Mane isključivo mesne prehrane

Drugim riječima, moji komentari vezani uz keto dijetu na tebe se ne odnose, niti je tebi sila ići ili biti na keto dijeti. Mada keto dijeta može biti od koristi i sportašima, ali onda to stvarno treba biti keto lifestyle, da tako kažem. Ključna stvar za sportaše je da ti se tijelo adaptira na trošenje ketona za energiju, a za to moraš dugo vremena kontinuirano biti na keto dijeti. Tim Noakes, koji je tamo 80-ih ili kojih već zagovarao napucavanje ugljikohidratima kod sportaša (pogotovo mislim da se to odnosilo na maratonaše), zadnjih godina okrenuo je ploču i eksplicitno veli da je pogriješio (mislim da je ključ bila upravo svijest o tome da se tijelo mora adaptirati za trošenje ketona, a to dugo traje i pogotovo je važno kod sportaša). Danas zagovara keto dijetu. Anthony Chaffee zagovara karnivor dijetu i veli da igrači u nekim ragbi timovima su svi karnivori zbog toga što im to donosi kompetitivnu prednost. Tako da ako te ta materija zanima, ima materijala za istraživanje.

Nisi odgovorio na ključna pitanja vezana uz to. Posebni problem su epidemiološka istraživanja, jer ona po definiciji ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu. Provjeri metodologiju. Provjeri da zaključci doista slijede iz rezultata i metodologije. I razmisli o tome kakve to veze ima s običnim ljudima. Tim više što puno toga vezanog za zdravlje zapravo ima U oblik, odnosno loše je za zdravlje ako ga ima premalo, loše je za zdravlje ako ga ima previše. Čak i da bilderi stradaju zbog pretjeranog unosa proteina (tu moraš definirati što je to "pretjerani unos proteina") to ne znači da će x grama proteina, što će neki smatrati visokim unosom, doista štetiti zdravlju.

I kažeš da je to tvoj prvi susret s informacijom - znaš kako kažu - jedna lasta ne čini proljeće. Pogotovo je to problem u znanosti i medicini - recimo Paul Mason u zadnje vrijeme dosta ističe nebulzni pristup istraživanjima, gdje su pojedina istraživanja koja odskaču od svega ostalog zapravo i do 6x više citiranija od drugih istraživanja. Drugim riječima, imaš jedno istraživanje koje pokazuje jedno, imaš recimo 6 istraživanja koje to ne pokazuje ili pokazuje suprotno, i onda ti u novinama iskoči članak koji ističe ovo jedno istraživanje (koje ujedno aktivisti iskorištavaju za promoviranje svoje agende), a ignorira ovih šest drugih.

Provjeri metodologiju, provjeri kakva su to istraživanja (epidemiološka ili rct), provjeri tko je ta istraživanja platio, provjeri jesu li istraživači u sukobu interesa (jesu li na platnoj listi onih kojima bi pozitivni rezultati istraživanja koristili u biznisu).

Baš nedavno sam naletio na neko istraživanje koje je pokazalo da ljudi na low carb i low fat dijeti s ograničenjem kalorija mogu izgubiti podjednaku kilažu, ljudi na low fat dijeti izgubili su više mišićne mase od ljudi na low carb dijeti. I pazi sad stvar - sad tu površno izvještavanje može reći da je low fat dijeta jednako dobra za gubitak tjelesne težine kao i low carb dijeta i da je sve calories in-calories out. No, kao što vidiš, to nije tako. Isto tako, low fat i low carb dijete drugačije utječu na hormone. Ne bi cilj trebao biti kratkotrajni gubitak težine, nego održivi gubitak težine uz zadržavanje što više mišićne mase i uz pozitivne hormonalne promjene.

Što se tiče onog rada kojeg je linkao Zaporožac - vidio sam taj rad već prije. Sekcija o dijabetesu tipa 2 je izrazito loša. Evo recimo komadić:

In the abovementioned metabolic ward study in which 17 overweight or obese men were provided a baseline diet (50% carbohydrate) for 4 weeks and then a ketogenic diet (5% carbohydrate) for 4 weeks, during the ketogenic diet phase, total cholesterol, low-density lipoprotein cholesterol (LDL-C), and C-reactive protein increased significantly, while fasting insulin and triglycerides decreased. While on the ketogenic diet, insulin sensitivity was impaired when participants were challenged with a baseline diet meal (50% carbohydrates)

Ne vidiš tu nikakve probleme? Prvo - 17 ljudi. Drugo - četiri tjedana?! Mjesec dana?! Treće - keto dijeta ide nakon high-carb dijete! Znači, čovjek si prvo mjesec dana sj*bava metabolizam i onda takav skače na keto dijetu i na keto dijeti mogu pokazati posljedice high-carb dijete! To bi se pogotovo moglo odnositi na povišenje C-reaktivnog proteina, koji je mogao skočiti upravo zbog velikog unosa ugljikohidrata (jer je valjda općepoznato da šećer/škrob uzrokuje upale u tijelu). I onda im je mjerilo zdravlja LDL - zašto pobogu!? Zašto im mjerilo nisu inzulin, trigliceridi i HDL? Zašto nisu određivali vrstu LDL-a? sdLDL je ono što uzrokuje oštećenja u žilama, a on nastaje pretežito do fruktoze (a samim tim i saharoze, koja je 50% fruktoze). Prelaskom na keto dijetu jednom dijelu ljudi LDL ode dolje, jednom dijelu ljudi ostane jednak, jednom dijelu ljudi poraste. No čak i ovima kojima poraste, je li to doista problem? Jer mijenja se vrsta LDL-a - smanjuje se sdLDL, koji je najveći problem.

Pazi stvar - znači, inzulin na keto dijeti im je pao. I trigliceridi. I to unutar mjesec dana. Što ti to govori? Što je dijabetes tipa 2? Da, dijagnosticira se kao nemogućnost zauzdavanja glukoze u krvi, no to je samo posljedica kronično povišenog inzulina! Već sama ta činjenica ti govori da "ima tu nečeg", jer zbog keto dijete gušterača ne mora proizvoditi toliko inzulina i onda se počne oporavljati osjetljivost stanica na inzulin! To ti je početak remisije dijabetesa tipa 2! Kakvo je to istraživanje koje prekine pozitivne rezultate nakon mjesec dana, što je daleko prekratko da bi se kronična bolest poput dijabetesa tipa 2 gurnula u remisiju?! To je je*eni apsurd!  

Istraživanje je dobro samo onoliko koliko je dobra metodologija i koliko se kontroliralo za biaseve. Koliko vidim, u tom istraživanju zapravo ni ne spominju remisiju dijabetesa tipa 2, što će reći da su istraživanja koja se tiču toga ignorirana. Absence of evidence is not evidence of absence. Cherry pickanjem istraživanja koje ćeš uključiti u analizu ti možeš dokazati gotovo svašta.

To istraživanje se praktički ne dotiče remisije dijabetesa tipa 2. Ali pazi - čak i da je gubitak težine jedini razlog za remisiju dijabetesa tipa 2 (što je toliko malo vjerojatno da graniči s nemogućim), hormoni na keto ili low-carb dijeti su ti drugačiji i omogućavaju ti da ostaneš na težini koja te neće gurati natrag u dijabetes, što je ključna stvar - glad će pobijediti, i ako čovjek nastoji održati kilažu na gladi, prije ili poslije će fejlati. Tu je ključna low-carb/keto dijeta, jer s njom čovjek može održavati istu težinu, a bez gladovanja te je stoga dugoročno održiva.

Ma nemoj! https://www.genengnews.com/topics/translational-medicine/ketone-body-role-in-regulating-misfolded-proteins-may-inform-strategies-targeting-aging-alzheimers-disease/

I ima još hrpa benefita.

A osim toga, autoimune bolesti ima 5-10% ljudi! To nije velik broj ljudi? 400-800 milijuna na svijetu!

Keto dijeta pomaže i kod shizofrenije i bipolarnog poremećaja:

https://med.stanford.edu/news/all-news/2024/04/keto-diet-mental-illness.html

Depresija, tjeskoba? https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11182043/

Keto dijeta ne ide nikamo. Sve dalje se radi sve više istraživanja keto dijete i povrđuju se benefiti i otkrivaju se novi. Liječnicima će biti "veselo" idućih 10-20-30 godina, kad im pacijenti počnu dolazi s upitima tipa "Doktore, amputirali ste mi stopalo - zašto mi niste rekli da me keto dijeta mogla spasiti od toga?" Naravno, oni će imati opravdanje tipa "Nismo znali, nas su tako učili, mi smo radili po protokolu". Ali što će im savjest govoriti?

Istraživanja keto dijete vezane uz dijabetes su u povojima. "Problem" je što u keto dijeti nema para - ne može se prodati neki skupi lijek, neki drugi skupi oblik terapije, a ne može se ni osobito profitirati na hrani, jer za keto dijetu hrana uglavnom mora biti dosta "čista" i nikad neće biti ukusna kao hrana bogata šećerima i žitaricama. Nema para u keto dijeti. Pojavljuju se tu i tamo keto snackovi, ali ljudi koji doista jesu na keto dijeti ubrzo shvate da ih oni izbacuju iz keto dijete pa...

Nadalje, s obzirom da keto dijeta može liječiti, to znači da ljudima treba manje lijekova ili se u potpunosti riješe lijekova, te se smanjuju posjeti liječnicima i smanjuje potreba za zahvatima. Drugim riječima, keto dijeta je kontra interesa farmaceuta i općenito medicinske struke (ako pretpostavimo da je medicinskoj struci u interesu zarada - to kod nas još nije toliko izraženo, ali u SAD-u jest) - vele "A patient cured is a patient lost".

No, unatoč tome što manjka RCT istraživanja vezana uz keto dijetu, sve više liječnika je primjenjuje u svojoj praksi i postižu izvrsne rezultate - rezultate kojima ni jedan jedini lijek ne može ni prismrditi. Zato jer se lijekovi simptomima, a keto dijeta rješava uzrok problema. I kad se onda takvi case studyji isključuju iz analiza, jasno se da se stvara pogrešna slika o učinkovitosti keto dijete. Zbog toga su osobna svjedočanstva u ovom slučaju od izuzetno veliko značaja i vrijednosti. Ali dobro, pandorina kutija je otvorena i nema više natrag. Jedan dijabetičar koji si je bolest keto ili karnivor prehranom poslao u remisiju to će razglasiti okolo i prije ili poslije neki drugi dijabetičar će ga poslušati i sam probati isto. Reklo bi se da se svijest o tome širi organički. I to više ne može stati. Sad je samo pitanje vremena kad će "službena medicina" to prihvatiti. Ne vjerujem da će odjednom priznati da su bili u krivu, jer bi za to snosili teške pravne/financijske posljedice, nego mislim da će se to razvlačiti kroz godine ili, vjerojatnije, desetljeća, da se stvori privid da nisu mogli znati, kako bi se na taj način oprali od odgovornosti.

###

Propustio sam u zadnjoj poruci napomenuti jednu stvar. Keto dijeta nije ništa čudotvorno! Ona nije nikakav lijek. Nego je stvar u ovome - mi smo, prema svemu sudeći, evoluirali na način da nam je ketoza prirodno stanje. Kako? Pa naši preci, do pojave agrikulture, hranili su se pretežito mesom životinja (pretežito preživača) i gomoljastim biljkama (koje prije nisu bile toliko škrobne kao danas), što znači da su se hranili valjda 60-70% (masno) meso i ostalo vlakna i škrob. Bobice i drugo voće em nisu bili tako slatki kao danas, em su bili dostupni samo kroz kratko vrijeme kroz godinu. Ono što vjerujem da većina ljudi ne zna je da nisu sva vlakna neprobavljiva - vlakna topiva u vodi daju 2 kalorije po gramu (šećer/škrob i proteini daju 4 kalorije po gramu, mada i tu ima nijansi, a masti 8 kalorija po gramu, tj. sve su to zapravo kilokalorije). Međutim, iako su vlakna tehnički gledano ugljikohidrati, u našim crijevima ona se "konvertiraju" u ketone! Što znači da je našim precima jedini "stabilni" izvor ugljikohidrata bio škrob. I još k tome nisu jeli pet puta dnevno, nego nisu nužno jeli ni svaki dan. Tako da bih volio čuti po kojoj to logici naši preci nisu većinu vremena provodili u ketozi!

I ako onda to gledaš s te strane - ako je ketoza naše prirodno metaboličko stanje (a po svemu sudeći jest!) svako udaljavanje od nje može rezultirati zdravstvenim posljedicama! Zato je ono da trebamo imati raznovrsnu prehranu floskula! Trebamo jesti hranu koja je naša prirodna hrana, kojoj smo najbolje evolucijski prilagođeni. Naravno, ako želimo ostati zdravi. I samim tim, nije keto dijeta kao takva čudotvorna - nego kroz keto dijetu iz naše prehrane uklanjamo ono što nas udaljava od našeg prirodnog metaboličkog stanja i funkcioniranja!

Razlog zbog kojeg mnogi misle da trebamo jesti raznoliko, odnosno da je to OK, je što zapravo imamo vrlo otporne i prilagodljive organizme. Zbog toga odlično se nosimo s pretjeranim unosom šećera u mlađim danima (tj. odlično smo se nosili! već se i to "raštimalo" - u SAD-u 20% djece je pretilo!). Još su i rane dvadesete obično OK, ali onda počne debljanje - u osnovi počne inzulinska rezistencija, naše stanice više ne mogu prihvaćati toliko šećera (i škrob završi kao šećer u našim crijevima!), počinju metabolički poremećaji i stvar se dalje samo pogoršava. A mi nismo svjesni da je većina toga upravo zbog ugljikohidrata, jer dvadesetak i kusur godina nam nije bilo ništa, tj. bar nam se činilo da nam nije ništa. I kako sad odjednom imamo probleme zbog toga? A eto - naš otporan i prilagodljiv organizam nas je spašavao posljedica uživanja ugljikohidrata (tako da višak unesene hrane, a to se najčešće odnosi na ugljikohidrate, sprema u salo!) i više ne može - stanice slabo reagiraju na inzulin (masne stanice su prepune), a gušterača ga pumpa sve u 16, i više ni ona ne može proizvoditi dovoljno inzulina. Razne bolesti su "normalna" posljedica takvog stanja. I onda kad ukloniš uzrok, znači kad kreneš na keto dijetu, metabolizam se počne oporavljati! Jer prestaneš raditi ono što ti je uništavalo metabolizam. S te strane keto dijeta je ekvivalentna prestajanju uzimanja otrova, nakon čega se daje šansa našem organizmu da se oporavi od kroničnog uzimanja otrova. Nažalost, organizmi nekih ljudi su previše oštećeni da bi se mogli do kraja ili značajno oporaviti.

Raznim metodama (statističke) manipulacije i probiranja osoba koje će sudjelovati u istraživanju (što je u osnovi znanstvena prijevara) možeš "dokazati" skoro što god hoćeš. Jesi čuo za izraz p-hacking? Guglaj.

Recimo u ovom videu ti Paul Mason objašnjava razne metode manipulacije:

Jedna bitna stvar za napomenuti - kad se usprotiviš službenom narativu, netko te može optužiti da negiraš znanost (ili će ti reći "znanost pokazuje ovo"), što je vrlo pokvarena taktika. Nekad sam bio izraziti pobornik znanosti i vjerovao sam u samoispravljajuću prirodu znanosti (i još uvijek dobrim dijelom vjerujem u to, ali...), no nije problem znanost kao takva ili znanstvena metoda - problem su ljudi, koji korumpiraju znanost, bilo svojim neznanjem, vlastitim pristranostima (biasevima) ili biasevima "potaknutim" profitom, odnosno novcem. Danas se pogotovo ne može slijepo vjerovati nečemu što se prodaje kao znanost, jer jer valjda većina toga financirana privatnim novcem i svrha je stvoriti proizvode koji se mogu prodati.

Neki postupci su ravni kriminalu - pokrene se istraživanje nekog novog lijeka, taj lijek pokaže slabu učinkovitost ili teške nuspojave, istraživanje se prekine i rezultati se ne objave. Onda se metodologija istraživanja prilagodi tako da će se maksimizirati korisnost lijeka i minimalizirati nuspojave i onda to istraživanje kao pokaže da je to dobar i siguran lijek (i to je onda kao "znanstveno dokazano"), a stvarnost je potpuno suprotna.

I svi se grohotom nasmijaše!  Jel to onaj Gamechangers film ili kako se već zove? Taj film je čista propaganda, cherry pickanje. Mnogi sportaši neće prezati pred ničim (pa koliko ih je samo na dopingu!) i da im veganstvo donosi kompetitivnu prednost, svi bi bili vegani. A stvarnost je potpuno suprotna.

Kad smo već kod toga - bi li se složio da je testosteron jako bitan faktor u sportu? Znaš li od čega se proizvodi testosteron, koji je ključni sastojak? Kolesterol! Manje kolesterola (treba ipak napomenuti činjenjicu da većinu kolesterola proizvodi samo naše tijelo - mislim da barem 70% ili tako nešto), manje testosterona. Jesi čuo za fitosterole? Oni su biljni ekvivalent kolesterolu, njima bogate namirnice su ulja. I pazi sad problem - jedan dio tih fitosterola (mislim da se spominjalo 2-3%) naše tijelo apsorbira i vidi ga kao kolesterol i ugrađuje se u naše stanice kao kolesterol. Ali fitosteroli nisu kolesterol! Iz njih se ne može proizvoditi testosteron. Isto tako, kolesterol je ključan sastojak za proizvodnju vitamin D u našoj koži. Netko tko konzumira puno biljnih ulja imat će i manjak kolesterola/višak fitosterola u koži, zbog čega će puno lakše izgorjeti na suncu i puno teže će mu tijelo proizvoditi vitamin D, jer se vitamin D ne može proizvesti iz fitosterola.

Vjerojatno ti je poznato da se smanjuje prosječna količina testosterona kod muškaraca kako vrijeme prolazi. Smanjuje se testosteron, povećava unos biljnih (sjemenovih) ulja, a samim tim i fitosterola. Dođe čovjeku da se zamisli, zar ne?

Nisam rekao da blokira nego da nema (financijskog i drugog) interesa za to.

Keto dijeta se može koristiti pola godine-godinu za remisiju dijabetesa tipa 2 ili barem drastičnog poboljšanja metabolizma. Pa se onda može odlučiti što dalje - nastaviti s tim dalje ili prijeći na low-carb ili što. Nema nikakvog razloga da se (ako je baš netko zabrinut, uz praćenje liječnika) ne proba s tim.

Na dokazima ili "dokazima"?  Istraživanjima se manipulira i dokazuju se neistinite stvari - preuveličava se učinkovitost lijekova, minimaliziraju se nuspojave.

Pazi stvar - u Australiji su prihvatili low-karb prehranu (ne navode izričito keto) kao prehranu koja može dovesti do remisije dijabetesa tipa 2. Znači, oni su vidjeli dovoljno dokaza za to. Zašto drugi ne vide? Medicina se u načelu temelji u dokazima. U praksi vrijedi nešto drugo.

Evo ovdje imaš eklatantan primjer manipuliranja studijama o statinima, kako bi se isti prikazali u daleko povoljnijem svjetlu nego jesu:

Statini su lijekovi za snižavanje (LDL) kolesterola i jednu su od naprofitabilnijih vrsta lijekova uopće (a pritom bijedne stvarne koristi, ako i ikakve, uz niz nuspojava). Jel to ta medicina koja se temelji na dokazima o kojoj pričaš?

Koliko dana kroz godinu su imali pristup povrću i voću? Povrće i voće tada nije izgledalo kao povrće i voće danas. Osim toga, povrće da bi te izbijalo iz ketoze nužno mora sadržavati određenu količinu škroba, i ta količina mora biti dovoljno velika da poništi efekt vlakana. Tako da ne vidim na koji način možeš tvrditi da većinu vremena nisu bili u ketozi, a pogotovo kroz hladna, snježna razdoblja godine, kad je pristup biljkama bio vrlo ograničen. 

Promašio si poantu. Poanta je iako su jeli biljke, iz njih su dobivali i ketone, što im je bilo korisno u preživljavanju.

Pa nisu ciljano slijedili keto dijetu, LOL. Bili su u ketozi jer im je bila dostupna hrana koja ih je držala u ketozi.

Kažeš da su se prilagodili sezonskoj dostupnosti hrane - samim tim potvrđuješ da su veći dio godine bili u ketozi, jer im nije bila dostupna slatka ili škrobna (s manjkom vlakana) hrana.

Pogledaj nas danas - koje su glavne namirnice koje nas izbacuju iz ketoze? Šećer i škrob, prvenstveno onaj iz žitarica, znači iz prozvoda siromašnih vlaknima. Za ketozu je nužno da je inzulin nizak. Čime su si oni dizali inzulin, ako su samo sezonski imali namirnice, i to još ograničeno, kojima su to mogli činiti? Nemoj uzimati današnje kultivirano voće i povrće i njegovu dostupnost jer takvo voće i povrće nije postojalo prije niti je bilo dostupno cijele ili većinu godine.

Bez ciljanih nadomjestaka ne može biti zdrava. Minimum što čovjek mora dodavati takvoj prehrani je vitamin B12, Omegu 3 (AHA iz biljaka se ne konvertira u adekvatnoj količini u DHA i EPA), lako moguće da će trebati uzimati vitamin D3 (em ne konzumiraju hranu u kojoj ima vitamina D3, em ne konzumiraju kolesterol, a objasnio sam situaciju s kolesterolom), mogu imati problema s manjkom željeza, cinka, joda, kalcija, i općenito proteina. I to nije sve - neki ljudi jednostavno jako loše regiraju na gluten i/ili vlakna i za njih je izrazito nezdrava. I također biljke su pune oksalata i lektina, što znači da može biti nezdrava za sve one koji ne mogu hendlati tu količinu oksalata (to se pogotovo odnosi na one sklone bubrežnim kamencima), a neki lektini mogu uzrokovati autoimune bolesti.

Tako da najbolje što možeš reći je da veganske prehrana može biti zdrava za dio populacije i to pod uvjetom da se adekvatno suplementira.

Primijeti da sam tu išao debunkati tvrdnju da vegani imaju kompetitivnu prednost u sportu, a komentar vezan uz pad testosterona tu se odnosi na povećanje unosa fitosterola/biljnih/sjemenovih ulja, što se odnosi na većinu ljudi, ne samo na vegane i ako išta, jedino bi imalo smisla da vegani imaju manje testosterona, a ne više. To je kontekst.

Od kad su demonizirali zasićene masnoće tamo 60-ih, 70-ih godina prošlog stoljeća, drastično se povećao unos biljnih ulja (i šećera/škroba), i došlo je do pada testosterona u muškoj populaciji.

Slušaj svjedočanstva ljudi koji iz prehrane izbace biljna ulja i prijeđu na karnivor dijetu, dakle životinjske masnoće! Jedna od stvari koju često ističu je upravo to da ne izgore na suncu. Osim toga, hrana bogata vitaminom D su riba, jaja, mliječni proizvodi, tako nevegani inherentno imaju više vitamina D u tijelu, ako su sve ostale stvari jednake, na račun prehrane. Što se tiče testosterona, ljudi nakon prelaska na karnivor dijetu nerijetko prijavljuju da im je testosteron viši (to im se očituje u krvnim nalazima). To su stvari koje bi se očekivale, i to su stvari koje se događaju.

Mehanizmi koje sam opisao su stvarni. Tako da ako ćemo se tu sporiti oko nečeg, to može biti oko riječi "značajan". I opet - kontekst. Kontekst je bio da nema logike da vegani imaju kompetitivnu prednost u sportu jer je u sportu vrlo često bitan testosteron, a veganska prehrana neće nekog dovesti do ekstra testosterona (ako će biti kakvih promjena, prije će ga dovesti do manje testosterona).

Što se tiče opekotina - nisam kazao da je to posljedica veganstva, nego posljedica unosa fitosterola. Možda sam se tu malo prenaglio. Ta povećana otpornost na gorenje od sunca je posljedica efikasnije proizvodnje vitamina D u koži, a vrlo vjerojatni razlog tome je veća količina kolesterola u koži, a do veće količine kolesterola u koži može doći izbacivanjem fitosterola iz prehrane (jer se onda on ne može umjesto kolesterola ugraditi u kožu, kad ga nema u prehrani) i/ili povećanim unosom kolesterola u prehrani. Uglavnom, mehanizam je tu, osobna svjedočanstva su tu i sad je na znanosti da to potvrdi ili pobije.

Je li to znanstveni pristup? Pazi sad stvar - prelaskom na vegansku prehranu ne samo da čovjek izbacuje meso, mlijeko, jaja iz prehrane, nego tipično izbacuje i ultraprocesiranu kvazi hranu s polica. Ono nešto malo vegana koje sam upoznao, češće se radi o ljudima koji imaju razvijenu svijest o zdravlju (jesi čuo za healthy user bias?). Mogu li se onda zdravstvena poboljšanja doista pripisati izbacivanju životinjskih proizvoda iz prehrane, ili se prije mogu pripisati izbacivanju ultraprocesirane hrane? Osim toga, vegani se ispočetka dobro osjećaju, obično to traje nekoliko godina. Nakon toga mogu početi razni problemi, ponajviše zbog kroničnog manjka pojedinih nutrijenata, samo što im je teško tad vjerovati da je to zbog veganstva, jer su se ispočetka osjećali bolje, jer im se činilo da ih je veganska prehrana počela liječiti, da tako kažem.

Jesi svjestan da se oko 84% vegetarijanca i vegana vrati konzumiranju mesa (nažalost nemamo statistiku koliko vegana odustane od veganstva pa ipak prijeđe u vegetacijance ili u svejede, ili u zadnje vrijeme karnivore)? Ako je to tako zdrava prehrana, zašto toliko ljudi odustane, i to često zbog zdrastvenih posljedica ili zbog toga što se loše osjećaju? Otiđi na No Carb Life kanal na YouTubeu i potraži osobna svjedočanstva bivših vegana koji su prešli na karnivor dijetu zbog zdravstvenih posljedica veganstva pa ćeš vidjeti koliko je veganska prehrana zdrava. 

Sorry, ali ta cijela priča ne drži vodu. Tim više što ta tvoja rečenica uzrokuje kognitivnu disonancu - kažeš da je dobra za tijelo, ali nije dobra za mozak. Zar mozak nije tijelo?

Eto, to je razlog zbog čega moramo sagledavati svaku osobu zasebno, jer nismo svi isti.

Ja sam inače dosta bio osjetljiv na sunce, boju sam brzo izgubio i kroz zimu tipično bio prilično blijed. Započeo sam s keto dijetom (i izbacio sjemenova ulja iz prehrane) u 4. mjesecu prošle godine. Nisam primijetio da mi je sunce nešto smetalo prošle godine. Išao sam jedan dan na bazen u 7. ili 8. mjesecu, nije mi se baš činilo jako sunce i namjerno se nisam namazao kremom za sunčanje. Nisam ništa osjećao vani, no kad sam išao doma, kad sam se presvlačio u svlačionici, skužim da sam sav crven! Pogledam se u zrcalu i - ajme, što sam to učinio!?  Lijepo me opeklo, mazao sam se nekih možda tjedan dana nekakvom običnom hidratacijskom kremom - nisam se gulio i vrlo brzo sam zaboravio da se sve to dogodilo. Da sam to napravio prijašnjih godina, ne bi bilo baš ugodno. Tako da bih rekao da je ovo napredak.

Na onom No Carb Life kanalu ljudi su primijetili da im je bolje na suncu na keto dijeti, ali ključna promjena bila im je kad su prešli na karnivor dijetu, tako da je moguće da veći efekt od fitosterola imaju životinjske masnoće, odnosno kolesterol u njima.

Uglavnom, čini se da je vitamin D nastao za zaštita od sunčevog svjetla (da nam je to evolucijska prilagodba), zna se da se vitamin D proizvodi u koži i zna se da je za njegovu proizvodnju nužan kolesterol. Sad - oni koji lako izgore na suncu, dalo bi se pretpostaviti da je to zato jer nemaju dovoljno kolesterola u koži. Ne znam je li to kod tebe slučaj, ako to nije slučaj, onda ti vjerojatno koža zbog nekog drugog razloga ne proizvodi dovoljno vitamina D. Još jedna stvar - za maksimaliziranje proizvodnje vitamina D vjerojatno je nakon izlaganja suncu dobro pričekati bar sat vremena prije pranja/tuširanja. Jesi si inače vadio vitamin D u krvi?

 Imaš kakav savjet po ovom pitanju? Umene helikobakter pilori i njen frend gastritis. Heliko je brzo riješen ali nije mi se baš iskazao doktor po pitanju gastritisa pa sam to morao sam istraživat i riješiti. 

Poanta keto dijete nije dodati nešto u prehranu, nego oduzeti nešto iz prehrane - sve ono što ti diže glukozu u krvi. Zato se tu ni nema što prodati. Svi drugi ti hoće nešto prodati - nekakve lijekove, suplemente, ovakve, onakve terapije, znači nešto nadodati. Keto dijeta hoće da iz prehrane ukloniš ono što izaziva inzulinsku rezistenciju, metabolički poremećaj, dijabetes.

Keto dijeta inače može biti i vegetarijanska, samo što ju je tako teže izvesti. Teoretski može biti i veganska, samo što ju je onda jako teško izvesti.

Zato jer rade po protokolu, i to po protokolu kojem je zadaća zauzdati hiperglikemiju, ali mu nije zadaća remisija dijabetesa tipa 2, nije mu zadaća postići metaboličko zdravlje. Znači, poanta takve ishrane je spasiti te da ne umreš, ali ti s takvom ishranom i dalje ostaješ (metabolički) bolestan i sa svim problemima koji tipično idu s tim (tipa povišenim krvnim tlakom).

Znači, nije poanta izliječiti metabolički poremećaj ili dijabetes tipa 2, nego usporiti progresiju dijabetesa tipa 2. Ja time ne bih bio zadovoljan. Al tko voli, nek izvoli.

Keto dijeta može biti problematična za vrlo mali broj ljudi, zbog ketoacidoze, i tu su u potencijalnom riziku prvenstveno dijabetičari tipa 1, a primijetit ćeš da stalno naglašavam da je svrha keto dijete gurnuti dijabetes tipa 2 u remisiju. Iako potencijalno ona može uzrokovati ketoacidozu i kod dijabetičara tipa 2, to se rijetko kad događa i nikad nisam čuo da je netko umro zbog toga. Zato ako je netko zabrinut, može krenuti na keto dijetu uz liječnički nadzor. Isto tako, može si nabaviti mjerač ketona u krvi (ima sad i kontinuiranih, koji ti svakih 5 minuta javlja situaciju s ketonima) i ako proizvodnja ketona prijeđe neku neželjenu granicu, pojede 10-20 grama ugljikohidrata i to će zaustaviti pretjeranu proizvodnju ketona i potencijalno izbaciti osobu iz ketoze.

Od ketogene dijete daleko opasniji je dijabetes tipa 2.  Od njega ljudi umiru, drastično im se smanjuje kvaliteta života, dobivaju neuropatiju (gube osjećaj u ekstremitetima - prstima, stopalima, šakama), amputiraju se udovi, ljudi oslijepe, povećavaju si rizik od bolesti srca i kvrnih žila, masne jetre... WHO procijenjuje da godišnje izravno od dijabetesaumre 1,5 milijuna ljudi, a indirektno (zbog bolesti srca, bubrega i infekcija vezanih uz dijabetes) preko 6 milijuna ljudi. Oni ne razlažu na dijabetes tipa 1 i 2, no većina tih smrti vjerojatno se odnosi na dijabetes tipa 2. I tako, kažeš keto dijeta je opasna? Dijeta koje može u remisiju poslati dijabetes tipa 2, koji je godišnje odgoran za milijune smrti diljem planeta...

Liječnici rade po protokolu. Problem je tu protokol koji ignorira znanost i nova znanstvena saznanja (kojeg donose institucije koje velikim dijelom financiraju farmaceutska industrija i industrija hrane), a ne nužno u samim liječnicima koji rade s pacijentima. Trebat će godine, ako ne i desetljeća da se protokol promijeni. Do tad će umrijeti milijuni, ako ne i deseci milijuna ljudi od dijabetesa tipa 2, a još većem broju ljudi dijabetes tipa 2 će zagorčavati život.

Danas bar nije problem doći do informacija. I čovjek se može obratiti svom liječniku, a ako mu njegov liječnik odbija pomoći oko toga, može pronaći nekog privatnika.

 Ufff... Bokte, dok se izredaju jedan, drugi, treći, dok se obavi peto, šesto, sedmo, deseto. Dok se dohvatim laptopa da mogu odgovorit...

...

Ja već znam sve argumente za keto prehranu. Sve što si napisao ja to već znam odavno. Keto je za mene stara vijest. Been there, done that.

Kad mi je otac dobio rak sam želio istražit veganstvo jer imamo obiteljsku prijateljicu koja je pobjedila terminalni rak sa veganstvom. A zapamtia sam taj dokumentarac game changer koji je neko stavio u bodybuilding temu i krenio sam to proučavat. Nemam što branit tu prehranu kad je jednostavno pogrešna, kao svakodnevna prehrana, zbog razloga koje sam naveo u jednom od prethodnih postova. Usput, kažeš da sam se izrazio kontraktiktorno kad sam napisao za mozak loše a za tijelo dobro - ali radi se o tome da, ja znam da sam mogao napisat za um loše umjesto za mozak, jel, ali radi se o tome da vegani na veliko umiru od moždanih udara! I suplement koji uzimaju, B12 ja mislim, kojeg ima samo u mesu i mesnim proizvodima, kojeg znači oni moraju suplementirat, treba baš mozgu! I svejedno dobivaju moždane. Jednostavno se nisam znao spretnije izrazit, netko bi znao možda ali to je ta logika. Za mozak - definitivno loše. Za tijelo - evo, bolje je bilo reć - za zdravlje općenito, može imati neke benefite - ali opet, ako se radi o fazi a ne o svakodnevnoj prehrani.

Tako da sam prošao i jednu i drugu krajnost. Znam argumente obe strane i sad znam kontra argumente. I ti ćeš, kao gotovo pa svi koji su probali keto, se vratit na normalnu prehranu. To su jednostavno faze koje se moraju proći.

Keto može imati brojne pozitivne učinke na zdravlje ako se koristi kratkotrajno ali postoje i potencijalne negativne strane i rizici povezani s dugotrajnom ketom i ketozom:
- prvo, kad tijelo pređe s ugljikohidrata na masti kao primarni izvor energije neki ljudi imaju glavobolje, umorni su, imaju mučnine i vrtoglavice (...)
- kako keto dijeta ograničava određene skupine hrane (npr. voće, žitarice, mahunarke) može doći do nedostatka vitamina, minerala i vlakana. To može dovesti do problema poput opstipacije (zatvora) i dugoročnih zdravstvenih problema ako se ne nadoknadi pravilnom suplementacijom (kao što vegan mora suplementirat B12 ovaj mora suplementiraj vlakna - čisti dokaz da nije dobro prehrana na duže staze kao i veganstvo)
- dakle, nizak unos vlakana može uzrokovati probavne probleme, poput zatvora, zbog smanjene količine prehrambenih vlakana u ishrani
- iako keto dijeta može smanjiti masnoću u tijelu, visok unos zasićenih masti može povećati razinu LDL kolesterola ("lošeg" kolesterola) kod nekih ljudi, što može povećati rizik od srčanih bolesti (kako su kod vegana česti moždani tako su ovde srčani...)
- visok unos proteina i masti može opteretiti bubrege, posebno kod osoba s predispozicijom za bubrežne probleme
- u nekim slučajevima, tijelo može početi razgrađivati mišićno tkivo kako bi dobilo energiju, što može dovesti do gubitka mišićne mase...
- dugotrajna ketoza može utjecati na metabolizam, a neki istraživači sugeriraju da može doći do smanjenja osjetljivosti na inzulin i drugih metaboličkih promjena

Keto dijeta može biti korisna za određene ljude, ali nije bez rizika...
Dugotrajna ketoza može imati negativne posljedice pa je važno pratiti zdravlje i nadoknađivati potrebne hranjive tvari.

I moram se vratit na onaj omiljeni argument pobornika keto djete - da su ljudi u prošlosti živjeli tako...

Tvrdnja da su naši preci bili u ketozi "većinu vremena" nije potkrijepljena dokazima. Oni su bili fleksibilni i prilagodljivi, a ketoza je bila samo jedan od načina na koji su preživljavali u teškim uvjetima a ne njihovo normalno stanje. Iako su zime bile teške, ljeti i u toplijim razdobljima imali su pristup raznolikoj hrani, uključujući korijenje, gomolje, bobice i druge biljke koje su sadržavale ugljikohidrate. Čak i ako ti ugljikohidrati nisu bili tako koncentrirani kao danas, bili su dovoljni da ih izbace iz ketoze. Ketoza nije "default" stanje – to je stanje koje nastaje kada su ugljikohidrati vrlo niski tijekom duljeg vremena.

Naši preci nisu bili "zarobljeni" u ketozi. Ljudsko tijelo je evoluiralo da bude fleksibilno i može se prebacivati između korištenja ugljikohidrata i masti kao izvora energije. To znači da su mogli biti u ketozu u određenim razdobljima (npr. zimi), ali nisu bili u njoj cijele godine.

Tvrdnja da su vlakna bila glavni izvor ketona nije točna. Vlakna se djelomično fermentiraju u crijevima ali ne proizvode značajne količine ketona. Glavni izvor ketona su masti. A to znači da su naši preci morali jesti puno masti da bi održali ketozu. Iako su jeli meso, nisu uvijek imali pristup dovoljno masnoj hrani da bi bili u ketozu cijelo vrijeme. Mast je luksuz (najkaloričnija namirnica) a ti moraš imat 70-80% dnevnog unosa kaloraija iz masti (to je keto). Da mi je znat kako si to mogao postić tada? Koji je đek to moga tada? Bia si sritan da okusiš komad masti jednom u životu. Luksuz...

I ne možemo uspoređivati današnje prehrambene navike s onima prije tisuća godina. Naši preci nisu imali pristup ultra-prerađenoj hrani, ali to ne znači da su bili u ketozu. Oni su jeli ono što im je priroda ponudila, a to je uključivalo i ugljikohidrate, iako u manjim količinama nego danas. Da, inzulin je nizak u ketozi, ali to ne znači da su naši preci imali nizak inzulin cijelo vrijeme. Čak i male količine ugljikohidrata mogu potaknuti lučenje inzulina. Nisu trebali jesti moderne žitarice ili šećer da bi imali blagi porast inzulina – bilo kakvi ugljikohidrati (čak i oni iz gomolja ili bobica) mogu to učiniti.

Naši preci su jednostavno jeli ono što im je bilo dostupno. Ketoza je bila jedan od načina na koji su se nosili s nedostatkom hrane ali nije bila njihovo primarno metaboličko stanje. Ljudsko tijelo je evoluiralo da bude izdržljivo i prilagodljivo a ne da bude u ketozi cijelo vrijeme.

...

Ja sam sad amo reć low carb - ali opet ima high carb cheat meal jednom tjedno, npr! Ili, nisam vegan - ali ću svojoj obitelji napravit jednom tjedno jedan veganski obrok koji su zavolili iz moje veganske faze. Nikad nisam htio smršvat nego imat prehranu koje se mogu dugoročno pridržavat a koja će mi dat energiju za razne aktivnosti. I iako u mojoj svakodnevnoj prehrani nema mjesta za neke stvari, ni u tjednoj, ni mjesečnoj kad smo već kod toga! Ali to ne znači da, npr. jednom godišnje neću namazat fetu kruva sa gavrilović jetrenjom paštetom... Ili pojest mortadele sa maslinama, 2 puta godišnje npr. bubam... Ja jednostavno ne želim zaboravit te okuse. Ja radim izlet. Igram se. A to sve kompenziram i sa fizičkom aktivnošću, i sa svakodnevnom prehranom, normalno. Iz svih tih faza sam nešto naučio. Imao sam i intermittent fasting fazu npr. koju primjenjujem i dalje u nekoj (manjoj) mjeri. Tako da je dobro sve to proći i naučiti što više o prehrani.

I da, evo par istraživanja:

Studija o kardiovaskularnim rizicima
Utjecaj na bubrege
Keto dijeta i metabolizam

smor kaže...

Ta jedna studija koja kaze da vege ishrana povecava rizik od mozdanih udara je debunkirana. Radjene su poslje vece studije koje kazu da se sa vege ishranom rizik od mozdanog drasticno smanjuje, oko 65% manje za hemoragicni.

 Ne mora bit ništa. A možeš i iskrvarit u mozak...

Možda je to bilo više u počecima a sad su naučili suplementirat. Iako sam siguran da dugotrajna veganska dijeta ima druge posljedice za zdravlje a upitna mi je i sama kvaliteta života. Isto kao što su u Atkinsovoj djeti, koja je u početnim fazama keto, imali smiješne početke pa mislili da se može jesti koliko se god želi a da se kalorije mokre... 

Zašto uopće to sebi radit. Jeli žalosno suplementirat B12 a ne pojest jaje, fetu sira. Ili da ti moraš biljni omega-3 a ne smiješ od ribe? Ili pojest komad ribe sa žara, pa jeli to žalostan život? Ili, na drugoj strani krajnosti, keto, da moraš suplementirat vlakna? Alo, vlakna?! Znači ne smiješ pojest komad jabuke. Sebi prouzrokovat zatvore a neki ljudi su sretni što su preživili jer su im proradila crijeva ("lijena crijeva" - medicinski termin) i proizvela stolicu. Sretni što su dobili stolicu. A ovi sebi rade zatvore namjerno. 

Jer, ako stavimo na stranu koronu i ratove, konkretno, ako se referiramo na 2019. godinu - mi živmo u dobu izobilja. Kao šta imaš kameno doba, brončano doba. Ovo je doba izobilja. Toliki je napredak civilizacije. I ti ne moraš bit miljarder da bi imao razne mogućnosti/opcije, ponaravno kad imaš posao/biznis kasnije. Tebi nitko ne brani doć online i kupit šta god oćeš, bit vegan, bit na ketu, herballife-ovac, promjenit spol, počet skijat, vozit biciklu. Radi što god želiš, sve ti je servirano. Slušaju likove po internetu, žive u tom marketing balunu personaliziranog contenta u kojemu svi razmišljaju isto kao oni a svi ostali su u krivu. 

 H. pylori kod mene nije nađena. Uzrok je bio oštećenje sluznice nepravilnom ishranom koja je izazvala prejaku kiselinu u želucu. Uzimao sam i Nolpaza 2x 20 mg., Suhomesnati proizvodi, općenito dosta vrsta mesa mi je zabranjeno. Od mesa, piletina na roštilju, ili kuhana, puretina, malo junetine, povrće, voće, sve normalno osima gaziranih pića. (mislim i na gaziranu vodu, ne mora biti sok ili pivo)

I opet se sve svodi da ne smiješ pojesti pola kuhanog pileta, već 20 dkg pil. prsa i to je sve.

Preporodio sam se.

Za Heliko odavno postoji posebna dijeta (to si vjerojatno i sam našao)

 ne možeš sad piletinu i malo junetine, sve voće ili povrće, a možeš se dovest do toga da ćeš smjeti jedino suhu rižu, kuhano bijelo meso bez ikakvih začina i onaj rižin stiropor

to se dogodili mojoj kolegici, trebalo je godinu dana takve užasne dijete da bi polako došla na makar malo začina i lagano pečenu piletinu, dan danas ne smije hrpu toga, između ostalog i picu koju obožava... možda za još koju godinu neku laganu verziju

Dumbir i sok od kupusa su meni riješili gastritis. Žao mi što odmah nisam sok od kupusa išao piti. S tim da još uvjek ništa gazirano, od alkohola samo ponekad pelinkovac i ne pijem više kavu. Čokolade se ne mogu odreći. Đumbir u prahu mi je bio prekretnica, uz njega su mi se i kile napokon vratile. 

Da, obavezno ujutro ali trenutno samo sok/juha kako već od kuhanja đumbira. Skuham vikendom i u hladnjaku držim. Đumbir u prahu mi još stoji za svaki slučaj. Inicijalno sam krenuo s đumbirom i kurkumom ali sam našao članak da je kurkuma jako opasna za jetru u večim količinama. 

Najveći problem je što je sve to previše individualno i nekome nešto pomogne a nekome ne zato sam pitao Zaporožac koja je njegova taktika bila. Pio sam neki čaj od jedne doktorice s Knežije, ona i tinkturu prodaje ali bilo mi je još gore s tim.  

E da meni đumbir najbolje ide uz sok od bazge.  

tiki kaže...

Sjetilo me ovog videa:

 

 nevezano za sam članak al vridan komad konteksta priloga koji je upravo doša do mene :D