). Kad je došla srednja škola, tu su počeli ozbiljni problemi, jer učitelji hrpu toga nisu na satu rekli, nego se očekivalo da ćemo sami to doma naučiti čitajući udžbenike. A što ako ti baš i ne možeš učiti na taj način?
No, dobro, što je bilo, bilo je. Pomirio sam se s tim da knjige na papiru ili ekranu nisu za mene. Na kraju krajeva, čitamo da bismo došli do znanja (bar sam ja radi toga čitao), a postoje drugi načini da čovjek dođe do znanja. Što se tiče uživljavanja u likove, još imam traumu od čitanja Bambija u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole, ili kad je to već bilo. Danas se (pre)lako uživim u TV serije.
Ne zaboravimo uz čitanje + slušanje naknadno prepričavanje + pisanje. To je sistem.
Mene zanima to jeli E-ink ekrani, nakon malo dužeg čitanja zamaraju oči u nekoj mjeri, ali svakako manje od uobičajenih ekrana?
Iz osobnog dugogodišnjeg iskustva (koje, naravno, nije nikakav znanstveni dokaz) - e-ink ekrani uopće ne zamaraju oči (preciznije - zamaraju jednako koliko i knjige).
Isključivo slušam velike količine audio knjiga i to dok se vozim u tramvaju ili čekam javni prijevoz. Meni je slušanje meditativno i ne multitaskam dok to radim, tj. jedino znam nekad u gymu slušat knjige ali tad odabirem one čija tema mi ne zahtjeva baš toliku koncentraciju. Slušanje stručnih knjiga mi je odlično i tako najlakše upijam znanje, a slušanje romana mi je isto super ako je narator dobar i odlično vokalizra likove, no ako nije, ne mogu slušati.
Imam i kindle i ok mi je za čitat s njega, ali sam proces čitanja mi je kao zadatak, da mu se moram tad skroz posvetit i to mi stvara osjećaj loše iskorištenog vremena (i znam da to nije dobro, dapače, da je preporuka psihologa upravo odvojiti vrijeme baš za sebe (thnx dr.K)
Papir volim ali mi je skroz nepraktičan pa ne prakticiram čitanje knjiga, iako sam prije audio bookova tako čitao i generalno imao slabiji učinak čitanja.
Recimo, oduvijek sam želio pročitati cijelu bibliju no nikad mi se nije dalo čitati. Onda sam nabavio audio verziju koju čita David Suchet (Poirot) i odslušao sam svih 80h tog tog napora jer je tako lijepo čitao i time mi je stvaranje u umu slike slušanog bilo skroz ugodno
ja obožavam čitati, ove godine sam skinio rekord, 41 knjiga zasad
Čestitam, ja sam trenutno na 38.
Inače, koji je format najbolji ovisi o osobi i tome što se čita. Ja, na primjer, uglavnom čitam knjige iz kojih se da nešto naučiti (općenito iz znanosti). To mi nema smisla slušati jer čitam da naučim (što uključuje dosta pauziranja i promišljanja između redova) a ne da mi samo prođe kroz glavu kao film (jest, može se i audioknjiga stopirati i premotavati, ali nekako mi to nije praktično, a između ostalog slušanje sam navikao vezati za multitasking pa sumnjam da bi jednako apsorbirao informacije). Što se tiče papira i ekrana, više volim papir ali uglavnom čitam s ekrana - ne vidim tu neku razliku, ako se čovjek može fokusirati na čitanje, svejedno je je li ekran ili papir. Temeljna razlika što se mene tiče je što umjesto fizičkog obrtanja stranice stisnem tipku (što jest drugačiji doživljaj čitanja, ali meni ne pravi razliku u apsorpciji informacija a to mi je ipak najbitnije).
Audio knjigu pustim nekad kad putujem solo, zapravo to i ne budu audio knjige nego možda nekakva predavanja jer rijetko je ta vožnja dovoljno duga da bi se preslušala knjiga. Kod čitanja sam određuješ tempo, ja neke stranice pročitam za pola minute, a na nekima se zadržim, pročitam i ponovno i to može trajati i 10 puta dulje. Neke stvari obilježim pa im se vratim još jednom. Većinom su to e-knjige, ali postoje knjige koje se isplati čitati redovito iznova i opet (ili samo dijelove); takve je poželjno imati u papirnatom obliku. Kad je na polici i oku vidljiva knjigu ozbiljnije shvatiš. U vrijeme kad sam studirao nije bilo lako doći do literature, zato pomalo i zavidim mlađim generacijama koje imaju obilje izvora znanja i referentnih materijala na dohvat ruke.
Od audio knjiga konzumiram samo i isključivo lako zabavno štivo u multitasking aktivnostima. Sve ostalo papir ili EInk.
EInk daleko ispred LCD ekrana jer je spor i time me efikasno odvraća od skrolanja, preskakanja, šaranja ... i sličnih blagodati digitalne tehnologije.
..
S druge strane, kad slušam, to mi daje priliku da razmišljam, promišljam o onome što slušam. To mi često ostane u dubokom sjećanju, ono o čemu sam razmišljao upamtim preko asocijacija, učim kroz zaključivanje...
-zato je važno biti 'pravi' učitelj, tj način, metodologija.. priča-anegodte, učitelj-učenik i pažnja-koncentracija dok mozak to treba 'uskladitištiti' u trajniju memoriju za razliku od texta koji procuri u dužoj rečenici pri čemu slušatelj ne zna ponoviti početak rečenice..
-kvalitetan, klasični učitelj je upravo po takvoj metodologiji bio bolji, ne po knjižnom znanju koje je teoretski isto kao ostalih učitelja, nego po osobnom načinu prijenosa tog znanja-sadržaja a već to daje različit rezultat.
-zato je svaki kvalitetni sat predavanja kad se nešto novog uči bio uvodno pričanje, 'olovka sa strane' nema pisanja, slušaj.. da bi u završnom dijelu diktiranja jedva stigli sve važnog upisati uz prepisivanje pod odmorom ako koja olovka crkla i sl. .. treba znati slušati, treba znati pričati, mada u svemu može biti i neki (anti)talent postoji i metodologija profesionalizma koja proizvodi kvalitetne proizvode, kao što je to prastaro austrougarsko školstvo radilo stoljeće unazad.. i još se osjeti koliko god ga ubijali bolonjiziranjem i wokiranjem :) ..
-sad učiš sam, dok je u školi to stvarn učitelja.. dok u pravilu ono što i kako naučimo raditi-učiti u početku, tako ostane trajno, navika.. bilo da je to rezanje luka ili šaltanje mjenjača u autu, pri čemu pokušajte zamisliti kako bi bilo šaltati lijevom rukom? .. no pogledajte engleze.. nije stvar u ruci nego naučenom, navika-rutina.. tad ono što radimo postane pravi posao kojeg možemo raditi standardno, ne slučajno kao pikadom pogoditi centar ili slučajno točan odgovor na sreću.. metodologija je temelj kvalitetnog, ne slučajnog znanja. .. ispadne važnija od samog znanja koje se tako stjeće, jer se formira i način učenja, pravilo, .. ponovljivost, jedno od temelja znanstvenih kriterija vs random..
Oni koji se ne pronađu u članku, trebaju imati na umu da nismo svi isti, odnosno ne primamo svi informacije na isti način, ne doživljavamo ih isto, ne razmišljamo o njima na isti način.
Osobno, ja "čitam ušima". Knjige jesam čitao kao klinac i tinejdžer, ali danas ne mogu - počnem čitati stranicu, dođem do kraja stranice i zaboravio sam što sam pročitao par odlomaka iznad. Idem čitati ponovno i opet mi se isto dogodi. Stvar je u tome što se usredotočim na sam proces čitanja i onda ne registriram što čitam!
Tvoj slučaj je izniman. Možda uopće nisi vizualni tip? Ili imaš neku poteškoću s kratkoročnim pamćenjem, ali samo tijekom vizualnih situacija? Pokušaj to ispitat u nekim drugim situacijama, a koje se oslanjaju na kratkoročno pamćenje. Možda bi ti dobro došli i neki mikronutrijenti, pa i kakve umne vježbe namijenjene kratkoročnom pamćenju.
Ne zaboravimo uz čitanje + slušanje naknadno prepričavanje + pisanje. To je sistem.
Da, to puno vrijedi, pogotovo ako se čita nešto stručno/korisno, pa je za buduću referencu mudro vodit bilješke, osim ako je pamćenje baš iznimno-kvizaško.
Iz osobnog dugogodišnjeg iskustva (koje, naravno, nije nikakav znanstveni dokaz) - e-ink ekrani uopće ne zamaraju oči (preciznije - zamaraju jednako koliko i knjige).
I tvoje iskustvo vrijedi, dobro je znat - hvala ti!
Isključivo slušam velike količine audio knjiga i to dok se vozim u tramvaju ili čekam javni prijevoz.
Danas je društvo višestruko opasnije nego prije samo 10 godina, zbog naših mladih i zbog useljenika. Važno je bit svjestan okoline, pa bih ti preporučio, kad je moguće - da se uvijek smjestiš pozadi, da imaš dobar pregled situacije.
To mi nema smisla slušati jer čitam da naučim (što uključuje dosta pauziranja i promišljanja između redova) a ne da mi samo prođe kroz glavu kao film..
Da, ne valja brzat, nego treba uzet vremena koliko je god potrebno za promišljanje. Osim boljeg razumijevanja, tako se bolje i upamti. Kao neki računalni procesi; možeš izabrat brzo i manje kvalitetno, a možeš sporo i kvalitetnije, šta dugoročno ima više učinka.
Isključivo slušam velike količine audio knjiga i to dok se vozim u tramvaju ili čekam javni prijevoz.
Danas je društvo višestruko opasnije nego prije samo 10 godina, zbog naših mladih i zbog useljenika. Važno je bit svjestan okoline, pa bih ti preporučio, kad je moguće - da se uvijek smjestiš pozadi, da imaš dobar pregled situacije.
previše gledaš amerike. Nikad se nisam osjetio nesigurno u Hrvatskoj. Seđimurci u grupi mi nisu baš ugodni za vidjet ali mislim da se trenutno još uvijek oni boje nas više nego mi njih
Doc je sve odgovorio. Il ste slušatelj ili čitatelj il neki omjer jednoga/drugoga.
Knjige čitajte. Bolje ukorićeno izdanje. Al, e-knjige su jednostavnije kada kupuješ, čitaš negdje u tranzitu,....
Kada sam kupovao knjigu od Bjarne Stroustrupa, kupio sam hard print i e-izdanje. U oba slučaja, baš ovdje na forumu, neki pljuju po meni, jer tko je vidio nešto legalno plaćati, kada možeš ilegalno, lagano skinuti. Skoro uvijek kada sam u gradu, svratim il do KGZ il do komercijalne knjižare na zagrebaškom Trgu Republike. I antikvarijati su okay.
Kada idem negdje, a znam da ću čekati (-npr. do doktora opće prakse), nosim knjigu il tablet. Na sluškama je muzika il nešto pametno sa YT.
Uglavnom, kako "raditi matematiku"? Za to ipak mora biti papir i olovka, te grijanje stolice.
Okay, predavanja opet ne možeš samo slušati, moraš biti aktivan. Razmišljao sam i razmišljam još o "tabletu" po kojem se piše, al ipak olovka i papir, za sada ostaju.
Mada vidim da ljudi kombiniraju,....neki profesori vele da je matematika, samo papir i olovka.
itd.....
Doc je sve odgovorio. Il ste slušatelj ili čitatelj il neki omjer jednoga/drugoga.
..
-gle.. ili si ovo ili ono.. a kad postoji treće ili tad je to slavenska trilogija, tj nije pravo mjesto za ili .. tj kako bi ti to nježnije rekao, treći ili kao omjer jednog i drugog ili siva gradacija crno-bijelog kaže da prvi ili-ili nije stvaran jer tad ne bi postojao ovaj treći, gradacija.. tj ili je isključiv ili nije a ako nije tad prva tvrdnja nije točna, elementarna logika i-ili xor. :)
@ihush
Isključivo ili vrijedi samo kod plaćanja pristojbe HRT-u.
Ovdje se radi o uniji. Il su jednom skup ili u drugom skupu il si pak u jednom i drugome skupu.
@ihush
Isključivo ili vrijedi samo kod plaćanja pristojbe HRT-u.
Ovdje se radi o uniji. Il su jednom skup ili u drugom skupu il si pak u jednom i drugome skupu.
-prihvatljivo uz uvjet da nacrtaš skup s tim kriterijem.. i hint, ne možeš.. ili probaj. .. ili nemoj :))
-zato je važno biti 'pravi' učitelj, tj način, metodologija.. priča-anegodte, učitelj-učenik i pažnja-koncentracija dok mozak to treba 'uskladitištiti' u trajniju memoriju za razliku od texta koji procuri u dužoj rečenici pri čemu slušatelj ne zna ponoviti početak rečenice..
Da, kvalitetan učitelj mora imat kvalitetnu osobnost. Mora bit strastven oko svog posla - da mu je stalo do učenika, da to osjeća kao višu dužnost. Mora bit pronicljiv, pa identificirat slabe točke kod pojedinih učenika te radit na njima. Mora bit kreativan, da zna zainteresirat učenike, čak i one najmanje zainteresirane za školu, da im pobudi volju barem minimalno. Ali takvih učitelja/nastavnika nema više od 10%, još je to možda i velikodušna procjena. Većinom su negdje na pola puta ili su od onih koje nije briga i samo čekaju da im sjedne plaća.
previše gledaš amerike. Nikad se nisam osjetio nesigurno u Hrvatskoj. Seđimurci u grupi mi nisu baš ugodni za vidjet ali mislim da se trenutno još uvijek oni boje nas više nego mi njih
Došla je Amerika i kod nas, a svakim danom samo raste. A došli su i jug i istok, ponajprije islamisti. Već podosta žena izjavljuje da se ne osjećaju sigurno. Mi - ljudi, imamo naviku mislit da se neko zlo neće baš nama dogodit, recimo pri brzoj ili alkoholiziranoj vožnji, ali nekome se mora dogodit. Kaže stara mudrost: više vrijedi gram prevencije od kila lijeka.
Life is jazz. Play it cool.
Oni koji se ne pronađu u članku, trebaju imati na umu da nismo svi isti, odnosno ne primamo svi informacije na isti način, ne doživljavamo ih isto, ne razmišljamo o njima na isti način.
Osobno, ja "čitam ušima". Knjige jesam čitao kao klinac i tinejdžer, ali danas ne mogu - počnem čitati stranicu, dođem do kraja stranice i zaboravio sam što sam pročitao par odlomaka iznad. Idem čitati ponovno i opet mi se isto dogodi. Stvar je u tome što se usredotočim na sam proces čitanja i onda ne registriram što čitam!
Tvoj slučaj je izniman. Možda uopće nisi vizualni tip? Ili imaš neku poteškoću s kratkoročnim pamćenjem, ali samo tijekom vizualnih situacija?
Vjerujem da moj slučaj nije nimalo neuobičajen za ADHD-ovce, a takvih je sve više u zadnje vrijeme.
Oni koji se ne pronađu u članku, trebaju imati na umu da nismo svi isti, odnosno ne primamo svi informacije na isti način, ne doživljavamo ih isto, ne razmišljamo o njima na isti način.
Osobno, ja "čitam ušima". Knjige jesam čitao kao klinac i tinejdžer, ali danas ne mogu - počnem čitati stranicu, dođem do kraja stranice i zaboravio sam što sam pročitao par odlomaka iznad. Idem čitati ponovno i opet mi se isto dogodi. Stvar je u tome što se usredotočim na sam proces čitanja i onda ne registriram što čitam!
S druge strane, kad slušam, to mi daje priliku da razmišljam, promišljam o onome što slušam. To mi često ostane u dubokom sjećanju, ono o čemu sam razmišljao upamtim preko asocijacija, učim kroz zaključivanje. Ako se vratim sad na to kakvo mi je bilo iskustvo osnovne škole - doma nisam praktički ništa učio (osim štrebanja povijesnih činjenica dan prije svakog ispita ili kad sam očekivao da će me učitelj prozvati), a imao odlične ocjene - svo znanje upijao sam kroz slušanje predavanja učitelja na satu (ali stvarno sam koncentrirano slušao). Kad je došla srednja škola, tu su počeli ozbiljni problemi, jer učitelji hrpu toga nisu na satu rekli, nego se očekivalo da ćemo sami to doma naučiti čitajući udžbenike. A što ako ti baš i ne možeš učiti na taj način?
No, dobro, što je bilo, bilo je. Pomirio sam se s tim da knjige na papiru ili ekranu nisu za mene. Na kraju krajeva, čitamo da bismo došli do znanja (bar sam ja radi toga čitao), a postoje drugi načini da čovjek dođe do znanja. Što se tiče uživljavanja u likove, još imam traumu od čitanja Bambija u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole, ili kad je to već bilo. Danas se (pre)lako uživim u TV serije.
Meni je npr. problem sa "samo slušanjem" što dok ja razmišljam audio knjiga ide dalje. Dok se na tiskanoj verziji mogu zaustaviti, vratiti nazad, razmisliti o pročitanom pa tek onda krenuti dalje. Kod audio knjige je to puno teže i napornije.
Ali u potpunosti mi se svidio ovaj Docov članak, jer u zadnje vrijeme upravo imam takve probleme (a i komentirali smo tu na forumu u SF/Fantasy topicu već par puta). Gdje čitati (tablet, kindle, knjiga), kako čitati (samo čitanje, samo slušanje, oboje skupa), na kojem jeziku čitati (engleski ili hrvatski)?
Za sad mi se pokazalo nekako najbolje kombinirati čitanje i slušanje jer ima stvarno odličnih naratora pa mi je šteta propustiti takvu izvedbu. Ali primjetio sam da se, kako piše i u tekstu, teže skoncentriram na takav paralelni input, no može se. Dobiješ najbolje od oba svijeta, i vrhunsku naraciju i vizualni input kroz čitanje, još bolje nego titlovi u filmu. Problem je što je za to potrebno malo više pripreme da kreneš čitati. A i skuplje je jer treba kupiti dvije verzije knjige (makar digitalno se da proći jako jeftino, ebookove kupujem samo na akcijama za cca 2-2.5€).
Nikad nisam mogao samo slušati, jer mi onda fali što ne znam kako se pišu imena i neke pojmove u samom izgovoru ne čujem dobro, ne prepoznam ili ne razumijem dobro pa krenem razmišljati što je rekao i onda on ode dalje, a ja izgubim nit.
Isto tako sam primjetio da mi je subjektivno najbolji osjećaj kad samo čitam iz papirnate knjige pod dobrim svjetlom i baš mi je gušt listati stranice. Samo neke knjige su poprilično debele i nezgodne za držanje, makar i na "jastučiću za čitanje". Plus, tu je onda problem gdje to držati, kad pročitaš stoji na polici, skuplje je kupovati. A volim kupiti da imam svoje, iako znam da vjerojatno neću nikad dva puta čitati.
No, ono što mene najviše muči kod fizičkih izdanja, pogotovo što sam u zaostatku sa čitanjem preporučenih top knjiga, je što ih nije uvijek lako naći za kupiti pogotovo u hardcover verzijama koje se brzo prodaju i rijetko tko ih i štampa, hrvatski prijevodi često jako kasne ili ih uopće nikad ne bude. I da je pristojni print, a ne sitni font sa poluprozirnim jeftinim papirom. I onda mi na kraju preostane e-book verzija koje nikad ne može nestati i sam si biram font. Nedavno sam htio kupiti par knjiga pa ili ih nema, ili imaju prve dvije iz serijala u hardcoveru, a ostale samo paperback i sl. To me ubije, ako kupujem i plaćam skupo fizičku knjigu onda želim imati lijepu kolekciju :-D
Pogotovo je to problem sa stripovima. Počneš prekasno kupovati neku kolekciju i tek kasnije skužiš da nema više za kupiti nekih brojeva jer je naklada bila 300 komada. Pitaš da li će još štampati, kažu neće :-) I možeš se slikat :-)
Vjerujem da moj slučaj nije nimalo neuobičajen za ADHD-ovce, a takvih je sve više u zadnje vrijeme.
Yup, moj klinac isto ima dijagnosticiran ADHD i dobio je u osnovnoj školi službeni pristup audio knjigama kad su se lektire radile. Inače to nisu davali svima.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
Doc je sve odgovorio. Il ste slušatelj ili čitatelj il neki omjer jednoga/drugoga.
Knjige čitajte. Bolje ukorićeno izdanje. Al, e-knjige su jednostavnije kada kupuješ, čitaš negdje u tranzitu,....
Kada sam kupovao knjigu od Bjarne Stroustrupa, kupio sam hard print i e-izdanje. U oba slučaja, baš ovdje na forumu, neki pljuju po meni, jer tko je vidio nešto legalno plaćati, kada možeš ilegalno, lagano skinuti. Skoro uvijek kada sam u gradu, svratim il do KGZ il do komercijalne knjižare na zagrebaškom Trgu Republike. I antikvarijati su okay.
Kada idem negdje, a znam da ću čekati (-npr. do doktora opće prakse), nosim knjigu il tablet. Na sluškama je muzika il nešto pametno sa YT.
Ja isto, kad idemo u shopping žena ode svojim putem, a ja mogu 2-3 sata provesti u knjižari.
Od ovako neke non-fikcije najviše mi je žao (ko psu) što nisam na vrijeme kupio "Commodore: A Company on the Edge" od Briana Bagnalla, hardcover, nego samo e-book. U to vrijeme nisam razmišljao da ih neće više biti u opticaju, i već godinama ih nema više nigdje za kupiti, a rabljene idu i po 150€ na ebayu. Ta knjiga mi je top jer odlično opisuje IT u samim počecima personal computera i odnose između kompanija u to vrijeme.
Nisi jedini, i meni isto nekad više paše tako, a i jednostavnije je. Neke knjige fizički neću kupiti u knjižari iako bih ih jako htio imati, ako imaju šugav i mali font. Ima dosta takvih izdanja, pogotovo manjeg formata, gdje je sve nagruvano sitno i na poluprozirnom papiru da bude što tanje i jeftinije.
S tim da čitam isključivo u dark modu, i na tabletu i na kindleu (čak i pod svjetlom) i baš mi je ugodno to. E-book ima veliku prednost za ćorave, a to je povećanje ili promjena fonta :-)
Oni koji se ne pronađu u članku, trebaju imati na umu da nismo svi isti, odnosno ne primamo svi informacije na isti način, ne doživljavamo ih isto, ne razmišljamo o njima na isti način.
Osobno, ja "čitam ušima". Knjige jesam čitao kao klinac i tinejdžer, ali danas ne mogu - počnem čitati stranicu, dođem do kraja stranice i zaboravio sam što sam pročitao par odlomaka iznad. Idem čitati ponovno i opet mi se isto dogodi. Stvar je u tome što se usredotočim na sam proces čitanja i onda ne registriram što čitam!
S druge strane, kad slušam, to mi daje priliku da razmišljam, promišljam o onome što slušam. To mi često ostane u dubokom sjećanju, ono o čemu sam razmišljao upamtim preko asocijacija, učim kroz zaključivanje. Ako se vratim sad na to kakvo mi je bilo iskustvo osnovne škole - doma nisam praktički ništa učio (osim štrebanja povijesnih činjenica dan prije svakog ispita ili kad sam očekivao da će me učitelj prozvati), a imao odlične ocjene - svo znanje upijao sam kroz slušanje predavanja učitelja na satu (ali stvarno sam koncentrirano slušao). Kad je došla srednja škola, tu su počeli ozbiljni problemi, jer učitelji hrpu toga nisu na satu rekli, nego se očekivalo da ćemo sami to doma naučiti čitajući udžbenike. A što ako ti baš i ne možeš učiti na taj način?
No, dobro, što je bilo, bilo je. Pomirio sam se s tim da knjige na papiru ili ekranu nisu za mene. Na kraju krajeva, čitamo da bismo došli do znanja (bar sam ja radi toga čitao), a postoje drugi načini da čovjek dođe do znanja. Što se tiče uživljavanja u likove, još imam traumu od čitanja Bambija u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole, ili kad je to već bilo. Danas se (pre)lako uživim u TV serije.
Postoje i drugi nacini da covjek dodje do znanja kazes. U ovom clanku je navedeno da si ti autor: https://www.bug.hr/komentar/appleovi-novi-punjaci-mobitela-su-izvan-standarda-ali-ima-to-i-svoju-dobru-53772
Taj je tekst nakrcan cinjenicama. Do njih si dosao gledajuci YT videe? Sto mislis, kako je citati ovako zgusnut clanak nekome tko ima ADHD? Ili je mozda bolje poslusati takav clanak. I imati u glavi cinjenicu da "28, 36 i 48 V. AVS u toj specifikaciji pokriva raspon od 15 V do tipično maksimalnog napona koji može isporučiti konkretni punjač", jer ces se na to mozda kasnije referirati.
Za nekoga tko ima ADHD i navodno se na svojoj kozi osvjedocio koliko je tesko pratiti tekst, pises prilicno nemilosrdne clanke (za taj dio populacije) :)
